Razumjevanje Ramazana – Posta

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
7 Ramazan – 1435.H. / 04 Juli 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaRazumjevanje Ramazana – Posta
Hvala Allahu, dž.š. Koji je propisao post kao način – metod putem kojeg ćemo postići bogobojaznost! Neka je salavat i selam na Poslanika, Muhammeda, a.s, koji je ukazao na to kako smisao posta nije puko gladovanje nego postizanje viših, ”pravnih” vrijednosti vjere. Neka je Allahov rahmet na Poslanikovu porodicu, ashabe i sve one koji su postom postigli bogobojaznost!

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Podsjecam sebe i vas na ajet: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili…“Al- Baqara, 183.
Mjesec ramazan je deveti mjesec po hidžretskom kalendaru, a deveti je i mjesec rođenja djece, jer se najveći broj djece u svijetu rodi u devetom mjesecu od začeća. Dakle, to je mjesec života i početka slanja objave i spuštanja Allahove riječi u život. Bog je post propisao i svim prethodnim generacijama ljudskog roda, za razliku od ostalih ibadeta, što je potvrda iskonske historije i tradicije čovječanstva i iskonske veze među ljudima
”Ko isposti ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio!”
Ovaj hadis je, na određeni način, generalna deskripcija ramazana, koja nam nudi tri osnovne karakteristike ibadeta u ovom mjesecu: postiti, vjerovati i nadati se nagradi, te, konačno, zaraditi oprost grijeha.
Centralno pitanje ramazana je, svakako, post. Kao odabrani ibadet u odabranom mjesecu, post zavrjeđuje odabranu nagradu. ”Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta. Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem!”
O kakvoj je nagradi riječ, nije nam otkriveno, ali je dovoljno i to što je za nju rečeno da je ”posebna”. Kako i ne bi bila, kada je plod posta, koga je Poslanik a.s., opisao ovako: ”Post je štit, pa kada neko od vas posti, neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim!”
Post ne može se porediti sa ostalim ibadetima, poput namaza, zekata ili hadža. Zašto? ”U postu nema rijaluka – pretvaranja!”
Možda ponekad namazu pristupamo iz, u hadisu navedenih pobuda – da nas neko vidi ili da se nekome dodvorimo. Možda ponekad dadnemo zekat tek zato da ne bismo bili izuzetak ili da nas ne bi smatrali škrtim. Možda se ponekad otisnemo ka časnoj Mekki da bismo stekli titulu hadžije ili da bismo pred ljudima donekle opravdali svoje bogatstvo, ali ne zivimo te titule u svakodnevnom zivotu. Mnogim našim aktivnostima se ponekad može prišiti ono ”možda”. Postu ne može. U postu nema vaganja. Ili postimo ili ne postimo – trećeg nema. Zato je i nagrada za post posebna, a otkriven nam je tek jedan dio nje. ”U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući!”
Iz navedenog nam je jasno zašto je toliki akcenat stavljen na postu. Da, post je najjači korektor našeg ponašanja koji vrlo efikasno eliminiše negativnosti kojima znamo nerijetko biti izloženi. ”U postu je suzbijanje strasti moga ummeta!”

Treba li posebno naglašavati koliku štetu je današnjem čovjeku donijelo odavanje strastima? Nije li upravo tu razlog moralnog posrnuća današnjeg društva? A Poslanik a.s., je još u svoje vrijeme savjetovao kao osnovu da se drzimo dzemata jer je tu bereket i uspjeh a ne da se odvajamo i izolujemo jer onda smo kao pustinjski lavovi, dostupni sejtanu da nas jos vise kontrolise i nagovara na zlo, razvrat i oholost. Poslanik je jos u svoje vrijeme savjetovao mladima da stupaju u brak, kako bi sačuvali sebe, svoj moral i vjeru, a ako to nisu bili u mogućnosti, upućivao ih je na post kao na najbolju zaštitu.
Znao je naš Muhammed a.s., kolika opasnost vreba od zla jezika pa je jasno i nedvosmisleno distancirao tu pojavu od ličnosti postača rekavši: ”Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, nema potrebe da, radi Allaha, ostavlja svoje jelo i piće!”
Prema tome, post i pogan jezik su nešto što se, ni pod razno, ne može naći kod jedne osobe koja vjeruje i nada se posebnoj nagradi.
“Božiji poslanik je kazao da pet stvari kvari post: 1. laž, 2. ogovaranje, klevetanje ljudi, 3. šejtansko poštarenje, odnosno prenošenje tuđih riječi s ciljem izazivanja svađe i razdora među ljudima, 4. strastven pogled koji vodi u prostituciju, 5. lažna zakletva. Ko, dakle, ne ostavi lažan govor i postupke koji slijede iz toga lažnog govora nema potrebe da posti i da se pati, jer je post integralni ibadet i podrazumijeva iskren i predan odnos prema Bogu, ali i iskren i pošten odnos prema ljudima”

