Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
16 Dzumade -l- Ula – 1439.H. / 02 Februar 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Pohlepa uvijek vodi u propast
Neka je hvala Allahu Milostivom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir, Muhammedu a.s. koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine, kao i na naše šehide.
Postovane dzematlije,
Putovao Isa a.s. sa jednim čovjekom pa pošto silno ogladniše i dođoše u blizinu nekog sela Isa mu reče davši mu nekoliko novaca: Idi i nabavi nam nešto za jelo! Čovjek ode a Isa se pripremi za namaz i poče da klanja. Kada čovjek dođe donese sa sobom tri pogačice i sjede isčekujući da Isa završi svoj namaz, a kako mu se to čekanje odulji on pojede jednu pogaču. Isa je, kada je čovjek dolazio, primjetio da on nosi tri pogače, a kada završi namaz vidje da imaju samo dvije te on upita čovjeka: Gdje je ona treća pogačica?Čovjek odgovori: Samo dvije pogače sam donio!
Onda oni pojedoše te dvije pogače i krenuše dalje. Kasnije naiđoše na krdo gazela koje su pasle travu i Isa pozva jednu gazelu koja im odmah sama dođe. Oni je zaklaše i jedoše koliko im je bilo potrebno, pa onda Isa reče tom čovjeku: Tako ti onoga koji ti je omogućio da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogaču? Čovjek odgovori: Samo dvije pogače sam donio! Oni krenuše dalje i dođoše u neko selo a Isa pozva Uzvišenog Allaha da im dadne nekog ko će ih izvijestiti o tom selu. Allahovim izunom i moći jedna cigla progovori i izvijesti ih o svemu što je Isa pitao i htjeo da zna. Čovjek koji putovaše s njim se čudio svemu tome, a Isa ga opet upita? Tako ti onoga ko ti je dao da vidiš ovo čudo, reci mi ko je pojeo onu treću pogačicu? Čovjek opet odgovori: Samo dvije pogače su bile!
Nakon što su krenuli dalje naiđoše na jednu rijeku a Isa uze čovjeka za ruku i pređoše preko rijeke hodajući po površini vode. Čovjek začuđeno uzviknu: Subhanallah!
Isa ga i tada upita za onu treću pogaču, a čovjek opet jednako odgovori da su samo dvije pogače i bile! Idući dalje naiđoše na napušteno selo, a na sred sela tri velike gomile pijeska. Isa tada reče: Sa Allahovim izunom budi zlato! Na veliko čuđenje tog čovjeka sve tri hrpe pijeska se pretvoriše u tri hrpe zlata, a Isa dalje reče: Jedna hrpa meni, jedna tebi, a treća onom ko je pojeo onu treću pogaču! Tada čovjek uzviknu: Ja sam pojeo onu treću pogaču!
Isa mu dade sve tri hrpe zlata i napusti ga te ode svojim putem, a čovjek ostade ne znajući kako toliko zlato da ponese sa sobom. Tuda naiđoše tri čovjeka, razbojnika, pa kada ga vidješe sa tim zlatom ubiše ga kako bi sve uzeli sebi. Onda jednog između sebe poslaše u susjedno selo po hranu, a kada on ode reče jedan od one dvojice što ostadoše drugome: Kada onaj dođe ubićemo ga i svo zlato podijeliti između nas dvojice!
Drugi razbojnik se odmah složi s tim. Što se tiče onog trećeg, on ode razmišljajući kako da se riješi svojih ortaka.Tako odluči da u hranu koju im donese stavi otrova, pa kada je njih dvojica pojedu da se otruju.
On tako uradi, donese hranu, a ova dvojica ga po dogovoru ubiju a zatim pojedu onu otrovanu hranu pa i njih obojica umru!! Kasnije Isa ponovo tuda naiđe pa kada ih četvoricu ugleda kako mrtvi leže oko onog zlata reče: Ovako dunjaluk postupa sa onima koji se samo za dunjaluk bore…i sirocetu ne djele.
Neki od nas se pridržavaju vjerskih načela jer se boje Božije kazne, u tom strahu počesto je onaj izražen za stanje na ovom svijetu jači nego li za onaj svijet. Pa kad ide dobro u životu oslabe ibadeti a kad stisne pojačaju se. Drugi, pak, u trenutnim društvenim odnosima vide korist od religije na ovom svijetu pa se uklapaju. Dok je veća korist od džuma, bajrama i mevluda tu su, ako se situacija promijeni promijenit će i oni prioritete.
Treći vole Allaha i ni za što ne ostavljaju njegove propise. Drže se Božijih uputa i ne mare na okolnosti, šta će drugi reći i sl.
