PREDAVANJE – LEJLETU-L-KADR 17.06.2017. god.

PREDAVANJE – LEJLETU-L-KADR 17.06.2017. god.

Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svjetova, u čijem se stvaranju nebesa i zemlje, promjeni dana i noći, spuštanju objave, odabiru pejgambera i odredbi da sve biva kako On hoće, ogledaju znaci Njegove svemoći. Hvala Allahu dž.š. na bereketima mjeseca Ramazana, na odabranoj noći Lejletu-l-kadra, na uputi i hidajetu, na blagodatima, milosti i radosti porodičnog života. Salavat i selam na posljednjeg u nizu pejgambera, našeg devletliju Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše bosanske šehide.

Draga braćo i sestre, nemojte nikada zbog šejtana izgubiti nadu u Allahovu milost i oprost. Sejtan nam cesto kaže: „Pa dobar si ti, dobar si ti kakvih ima!“ I onda sebi čovjek umisli pa kaže: „Ja sam stvarno dobar! Eto idem dva puta u džamiju godišnje!“ Ima onih koji kažu: „Pa ja idem svaku džumu na namaz!“
E, valja se sada izboriti protiv šejtana, valja se izboriti protiv svojih strasti, protiv svojih kompleksa, ali sam želio podsjetiti sve nas da je Allah Uzvišeni raduje i obraduje pokajanju svoga roba. Ramazan je prilika. Prva trecina je milost, druga Magfiret – oprost. I ova druga trecina je tu da nam pokaze da je kod Uzvišenog Allaha, svaki onaj ko mu se obrati, dobrodošao i da će mu Allah zanemariti sve ono što je prije radio ukoliko se pokaje, i uzvjeruje i dobra djela čini.
Allah dž.š. će njihova loša djela u dobra pretvoriti, Allah će učiniti da u njihovim srcima nakon tuge, brige i nestabilnosti, zavlada mir, zavlada u porodici bereket, jer koliko mi imamo slučajeva, da smo doživjeli da su nam ispričali oni koji su rođeni u muslimanskim sredinama, bili muslimani, ali koji nisu za života slušali ezan. Jer kako Kur’an kaže: „Nisu slijepe oči, već srca u grudima!“ Imate osobe koje imaju i uši, ali ne čuju, imaju oči, ali ne vide, imaju srca, ali ne osjećaju, pa kad im Allah prosvjetli njihove duše, i upoznaju svoga Stvoritelja i Gospodara, toliko se obraduju, toliko se njihovi životi promijene.

Zapamtimo, braćo i sestre, Poslanik a.s. kaže: „Čovjek je u vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda s kime će biti prijatelj!“ Kada ste u lijepom društvu, kada slušate lijep govor, osjećate se lijepo, i to društvo vas podstiče da uvijek razmišljamo zbog čega smo došli na ovaj svijet, ko nas je stvorio, s kakvom ulogom nas stvorio i postavio na Zemlju, i šta je to što nas čeka nakon ovog prolaznog svijeta. Kada smo u lijepom društvu, te teme nas lagano usmjeravaju da razmišljamo jer ljudski um je jedan od izvora spoznaje Pravog puta.

Vidite koliko je Ramazan mubarec. Vidite samo koliko se cesto druzimo. Koliko cesce se vidjamo i razgovaramo. Ko nas je naveo na to. Pa propis posta, pa Ramazan upravo.

Allah je ljubav i voli ljubav. Allah je milost i voli milostivog covjeka. Pa Allah spusta milost kako Poslanik kaze na dzemat, na zajednicu, daje ljubav medju dzematlijama, spusta milost na nas. Pa kada smo zajedno kao u Ramazanu, nekako se bolje i osjecamo, kada smo pri dzematu ne osjecamo se izloirano. Uvidjamo da nesta vrijedimo. Jer niko nije sam opstao.

