Sabur kao odlika postaca

Islamska zajednica u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 15. ramazan 1433.H. / 03. avgust 2012.g.
SABUR KAO ODLIKA POSTACA
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Draga braćo,
Danas je petak, petnaesti dan posta u mubarek mjesecu ramazanu. Nema boljeg mjesta od dzamije i boljeg vremena od ramazana gdje treba biti zajedno i kad treba govoriti o uzvišenoj vrlini strpljivosti, upornosti, izdržljivosti, samosvijesti, samoodrživosti i sposobnosti da ljudi ostanu i ustraju u svojoj vjeri. Sve te vrline sadržane su u jednoj riječi – sabur o kojem Kur’an Časni ovako kaže:
وَاسْتَعِينُواْ بِالصَّبْرِ وَالصَّلاَةِ وَإِنَّهَا لَكَبِيرَةٌ إِلاَّ عَلَى الْخَاشِعِينَ.
– Kroz sabur i namaz tražite pomoć, mada je to teško osim za istinski pobožne ljude (Kur’an, 2:45).
إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ. (39:10)
– Samo će strpljivi biti nagrađeni bez računa (Kur’an, 39:10).
وَلَمَن صَبَرَ وَغَفَرَ إِنَّ ذَلِكَ لَمِنْ عَزْمِ الْأُمُورِ. (42:43)
– Velika je vrijednost onoga koji je istrajan i koji prašta (Kur’an, 42:43).
Ne kaže se bez razloga da je “post sabur” ( الصَوْمُ صَبْر), jer kroz ibadet posta ogleda se čovjekov karakter, njegova smirenost i upornost, njegova odlučnost i odvažnost, njegova svijest i savjest, njegova blagost i nesebičnost, njegova pobožnost i skrušenost.
Prema tome, strpljivi, za koje se u Kur’anu kaže da će biti nagrađeni “bez računa” (بغير حساب), su postači, kojima se Allah Uzvišeni izravno obraća pa kaže: الصوم لي وأنا أجزي به “Post je moj i ja ću za njega odrediti posebnu nagradu”.
Dakle, sābirūn (strpljivi) i sā’imūn (postači) su izjednačeni u Allahovoj milosti za trud kojeg ulažu da bi ostali uspravni u poteškoćama, da bi ostali ustrajni u pobožnosti i pokornosti i da bi se sačuvali od grijeha. Zato se kaže da sabur čine tri stvari: sabur u nevolji, sabur u pobožnosti i sabur u zaštiti od grijeha:
Kod strpljivog čovjeka zapažamo tri znaka: – Prvi znak, kod strpljivog čovjeka, je da nije lijen, drugi znak je da nije brzoplet i treći znak je da se ne žali na svog Gospodara, jer ako je lijen, gubi pravo, ako je brzoplet, ostaje bez zahvalnosti, ako se žali na svog Gospodara, biva neposlušan prema Bogu.
Stoga treba znati da su četiri vrste sabura:
Prvo, sabur je želja za džennetom koja kod čovjeka ništi dunjalučke strasti, drugo, sabur je strah od džehennemske vatre koji odvraća čovjeka od dunjalučkih poroka-grijeha-harama, treće, sabur je pobožnost koja olakšava čovjeku dunjalučke nevolje i, četvrto, sabur je očekivanje smrti, koje požuruje čovjeka na dunjalučka dobra djela.
Otuda ibadet posta obučava čovjeka da istraje u pobožnosti i pokornosti Uzvišenom Allahu te da se odupre izazovu grijeha prema Bogu, sebi i drugome, jer, kao što se kaže, dunjaluk je trenutačan, ono što je prošlo nije više ni radost ni tuga, a ono što dolazi još uvijek je izvan ljudskog osjećanja. Prema tome, budi sabran i postojan u trenutku kojeg živiš.
Jer, ako si sabran i strpljiv da podneseš ono na što ne možeš trenutno utjecati, niti to možeš promijeniti, onda ćeš biti nagrađen za sabur, ali ako si uznemiren i uspaničen zbog onog na što trenutno ne možeš utjecati, niti to možeš promijeniti, onda ćeš patiti od brige, koja ti razjeda dušu.
Hazreti Alija kaže: – Sabur u svim stvarima je kao glava ljudskog tijela, ako nema glave, ljudsko tijelo se raspada, pa tako i sabur, ako ga nema, sve stvari propadaju.
Blagost je odraz sabura, koja “gasi vatru srdžbe, kao što je grubost potpaljuje” Zato “onome koji te grubo napadne, blago uzvrati”

Trojica ti nisu poznata osim u tri slučaja: Nije ti poznat blag osim u srdžbi, nije ti poznat hrabar osim u borbi, i nije ti poznat brat osim ako imaš potrebu.
Blagost je pokrivač i zastirač a razum je oštar mač, pa pokri i zastri pukotine svoje naravi blagošću, a strasti odsijeci svojim razumom!
Blag čovjek je gotovo na stupnju vjerovjesnika.
Nije blag onaj koji je slab pa ga svako može napadati, ali kad ojača, onda se sveti, već je blag onaj koji u punoj snazi prašta i uvijek takav ostaje.
Onaj koji nema ova tri svojstva ne pripada meni i neka se ne poziva na Uzvišenog Allaha. Na to je neko upitao: – Allahov poslaniče, koja su to svojstva? – Blagost kojom se odgovara na glupost maloumnog, lijep moral kojim se živi među ljudima i pobožnost kojom se udaljuje od grijeha – odgovorio je Allahov poslanik.
Pravednost je poželjna vrlina kod svakog čovjeka, ali je kod onih koji imaju vlast poželjnija, darežljivost je poželjna kod svakog čovjeka, ali je kod bogatih poželjnija, pobožnost je poželjna kod svakog čovjeka, ali je kod uleme poželjnija, sabur je poželjan kod svakog čovjeka, ali je kod onih koji imaju potreba za pomoć poželjnija, pokajanje je poželjno kod svakog čovjeka, ali je kod omladine poželjnije, i na kraju, stid je poželjan kod svakog čovjeka, ali je kod žena poželjniji. ا
U ovoj životnoj mudrosti svi smo prozvani da se u ramazanu prisaberemo, da se u postu preispitamo i da se u dovi Allahu Uzvišenom iskreno molimo da nam podari hrabrost da mijenjamo ono što možemo mijenjati u nama samima, u našoj porodici i u našem društvu tako da nam svima bude bolje, a ono što ne možemo promijeniti da nam Allah dadne sabura da izdržimo, da ne pokleknemo, da izduramo i naduramo sva iskušenja, da ostanemo u pameti, da znamo ko nam je Stvoritelj, da ne zaboravimo ko nam je vjerovjesnik, da pamtimo gdje nam je Kibla, da znamo ko nam je brat, da znamo ko nam je prijatelj, da ne zaboravimo ko nam je neprijatelj, da znamo razliku između istine i laži, da više nikad ne budemo naivni pa da povjerujemo u lažnu priču o prijateljstvu sa anamo onima – nevjernicima u kojem se krije opasna namjera da nam se uništi život, vjeru, slobodu, imetak i čast.
Odavde, sa ovog casnog mjesta želimo da svi čuju našu poruku mira i suživota, kao i našu iskrenu dovu za uspjeh i sreću svih ljudi dobre volje. Želimo da svi znaju da mi dok postimo, dok Kur’an učimo, dok iftarimo, dok teravih-namaz klanjamo, dok se u ramazanskim noćima družimo Allaha Uzvišenog prizivamo da svijetom zavlada mir i sigurnost, da u svijetu nema gladi i siromaštva, da svi ljudi i narodi žive u radosti svoje vjere i kulture, da svi ljudi i narodi žive u sreći svoga doma i domovine.
Odavde, sa ovog casnog mjesta, hoćemo da svi znaju da je sabur naša vrlina, koja nas je održala u životu, koja nam je sačuvala vjeru, koja nam je dala slobodu, koja nam je osigurala imetak i koja nam je podigla ugled i čast.
Sabur je, dakle, naša sudbina, koja nas vodi do uspjeha na ovome i do spasa na drugome svijetu. Osaburili smo mnogo nepravdi, prešutili smo mnoga zla koja su nam učinjena u zadnjih sto godina od progona, etničkog čišćenja do genocida u nasoj domovini.
Dakako, to stoljetno iskustvo koje kao Bosnjaki narod sad imamo, bez obzira gdje smo, obavezuje nas da naš sabur više ne bude pristajanje na zulum i trpljenje nasilja, već da naš sabur bude borba protiv zuluma i odbacivanje nasilja kroz uporan i trajan rad na zaštiti i odbrani od progona, etničkog čišćenja i genocida, kroz skolovanje i edukaciju i citanje jer nam treba vise ucenih i zdravoumnih ljudi u nasoj domovini, zajednici, dzematu itd.
Zbog svega toga nam treba da se u ramazanu kroz ibadet posta naučimo saburu, tj., upornom, trajnom i odgovornom radu i djelovanju kroz ulogu koja nam je namjenjana u drzavnickim poslovima, u zajednickim poslovima, u dzematskim poslovima, u Imamskim poslovima itd. A to će biti moguće ako se ujedinimo oko zajedničkog cilja, koji mora biti sveta obaveza svakom od nas, a to je da djelujemo zajedno, da našem potomstvu osiguramo slobodu od straha, slobodu od straha sta nam se desilo kroz genocidni rat u domovini, kroz divljacku kulturu zapada i slobodnog zivota, kao koji je u fazonu. Za nas nema važnijeg cilja od ovoga; za nas nema važnijeg posla od ovoga; za nas nema važnije funkcije od ove; za nas nema važnijeg izbora od ovog.
Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da u saburu nađemo naš uspjeh na ovome i naš spas na drugome svijetu!
Allahu Sveznajući, pouči nas saburu, koji će nam donijeti jedinstvo riječi i djela radi zaštite i odbrane od progona i genocida!
Allahu Milostivi, omili nam sabur u našoj borbi za pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast! Amin!
Abdulah ef. Cajlakovic
Napomena: Djelovi hutbe preuzeti od druge hutbe Reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerica.