Dzemat Braunau
Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Bezirk Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 08. Ramazan 1433.H. / 27. juli 2012.g.
JEDANAEST RAMAZANSKIH PORUKA
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Postovani dzemate, draga braco,
Polazeći od Kur’anskog načela da „su vjernici braća, te od Kur’anske naredbe da “se muslimani uvijek drže zajedno”, kao i od Kur’anske zabrane da „muslimani ne budu kao oni koji su se razišli i podijelili nakon što im je sve postalo jasno“, te od Kur’anskog upozorenja da „se muslimani međusobno ne isključuju jer će im se tako uspjeh pretvoriti u poraz“ i od Kur’anskog poziva da „među muslimanima uvijek bude jedna grupa ljudi koja će pozivati na dobro“;
Držeći se sunnetskog načela da “je vjernik vjerniku kao zgrada koja čvrsto stoji”, te od sunnetskog učenja da “čovjek nema vjere dok ne bude volio svom bratu ono što voli samome sebi” , kao i od sunnetskog upozorenja muslimanima da „se ne razilaze, jer oni koji su se razišli prije njih, propali su“i od sunnetske naredbe da “muslimani budu predani zajedničkom dobru nasuprot ličnog interesa”;
Vjerujući u blagodati mubarek Ramazana i učeći iskreno dovu da nam Allah Uzvišeni omili jedinstvo na Božjem putu istine i pravde, danas vam zelim prenijeti slijedece:
1. Mubarek Ramazan je najbolje vrijeme, a post je najbolji način da se osnaži naše bratstvo kroz savladavanje pohlepe i osobnog interesa u korist općeg dobra. – Primjer bratstva muslimana je kao jedno tijelo u ljubavi, samilosti i suosjećanju pa kada je jedan bolestan cijelo tijelo pati od nesanice i groznice – kaže Alejhisselam. Bratstvo u vjeri je blagodat koja se očituje u međusobnom pomaganju na dobrom putu. Graditi, razvijati i čuvati bratstvo muslimana u različitosti je farz svakom Bošnjaku muslimanu i muslimanki ma gdje bili.
2. Jedinstvo sudbine je prednost koja se očituje u međusobnom dogovaranju na putu do zajedničkog cilja. Jedinstvo u različitosti mišljenja je bogatstvo koje snaži našu Zajednicu, pa i dzemat. Isto tako, jedinstvo u različitim mogućnostima je pravi put koji drži zajednicu na okupu oko sudbonosnih pitanja za opstanak i napredak.
Slobodno i pošteno dogovaranje je uvjet za jedinstvo riječi i djela. Zato se kaže, nemoj ići ispred mene, jer ne znam hoću li te slijediti. Nemoj ići iza mene, jer ne znam hoću li te voditi. Već budi uvijek uz mene, jer znam da te uvijek trebam. Alejehisselam kaže: – Allah je uz čovjeka sve dok je čovjek uz svog brata!
3. Nema jedinstva bez jasne vizije budućnosti, bez planova. Rukovodeći se izrekom Hazreti Alije: – Najupućeniji čovjek u duhu vremena je onaj kojeg ne iznenađuju događaji njegovog vremena.
4. Post nije samo puko sustezanje od jela i pica, pusenja i spolonog odnosa. Post je nesta dublje. Poznati Islamski ucenjak, Ibn Redzeb kaze: „Postite danju od svijeta, iftarit ce te se sa Stvoriteljem“ Post je i razmisljanje. Najteze je covjeka natjerati da razmislja. Razmisljanje je ibadet. Razmisljanje o Stvoritelju i stvaranju je ibadet, pogotovu u mjesecu Ramazanu. Natjerajte sebe svakodnevno da razmiljate, po 10 minuta, pola sahata. I dostici cete stepen posmatranja, a kad posmatrate onda cete uvidjeti svugdje oko sebe da ustvari postoji neko ko je stvorio i sve uskladio, zemlju, nebesa, prirodu… A kad uvidite onda vjerujete, dostizete veci stepen imana. Cuvena izreka se veze za jednog ashaba koji je rekao: „Sahat razmisljanja je vrijedniji od 60 godina ibadeta.“ Neko moze ibadetiti – „suho“ postiti suzdrzavajuci se od jela-pica-pusenja i spolnog opcenja, al trebamo ramazan i post dozivljavati na jedan dosta dublji nacin a to znaci da postimo od svega, od cijelog svijeta, od ogovaranja, od gibeta, od pohlepe, od oholosti, od pozudnih pogleda a takav nacin posta cemo postici razmisljanjem jer razmisljanjem cemo skontati ustvari da je post nesta vise od prestanka jela i pica i pusenja od zore do zalaska sunca.
Jedan od najfrekventnijih hadisa koji se spominju uz ramazan među postačima je: „Ima postača koji od posta imaju samo gladovanje i žeđ.” Direktna poruka ovog hadisa je da samo odricanje od tjelesnih uživanja nije svrha posta, nego je neophodno da povedemo računa i o duhovnom aspektu posta. Namaz je tu na prvom mjestu. Pogrešno je ustati na sehur, dobro ručati, a onda otići leći a da ne klanjamo sabah namaz. Pogrešno je prejedati se za iftar, pa onda ne klanjati akšam i ne otići na teravih-namaz.
Rekao je Muhammed, a.s.: „Pet stvari prekidaju post i uskraćuju njegovu svjetlost: laž, gibet (ogovaranje), preno¬šenje tuđih riječi, strastven (ne¬dozvoljen) pogled i lažna za-kletva.”
5. Ramazan najbolji kućni ljekar, koji nam dolazi kući da nam liječi dušu postom, da nam probudi dušu sehurom, da nam obraduje dušu iftarom, da nam osvježi dušu teravijom, da nam omekša dušu zekatom, da nam otvori dušu razgovorom, da nam očisti dušu od mržnje i pakosti, da nam izliječi dušu od pohlepe i oholosti, da nam opere dušu od grijeha i pokvarenosti.
6. Sretan je onaj koji se u ramazanu odazove Allahovom pozivu da u postu nađe mir sa sobom i sa svijetom, da nađe ljubav prema Bogu i prema čovjeku-komšiji. Braćo, dok budete postili nemojte zaboraviti slabe i nemoćne oko sebe, jer glavni smisao ibadeta posta je da kod nas probudi suosjećanje prema onima koji su gladni, koji trebaju našu ljubav i pažnju.
7. Ne tracimo, ne trosimo vrijeme. Koristimo vrijeme, svaku sekundu, pogotovu u Ramazanu. Mudro rece Hasan el-Basri: „O sine Ademov, ti si doista vrijem, pa kada prodje dan, nesta je dio tebe.“
8. Ramazan je mjesec oprosta i kajanja. Nepokornost i grijesi oštećuju iman, a svi smo mi grješnici. Ponekad griješimo nesvjesno, a nažalost, često i svjesno. Prenosi Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
”Ne postoji nijedan (Allahov) rob, vjernik, a da nema grijeh koji čini s vremena na vrijeme, ili grijeh u koji će upasti i kojeg se neće otarasiti sve dok ne napusti dunjaluk. Uistinu je vjernik po svojoj prirodi sklon da upadne u iskušenje, sklon da zaboravi, ali sklon i da se kaje, pa kada bude opomenut, on se podsjeti i pouku primi…”
9. Tokom cijele godine a posebno uz ramazan trebamo se cuvati grijeha. Obraćajući se svojim savremenicima, ashabima i tabiinima, Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: ”Vi činite djela koja su u vašim očima tanja od dlake, a mi smo ih u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatrali onim što čovjeka upropaštava.” Od tada je mnogo vremena prošlo. Šta li bi nama danas rekao?
10. Svaki novi ramazan idealna je prilika da napravimo ”generalku” na našem imanu – vjerovanju i i’tikadu – ubjeđenju. U ovom časnom mjesecu Allahove milosti i oprosta trebamo se maksimalno potruditi da saniramo oštećenja koja smo pretrpjeli u olujama grijeha kojima smo, najčešće svojom voljom, bili izloženi. Neka nam svaki novi ramazan uvijek bude period koji ćemo ispuniti ibadetom i dobrim djelima. Neka naši ramazanski dani budu sustezanje od jela i pića, ali i od svega onoga što je naš Gospodar zabranio, a neka nam ramazanske noći budu ispunjene dobrovoljnim namazom i učenjem Kur’ana. Obrišimo jednom zauvijek prašinu koja se nagomilala na našim Mushafima, koje poput antikviteta ”čuvamo” visoko na ormarima, daleko od naših očiju i srca, a kojih se uz ramazan ponekad sjetimo. To je ustvari prašina grijeha koja se u debelom sloju nataložila na našim srcima i koja nam brani da se s Kur’anom intenzivno družimo tokom čitave godine. U ramazanu se šejtani stavljaju u okove, ali naše strasti i zlo na koje nas navodi naša duša, sami moramo okovati i u tamnicu zatvoriti.
Na ramazanske blagodati i propise stalno podsjećajmo druge, ali nemojmo zaboraviti sami sebe:
”Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete” – Kur’an
Nemojmo biti:
Poput onoga ko tuđu odjeću na pranje odnosi, a odjeća njegova prekrivena smradom i nečisti. Spas želiš, a putevima njegovim ti se ne hodi? Uistinu lađa, po suhom ne plovi.
Preporucujmo prvo svojima, a pogotovu djeci da poste jer: Narodna poslovica kaže: “Trn se oštri dok je mlad.”
11. Budimo darezljivi, pomazimo drugima sukladno svojim mogucnostima. Poslanik, a.s., je dijelio sadaku tokom čitave godine, a uz ramazan je to činio još više. Ne smijemo prema našem nahođenju vagati hoćemo li izdvojiti zekat ili ne? Hoćemo li sadekatul-fitr dati ili ne? Ono što je vjera propisala, tu nema cjenkanja ili naduravanja.
Čuven je hadis u kome stoji da “nije musliman onaj koji zanoći sit a njegov komšija gladan, čak ako taj komšija nije musliman.” Veličanstvena je ova poruka za dobročinstvo prema svima koji su oko nas, čak i dalje.
Lijep je primjer jedne naše nene postača koja je svaku noć prije iftara nosila hranu jednoj slabije pokretnoj ženi druge nacionalnosti. Kada su je upitali zašto to radi ona im je odgovorila hadisom: „Džennet željno očekuje četvero: učača Kur’ana, onog koji čuva jezik (od nepristojna go¬vora), onog koji nahrani glad¬nog i onoga ko posti u mjesecu ramazanu.”Stvarna slika našeg vremena nam govori da nažalost ima onih koji oko nas legnu gladni, jadni, bijedni željni osnovnih životnih namirnica. Apeliramo na sve nas koji možemo pomoći, da se dodatno angažiramo i da pomognemo takvim ljudima.
Nagrada ili hedija je radost srca svakog postača. Allah, dž.š., je obećao nagradu: “Ko isposti ramazan iskreno i nada se nagradi, za to će mu biti oprošteni prošli grijesi.“ Ovo je motiv koji nas podstiče u ramazanu da budemo bolji, vrjedniji, korisniji i da nam dani ramazana budu kabul, dove primljene, a naše duše pomilovane Božijom milošću.
Allahu Svemogući, neka ramazanski ibadeti osnaže u nama volju za istinom, pravdom i međusobnim povjerenjem. Osposobi nas, Bože, da volimo brata i da mu oprostimo ako je prema nama grijeh počinio. I obdari nas, Bože, snagom da od brata oprost tražimo ako smo mi prema njemu pogriješili.
Allahu Sveznajući, pouči nas da vidimo dobro koje je ispred nas, a ne zlo koje je iza nas. Nauči nas da govorimo lijepe riječi jedni drugima. Uputi nas, Bože, da nađemo otvoreni put do srca našega brata. Pokaži nam, Bože, znak Tvoje milosti koja će nas voditi do milosti našega brata.
Allahu Plemeniti, daj da iz tvrdih srca naših poteče bratska ljubav kao što daješ da iz tvrdog kamena voda teče. Osvijetli nam, Bože, um mudrošću koja će nas voditi do hrabrog i istinskog povjerenja. Jer mi znamo da si Ti zadovoljan da živimo u slozi i ljubavi. Ti nisi zadovoljan da živimo u mržnji i zavadi.
Hurmentom bosanskih šehida molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas lijenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan.
O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim – miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivih – Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova: – Hvala Allahu gospodaru svih svjetova! Amin!
Abdulah ef. Cajlakovic