Nakon ljudskog uma, i Allahova Objava, Kur’an-i-Kerim, kao najsnažniji govor, usmjerava nas ka onome što je hajr.
Zato ko god želi da spozna cilj i svrhu svog postojanja na dunjaluku, neka uči Kur’an koji je Allah dž.š. kako vec znamo počeo objavljivati u noći Kadr, u posljednjoj trećini mubarek-ramazana, a u kojoj se trenutno nalazimo. Ako nezna da ga uci neka pusti DVD, CD u kuci ili u autu pa neka slusa govor Allaha, kako Allah razgovara s njim. Zasto nam je Allah dao dva uha a jedna usta ili jedan jezik, pa da manje pricamo a vise slusamo. Vidite sve vise zivimo u svijetu individualizma, svi se vise odvajamo jedni od drugih, otudjeni smo, ali tu je covjece Gospodar tvoj koji je uvijek tu za tebe, kao najbolji ahbab, da ti prica i da prica s tobom, samo toga nismo cesto svijesni. Allah nam je najbolji drug.

Svako od nas želi da bude sretan, svako od nas želi da bude zdrav, svako od nas ima želju da bude spašen i na ovome i na budućem svijetu. Allah dž.š. je objavio Kur’an koji je uputa i lijek. Ako želimo usmjerenje koje će nas upoznati s periodom prije stvaranja roda ljudskog, s stvaranjem Adema i Havve, s postupkom šejtana Iblisa l.a. da saznamo kako se je ponašao ljudski rod sve do Muhammeda s.a.v.s. ako želimo spoznati poruke koje mi danas trebamo poštovati, i nakon toga putovati u budućnost, to ćemo postići učeči Allahov Govor Kur’an.

Ako želimo da se Allah dž.š. obraća nama, učimo Kur’an, braćo i sestre, jer u njemu je lijek, u njemu je uputa, u njemu je Allahova milost, u njemu je poziv da se iskreno pokajemo, da iskreno uzvjerujemo i dobra djela činimo, da na putu dobra ustrajemo i da postignemo sreću ovoga i budućeg svijeta.“

Draga braco i sestre,

Tu je bio Adem a.s. Tu je ustvari čovjek započeo hod dunjalučkom stazom. Učenje je bilo prvo što je čovjek kad je na zemlju stupio radio. Allah dž.š. ga je imenima stvari učio i naravno, pravi put mu pokazao. Tu je bio Ibrahim a.s. U besplodnoj dolini ostavio Hadžeru i Ismaila same, potpuno siguran da ono što čini po uputi Božijoj je ispravno iako se na ljudsku pamet to u trenutku činjenja, čini nerazumnim, pa im Allah daje izvor ZEM-ZEMA, ispod nogica malog Ismaila dok je placuci od zedji istim udarao o zemlju. Vratit će se Ibrahim da sa sinom Ismailom sagradi Kabu i temelje tewhida učvrsti. Kaba je prva kuća Božija sagrađena na zemlji da bude simbol Božijeg jedinstva, da zauvijek svjedoči tewhid – jedinstvo Boga.

Kroz vjekove Kabu širkom onečistiše. U nju kipove unesoše i džahilijjet zavlada. Neznanje postade dominantno. Iako je Adem imenima stvari tu podučen a Ibrahim a.s. propisima hadždža i obredima drugim, čovjek skrenu s puta istine i u zabludu ode.

