Dzemat Braunau
Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
21 Zul – Kade – 1434.H. / 27 septembar 2013.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Hvala Allahu na bereketu islāma, na nimetu imāna i na faziletu ihsāna. Islam je miroljubiva pokornost Allahu, iman je sigurna vjera i pouzdano povjerenje među muslimanima a ihsan je ljepota življenja u Islamskoj zajednici odgovornih ljudi koji brinu jedni o drugima.
Uvaženi dzemate, draga braco;
Danas i ovdje osjećam posebnu čast i privilegiju, kao i svaki put, sa ovog casnog mjesta, što vam se mogu obratiti sa miroljubivom pokornošću Allahu Uzvišenom, sa sigurnom vjerom i pouzdanim povjerenjem i sa osjećanjem ljepote života u nasem dzematu odgovornih ljudi koji brinu jedni o drugima, kao braća po vjeri, kao saputnici po sudbini i kao dobrovoljci po odgovornosti za spas, slobodu i sreću svoga naroda.
Upravo tako, mi smo ovdje dobrovoljno u službi poruke islāma, dakle da svima kazemo -pokazemo i dokazemo da smo mi miroljubljiv narod sa miroljubljivom porukom Islama a to je WESATIJJA – srednji istinski put Islama, sto smo u subotu i pokazali pred mjesnim zvanicama. Da smo u sluzbi dužnosti emaneta imāna, dakle iako smo ovdje u tudzini u raznim i vecim iskusenjima – da cuvamo svoj povjereni nam Iman. I da smo u sluzbi i u radosti ljepote ihsāna, dakle da svoj Islam i Iman osjecamo sa radoscu u srcu i sprovodimo u djelo javno i tajno. Naši slavni preci, koje ne smijemo zaboraviti, naši šehidi kojima smo zauvijek dužni, bili su ponosni muslimani i ljubomorno su čuvali Zajednicu kao ljepotu i radost njihovog zajedničkog dunjalučkog života i njihove zajedničke ahiretske nade u spas. Njima je najvažnije uvijek bilo da ne iznevjere emanet vjere u Boga i da ne izgube bratsko povjerenje u zajednici. Oni su dobro znali, a mi od njih to znanje vjerno naslijedili, u nasoj Bosni i Hercegovini, a pogotovu ovdje i sada, bez snažne vjere u Boga i bez istinskog bratskog povjerenja među muslimanima, prije svih među nama ovdje i sada, koji smo pod zakletvom preuzeli emanet islāma, imāna i ihsāna – nema nam napretka, nema nam sreće, nema nam slobode, uistinu, nema nam opstanka, ni u domovini ni ovdje.
Dozvolite mi da ovo razmišljanje potkrijepim poukom koja se prenosi od Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., o Isa, a.s., (a znamo da je Allah dz.s. podario mnoge mudzize –dakle nadnaravna djela svojim Poslanicima, pa i Isa a.s.,koje je mogao ciniti i raditi) a koji je, putujući pustinjom sa društvom, jednom od saputnika povjerio novac i poslao ga da ode u grad i kupi hrane za sve. Od novca kojeg je dobio čovjek je mogao kupiti samo tri pogače. No, kako je bio gladan, on je na povratku pojeo jednu pogaču. Kad se vratio, Isa, a.s., ga je pitao “Šta je bilo sa trećom pogačom”? “Nema treće pogače! Bile su samo dvije pogače” – odgovori čovjek.
Isa, a.s., je to prešutio i nastavio put do mjesta gdje su ulovili jelena, ispekli ga na ražnju i pojeli, a onda je Isa, a.s., uputio dovu Allahu, dž.š., da oživi jelena, i to tako bî – isti onaj jelen kojeg su istom na ražnju ispekli i pojeli ponovo je oživio, ustao i odletio. Očekujući da će taj prizor probuditi savjest čovjeka koji je pojeo treću pogaču, Isa, a.s., mu se obrati pitanjem: “Tako ti Onoga koji je ovog jelena pred tvojim očima oživio, reci mi ko je pojeo treću pogaču?” “Ne, bile su samo dvije pogače” – opet će onaj čovjek.