Mnogi ne haju mnogo za akšam namaz, al nema šanse da će u ta doba odnijet smeće da prospu u kontejner jer, ne daj Bože, može se na džine udarit. Mnogi od nas ne otvaraju Kur’an skoro pa nikako, al držimo ga u kući jer mislimo, možda bude hajra od njeg. Mnogi za volan sjedaju u alkoholiziranom stanju, al ipak objese tespih na retrovizor. Ovi i mnogi slični primjeri kazuju nam gdje je i kakva je uloga vjere u našem životu, tiče li se samo ovog svijeta ili naša misao obuhvata i vjeru u stanje onog svijeta koji je mnogo važniji. Poslanik a.s. je ovaj svijet u hadisu označio kao ahiretsku njivu. Ovdje treba da sijemo a krajnji cilj – žetva je Džennet, da nas Allah u njemu nastani milošću Svojom!
Pravi život je život koji se vodi ovom spoznajom, no, većinu ljudi danas čini mi se izraz “pravi život” podsjeća na život u raskoši i pun užitaka sa drustvenih mreza. Mnogima težnja za bogatstvom, položajem i ugledom postane glavni smisao života. Mnogi za to žrtvuju svoju mladost, zdravlje, obitelj i duhovne vrijednosti. Da bi se došlo do novca koji nudi raskoš ljudi vremenom ne prezaju ni od čega. Šta nam je osnovni cilj života najbolje nam svjedoče naše misli. O čemu najviše mislimo?
U suri El-Kasas Uzvišeni nas obavještava o bogatašu Karunu: „Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” – govorili su mu ljudi iz naroda njegova i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine. “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim” – govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti. I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – “on je, uistinu, presretan.”
“Teško vama!” – govorili su učeni – “onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.” (Kasas 76-80) U svakom vremenu i na svakom mjestu, dunjalučke ljepote obuzmu srca nekih ljudi pa i ne posmatraju ono što je uzvišenije i plemenitije od toga.
Ne pitaju po kojoj cijeni čovjek plaća svoje ukrase, niti na koji način su do njih došli, do imetka, do položaja ili ugleda. Žude za onim što je u rukama ljudi koji uživaju ne gledajući u cijenu koju će za to platiti, niti na prljavi put koji tome vodi. S druge strane, oni čija su srca vezana za Allaha, svoj život ustanovljuju prema drugim pravilima. U njihovim dušama su druge vrijednosti imetka, ukrasa i užitka. Njihove duše i srca su uzdignuti i visoko od toga da teže za prohtjevima duše i strasti. Njima je dato istinsko znanje na kojem su uspostavili i na osnovu kojeg su uredili svoj život: “Teško vama!” – govorili su učeni – “onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.”
“Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti sigurni.” (Sebe’, 37.) I On kaže: “Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.” (El-Mu’minin, 55.-56.)
Draga braćo, preispitajmo se u kojoj smo kategoriji. Jesmo li, ne daj Bože, među onima koji kad vide kakva današnjeg Karuna kažu: “Ah, da je i nama ono što je njemu dato”? Cijenimo li čestite ljude makar i malo imali? Cijenimo li učene makar i ne bili na položajima? Cijenimo li poštene, radine, male sebe, ili smatramo da smo nesretni što smo ovakvi kakvi smo? Cijenimo li ovo sto nam je Allah podario, udjeljujemo li uopste ili dovoljno kao vid zahvalnosti Stvoritelju, a pomoc drugom covjeku, ili smo se nedaj Boze uzoholili i zaboravili, ne mareci za one zbog kojih nas Bog stavlja u iskusenje. Evo predsjednik je najavio ove akcije koje provodimo trenutno u dzematu. Ne dozvolimo da nas Sejtan sasaptavanjima svojim odvrati od dobra i ulije strah u nase kosti i skrtost u nasa srca i oholost u nase duse. Ne dozvolimo da Karun pobjedi u nama vec budimo lavovi poput Arslana u borbi za bolje ovdje i u tisini Kabura i ako Bog da, ljepotama Dzenneta koji nas ceka. Allahova nagrada čeka one koji vjeruju i čine dobra djela i koji su strpljivi i koji udjeljuju, a Karun i Karuni će propast kao što je propao i Karun iz Musaovog vremena, doslovno u zemlju zajendo sa svojim dvorcem.
„I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?” (El-Kasa 81-82)
A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu su shvatili svoju grešku i povratili se svome vjerovanju, isto kao i mi kada vidimo da je najnoviji mercedes potpuno slupan u saobraćajnom udesu zajedno sa pijanim vozačem u njemu. Kao i u Karunovom slučaju, pred tom scenom želje se naglo mijenjaju. Iako se sav govor ovog kazivanju odnosi na dunjaluk njegov cilj je izravno usmjeren na Ahiret: „Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka srećan kraj.”
Bože, od Tebe tražim zaštitu od brige i žalosti. Od Tebe tražim zaštitu od slabosti i lijenosti. Od Tebe tražim zaštitu od straha i škrtosti. Od Tebe tražim zaštitu da nas dug ne savlada i da nas skrtost ne nadvlada. Amin!