Ramazansko Bajramska Hutba 2012

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA – PORUKA
Imam Abdulah-ef. Čajlaković
19. Avgust 2012 g..
MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN
خطبة عيد الفطر
الله أكبر كبيرا. والحمد لله كثيرا. وسبحان الله بكرة وأصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له، خلق كلّ شيءٍ فقدَّرَه تقديرا [تكبير].
{الله الذي جعل لكم الأرض قرارا والسماء بناء وصوَّركم فأحسنَ صوَركم ورزقكم من الطيبات، ذلكم الله ربكم، فتبارك الله رب العالمين} [تكبير].
هو الحي لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدين، الحمد لله رب العالمين. [تكبير].
نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له ولا نظير له ولا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أن سيدنا وسندنا ومولانا محمدا عبده وحبيبه ورسوله. نور النور وبدر البدور. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وألأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
Postovane dzematlije, draga braćo!
Danas je 1. ševval 1433. hidžretske godine, odnosno 19.avgust 2012.god. Danas je prvi dan Ramazanskog bajrama i mi danas imamo razloga biti radosni. Upravo smo za sobom ostavili mjesec ramazan, najbolji mjesec u godini, čije je vrijeme dragocjeno, vrednije od vremena u drugim mjesecima, pa je i sve što smo učinili u tom mjesecu zadobilo veću vrijednost od uobičajene. Sav naš napor koji smo podnijeli i sav trud koji smo uložili tokom proteklog mjeseca Allah će – jer smo to radili iskreno i u Njegovo ime – nagraditi obilnom nagradom. Ništa od toga neće biti uzaludno. Naprotiv, imat će pozitivan učinak za naš život i na ovome i na budućem svijetu. Čak ćemo biti nagrađeni i za ovu današnju radost koju osjećamo u svojim srcima, jer je osjećamo zato što smo u proteklom mjesecu bili uspješni: što smo postili, klanjali, davali sadaku i sadekatul-fitr, što smo obarali poglede pred zabranjenim prizorima, što smo čuvali jezike od ružna govora, što smo pazili da ne povrijedimo ni čovjeka ni životinju… Nečemu takvom doista se vrijedi radovati! A tome ćemo se radovati i na Ahiretu kad se susretnemo sa tim.
U ovim blagoslovljenim trenucima, u ovim trenucima duhovnog ushićenja, želim kazati nekoliko riječi o onome što nam sada predstoji, pa vas molim da me saslušate pažljivo, a Allaha molim da mojim riječima podari iskrenost i snagu, i da ih učini prijatnim vašim ušima, te da im osigura put prema vašim srcima. Amin!
Draga braćo!
Mi smo narod koji je prošao teško historijsko iskustvo, koji je morao progutati mnoge gorke zalogaje i koji se sada u velikoj mjeri suočava s posljedicama onoga kroz šta je prošao. Ali, mi smo i snažan narod, koji odbija predati se, koji se odlučio boriti i graditi bolju budućnost. Narod koji sve više postaje svjestan svojih vrijednosti ali i zadaće koju mu je dodijelio Uzvišeni Allah – zadaće da se, kao narod, u svom izražavanju pokorava svome Stvoritelju, da se dostojanstveno odnosi prema Njegovim naredbama i zabranama i da tako na pravi način Allahovu vjeru predstavi ljudima na ovim prostorima! To je naša zadaća i to je smisao našeg postojanja! Ali, da bismo tu zadaću mogli uspješno obaviti, moramo otkloniti slabosti koje nam stoje na putu ostvarenja toga. Da bismo to učinili, najprije moramo upoznati svoje slabosti.
Postovane dzematlije!