Kako se taj čovjek poče kipovima klanjat, on i u grijehe teške i velike zagazi. Taj predislamski svijet u Arabiji nije bio nepismen, ali je kad su u pitanju životne vrijednosti i poštivanje reda na zemlji bio u neznanju, džahilijjetu.
Neporočni mladić iz plemena Kurejš, iz porodice Hašimove, nadimkom poznat kao El – Emin – povjerljivi, posmatrao je život u Mekki i u sebi se žestoko suprotstavljao tom konceptu. Nije mogao prihvatiti da se ljudi klanjaju nemoćnom kipu, da toj kamenoj skulpturi žrtvu prinose. Nije mogao prihvatiti da jači slabije tlače, da međuplemenske ratove desetljećima bez valjana razloga vode, da ženu bez ikakvih prava drže…

Koristim ovu priliku dok su i nase dzematlijeke tu da kazem slijedece… Vidite kako Islam tretira zenu. U Islamu zena je, bolan HANUMA, zena je TVRDZAVA svake kuce, zena je KRALJICA, a svaku Tvrdzavu je tesko osvojiti ili kraljicu ukrasti. Zena je ukras. Zena u Islamu treba da se gizda, ne da se razgolicava, nego gizda. Zena je izazov. Izazov za svoga muza. Zena treba da slusa muza. Jer kaze Poslanik, posto zene ne idu u dzihad. Zenin dzihad je da bude poslusna muzu. Ona dakle poslusnoscu muzu stice stepen Sehida. Ali ne, danansnje zene zele biti gospodje, imati uzore, dotjerivati se po uzoru na ovog modela, te onog, imati nokte s kojima se sva moze unakaziti. Ma nemoj bolan, budi HANUMA, budi neosvojiva tvrdjava. A s druge strane muz je tu da zapovijeda. Ali i tu je veca odgovornost, jer covjek mora voditi racuna sta i kako i kada zapovjeda, jer onaj ko i sta zapovjeda ce biti odgovoran za to pred Allahom. Jer covjek je pastir – cuvar svoje porodice po hadisu poslanika. Pa se jedan nasalio. Kaze, pa najlakse je ovim papucarima, samo slusa i zaradi dzennet, a u isto vrijeme oslobodjen odgovornosti, ne zapovjedanja. Nije mogao prihvatiti Poslanik cinjenicu da neuzubillah, vidite koliki je dzahilijjet to bio, koje neznanje, nije moga prihvatiti da zivu zensku djecu zakopavaju pa se počeo u mir pećine Hira povlačiti i tamo o svemu noćima razmišljati. Odlazeći tamo nije on s.a.v.s. od problema bježao već je neumorno rješenje tražio.

Bio je Ramazan, prema najpretežnijem mišljenju, bila je dvadeset sedma njegova noć kad je tišina pećine Hira prekinuta Božijom riječi IKRE.

Uči, uzviknuo je Džibril. Bez spoznaje nema vjerovanja. Adem a.s. je tom zemljom hodeći učio. Ibrahim a.s. je živeći tu, učio, spoznavao, i ti Muhammede da bi ono što su oni donijeli i tu u Mekki utemeljili, sačuvao, osnažio i čovječanstvu ispravan put pokazao, moraš učiti.

„Ja učiti ne znam“: zbunjeno je reagovao Muhammed. „Ponavljaj za mnom“, zapovijedi Džibril. „Mi smo ga objavili u noći Kadr“./Kadr,1./. U toj najodabranijoj noći kaderskoj započela je teći, silaziti riječ Božija čovjeku kako bi ga promijenila, uputila, oplemenila, kako bi čistoću vratila. Počela je teći riječ Božija koja će narodima slobodu i dostojanstvo donijeti. Počela je teći riječ Božija koja će urediti odnose čovjeka s Gospodarom, koja će urediti odnose čovjeka s ljudima, čovjeka s prirodom…. Naredne dvadeset i tri godine Muhammed a.s. će primiti od Gospodara svjetova preko šest hiljada ajeta, primit će sto četrnaest sura i sve to što će u godinama objave dobiti, u objavi samoj bit će opisano riječima: „TIBJANEN LI KULLI ŠEJ’IN“, sveobuhvatna Knjiga.

Čovječanstvo sad ima Kur’an. Sve dakle na jednom mjestu. Započeo je dolaziti kad je prva riječ i naredba IKRE u pećini Hira u kaderskoj noći izrečena. Ikre znači čitaj, a Kur’an znači čitanje.