Post, naravno, ima i svoju estetiku koju je, opet, ponajbolje opisao Muhammed a.s., i koju valja uznastojati praktikovati kako bi ovaj ibadet dobio svoju puninu. ”Ustajte na sehur jer je u njemu, zaista, bereket!”
Zapravo, svaki zajednički obrok je bereket. Ima predaja koje govore da je Ibrahim a.s., dobio nadimak ”Allahov prijatelj” iz razloga što nikada nije jeo sam, odnosno nikada nije propuštao bereket zajedničkog jela. ”Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili sa iftarom!”

Post je izgradnja i uspinjanje duše, jer ima i tu socijalnu, skrbničku dimenziju brige i zaštite ljudi, budući da se post na direktan način povezuje sa davanjem sadekatul-fitra.
Božiji poslanik Muhammed a.s. je kazao da post lebdi između nebesa i zemlje dok se ne daju vitre. A zna se da su vitre u visini jednodnevne ishrane za svako čeljade u kući.

O Samom procesu posta je Muhammed a.s., izrekao brojne hadise, od kojih ćemo izdvojiti poneki. ”Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedova duša, zadah iz usta postača Allahu je draži od mirisa miska!”
Može se desiti da postač svoj post i prekine i to isključivo na jedan od dva načina: namjerno i nenamjerno, dakle, s nijetom ili bez nijeta. “Ko se namjerno omrsi u ramazanu, bez ikakvog razloga ili olakšanja koje mu je Allah dao, neće se otkupiti kod Allaha pa makar cijeli život proveo u postu!”
Hadis se, kako vidimo, odnosi na onoga koji namjerno i svjesno, bez ikakvog razloga i potrebe prekine svoj post. Post se može prekinuti i nenamjerno ili, kako mi volimo kazati, nesvjesno. I u tom slučaju do punog izražaja dolazi Allahova milost, jer hadis veli: ”Kada neko od vas zaboravi pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post jer ga je to Allah nahranio i napojio!”
Na opasku nekih da moramo postiti po 18 sati, najbolji odgovor na to ponudio Kur’an, a u kome se kaže: “Ljudima nema žešće vatre od džehennemske”. Ključ je dakle u iskrenom vjerovanju. Sadašnje generacije nemaju ni 20. dio iskušenja kao generacije nakon 1945. godine, kada je veliki broj ljudi radio na selima, u rudnicima i željezarama i uz visoke peći, te si iz njihove košulje na kraju radnog vremena mogao iscijediti pet litara znoja, ali ni tada nisu prekidali post. Sadašnjim generacijama, koje su generacije hedonizma, oportunizma, kalkulacije, interneta, slike, performansa, i najmanji vanjski i fizički razlog može biti smetnja za post. Oni, međutim, moraju znati da oni poste jer su muslimani, a svaki istinski musliman mora imati na umu sljedeće: ‘Ja sam musliman i moram postiti jer je post moja unutrašnja identifikacija’.

Kada je u pitanju teravija – kao dobrovoljni – nafila namaz rekao je Poslanik, a.s.: „Ko bude klanjao za imamom, sve dok on ne završi sa namazom ima nagradu kao da je klanjao cijelu noć. „ (Sunenu-t-Tirmizi, hadis je hasen sahih)
Šejhu Ibn Bazu je postavljeno sljedeće pitanje: Da li je suprotno sunnetu ukoliko imam klanja dvadeset rekata teravije i tri rekata vitr namaza, a osoba iza imama klanja samo jedanaest rekata? Odgovor šejha je bio: „Sunnet je da se klanja onoliko koliko imam klanja, pa makar imam klanjao i dvadeset tri rekata ili manje ili vise, jer Poslanik, a.s., veli: Ko bude klanjao za imamom, sve dok on ne završi sa namazom ima nagradu kao da je klanjao cijelu noć.“ (Medžmu’u fetava ibn Baz, 11/325) Iz ovoga vidimo jasnu i nedvosmislenu poruku i nagradu onima koji mogu i klanjaju teravih namaz.