Prvo: usljed teškog historijskog iskustva koje nosimo na svojim plećima došlo je do određene deformacije u našem kolektivnom duhu tako da naša energija nije usmjerena u jedan pravac, već u više različitih pravaca. Još uvijek jedni vuku na desnu stranu, jedni na lijevu, a jedni na neku treću i četvrtu stranu. Usljed takvog rasipanja duha i gubitka dijela energije, nismo dovoljno efikasni kao zajednica, i kao narod, u suočavanju sa izazovima. Stoga je prioritetni zadatak u narednom periodu, kojemu već danas trebamo pristupiti, rad na postizanju unutrašnjeg jedinstva naše zajednice opcenito, pa i nas samih ovdje. To pak znači povratak načelima Kur’ana i sunneta u svojoj vlastitoj duhovnoj izgradnji i u svom odnosu prema drugome, osobito u odnosu nas jednih prema drugima. “Nećete ući u Džennet”, kaže Poslanik, a.s., “sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vam ukažem na nešto što će, ako ga budete činili, doprinositi vašoj međusobnoj ljubavi – širite selam među sobom!”
Znači: pozdravljajte jedni druge selamom. Dakle: nemojte jedni od drugih glavu okretati, jer onome kome okrenete glavu, tome ćete okrenuti i leđa! Prema tome, prvo što trebamo uraditi jeste nazvati selam svakom muslimanu i lijepo ga pozdraviti; ne okretati glavu od njega. To će, kako je rekao Poslanik, a.s., doprinositi razvijanju naše međusobne ljubavi, a potom i našeg vjerovanja, te jačati našu zajednicu, unositi u nju pozitivna strujanja i otvarati nam puteve prema prosperitetu na ovom svijetu, te prema Džennetu i sreći koja će na onome svijetu trajati vječno!
Drugo: Dužni smo preispitati svoj odnos prema onome što je naredio Uzvišeni Allah. Ne možemo biti zadovoljni svojim sadašnjim odnosom prema Allahovim naredbama. Trebamo se sjetiti kur’anskog kazivanja koje se odnosi na stvaranje čovjeka. Odmah tu, na samom početku, došlo je do oglušavanja o Allahovu naredbu. Naime, kada je stvorio čovjeka, Uzvišeni Allah je svim tu prisutnim bićima naredio da se poklone tom novom biću, da mu izraze svoje poštovanje, i svi su izvršili to Božije naređenje osim Iblisa. On je – kaže Kur’an – odbio izvršiti tu zapovijest i uzoholio se! Odbiti Božiju zapovijest znači, draga braćo, biti ohol, a čovjek koji u srcu bude imao oholosti koliko i zrno gorušice neće – prema jednom hadisu – osjetiti ni miris Dženneta, premda se njegov miris osjeća na izuzetno velikoj udaljenosti. I, pogledajte kakva je bila posljedica odbijanja da se izvrši Božija zapovijest – Iblis je na sebe navukao prokletstvo Božije i udaljen je iz Božije milosti! To je ta posljedica, braćo, pa obratite pažnju na to. Pogledajte kakvo je stanje savremenog čovječanstva koje je u velikoj mjeri odbilo izvršavati Božije naredbe. Zar ne vidite da se suočava s svojevrsnim prokletstvom i da je izišlo iz Božije milosti, pa da sve manje ima rahatluka, ljepote, bereketa u vremenu i slasti života!
Treće: dužni smo preispitati svoj odnos prema onome što je Allah zabranio. Stanje naše u ovom pogledu je veoma zabrinjavajuće. Svaki vjernik od toga mora osjećati zebnju u srcu, jer posljedice toga zahvaćaju sve, ne samo one koji grijehe čine. Izbjegavajte ono – kaže Kur’an – što će dovesti do pometnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi! (El-Enfal, 25) Stoga ću se malo više zadržati na ovome. Zapravo, o ovome bismo trebali stalno govoriti u međusobnim druženjima, noću i danju, ljeti i zimi.