Sad kad iščekujemo blagoslovljenu, najodabraniju noć trebamo sebe podsjetiti da je ona vrijednija od hiljadu mjeseci u kojima te noći nema. Trebamo sebe podsjetiti da tu noć treba u ibadetu provesti. Podsjetimo se na riječi Poslanikove: „Ko noć Kadr provede u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, Allah će mu oprostiti sve prethodne grijehe“. Ipak, ne smije nam se desiti da se naš, u kaderskoj noći, ibadet svede na nekoliko rekata nafile, nekoliko rečenica dove i na istigfar.

Stanje u kojem se nalazimo, mi kao narod i u kojem je naš ummet, nalaže nam da sebe pitamo, kako ibadetiti u noći Kadr. Stanje u kojem jesmo od nas zahtijeva da razmišljamo, da čitamo i da djelujemo. Kaze osnivac naseg mezheba i covjek ciji mezheb daleko najveci broj muslimana slijedi na svijetu EBU HANIFE, nije molio Allaha da umre na sedzdi. Kaze, molio je Allaha da umre za KNJIGOM. Ikre koje je čuo Poslanik te davne 610. godine, u noći koja je nastupila vec sinoc je promijenila Mekku, Arabiju, promijenila je svijet. Poslije tih prvih pet ajeta dobivenih u toj noći slijedile su dvadeset i tri godine ispunjene objavom koja se pamtila i živjela. Tamo gdje je Ibrahim a.s. učeći propise hadždža uzviknuo AREFTU, spoznao sam, tu je Allah dž.š. upotpunio vjeru i usavršio blagodat datu čovječanstvu, na AREFATU, kada i gdje je Poslanik odrzao oprostajni govor i gdje mu je Allah objavio posljedni poznati ajet: „Danas sam vam vjeru vasu usavrsio…“ Tu, u toj noci je ono što je započelo s Ikre, postalo Kur’an. Tu je čovjek konačno dobio Knjigu koju, želi li biti na pravome putu i biti snažan, mora je neprekidno čitati i uvijek joj se vraćati. Ako joj leđa okrene teškim će životom živjeti.

U kaderskoj noći, koja je toliko vrijedna, nama je zadaća zamisliti se nad tom vrijednošću koju imamo, a Kur’an se zove, i uzviknuti AREFTU, spoznao sam, Kur’an je put.

Imamo Knjigu koja: „Vodi jedinom ispravnom putu“. /Isra, 9./. Imamo Knjigu u koju: „Nema nikakve sumnje“./Bekare,2/. Imamo Knjigu :“U kojoj je slava naša“. /Enbija,10/. Imamo Knjigu koja jasno rastavlja istinu od neistine, Knjigu koja je svjetlo, uputa, savjet, jasni dokaz ….. Imamo Knjigu, a kad se zagledamo u sebe, kad posmotrimo ummet Pejgamberov, jedan ajet, a to je trideseti iz sure Furkan kazuje o našem odnosu prema toj knjizi. „Poslanik je rekao: „Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava“./Furkan, 30./.

Iako znamo, iz Kur’ana čitamo, da on vodi jedinom ispravnom putu, mi stranputicom tumaramo. Jedinstvo je siratumustekim, a ummet živi duboko podijeljen, rascjepkan, zaraćen. Evo ti ummete Lejletu-l- Kadra. „HUZIL KITABE BI KUVVEH“, Uzmi knjigu snažno i nemoj se samo takmičiti ko je ljepše uči i recituje, živi je. Ona vam zapovijeda da se oko jednog užeta okupite i tako snagu i dostojanstvo sebi vratite. Šta ako ove noci svi ibadetimo klanjajući nafile, učeći dove a sutra opet istim se neprijateljstvima jednih prema drugima vratimo? Jedni drugima zlo mislimo, jedni drugima zavidimo, jedni druge ogovaramo, jedni druge tlacimo, jedni drugima nogu podmecemo, jedni druge ezijjetimo – uznemiravamo na razne nacine, jedni druge sputavamo itd. itd.

