Hutba Reisu-l-uleme o Zekatu

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 22. ramazan 1433.H. / 10. avgust 2012.g.
Hutba reisu-l-uleme o Zekatu
RAMAZANSKA HUTBA-FETVA O ZEKATU
REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA
PETAK 15. RAMAZAN 1433/3. AVGUSTA, 2012. GODINE
Naredne i poslijednje dvije hutbe u ovom mubarek mjesecu, dakle danasnju i slijedecu govorimo ako Bog da o Zekatu, kao cetvrtoj Islamskoj duznosti svakog pojedinca-muslimana. Danas vam prenosim u cjelosti Ramazansku hutbu-fetvu Reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerica.
Hvala Allahu Uzvišenom na daru īmāna, na blagodati islāma i na ni’metu džemāta.
Samo od Allaha Svemoćnog tražimo uputu, tražimo pomoć, tražimo oprost, tražimo zaštitu od zla koje je u nama samima i od zla koje je u drugim ljudima, jer vjerujemo i znamo da onaj kojeg Allah uputi na pravi put, niko ga s tog puta ne može odvratiti, a onaj kojeg Allah ne naputi na pravi put, niko drugi ga ne može naputiti.
Onaj kojeg Allah prosvijetli svojim nurom, uvijek će nurom zračiti, a onaj kojeg Allah ne prosvijetli svojim nurom, ostat će u mraku svojih zabluda.
Mi svjedočimo da nema boga osim Allah, koji je objavio da je islam vjera Njegovog zadovoljstva: (اليوم أكملت لكم دينكم وأتممت عليكم نعمتي ورضيت لكم الإسلام دينا) – „Danas sam vam upotpunio vašu vjeru, i blagodat Svoju sam vam usavršio, pa, stoga, neka znate da sam zadovoljan da vam islam bude vaša vjera“! (Kur’an, 5:3).
Također, mi svjedočimo da je Muhammed, a.s., posljednji Allahov poslanik. On je naš uzor, naš miljenik, naš učitelj i naš vodič na dunjaluku do našeg uspjeha i na Ahiretu do našeg spasa, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu časnu porodicu i sve njegove vjerne ashabe, koji su ga slijedili i podržavali na putu istine i pravde, i koji su se s njim borili za mir i sreću svakog čovjeka.
Neka je Allahova milosti i zadovoljstvo na sve koji su se odazvali Alejhisselamovom pozivu da prihvate vjeru islam, kao mir i sreću za sebe, svoju porodicu i svoju zajednicu.
Draga braćo i sestre,
Lijepe i drage blagodati kratko traju, ali u nama ostavljaju dubok i trajan osjećaj zadovoljstva. Ramazan je za svakog muslimana i muslimanku i lijepa i draga blagodat, koja kratko traje, ali se nikad ne zaboravlja. Tako je i sa ovogodišnjim ramazanom: tamam kad smo se navikli na ramazanske sehure, iftare, teravije i bratska druženja, ramazan polahko odlazi. Ali, ostavlja u nama čvrstu vjeru od ibadeta posta i prosvijetljen razum od mubarek noći, koja je bolja od hiljadu mjeseci, jer nas iznova podsjeća na najljepši Allahov dar kojim je darovan ovaj svijet, a to je Kur’an Časni, kao milost i radost svjetovima. Zadnjih deset dana ramazana najavljuju da je Bajram blizu, pa stoga treba sve ramazanske obaveze ispuniti prije Bajrama kako bi nam post bio kabul i kako bi Allah bio zadovoljan sa našim slobodnim izborom da nam islam bude vjera. A islam se, draga braćo i sestre, sastoji od tri glavna stuba: od ‘Aqīdeta (العقيدة), od Šerī’ata (الشريعة ) i od Khilāfeta (الخلافة)
