Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 27 Zul Hidzdze – 1439.H. / 07 Septembar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Slušaj vodiča, meleki će te selamiti
Hvala Allahu na svim blagodatima, neka su mir i blagoslov na Njegovog roba i miljenika Muhammeda, na njegovu porodicu, časne ashabe i sve vjernike i vjernice do Sudnjega dana!
Postovane dzematlije,
Allah dž.š. kaže: „O, sinovi Ademovi! Sjetite se Moje blagodati koju sam vam podario! Ispunite zavjet koji ste Mi dali, a Ja ću Zavjet Svoj koji sam vam dao ispuniti. I samo od Mene strahujte“. /Bekare,40./.
A potom u hadisi kudsijji Allah nastavlja: „Kao što se ne može uputiti na put bez vodiča, tako isto ne možete naći put do Dženneta osim s dobrim djelima! Kao što imetak ne možete steći osim uz trud, tako ni u Džennet nećete ući osim ustrajno ibadeteći Meni! Približite se Allahu nafilama! Tražite Moje zadovoljstvo u zadovoljavanju siromašnih! Tražite Moju milost u druženju s učenim ljudima, jer se Moja milost ni na tren ne odvaja od njih! Onoga ko se bude oholio prema siromasima, na Sudnjem danu ću proživjeti kao zrno malehnog! A onome ko bude skrušen pred njima povećat ću ugled i na Dunjaluku i na Ahiretu! Ko objelodani tajnu siromaha, Ja ću na Sudnjem danu objelodaniti njegove tajne! Ko ponizi siromaha, Meni je rat navijestio! Ko bude vjerovao u Mene, meleki će ga selamiti i na Dunjaluku i na Ahiretu“.
Kaze hikaja, djevojka prolazeći ulicom zastade pored djeda koji je sjedio na kartonu. Sjedio je ispružene ruke proseći. Skinula je torbu sa ramena, tražeći u njoj novčanik kako bi mu dala koji dinar. Međutim, novčanik nije bio unutra, zaboravila ga je kod kuće. Izgledala je tužno i razočarano. Pomislila je u sebi: „Bože moj, baš danas da ostane.“ Slegla je ramenima i kazala djedu: „Oprosti mi, oče, izgleda da sam zaboravila novčanik, ako Bog da, sutra ako budeš ovdje, sigurno će biti nešto.“ Djed joj reče: „Ne, nema potrebe, dala si mi više nego iko do sada.“ Djevojka ga zbunjeno pogleda i reče: „Kako mislite?“ „Uputila si mi riječ koju mi niko do sad nije rekao, kazala si mi ‘oče’, to mi je dovoljno“ – reče djed. Istinu je rekao naš Poslanik s.a.v.s. o vrijednosti lijepe rijeci: „I lijepa riječ je sadaka.“
Čovjek je putnik, a Dunjaluk je njegovo putovanje. S Dunjaluka odlazak, Uzvišeni je nazvao povratkom. Vraćamo se Njemu, a On će na temelju naših zasluga odrediti, presuditi gdje ćemo vječnost proboraviti. Njegova je želja, jer On je milostiviji prema nama nego što je majka prema evladu svom, da se u Džennet nastanimo i tu, u toj neopisivoj ljepoti vječno uživamo. Da bismo tamo stigli, On nam je Uzvišeni vodiča poslao, koji nam je kako on s.a.v.s. kaže, dvije stvari ostavio, kojih budemo li se držali, nećemo zalutati, Allahovu knjigu i sunnet Poslanikov.
Ne može se na put bez vodiča, niti se mogu steći dunjalučka dobra bez truda i žrtve. Put koji se Pravi zove, njemu nas vodi Allahova riječ i Poslanik osobno.
Užitak kojem žudimo, a Džennet se zove, ne može se steći bez žrtve i truda, može se zaslužiti samo dobrim djelima. Allah nas poziva da radimo i obećava da će On i Poslanik i vjernici vidjeti naš rad. Poslanik nas podstiče na dobra djela obećavajući nagradu i kad naumimo učiniti dobro, a ako ga učinimo obećava od deset do sedam stotina sevapa. Ko se na putovanju o upute vodiča ogluši, brzo s puta ispravnog skrene, zaluta.
Od nas se na našem putovanju ka Džennetu traži da strpljivo u ibadetu ustrajavamo i da se ne zadovoljavamo samo s farzovima, već da se Allahu dž.š. nafilama približavamo. Za vjernika se svakog činjenje farzova podrazumijeva, a njegova žudnja za Džennetom kroz nafile i druga dobročinstva očituje.
Na putu kojim nam je neminovno ići, važno je zadovoljstvo Božije steći. A nije ga teško steći. Treba biti prema siromahu pažljiv i u granicama svojih mogućnosti darežljiv.
Allah dž.š. je svim ljudima mogao dati dovoljno dobara dunjalučkih pa da siromaha uopće nema. Siromasi su nama iskušenje. Allah ih je u svakoj sredini dao, da iskuša one kojima je blagodati dunjalučke podario, hoće li zadovoljstvu Božijem težiti, dijeleći i pomažući. Ako su siromasi ovdje, na Dunjaluku, na margini društvenih zbivanja i nama se čine nevažnim, neka znamo da će na Sudnjem danu biti važni. Poslanik nas opominje da će siromasima u tom Danu suda konačnog biti dozvoljeno da prepoznaju u masi mahšerskoj one koji su prema njima pažljivi i darežljivi bili, i da ih u Džennet povedu.
Allah zbog dobrote vjernika, otvori mu nafaku nebesa i zemlje, pa iz zahvalnosti prema Gospodaru i zbog svoje nesebične dobrote, dijeli i pomaže one koji su potrebni, a ponekad se zna desiti, da Allah oduzme ili umanji opskrbu vjerniku nakon što mu je data u velikim količinama, kao što je veliko bogastvo i sl., zato jer nakon sticanja bogastva zaboravi na Allaha, vjeru stavi na zadnje mjesto a imetak na prvo, njegovu dušu uzme oholost.
Da objasnim kroz jedan primjer koji se spominje u jednoj od predaja. Naime, spominje se da je kod Musa a.s. došao mladić i rekao: “O Musa, zar nije Allah sa tobom razgovarao“? Musa a.s. odgovori potvrdno. Zatim mladić nastavi: “Onda zamoli Allaha da me učini bogatim na ovom svijetu“! Pa je Musa a.s. uputio dovu Allahu da mladića učini bogatim. Nakon njegove dove, Allah dž.š. objavljuje Musau a.s.: “O Musa, pitaj tog mladića, da li želi bogatsvo u mladosti ili kad ostari“?
Pa kad ga je Musa a.s. upitao, on odgovori: “Kad ostarim, nemam neke koristi od bogastva, nego ja želim da budem bogat dok sam još mlad. “Onako kako je želio, Musa a.s. je tako i zamolio. Allah je primio dove Musa a.s. i ovaj mladić je postao bogat. Vrijeme je prolazilo, mladić je polahko zalazio u godine. Musa a.s. je doživio njegovu starost on je i dalje je bio bogat. Onda se Musa a.s. obrati Gospodaru riječima: “Gospodaru, zar nisi obečao da ćeš ga učiniti bogatim samo dok je u mladosti“?
Pa mu je Allah s.w.t. odgovorio: “O Musa, zaista se stidim da zatvorim vrata opskrbe svom robu, koji je otvorio vrata svoje opskrbe za moje robove“!
Zato se niko ne može „takmičiti“ sa Gospodarom kad je u pitanju dobrota i plemenitost, jer ko otvori svoju ruku ljudima, Allah će njemu da otvori Svoju ruku dobročinstva.
Dok sa druge strane, vjerniku Allah oduzme imetak i učini ga siromahom nakon što mu je podario bogatstvo , ili Allah mu ne povećava imetak iako se on trudi da postane što bogatiji. Zašto? Zato što se taj isti vjernik nakon bogaćenja uzoholio i na Allaha zaboravio. Allah zna ako vjernik postane bogat da će se uzoholiti, da će vjeru staviti na zadnje mjesto, a imetak na prvo te da siromašni i potrebni od njegovog imetka neće imati koristi.
Na putu kojim nam je neminovno ići važno je da milost Božiju tražimo. A nije je teško steći. Ona se, vodič nam naš veli, nalazi u druženju s učenim. Čak je ono mjesto gdje se s učenim družiš, džennetskom baščom nazvao. Draga naša omladino, ne krećite na put bez vodiča i znajte da se ni dunjalučke ni ahiretske blagodati ne mogu steći osim trudom, odricanjem, žrtvom. Vodič koji nas u Džennet želi uvesti, uvodi nas u te bašče gdje se znanje stiče naredbom IKRE, a Poslanik nam veli da ko god s bismilom u školsku učionicu, studentski amfiteatar, u mekteb uđe, on sebi olakšava put u Džennet.
Vodič nas uči da naše putovanje ne završava smrću, pa nas upozorava da oholost nije svojstvo koje se kod putnika ka vječnom užitku smije naći. Ako se ovdje, Dunjalukom putujući, oholiš, eto ti poniženja na Danu sudnjem, a ako se skrušenošću, poniznošću, skromnošću, lijepom riječi okitiš, bit ćeš ugledan na oba svijeta, to Allah obećava. Vodič nam govori da nije vjerniku, onome koji zadovoljstvu i milosti Božijoj žuri, svojstveno da se hvali svojom darežljivošću. Ako otkrivaš i drugima pričaš kako si siromaha pomogao, Allah će tvoje tajne i sramote pred mahšerskim skupom otkriti.
Vodič nas upozorava da ko ponizi siromaha, rat je objavio, svjetova Stvoritelju. U ratu sa Allahom je svako ko uskraćuje pravo radniku, ko ga adekvatno i na vrijeme ne plati, ko ga izrabljuje. U ratu je sa Allahom svako ko ne izdvaja Zekat i tako cisti svoj imetak od prasine, a ujedno pomaze siromaha i uspostavlja red i pravdu na zemlji. U ratu je sa Allahom svako ko iz imetka svog ne izdvaja ono što siromahu pripada. Da nas zadovoljstvu i milosti Svojoj usmjeri, Allah dž.š. naređuje: „Siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni“. /Duha, 9-10./. A svakoga ko s uputama Božijim i praksom Poslanikovom uskladi svoj život, meleki će ga selamiti na oba svijeta.
Draga braco, dzuma je sedmicni kongres Muslimana, a dio te dzume je sama HUTBA – koja je takodjer FARZ, a koja je vrelo sa kojeg napajamo duse i podsjecamo iznova covjeka – bice koje je skolno zaboravu. I vi ce te mi biti svjedoci na Danu Suda da sam sa svojih pleci skinuo breme i vama prenio, po ko zna koji put slijedece.
Naime, vodič nam govori da nije vjerniku, onome koji zadovoljstvu i milosti Božijoj žuri, onaj koji Dzennetu zudi, koji na razgovor sedmicno bar sa Gospodarom svjetova zuri, u Allahovu kucu milosti se spusti, nije svojstveno da za vrijeme Hutbe govori, cak izusti i SUTI onom do sebe, jer time kvari obred i svetost ovog odabranog dana, blagoslovljenog mjesta i trenutka. Nije svojstveno vjerniku da cacka telefon za vrijeme svetosti ovog cina i momenta, kao i svaka druga radnja koja skrnavi svetost Dzume Namaza.
Tako da znamo i upamtimo. Znate, mnogi gosti – musafiri su prolazili i bili i boravili u nasoj ovdje dzamiji. I interesantno ono sto su svi primjetili i kao pohvalu nama uputili jesu dvije stvari. Naime, primjetili su dobru atmosferu u nasem okruzenju, koja se osjeti u zraku, kao odisaj nasih cisti dusa. I drugo, sto im se jako dopalo je nase, odnosno vase pomno slusanje Hutbe, odnosno ne pricanje tokom hutbe. I to je doista ono sto nas krasi. Mada bi trebalo tako da bude u svakoj Bozijoj kuci. Medjutim, naicete na dosta dzamija ili mesdzida gdje se nazalost ova svetost mjesta, dana i momenta narusava i samim tim i nas cin Ibadeta, koji postaje onda beskoristan i koji Uzviseni ne akceptira.
S toga, vodite racuna, ma gdje bili, preslikajte ovu nasu pozitivnu i lijepo uramljenu sliku, mira i tisane za vrijeme boravka u blagoslovljenom mjestu – dzamije, odabranog dana – petka, te posebnosti ovog trenutka – HUTBE.
A svakoga ko s uputama Božijim i praksom Poslanikovom uskladi svoj život, ne bjezeci od smrti koja mu je bliza od vratne zile kucavice i konstanto se spremajuci za taj trenutak iznenandni, meleki će ga selamiti na oba svijeta.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da ponašanjem našim, melekima prepoznatljivi budemo i njihovog selama dostojni. Amin!