Da ne bi dolazilo do toga Allah je propisao sankcije za prekršitelje i naredio njihovo sprovođenje. Cilj tih sankcija je da se spriječi masovno činjenje tih grijeha, jer sve dotle dok njih čine samo pojedinci njihova štetnost se i ograničava samo na pojedince. Kad ljudi pak prestanu sprovoditi te sankcije onda se grijesi umnože i počnu se činiti javno i u velikoj mjeri, ne nailazeći na osudu javnosti. Štaviše, šejtan ih ljudima prikaže lijepim i oni se čak počnu ponositi time što čine, ne imajući svijesti da će to rezultirati ružnim posljedicama za njih. Naime, grijesi zasljepljuju duhovno oko pa ljudi istinu ne vide u pravom svjetlu. Tada izazivaju poremećaj u prirodi, dovode do nereda i meteža i počnu se suočavati s velikim katastrofama i nedaćama: zemljotresima, poplavama, požarima, zarazama i bolestima kakvih prije nije bilo, ubijanjima, strahom jednih od drugih itd. U Kur’anu stoji: Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste počinli, a On mnoge i oprosti! (Eš-Šura, 30)
Poslanik, a.s., upozorio je na tu uzročno-posljedičnu vezu između grijeha i posljedice koju prouzrokuje u životnoj stvarnosti. “Nikad se u nekom narodu ne pojavi razvrat tako da ga oni počnu činiti javno”, rekao je on, “a da se taj narod ne suoči sa zarazama i bolestima kojih nije bilo kod njihovih predaka. Nikada neki narod ne počne zakidati na vagi i mjeri, a da se ne suoči sa sušom, oskudicom i tiranskom vlašću…!” (Ibn Madže) “Čovjeku se”, kaže Poslanik, a.s., “doista, i opskrba može uskratiti zbog grijeha koji počini!” (Ahmed)
Prvi muslimani su bili duboko svjesni loših posljedica koje grijeh ima po život čovjeka na Zemlji. Ebu Bekr, prvi muslimanski halifa, išao je čak dotle da je vjerovao da “nijedna lovina ne bude ulovljena, nijedna biljka ne bude potkresana i nijedna žila ne bude iščupana, osim zbog njezina pomanjkanja slavljenja Boga!”
Svoj najpogubniji utjecaj grijesi vrše na čovjekovo duhovno srce, na njegovu dušu. Oni na njega djeluju onako kako na tijelo djeluju otrovi. Naime, kako god otrov uništi tijelo, ili ga učini bolesnim, tako isto i grijesi ubijaju srce, ili ga obole.
“Kad čovjek počini neki grijeh”, kaže Poslanik, a.s., “na njegovom srcu se pojavi jedna crna tačka, pa ako se pokaje, okani ga se i Allaha zamoli za oprost, ona bude izbrisana, a ako uveća činjenje grijeha uveća se i crna mrlja. Tako sve dok ne prekrije njegovo srce. To je onaj prekrivač kojeg Uzvišeni Allah spominje u ajetu: A nije tako, već je ono što su radili prekrilo srca njihova! (El-Mutaffifun, 14)
Ustrajavanje u grijesima u čovjekovom srcu umanjuje poštovanje prema Uzvišenom Allahu i slabi mu volju za ibadetom i činjenjem dobra. Srce se svikava na grijeh i on mu, postupno, postaje mio i sladak i izgleda mu lijep, te čovjek zapada u duhovnu sljepoću. Ali nisu oči slijepe, kaže Kur’an, već srca u prsima! (El-Hadž, 46) Budući da tada istinu ne vidi istinom čovjek prelazi granicu koju je postavio Njegov Gospodar.
To su Allahove granice, rekao je On, pa ne prelazite ih! (El-Bekare, 229), odnosno: ne približavajte im se! (El-Bekare, 187).
Ono što je unutar granica koje je Allah postavio ispunjeno je milošću, a ono što je preko njih nosi u sebi prokletstvo. Prema tome, prelaženjem preko tih granica čovjek ulazi u zonu prokletstva i u tom mraku gubi orijentaciju. Pogledajte situaciju u svijetu – ta, musliman je dužan u svijetu koji ga okružuje čitati znakove Božije – zar ljudi svojim masovnim griješenjem, svojim očiglednim prelaženjem preko Allahovih granica, ne izazivaju sve veći Božiji gnjev, zar katastrofe nisu sve učestalije i sve opasnije, zar je onaj zemljotres u Zenici tek tako bio. Stoga vas, braćo, pozivam na tevbu, na iskreno pokajanje za ranije grijehe i na povratak onome unutar čega se nalazi Božija milost, a to su propisi vjere. El-Hakim, posredstvom Abdullaha ibn Amra, bilježi sljedeće Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: “U srcima nekih od vas se, doista, vjerovanje pohaba, onako kako se pohaba stara odjeća, pa molite Allaha da obnovi vjerovanje u vašim srcima!”