Ramazan je specifičan i po tome što se u njegovom okrilju skrasila i Lejletu-l-kadr, noć objave Kur’ana, bolja od hiljadu mjeseci. ”Ko provede Lejletu-l-kadr, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi!”
Da o ovoj noći nije kazano ništa drugo, bilo bi dovoljno. Ipak, o njoj znamo dosta toga ali ne i kada tačno je ona. Sve što nam je rečeno su naznake koje nas tjeraju da se dodatno angažujemo. Tako je Muhammed a.s., rekao: ”Tražite Lejletu-l-kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana ramazana!”
Kod nas se ova noć tradicionalno obilježava kao 27. noć, iako se to sa sigurnošću ne može potvrditi. Međutim, ono što se može potvrditi jeste dova koju je lijepo učiti ove noći i to, opet, na osnovu hadisa. Aiša, r.a., kaže: „Pitala sam Poslanika, s.a.v.s.: Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-kadr, šta bih u njoj učila? On je odgovorio: Uči: Allahumme inneke afuvvun, tuhibbu-l-‘afve, fa’fu anni – Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni“!
Vrijedi spomenuti još dva hadisa koja nam mogu pomoći da što bolje shvatimo i što kvalitetnije organizujemo naše ramazanske dane i to na tragu našeg Poslanika a.s.
‘’Njegova je prva trećina milost, druga oprost, a treća oslobađanje od Vatre’’
Gornji hadis na lijep način dijeli ramazan na tri etape, odnosno, kroz njegove fadilete nas postepeno vodi ka našem krajnjem cilju – spasenju na budućem svijetu. Tako je prva ramazanska dekada označena milošću koja je temeljni preduvjet harmonije u užem i širem okruženju. Nakon toga slijedi etapa čišćenja kroz oprost grijeha, da bi, u konačnici, uslijedilo iskupljenje od vatre. Dakle, ramazan želi samilosnu osobu, kako prema sebi, tako i prema drugima, koja će u svakom trenutku biti spremna priznati svoju pogrešku i zatražiti oprosta, ali i oprostiti drugome. Takav je, naravno, na vrhuncu svoje vjere i takav je nespojiv sa vatrom.

Poštovana braćo, u proučenom kur’anskom ajetu na početku hutbe Allah, dž.š., propisuje post nama, ummetu Poslanika, a.s. Da li smo se upitali Zašto?! Zašto nam Allah, dž.š., propisuje post? Postiti znači sustegnuti se od jela, pića i spolnog odnosa od zore pa do zalaska Sunca. Zašto nam Allah, dž.š., naređuje da ne jedemo, da ne pijemo preko dana?! U nastavku prijevoda ovog ajeta se kaže: ”da biste bili bogobojazni – ili da biste se grijeha klonuli”. Hoćete li ako budete ”postili” biti bogobojazni, a vi znate za onaj slučaj kada su rekli Poslaniku, a.s., da ta i ta žena danju posti, a noću klanja, ali svojim jezikom uznemirava komšije.., na što je Poslanik, a.s., rekao: ”Ona je od stanovnika Džehennema!”

Draga braćo, zašto Allah, dž.š., kaže da biste se grijeha klonili, kakav je to grijeh!? Evo jedno razumijevanje bi bilo: grijeh je da si ti sit, a tvoj komšija gladan, grijeh je da se ti razbacuješ i pretjeruješ u jelu i piću, a tvoj brat ne može sebi priuštiti ni osnovne životne namirnice. Grijeh je da ti imaš ogromna sredstva za život, a tvoj brat ne može da se oženi, zasnuje porodicu jer nema osnovnih uslova za to. Grijeh je grabiti samo sebi na takav način što ćeš uzimati i prava drugih ljudi, a zaboravljati da u tvom malu imaju pravo i hak drugi. Grijeh je ne pomoći svoga brata ako si u stanju. Draga braćo, eto, post nam omogućuje da razumijemo one koji su gladni, koji su slabog materijalnog stanja. A zašto je to bitno da razumijemo stanje miskina, fukare!? Zato da bismo se s njima solidarisali, da bismo im pomogli.
Želim reći da je preduvjet pomaganja razumijevanje situacije, stanja u kojem se ljudi nađu. Zato kada i sami budemo u takvoj situaciji – da smo gladni i žedni- sjetit ćemo se onih koji nemaju šta da jedu i piju i razumjet ćemo kako je njima!! Kako se kaže u narodnoj poslovici: ”Sit se gladnom ne vjeruje”, ili u jednoj hikaji se kaže: ”U Anadoliji je bio običaj da ljeti zbog vrućina ljudi spavaju na otvorenom. Tako jedno noći Nasrudin-hodža i njegova žena izađu na krov kuće da spavaju. Kad su legli, žena počne pričati kojekakve besmislice. Kako je dugo pričala hodži razbi san i on tako ljutit ustade, krenu, al’ zaboravi da je na krovu, te pade. Srećom krov je bio nizak, ali ipak se hodža dobro ugruho. Kada su komšije čule šta je bilo upitaše ga: Hodža šta bi, jesi li se udario, povrijedio? On ih upita: ”Je li ko od vas pao s krova?” Jedan ga upita: ”Zašto hodža pitaš?”, on će im na to: ”Ko je pad’o s krova, taj zna šta je i kako je!” Znači, kada iskusimo neku situaciju, onda i druge razumijemo kada su u takvoj situaciji, tako isto i nas razumiju samo oni koji su iskusili i bili u našoj situaciji. A kada razumijemo druge, na osnovu ličnog iskustva, zar nije grijeh okrenuti glavu i zaboraviti?!