Iako znamo, iz Kur’ana čitamo, da je on knjiga u koju nema sumnje, mi umjesto njene, živimo i slijedimo poruke druge. Tražimo spas, ponos i dostojanstvo na stranicama drugih knjiga, ljudskih, nesavršenih. Pokušavali su to ljudi i prije pa su nam prenijeli svoja iskustva. „Bili smo ponižen narod pa nas je Allah Kur’anom, Islamom uzdigao i kad god budemo ponos i dostojanstvo tražili na drugom mjestu, bit ćemo poniženi“. Ovo je govorio Omer r.a. Šta nam vrijedi ako kadersku noć u ibadetu probdijemo a sutra opet na stazu grijeha se vratimo? Je li nama ta noć vrijednija od hiljadu mjeseci? Nije sigurno.

Iako znamo, u Kur’anu piše da je u Kur’anu, u slovu njegovu, slava naša, mi ipak u poniženju živimo. Evo nam noći kaderske u kojoj je Poslanik rekao: „Ja učiti ne znam“. „Ponavljaj za mnom“, zapovijedio mu je Džibril.
Kur’an je Knjiga koja se čita, koja se stalno ponavlja. Mi, jasno nam je, bez Kur’ana na pravi put, na sigurnu, sumnji oslobođenu stazu, ne možemo. Vrijedna će nam biti hiljadu mjeseci ova noć što sinoc nastupi ako se Knjige prihvatimo čvrsto i shvatimo da je samo jedna knjiga u kojoj je sigurno govor Božiji, a Bog uzvišeni nam želi sreću i spas. Vrijedna će nam biti hiljadu mjeseci ova noć što sinoc nastupi ako shvatimo da je čitanje svake knjige ibadet jednak namaskom rekatu kojeg ćemo u kaderskoj noći obaviti.
Lejletu-l-Kadr, o čovječe, od tebe očekuje da IKRE, da riječ Božiju čuješ srcem, da čitaš, razmišljaš i djeluješ i da ne misliš da se Džennet postiže samo sjedeći na sedžadi, vec radom – trudom – zalaganjem – za sebe, svoju porodicu a posebno za dzemat i zajednicu, da ucis i budes od koristi prije svega sebi ali i drugima.

Kod nas je u Islamskoj zajednici BiH i dijaspore Lejletu-l-kadr i noć Mektepske nastave. Kod nas su 6 tradicionalne Hatme ove godine, ako Bog da, 01.07.2017 god. poslije Ikindije namaza. Ovo je trenutak da se iskreno preispitamo koliko se trudimo da naša djeca idu u mekteb i koliko nam je stalo da budu poučeni osnovnim duhovnim i moralnim vrijednostima islama. Trud oko slanja djeteta da bi se izgradilo u duhovno snažnu, čestitu i obrazovanu ličnost je daleko manji od truda da se ono preodgoji i zbrine ako krene, ne daj Bože, stranputicom, ako krene putem droge i kocke, onda se ne hvataj za glavu, mozda ce biti kasno.

Uzvišeni Allahu, primi i kabul učini naše ibadete! Amin! Milostivi Allahu, oprosti nam grijehe i učvrsti nas u našoj vjeri islamu! Amin! Jedini Allahu, molimo te tvojim lijepim imenima, esmau-l-husna, sačuvaj našu omladinu i djecu, uputi ih na Pravi put! Amin! Plemeniti Allahu, molimo te oprosti nam grijehe i obraduj svoje iskrene robove, u ovom mubarek danu i nastupajućim noćima! Amin! Svemogući Allahu podari ljudima mir i sigurnost života na ovom svijetu, a nagradu na ahiretu-budućem svijetu! Amin!