Eto, ovo su tri stvari o kojima vas molim da razmislite i da o njima razgovarate međusobno, kao i unutar svojih porodica. Molim svakoga od vas pojedinačno da se aktivno uključi u proces oporavka naše zajednice ovdje i našeg naroda u cjelini, i neka u tome bude iskren. Neka svako najprije poradi na svom ličnom oporavku a potom, tako oporavljen, neka djeluje na druge. Naime, nije dovoljno da musliman nastoji samo sebe izgraditi, dovesti se do svoje potpunosti i svoj život uskladiti s načelima koja je Bog ustanovio. On treba da nastoji da se ta načela – koja su data kao milost Božija ljudskoj vrsti i u kojima se, prema tome, nalazi njihova sreća i na ovome i na budućem svijetu – zastupe i kod drugih, te da se prema njima uredi i društveni ambijent. To je smisao “borbe na Božijem putu” (el-džihad fi sebilillah), smisao džihada. Riječ “džihad”, naime izvedena je iz korijenskog glagola džehede/jedžhedu, što znači: ulagati napor, truditi se, naprezati se. Pod “Božijim putem” pak misli se na sve ono što vodi zadovoljstvu Božijem. Shodno izravnoj Božijoj naredbi: O vi koji vjerujete… pomažite se međusobno u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu! (El-Maida, 2) – muslimani su dužni organizirano djelovati u pravcu zaživljavanja svih onih vrijednosti koje islam nastoji afirmirati, u tom pravcu ulagati svoja sredstva, intelektualne sposobnosti i svoje aktivnosti, te iznalaziti najprikladnije načine za to.
To dalje znači da se moraju družiti jedni s drugima, razmatrati pitanja od općeg interesa i zajednički tragati za najboljim rješenjima, te proširivati krug ljudi uključenih u te procese i potencijale tog kolektiva upravljati u tome pravcu. Naime, ako se stanje prepusti stihiji i onima koji nemaju ni znanja ni svijesti, kolektiv će zapadati u sve težu situaciju, i život ljudi će postajati sve teži, sa sve manje zadovoljstva, međusobnog poštivanja i dragosti, i ljudi će se suočavati sa sve većim i sve dubljim izazovima, koji će im život činiti nepodnošljivim.
Imam Tirmizi bilježi jedan zanimljiv hadis. Naime, on navodi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., jednom otišao posjetiti svoju kćerku Fatimu pa ju je zatekao kako namirisava kovanu novčanicu (dirhem). Kad ju je upitao šta to radi, ona mu je rekla da taj novčić namjerava dati kao sadaku. “Lijepo”, rekao joj je on, “ali zašto ga premazuješ mirisom?” “Čula sam od tebe”, rekla je ona, “da novčić koji se dadne kao sadaka upadne u Allahovu ruku prije nego u ruku onoga kome se udjeljuje, pa želim da ovaj moj dirhem padne Allahu u ruku namirisan!”
Draga Braćo! Neka i svaki naš napor koji ćemo poduzeti, svaka žrtva koju ćemo podnijeti u narednom periodu, uključujući se u proces duhovnog oporavka našega naroda, pa i naseg dzemata budu namirisani iskrenošću i lijepom namjerom!
Permanentno, dakle stalno rastuci nas dzemat je dokaz iskrenog i mukotrpnog rada. Primjer toga su i po prvi put u 10 godina postojanja ovog dzemata, odrzane i organizovane hatme u nasem dzematu kojom prilikom smo pruzili priliku mladima a koji su osvjetlali obraz roditelja, mene i zajednice pokazavski obilno znanje i odgoj u tom znanju. Konstatacija da je taj 19.maj ove godine grad i dzemat Braunau Bec – tj glavni grad Austrije jer je pokazao znanje mladih polaznika mektebske nastave koje nije pokazano nigdje drugdje za 46 god. boravka u Austriji bivseg pred. IZB u Austriji je sasvim dovoljan dokaz naseg rada. Konstantno i rapidno povecanje clanova i onih koji vide rad i trud pa se prikljucuju nasoj zajednici je drugi veliki dokaz iskrenih napora i rada, itd. Itd.