Ništa! Družina je nastavila dalje put do rijeke koja je bila toliko nabujala da nije bilo nikakve mogućnosti da pređu na drugu obalu. Isa, a.s., je pozvao svoje saputnike da se uzmu za ruke, koji su tako za tren oka prešli preko rijeke. Pošto su svi bili opčarani tim čudom, Isa, a.s., se ponovo obratio onom čovjeku sa pitanjem: “Tako ti Onoga koji je omogućio da pređemo ovu rijeku kaži mi ko je pojeo treću pogaču”? “Ne, bile su samo dvije pogače” – uporan je bio čovjek.
Nakon toga Isa, a.s., je nastavio putu do jednog mjesta u pustinji, gdje je odsjeo i tu napravio tri velike hrpe pijeska te uputio dovu Allahu, dž.š., da ih pretvori u zlato.
Čovjek koji je dobio emanet da ode u grad i kupi hranu, odnosno tri pogače, gledao je sve to i odjednom je u svojoj glavi zamislio da ima tri brda zlata. Isa, a.s., se okrenuo saputnicima i rekao im: “Jedna hrpa zlata je moja, druga hrpa je za sve vas, a treća hrpa zlata pripada čovjeku koji je pojeo treću pogaču”.
Čuvši to onaj što je pojeo pogaču je prozborio: “Ja sam taj! Ja sam pojeo treću pogaču”! “Dobro – reče Isa, a.s., – onda sve tri hrpe zlata su tvoje, ali ne možeš s nama nastaviti put”!
Na te riječi Isa, a.s., čovjek se naprosto izgubio od radosti, jer je cijelog života sanjao da bude bogat i da uživa u svom bogatstvu. Međutim, njegova sreća nije dugo trajala. Ubrzo su naišla tri lopova, koji su ga ubili i uzeli blago. Tri lopova podijeliše međusobno blago na tri dijela, ali im je bila potrebna hrana pa je jedan od njih otišao u grad da kupi hrane za sve. No, čim je ovaj otišao, ova dvojica su skovali plan da ga se riješe i blago podijele između sebe na dva dijela. Ali i ovaj koji je otišao po hljeb smislio je da onu dvojicu što su ostala da čuvaju zlato otruje hranom koju im nosi tako da na kraju njemu samome pripadne cijelo blago. Ali, kao što se u Časnom Ku’anu kaže:
إِنَّهُ فَكَّرَ وَقَدَّرَ. فَقُتِلَ كَيْفَ قَدَّر.ثُمَّ قُتِلَ كَيْفَ قَدَّرَ
– Čovjek je smišljao i spletke pravio! I proklet bio kako je smislio! I još jednom, proklet bio, kako je spletkario!
Tako je bilo i sa junacima ili lopovima ove priče. Kako su spletkarili tako su i završili. Čim se hljebonaša vratio ubili su ga ova dvojica lopova koji su ga čekali da im donese hranu, ali, na njihovu žalost, nisu znali da je hrana, koju su pojeli, otrovana, pa su i oni ubrzo umrli tako da je blago ostalo iza njih nekome drugome.
Tako to biva, svi koji su iznevjerili povjereni im emanet prokleto su stradali i svi oni koji su kovali bolesne spletke i zavjere drugima sramno su završili.
Iz ove priče možemo uzeti jasnu pouku i poruku, a to je da je svima nama ovdje i sada povjeren emanet, svima nam je na ovaj ili onaj način povjerena vrijednost dzemata da svom narodu, svojoj djeci, osiguramo duhovnu hranu, moralni ugled i ljudsku čast i dostojanstvo. Ne samo efendiji, ne samo dzematskom odboru, nego svima nama pojedinacno, pocevsi od svojih porodica koje smo duzni da hranimo Islamom – Imanom i Ihsanomm, koje smo duzni da odgojimo u duhu Islama, da ih poducimo Islamu i Islamskom odgoju. Na desetogodisnjicu naseg dzemata mi smo pokazali da ljubomorno cuvamo poruku Islama, da nismo iznevjerili emanet Imana i da kako smo pokazali javno tako nadam se i tajno osjecamo i na djelima dokazujemo nas Ihsan.
Dzemat se razlikuje od svih ostalih zajedničkih vrijednosti muslimana. Dzemat je muslimanima dar Božji, kao dar života, kao dar suzivota, kao dar tolerancije, kao dar mira, kao dar sigurnosti, kao dar slobode, kao dar sreće i radosti. U njemu se osjećamo svoji na svome. U dzematu imamo ono što nigdje nemamo – slobodu, čast i ponos što smo muslimani, što smo braća, što smo jedna duša i jedno tijelo koje je otporno na sve udare, na sve spletke, na sve pokušaje razbijanja jedinstva dīna i ummeta.
Velika je prednost ovog dzemata sto djeluje na tako sirokom teritorijalnom prostoru a istovremeno djeluje jedinstveno. Velika je prednost vidjeti nas u prosli petak a pogotovu u subotu, kako svi zajednicki radimo poput pcela, donoseci u kosnicu – dzemat ono sto je slatko – dobro – hajr a to je velika organizovana manifestacija desetogodisnjice naseg lijepog dzemata i Hatme za polaznike mektebske nastave 2012/2013.
Vjerujem da smo se svi jako sretno i ispunjeno osjecali kako na hatmama prosle godine, tacnije 19.05.2012.godine, tako posebno i proslu subotu 21.09.2013. god. gdje smo kao braća po vjeri i sudbini uspjeli da iznesemo zajednicki tako jedan vazan projekat nakon punih 10 godina postojanja ovog dzemata. Uvjeren sam da niko od sudionika na hatmama nije bio toliko ni gladan ni pohlepan da bi na putu do ako Bog da drugih hatmi morao pojesti treću pogaču, a onima koji nisu sudjelovali na hatmama želim reći da se na tom uspjehu – hatmi nije dogodilo ni čudo oživljenog jelena sa ražnja, ni čudo prelaska preko nabujale rijeke, ni čudo pretvaranja pijeska u tri hrpe zlata, ali se zasigurno na hatmama dogodilo nesta lijepo i veliko o cemu će, uvjeren sam, s ponosom pričati naša djeca, i mi sami.
Ja nemam Isaovu moć oživljavanja jelena sa ražnja, niti imam moć da se pijesak pretvori u zlato, niti bilo ko od nas, da bi se neko uvjerio u neciji trud i rad ovdje, ali imamo moć argumenta da je projekat hatmi imedju ostalih stvari i planova i programa, najbolja stvar koja se mogla dogoditi nasem dzematu.
Trebao je i morao svako od nas da odvoji vremena i dodje na desetogodisnjicu svog dzemata. Da osjeti ljepotu u zajednistvu i slozi. Da osjeti ljepotu miroljubljivog djecijeg glasa.
Prosle godine je u mekteb bilo upisanih 109 polaznika, od kojih je na zavrsne ispite u proslu subotu izislo njih 70 u konacnici. Od kojih je 15 njih hvala Allahu dz.s. cinilo Hatmu, njih 15 koji su naucili Kur´ansko pismo i presli u Kur´an. Medju kojima sluze za primjer hadzi Muhamed i hadzi Mina, da uz jaku volju i zelju nikada nije kasno, pa oni sada ubiru za svaki prouceni harf 10 sevapa. A svima nama treba sevapa, jer svi smo kao ljudska stvorenja sklona grijehu i grijesili smo i grijesimo.
Zato pozivam sve one pojedince da danas i ovdje preispitaju sebe i svoj razum pa da ono što bi kod nas moglo eventualno zasmrditi ne zasmrdi toliko da njima, našim dušmanima zamiriše, da se naši dušmani naslađuju nad našim eventualnim malim nesuglasicama i neslaganju, nesnalaženjima itd.