Draga braćo, da vas pitam: ”Zar, danas, u našoj domovini u kojoj je bošnjački narod doživio velike patnje, stradanja, ubijanja, progone, neimaštinu, genocid, u zadnje vrijeme i poplave – zar nakon svega toga – neko može da sve to zaboravi i da legne sit ”potamam” a njegov komšija, brat gladan! Zar se danas može nazvati muslimanom onaj koji zadovoljava samo svoje dunjalučke potrebe, a ne obazire se na potrebe svoga brata i na njegovo stanje!!??
Prema tome, budimo na usluzi svome bratu, prijatelju i komšiji. Pomažući druge mi pomažemo sebi! Zato krenimo s pomaganjem onih koji su nam najbliži od porodice, rodbine, prijatelja, komšija. Pomozimo jedni druge s cljem da budemo bogobojazni! Možda se pitate kako?! Podijelimo sa bratom ono što nam je Allah, dž.š., dao od hrane, pića i drugih sredstava za život. To je vjera, tako potvrđujemo svoj iman! Tako slijedimo Poslanika, a.s., a tako su radili i ashabi. Veći stepen od ovoga je dati prednost svome bratu u odnosu na sebe prilikom ostvarivanja svojih prava. I ovako su se ponašali ashabi, npr. kada su u jednoj bici bili ranjeni, nekoliko njih je zatražilo vode, pa kada su im našli samo malo vode i donijeli, onda bi prvi govorio odnesi drugome, te kad bi njemu dali vodu on bi rekao da odnesu trećem i tako bi redom jedan drugom davali prednost i svi su preselili a da se niko nije napio vode. Dati prednost drugom nad sobom je posebna deredža kod Allaha, dž.š., a o kojoj On, Milostivi, govori:“…i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti. I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati. I Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi. (Sura Dehr, 8,9,10,11,12.)

Draga braćo, ovo je bilo jedno od razumijevanja posta. Nadam se da nam je sada jasnije šta znači postiti! Dakle, sustegnuti se od dunjaluka, na način da daš bratu svome prednost nad svojim potrebama, radi Allaha, dž.š., a najmanje što trebamo uraditi jeste podijeliti sa svojim bratom, dati svome bratu od onog što nam je Allah dao od hrane, pića i drugih sredstava za život!

Danas učimo dovu: Gospodaru naš, omogući nam da ispostimo ramazan u zdravlju i rahatluku i da dočekamo Bajram čisti od grijeha. Gospodaru, molimo Te da nam podariš Svoju ljubav među nas i da nas učiniš da budemo jedni drugima od pomoći i koristi na Tvome putu. Amin!
Gospodaru, mi smo Tvoji slabi robovi, pa nas učvrsti u imanu, islamu i ihsanu, a udalji nas i omrzni nam nevjerstvo, griješenje i nepokornost. Amin. Molim Allaha dž.š. da nas učini od onih koji ce citati Kur´an sa razumjevanjem, i koji ce biti korisnici svakog ramazana kojeg prozive, koji ce se okoristiti njegovim blagodatima i uvijek i zauvijek djelovati u korist zajednice – dzemata a nikako u svojoj oholosti i sebicnosti licnih interesa. AMIN.