Svima vama od srca želim lijepe i ugodne dane Ramazanskog bajrama.
Prenosim vam i bajramske cestitke od pred. Zehrudina kao i cjelokupnog dzematkog odbora, sa zeljom da ih provedete u miru, veselju, zdravlju i rahatluku.
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN!

EID MUBAREK!

EID MUBAREK TO ALL OF YOU AND TO YOUR FAMILIES. MAY ALLAH FOR THIS EID BRING BLESSINGS AND PROSPERITY TO ALL OF YOU!

Prije samog kraja i zajednicke dove, par obavijesti za sve vas.

1. Generalna Izborna Skupstina dzemata ce se odrzati 23.septembra, u nasim prostorijama ovdje, poslije podne namaza, dakle u 1.30 h. Clanovima dzemata ce uredno biti urucene pozivnice za istu, ako Bog da.
2. Nova skolska Mektebska godina, ako Bog da, starta u nedelju 16.septembra. Prosle godine smo imali 102-je upisanih polaznika – djece u mekteb i ove godine ja ocekujem, ako Bog da, jos veci broj. Zelimo nastaviti tradiciju zapocetu ove godine a to je da organizujemo iste i bolje hatme – zavrsne ispite za djecu koja pohadzaju mekteb.
3. Na sugestije mnogih, al zaista mnogih dzematlija, ne samo par njih, zelim da danas krenemo i zapocnemo nesta lijepo i veliko. Mozda je i ovo prilika, ovaj mubarek protekli mjesec i ovi danasnji blagdani, da pokrenemo akciju kao dzemat, kao zajednica, akciju ali ne obaveznu, dobrotvornu akciju, za spasavanje i pomaganje onom oronulom, u bijedi izronulom narodu domovine nam Bosne i Hercegovine, akciju koju bi sprovodili kroz medijsku emisiju na Hayat televiziji, emisiju nazvanu “Ispuni mi Zelju”.
Svi oni koji su zainteresovani mogu kod mene ili kod odbornika Nisaba Smajica da s vremena na vrijeme, kad se sjete ili pozele, da uplate odredjeni iznos, a zatim bi redovno dobivali izvjestaj o njihovom novcu gdje je i u kakve ruke je otisao.
Mi bi s vremena na vrijeme sakupljeni novac nosili direktno u Hayat televiziju i za odabrani slucaj ili potrebu donirali novac ispred dzemata Braunau.
Naravno, nas prvenstveni cilj je da pomognemo takvim slucajevima, u ime Allaha dz.s., al ujedno bi bilo lijepo cuti da se s vremena na vrijem uzivo u takvim emisijama na televiziji spomene se i ime dzemata Braunau, sto bi poboljsalo nas rejting i prolaz u javnost kao dzemat koji radi i pomaze.
Bilo bi lijepo cuti da je za odredjeni slucaj dzemat Braunau donirao i pomogao da se jednom seljaku uzme krava, drugoj porodici špore, trecoj lozivo za zimu, cetvrtoj djeciji pribor za skolu itd.itd.
Mislim da je ovo najbolji i najefikasniji nacin pomoci ko zeli i moze, jer ti ljudi idu i uzivo snimaju i predoce doticnu situaciju familije javnosti i onda iz ovakvih sredstava kupe im ono sto im je najpotrebnije i sve to uzivo poprate i onda uistinu znamo kud je otisao nas eventualni novac koji smo darovali za pomoc nasem narodu.
Pa bujrum!!!