‘Aqīdet ili ‘akāi’d, je skup vjerskih načela koje nosimo u srcu sa rođenjem, učimo od majke u bešici te pamtimo i čuvamo u duši još iz mekteba. Skup tih načela su: vjerovanje u Jednoga Boga, u Božje meleke, u Božje poslanike, u Božje kitabe, u Sudnji dan i vjerovanje da sve što se događa, događa se po Božijoj volji i Božijem određenju. Ovaj skup vjerskih načela u Kur’anu se spominju pod imenom el-‘urwetu-l-wuskā, (الْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ), to jeste „neraskidivi čvor“, u kojeg su kao jedri konci uvezani svi ljudi koji svjedoče da je Bog Jedan, da Bog nije rodio, da Bog nije rođen, da Bogu ništa i niko nije ravan te da će svi ljudi odgovarati pred Bogom za svoja djela na Sudnjemu danu:
Nema prisile u vjeri – pravi put se jasno razlikuje od krivog puta! Onaj koji se ne povjeri šejtanu, već istinski vjeruje u Allaha – uvezan je u nerskidivi čvor, kojeg se ne može rasukati. A Allah sve čuje i sve zna. (Kur’an, 2:256). Također, Uzvišeni Allah kaže: – Onaj koji se istinski okrene Allahu i povjeri Mu se tako što je spreman da se žrtvuje za dobrobit drugoga, on se, doista, čvrsto uvezao u neraskidivi čvor, jer se na koncu sve Allahu vraća. (Kur’an, 31:22).
Dakle, prvi stub islama ‘aqīdet (čvrsto vjerovanje) je stvar svakog pojedinca i njegovog ličnog odnosa prema Stvoritelju, koji ga je stvorio i koji mu je dao moć da osjeća srcem i da misli umom o sebi i svojoj sudbini na ovom svijetu i svojoj odgovornosti za svoj život na drugome svijetu – Ahiretu. Ibadet posta je najbolji način da osjetimo tu slast vjere u našem srcu i da okusimo tu blagodat neraskidivog čvora u našoj duši i prihvatimo ga u našem umu, kao dar Božiji i kao osjećaj uspjeha na ovome i nade u spas na drugome svijetu.
Naravno, kad postanemo duboko samosvjesni samih sebe kroz svijest o našoj ovisnosti o Stvoritelju i našoj vjeri i pouzdanju u Allahovu milost, postane nam jasno da nismo sami na ovome svijetu, već da je naš individualni uspjeh i sreća uvjetovan uspjehom i srećom ljudi sa kojima dijelimo vrijeme i prostor na ovome svijetu. Naša individualna uvjerenja treba prevesti u stvarni život u zajednici, koja se temelji na sistemu moralnih vrijednosti kojeg nazivamo Šerī’at, kao drugi stub islama, koji nam se nudi u Kur’anu Časnom kao skup božanskih zapovijedi sa ciljem da se uspostave norme ponašanja u zajednici od kojih su najvažnije poštivanje prava svakom čovjeku na život (el-nafs), na vjeru (ed-dīn), na slobodu (el-‘aql), na imetak (el-māl) i na čast (el-‘ird).
Dakle, Šerī’at, su božanske norme koje uređuju odnose unutar zajednice, čiji članovi bez prisile i pri punoj svijesti prihvataju ‘akāi’d, skup vjerovanja, i shodno tome uzimaju Šerī’at, kao skup božanskih normi, koje važe od iskona čovječanstva, kao što Uzvišeni Allah kaže:
Allah vam propisuje, kao Šerī’at, u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo propisali Ibrahimu i Musau i Isau. Prema tome: „Ispravno svjedočite vjeru i nemojte se oko vjere dijeliti i razilaziti“! Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju i odbijaju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za svoju vjeru onoga koga hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati. (Kur’an, 42:13).
Muhammede, tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da im bude definitivni korektor. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se strastima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon (شِرْعَةً) i određeni put propisali (مِنْهَاجًا). A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio. Ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On onome u čemu ste se razilazili obavijestiti (Kur’an, 5:48).
Iz ovih kur’anskih ajeta se jasno razumije da Šerī’at, kao skup božanskih univerzalnih normi, kojima se propisuje ljudsko ponašanje radi mira i sigurnosti u svijetu, nije privilegija muslimana, već je to obaveza svih ljudi dobre volje, koji tvrde da vjeruju u Božiju riječ, kao moralni zakon. No, muslimani, bez obzira na odnos drugih prema Šerī’atu, kao božanskom konceptu za ljudski život, imaju posebnu obavezu da podsjećaju čovječanstvo na univerzalne moralne vrijednosti koje su božanske, a božanske su zato što su univerzalne.
Ako nam je jasno da se islam sastoji od ‘Aqīdeta i Šerī’ata, kao dva osnovna stuba, onda je nužno da shvatimo da se ta dva stuba ne mogu ustanoviti i održati u povijesti bez trećeg stuba, a to je Khilāfet, kao kontinuitet slobodnog, savjesnog i odgovornog organiziranja i vođenja zajednice na principima ‘Aqīdeta i Šeri’ata, ali i na modelima, koje zahtjeva određeno vrijeme i mjesto.
Buharija i Muslim prenose hadis od ashaba Huzejfa bin el-Jemanija, koji kaže:
Ljudi su obično pitali Alejhisselama o mogućem dobru, a ja sam ga pitao o mogućem zlu za nas. „Božji Poslaniče, u džahilijjetu smo imali zlo pa nam Allah darova ovo dobro. Da li poslije ovog dobra ima kakvo zlo?!. „Da, bit će zla poslije ovog dobra“ – odgovori je Alejhisselam. „A hoće li u tom zlu biti kakvog dobra“ – upitah. „Hoće, ali i oko tog dobra bit će zabune“. „O kakvoj zabuni je riječ“ – pitao sam. „Pojavit će se ljudi koji će pozivati na pravi put, ali to neće biti moj put. Nešto od onog što će govoriti ispravno je, ali mnogo toga će biti pogrešno“ – reče Allahov Poslanik. „Da li u tome ima kakvog zla“ – upitah. „Da, pojavit će se ljudi koji će kao džehennemski vratari pozivati ljude, pa ko im se odazove oni će ih tamo gurnuti“- reče Allahov Poslanik. „Opišite nam te ljude, Božji Poslaniče“ – rekoh. „Oni su naše krvi i govorit će našim jezikom“ – reče Alejhisselam! „Božji Poslaniče šta nam preporučuješ ako nas to zadesi!? – upitah. „Držite se džemata i imama (duhvonog i moralnog autoriteta)“!…– kazao je Allahov Poslanik.
Iz ovog hadisa je jasno da nema islama bez džemata, a džemata nema bez imama, to jeste, duhovnog i moralnog autoriteta, koji je svjestan, savjestan i odgovoran za Islamsku zajednicu. Stoga je važno da čujemo i ovaj hadis Allahovog poslanika kojeg, također, prenosi Huzejfa bin el-Jeman:
Imat ćete blagodat nubuvveta (vjerovjesništva) koliko Allah bude htio da imate, pa će vam to prestati i umjesto toga imat ćete khilafet na principu nubuvveta (vjerovjesništva) onoliko koliko Allah htjedne da imate, pa će vam to biti ukinuto da biste dobili kraljevsku nasljednu vlast, onoliko koliko Allah htjedne, pa ćete onda imati despotsku vlast, onoliko koliko Allah htjedne, a onda ćete ponovo imati khilafet kao nubuvvet – i tu je Alejhisselam zašutio.
Draga braćo i sestre, ovi mubarek dani ramazana su jedinstvena prilika da o svemu gore rečenom savjesno i odgovorno razmislimo i zaključimo kao muslimani koji su istinski svjesni svoje ‘Aqīde, to jeste, svoje vjere islama, koji se ne odriču svoga Šerī’ata, to jeste, svog sistema moralnih vrijednosti u odnosu na Boga i čovjeka, i koji su odlučni da imaju džemat sa vrhovnim duhovnim i moralnim autoritetom, koji je zadužen da bdije nad interesima Islamske zajednice kao zajedničkim dobrom svih muslimana – da nam nema drugog puta već da snažimo svoje zajedništvo u vjeri, moralu i djelovanju kroz Hilāfet ili Imāmet, kao treći stub islama, kojeg mi ovdje održavamo kroz slovo i duh Menšūre, koja daje pravo i obavezu reisu-l-ulemi i vrhovnom muftiji u Bosni i Hercegovini da podsjeti muslimane Bošnjake u domovini i dijaspori da je zekat farz isto kao i namaz i post, te da je davanje sadekatu-l-fitra obaveza svakog muslimana i muslimanke.
Stoga, a na temelju mojih ovlasti iz Menšūre i mojih službenih obaveza iz zakletve da ću dužnost reisu-l-ulme obavljati „savjesno i odgovorno“ pred Bogom i pred ljudima, objavljujem i obavezujem sve muftije, muderrise, imame, hatibe, muallime i muallime, koji imaju našu idžāzu (ovlašćenje) da tumače islam i predstavljaju interese Islamske zajednice u domovini i dijaspori – da u svakoj prilici, a posebno imami iz mihraba i hatibi petkom sa minbera jasno i nedvosmisleno prenesu našu fetvu da su blokovi Islamske zajednice u Bosni i Hecegovini jedino ispravni dokaz za uplatu zekata i sadekatu-l-fitra, te da je zajednički fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitra. Svjesno kršenje rečene fetve o zekatu i sadekatu-l-fitra od bilo koga, koju ovim putem objavljujemo, ravno je svjesnom kršenju trećeg stuba islama, to jeste Khilāfeta, Imāmeta i Menšūre, a to znači ne poštivanje značenja i značaja ‘Aqīdeta i Šerī’ata.
Braćo i sestre, pred nama su teška iskušenja i veliki izazovi za očuvanje i razvijanje našeg vjerskog, moralnog, kulturnog i nacionalnog integriteta i zato je farz da svaki musliman i muslimanka sudjeluje u skupljanju naših duhovnih i materijalnih vrijednosti na jedno mjesto, koje će biti uvijek spremno i sposobno da pomogne onome kojem pomoć zatreba za siromašne, za nemoćne, za nezbrinute, za medresu, za fakultet, za školu, za povratak, za oporavak, za napredak naših džemata i za obnovu naših džamija. Zajedno smo jači i otporniji, zajedno smo uspješniji i sretniji, zajedno smo pobjednici u svim bitkama za naš opstanak u našoj vjeri i na našoj zemlji. Stoga, braćo, budimo jedno tijelo i jedna duša u Islamskoj zajednici i ne dozvolimo da nam se dragocjena energija rasipa. Upamtite, Islamska zajednica je emanet naših predaka, pa nemoj da ga iznevjerimo; Islamska zajednica je naš sigurni bedem u odbrani naše duhovnosti i naše slobode; Islamska zajednica ne smije izdati, ne smije se predati i ne smije se udaljiti od svog naroda. Islamska zajednica mora biti sa svojim narodom snažna i odlučna da brani njegove interese.
Allahu Svemogući, osnaži nas da ovdje i sada čuvamo i očuvamo stubove islama: ‘Aqidet, Šeri’at i Khilafet.
Allahu Sveznajući, pouči nas da budemo složni i jedinstveni u našim akcijama kojima se snaži naš napredak, sreća, te uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu!
Allahu Milostivi, omili nam zajedništvo u vjeri i učini našu zajednicu snažnom i otpornom na sve izazove, koje znamo i koje ne znamo! Amin!
Abdulah ef. Cajlakovic