Cestitam roditeljima na istrajnosti da djecu tokom cijele godine dovode u mekteb. A kao sto rece prof. Damir posebno cestitam onim roditeljima koji imaju toliku hrabrost da se ne osvrcu na dzamiju – dzemat – zajednicu i imaju toliku hrabrost da svojoj djeci ne pruze ono sto im je duznost pred Bogom, a to su njihova djeca i dovodjenje njihove djece u mekteb. Oni su pastiri i bice odgovorni i pitani. Kako ce dzevap dati, neka razmisle i preispitaju sebe i svoj odnos prema porodici i vjeri i dzematu.
– O vjernici, vi radite a Allah, Njegov Poslanik i iskreni vjernici će prepoznati vaš rad…! Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
DVD-evi, te primjerci lista Islamske Zajednice Proporod u kojem ce biti objavljen text o nasoj manifestaciji ce biti, ako Bog da, nadam se spremni do slijedeceg petka!
Na kraju, zelim vam prenijeti par jako vaznih stvari veza vi popisa u BiH od 01.-15. Oktobra ove godine. Kaze kada su prije mnogo godina albanci – nasa braca, odlucili da naprave Republiku Kosovo i krenuli u akciju po svijetu sa ciljem da u taj proces ukljuce sve svoje gradjane nastala je jedna anegdota, koja za Bosnjake moze danas biti aktuelna. Naime, kada je jedan od aktivista koji je sakupljao novac uzeo prilog od jednog dobrovoljca i samo stavio u torbicu, a ovaj ga zacudjeno pitao, zasto ga nigdje ne upisa i ne dade mu neku potvrd, ovaj mu sasvim ozbiljno odgovara: A ne brate, mi ne upisujemo one koji su dali, vec one koji ne daju.
Kod njih se tacno znalo da ce onaj ko ne ucestvuje u izgradnji drzave biti upisan i sankcionisan i zato danas i imaju drzavu.
Rat je bio, genocid se desio, mnogi nasi sunarodnjaci – braca su zivote dali, i dan danas se lose zivi, vodje su nam takve kave jesu, ali nemoj da nas pesimizam o nasem napretku odnosno ne napretku odvraca od borbe i dalje za svoju drzavu, a to upravo cesto cujem kao razlog mnogih zasto odustaju nedaj Boze.
Haram bi bilo svakome ko zazali truda i novca da ode se popisati.
1.Kako bi se uredno popisali, sebe i svoje porodice i imovinu, treba da budemo dole u Bosni, u mjestu gdje smo prijavljeni u periodu od 01.-15 oktobra kako bismo bili „rezidenti“, dakle gradjani sopstvene drzave, a to su svi oni koji izvan svoje domovine u jednom komadu borave krace od 12 mjeseci, radi posla, kao mi odje. Moze to biti i 20 ili 30 godina, ali ako ste odsutni radi posla jedanest mjeseci u godini i ako tako izjavite prilikom popisa vi ste jos uvijek rezidenti – gradjani Bosne i Hercegovine.
2.Nerezidenti su oni koji borave izvan domovinevise od godinu dana ili oni koji nasjedaju a najvecu podvalu ovog popisa, pa umjesto da se popisu, oni se sami otpisu. Oni koji se popisu putem interneta ce pismeno potvrditi da su se iselili iz BiH, a to njihovo ce uci samo u statisticki podatak koji o nicemu ne odlucuje. Dakle, takvi ne ulaze u ukupan broj stanovnika BiH. Kao npr. To sto znamo da ima u Turskoj nekoliko miliona Bosnjaka, koji nemaju nikavih prava u Bosni.
3.Na popisu se upisuje maticni broj ili smao datum rodjenja, pri cemu ne treba posjedovati ili pokazati nikakav dokument. Popisivac upisuje ono sto mu vi kazete i ne smije postavljati nikakva pitanja, niti vrsiti ikakve provjere, ako vam se to desi, zovete popisni centar i trazite njegovo slobodno sankcionisanje.
4.Popisni centri ce raditi svakim danom, dakle i vikendom od 09-21.00h. Popisiaci moraju koristiti posebne olovke na kojima pise popis2013, koje se ne mogu falsifikovati. On vam se mora i legitimirati a vi njemu ne morate. Vi imate pravo sve provjeriti, kao i odgovore koje je upisao, prije nego potpisete popisnicu. U slucaju da vidite da ste nesto pogrijesili ili da on nije upisao kako treba, slobodno trazite da pocjepate list i da uradite ponovo.
5.Za one koji dolaze iz vana, koji su zbog posla odsutni – kao mi sada ovdje, bitno je da neko iz domacinstva izjavi da stalno boravi tu. Popisivac ne trazi nikakav dokaz, niti smije traziti.
6.Popisivac kada dodje u jedno domacinstvo popisat ce svakoga koga zatekne, a jedna punoljetna osoba iz domacinstva (ne mora cak biti ni blizi rod) moze popisati ostale clanove pod uslovom da zna njihov maticni broj ili barem datum rodjenja. Medjutim to ne vazi za maloljetnu djecu, koju moraju popisati roditelji.
7.Ukoliko ste zbog posla onemoguceni cekati da dodje na vas red za popis, mozete se sami prijavii u obliznji popisni centar i popisati sebe i clanove vase porodice, koji su zbog vaseg posla odsutni – jer zive recimo ovdje zato sto i ti radis tu. Samo vodite racuna da jedan clan domacinstva zivi stalno tu.
8.Domacinstvo je sirok pojam. To nisu samo uzi clanovi porodice. U stavci o drzavljanstvu odgovor je BiH, a entitetsko se ne mora upisati.
Nije nikakav problem, ako ste i drzavljanin i neke druge drzave, to za popis nije vazan podatak i niste duzni o tome se izjasniti, a moze ko zeli.
9.Popisivac ne smije da vas pozuruje sa odgovorom. Tri najvaznija odgovora je da si BOSNJAK; ISLAMSKE VJEROISPOVJESTI SA BOSANSKIM JEZIKOM.
Ima podatak da se na pokusnom popisu da tako kazem, 5.000 Srba izjasnilo Srbima, isto tako je bilo i sa Hrvatima, dok se Bosnjaka izjasnilo 4.200. Imali smo osam stotina muslimana, Muslimana, Bosanaca, Bosanaca i Hercegovaca, madzionicara, pa cak i dva vanzemaljca.
A ne zaboravi, ako se izjasnis kao Musliman sa malim ili velikim M, ili kao bosanac, da ides automatski u kategoriju OSTALIH…bices manjinja kao i Sejdic i Finci. Pa bujrum, ako zelis biti manjina u svojoj vlastitoj drzavi izjasni se kao vanzemaljac il slicno.
Vjerujem da ce sada broj tih avanturista koji su se tako izjasnjavali biti mnogo manji, jer se zaisat mnogo pricalo o tome sta je vjera, sta je nacija, a sta je drzavljanstvo. Najvise se u tome efikasno organizirala Islamska Zajednica Bosne i Hercegovina doista.
Ipak, ako vam se neko pohvali da se upisao kao vanzemaljac, upisite ga, kao sto su upisivali oni sa pocetka ovog kazivanja, pa kad htjedne ostvariti svoja prava u BiH da ga posalju onda u svemir medju gore njegove da rjesava svoja prava.
1.Sutra nisam tu, jer putujem na seminar Islamske Zajednice Bosnjaka u Austriji, ako Bog da.
2.Kao sto znate, u nedelju poslije podne namaza smo imali ovdje promociju knjige od Prof. Damir ef. Babajica, „Moj pogled na zivot iz kolica“.
Zahvaljujemo Prof. Damir ef. na posjeti nasem dzematu prosle sedmice. Zahvaljujemo Allahu dz.s. kada mu je dao snage da svoja veika iskusenja kroz koja je prosao u zivotu prenese i na hartiju – papir i uoblici sve to u jednu knjigu, koja nam siguran sam svima moze posluziti za primjer – poruku i pouku.
Uzimanjem knjige pomazemo i njegov hairli put u daljnjem skolovanju. Cijena knjige je 10 Eura. Knjiga koju svako od nas bi trebao imati u home kolekciji. Pa bujrum, pri izlasku mozete uzeti istu.
Molim Allaha dz.s. da nas ucvrsi u dini Islamu i da nam snage da se odupremo iskusenjima na koja nailazimo. Amin!!!