Akciju cemo pokrenuti i putem nase web stranice – www.dzemat-braunau.at – kako bi upoznali siru javnost ovdje nasih prostora bez obzira bili clanovi dzemata ili ne, da se ukljuce u ovu akciju i time pokazemo solidarnost i vjersku obavezu medjusobnog pomaganja. Sigurni budite da Allah desetorostruko ili i vise, onoliko koliko Allah hoce, vraca onome ko otvori svoju ruku i srce. Vasa skrtost vam nece povecati nafaku, vasa sadaka sigurno hoce i to desetorostruko i vise. Vidio sam zivuce slucajeve, dobrotvora za koje se ljudi pitaju odkud im toliko i toliko, a ne vide kad ti isti daju i previse i javno i tajno. A tamo neki se satrase radeci i skrtareci al od tog novca nemaju nikakve fajde niti u toj zaradi nafake. Zarada kao zarada, nasa plata, nije vazna, vazna je i bitna NAFAKA u toj zaradi ili plati koju dobivamo svi mi. Allah ne voli rasipnike, ali isto tako od svakog od nas trazi da darivamo sukladno nasim mogucnostima, onoliko koliko kad mozemo, nemoj ikada da vas bude stid da darujete euro – dva, ukoliko nemozete vise jer mozda taj euro – dva vam bude viza za dzennet, kao sto je onoj bludnici ulaznica za dzennet bila to sto je samo jedanput u zivotu napojila zednu macku na putu kada niko drugi nije obracao paznju na tu zivotinju, kako se spominje u hadisu.
Allah dz.s. u Kur’anau kaze: “Oni koji svoj imetak troše na Božijem putu, sliče zrnu iz koga nikne sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna. Allah umnožava kome hoće. On je svemoćan i sveznajući.“ (El-Bekara, 261)

Bože, uputu Tvoju tražimo da naša srca zbližiš, da nas skupiš i sjediniš i da nam međusobno povjerenje povratiš! Molimo Te, Bože, da nam osnažiš vjeru, da nas nadahneš Tvojom dobrotom i sačuvaš od svakog zla!
Bože, uputi nas na pravi put i učini nas da i mi druge upućujemo na pravi put s kojim si Ti zadovoljan. Bože, nemoj da budemo na krivom putu i nemoj da druge upućujemo na krivi put s kojim Ti nisi zadovoljan!
Bože, molimo Te hurmetom bosanskih sehida i ovih bajramski dana da našoj porodici, rodbini, poznanicima i prijateljima ako su bolesni vratiš zdravlje, ako su dužni pomogneš da otplate dug, ako su tužni da im vratiš osmjeh u srcu i na licu, ako su siromašni da ih oslobodiš siromaštva, ako su poniženi da im vratiš dostojanstvo, ako smo im nažao učinili da nam oproste, a ako su oni nama učinili nepravdu, Bože, olakšaj nam da im hurmetom ovih mubarek dana oprostimo!
Dragi Bože, primi naš post, kao post pravih postača, i naš namaz, kao namaz pravih klanjača. Probudi nas, Bože, u ovim mubarek danima i oprosti nam grijehe u njima. O Ti koji opraštaš!
Allahu Svemogući, približi nas u ovim mubarek danima, Tvom rizaluku, a udalji nas u njoj od Tvoje srdžbe.!‏
Allahu Milostivi, omili nam da se u ovim mubarek danima pokajemo za svoje grijehe i da od Tebe oprosta tražimo; olakšaj nam da budemo Tebi pokorni i plemeniti ljudi; uputi nas da uvijek budeme od onih koji su Tebi dragi, o Ti, najmilostiviji, sacuvaj nas od svakog belaja!
‏Allahu Milosni, obaspi nas u ovim mubarek danima Tvojom neizmjernom milošću;
Allahu Svemogući, omili nam u ovim mubarek danima dobro i korisno djelo, a omrzni nam grijeh i nepslušnost prema Tebi; oslobodi nas, Bože, mržnje i pakosti, tako Ti Tvoje milosti!
‏
Allahu Svemogući, otvori nam u ovim mubarek danima džennetska vrata, a zatvori vrata Džehennema;
‏Allahu Samilosni, očisti nas u ovim mubarek danima od grijeha; oslobodi nas od naših mahana i napuni naša srca takvalukom, nagradi nas trud i rad kako je najbolje,o Ti, koji opraštaš grijehe!
Allahu Sveznajući, nagradi naš trud i rad kako je najbolje, oprosti naše grijehe kako je Tvoja
Allahu Milostivi, osnaži nas blagodatima Ramazan, noci Lejletu-l-kadra i olakšaj nam teškoće, primi naša pokajanja, oslobodi nas grijeha i olakšaj nam breme dunjaluka , o Ti, Milostivi! Amin!!!
ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان، الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِيَ أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).
{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا