U 31. ajetu sure Ali Imran Uzvišeni Allah dž.š. kaže:
Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je. “ (Istinu je rekao Uzvišeni Allah.)
muhammed-a-sMjesec rebiu-l-evvel je mjesec mevluda. Taj mjesec hidžretskog kalendara svake godine nas podsjeti na rođendan Allahovog poslanika Muhammeda a.s. Naši stariji su dva mjeseca rebiu-l-evvel i rebiu-l-ahir nazivali „mevludskim mjesecima“. Razlog za nazivanje ova dva mjeseca mevludskim sigurno je u tome što su se mevludi učili u velikom broju kako u džamijama tako i u kućama, te je trebalo više od jednog mjeseca da bi svi oni koji su željeli u svojoj kući upriličiti mevludsku svečanost to mogli i učiniti.
Sama riječ mevlud podsjeća nas na rođenje Muhammeda a.s, na spjev o Muhammedu a.s., ili na mevludsku svečanost. Kada budemo čitali ovaj i druge tekstove posvećene 12. rebiu-l-evvelu (Mevludu) uveliko će trajati mevludske svečanosti koje će i ove 1434. hidžretske godine biti upriličene u džamijama i mesdžidima Bosne i Hercegovine, i drugih mjesta zemaljske kugle gdje žive muslimani koji mevludske svečanosti vide kao Bogu-ugodno djelo.
Ovim tekstom želim nas podsjetiti na obilježavanje dana mevluda kod Bošnjaka, a samo ću napomenuti da je dan Alejhisselamovog rođenja obilježavan još od trećeg stoljeća po hidžri. Način obilježavanja 12. rebiu-l-evvela Bošnjaci su preuzeli od Turaka te je i mevludski spjev sve do unazad 135 godina na ovim prostorima učen na Turskom jeziku. Iako mnogi nisu razumjeli Turski jezik, mevludskim svečanostima su se radovali, mevlud su rado učili i pomno slušali, jer je Sulejman-Čelebijino poetsko kazivanje o Muhammedu a.s., kazano iz duše, te je pravi ugođaj za slušanje. Ovo s pravom tvrdim, jer u mnogim mjestima BiH mevlud se i dalje započinjao učiti na Turskom jeziku, pa i dan danas ima mjesta koja ovu praksu njeguju.
Mevludske svečanosti kod Bošnjaka su duboko ukorijenjene kao najdublji vid iskazivanja ljubavi prema Muhammedu a.s. Tako su Bošnjaci u raznim prilikama priređivali mevludske svečanosti, a bilo je i onih koji su to činili redovno svake godine.
To je izgledalo ovako: Mevlud koji se 12. rebiu-l- evvela održavao u glavnim džamijama nazivan je „Carskim mevludom“.
U nekim mjestima „Carski mevlud“ učen je 12. rebiu-l-evvela za muškarce, a 13. rebiu-l-evvela za žene.
Slijedili bi džematski mevludi koji su održavani u ostalim džamijama i mesdžidima, a zatim kućni mevludi koje su neki Bošnjaci tradicionalno činili svake godine u rebiu-l-evvelu ili rebiu-l-ahiru. U nekim džematima Bosne i Hercegovine mevludske svečanosti su organizovane u periodu proljeće, ljeto ili rana jesen neovisno koji je mjesec hidžretskog kalendara (Blagaj kod Mostara, Turbe kod Travnika, Bučići kod Jajca…).
U mnogim džematima za obilježavanje Nove hidžretske godine, Jevmu Ašure i mubarek noći organizovane su mevludske svečanosti.
Pored mevludskih svečanosti koje smo spomenuli Bošnjaci su u raznim prilikama priređivali mevlude: za useljenje u novu kuću, za ženidbu sina ili udaju kćeri, za ispraćaj sina u armiju, za upis sina ili kćeri u Medresu ili na fakultet i dr. Nakon posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-95. god.) neki džemati u BiH organizuju „Šehidske mevlude“. U petnaest džemata na području MIZ Jajce ovi mevludi već su postali tradicionalni, dobro su organizovani, a posjećenost ovim mevludima je zaista velika.
Programi mevludskih svečanosti su bili, a i sada su različiti od mjesta do mjesta, a i sam povod mevluda donekle utječe kakav će program biti izveden.
Na svim mevludima učen je Kur‘an a.š., tekbiri, jedan dio mevluda (rođenje), donošeni salavati, održavan va’z i učena dova.
Posebno bogat program je bio centralnih mevludskih svečanosti, jer su one i najposjećenije, a imale su i uvijek imaju velik broj izvođača. Tako su Bošnjaci davali svoj doprinos organizovanju i priređivanju mevludskih svečanosti učestvujući i moralno i finansijski, a što je opet utjecalo da program bude bogatiji i raznovrsniji.
Poseban doprinos mevludskim svečanostima i mevludu uopće davali su pisci mevluda, ilahija i kasida.
Već sam spomenuo da je u prvo vrijeme mevlud učen na Turskom jeziku. Prvi mevlud na našem jeziku je Mevlud Hafiz Salih ef. Gaševića. Tekst Gaševićevog mevluda je izuzetno značajan. Kao potporu ovoj tvrdnji navodim činjenicu što je ovaj mevlud zaokupljao pažnju naših vodećih alima, orijentalista i drugih i da su se istim bavili. Ovdje bih posebno spomenuo reisu-l-ulemu Džemaluddin ef. Čauševića, hadži Mehmed ef. Handžića, šejh Mustafa ef. Čolića, Aliju Nametka, a u najnovije vrijeme profesora Behram-begove medrese mr. Admir ef. Muratovića. Džemaludin ef. Čaušević je izvršio jezičko prilagođavanje mevludskog teksta srednjobosanskom govoru i mevlud štampao (izdao) čak osam puta u tiražu od po četiri hiljade primjeraka. Gaševićev mevlud štampan je i latinicom i arebicom. Spomenut ću izdanje ovog mevluda štampano arebicom u izdanju Vakufskog ravnateljstva u Sarajevu 1942. godine u kom je hadži Mehmed Handžić takođe izvršio manje zahvate osavremenjavanja jezika i kome je dodao opširnu mevludsku dovu. Tako je Gaševićev mevlud od 1878. godine kada je izašlo prvo izdanje doživio na desetine izdanja. Ovaj mevlud je bio, a i sada je veoma omiljen i kod izvođača i kod slušatelja. Na veliku omiljenost ovog mevluda vjerovatno je utjecalo i to što dugi niz godina nije bilo drugih-štampanih spjevova mevluda. Kažem štampanih, a bilo je napisanih, a kao primjer navodim Mevlud Muharemage Dizdarevića koji je napisan neposredno nakon objavljivanja Gaševićevog mevluda, a štampan je tek 1981. godine. Zatim navodim da sam i ja mnogo prije čitao napisani Mevlud mr. Ešrefa Kovačevića nego je isti štampan i nego što je ugledao svjetlo dana, jer vlast SFRJ i njeni vlastodršci čak su u jednom vremenu u nekim mjestima mevludske svečanosti zabranjivali. Naravno da u tom vremenu odlučiti se na štampanje mevluda nije bilo lahko, a napisati recenziju i predgovor i djelo preporučiti za štampu bila je velika hrabrost. A pošto je među Bošnjacima uvijek bilo odlučnih, odvažnih i hrabrih mevludi su i u tim teškim, usuđujem se reći, možda i najtežim vremenima štampani, te smo tako postajali bogatiji, a mevludski programi raznovrsniji, sadržajniji i za slušaoce još privlačniji. Navodim autore poznatih spjevova objavljenih na našim prostorima: HAFIZ SALIH GAŠEVIĆ , SAFVET – BEG BAŠAGIĆ, MUHAREMAGA DIZDAREVIĆ, MUSA ĆAZIM ĆATIĆ, SEID ZENUNOVIĆ, REŠAD KADIĆ, EŠREF KOVAČEVIĆ, ADBUL HAK HADŽIMEJLIĆ, ISMAIL SELIMOVIĆ…
Vjerovatno da mnogi mevludski spjevovi nisu nikada objavljeni ili su štampani samo za internu upotrebu.
Svi mevludski spjevovi započeti su zahvalom Uzvišenom Allahu dž.š., zatim su opisali rođenje Muhammeda a.s., životopis a.s. (barem u najkraćim crtama) i na kraju su završavani dovom. Navest ćemo samo neke stihove nekih spjevova:
Hafiz Salih Gašević predgovor svoga spjeva započeo je ovako:
’’Bogu dragom vazda šukur na Islam, A salavat Pejgamberu i selam’’…
Mevludski spjev počinje riječima:
Sprva vazda spominjati svog Boga, u poslovim to je vadžib na roba.
Opis Alejhisselamovog rođenja započeo je stihovima:
’’Amina, majka Muhammed Pejgambera, Ona sadef rodi zrno bisera’’…
A sam trenutak rođenja je opjevao riječima:
’’I rodi se car od dina onaj čas , A u nuru (svjetlosti) utopi se svijet vas’’.
Svoj spjev Gaševiš je završio stihovima dove:
’’Dragi Bože milosti Ti njegove, od svakoga milosnika najbolje’’!……a sam završetak ove spjevane dove riječima: ’’Dragi Bože nemoj da smo dallin, na’vu dovu svi recite: Amin!
Mi smo ummet milosnika Božjega, da je Božji rahmet na nas svakoga!
Od muslima Allah razi neka je, Muslimanu Božje dobro svako je’’.
Dr. Safvet-beg Bašagić predgovor spjevu mevluda započeo je stihom:
’’Najprije Božije spomenimo ime- Svako dobro djelo počima se s njime.
Onda se sjetimo Božjeg Poslanika, Muhammeda, zadnjeg vjerovijesnika…’’
Spjev o rođenju Dr. Bašagića:
’’Proljetno veče na zemlju pade, po nebu zviježđe blistati stade..’’
A čas Alejhisselamovog rođenja spjevao je ovako:
’’Kad popi čašu blažena mati, Iz njene kuće započe sjati,
svjetlo, poput božanskog nura, kakono sjaše sa Sina Tura.
U tome času hazreti Amina, Rodi ko zlatnu jabuku sina’’.
Na kraju Dr. Bašagić spjev završava dovom:
’’Oprosti nam, Bože, gr’jehe, pomisao je smjela,
jer se ne da dokučiti veličina djela,
koje Tvoja Svemoć stvori,
kamo l’ Tvoje Biće, štono crvu u jabuci daje smrt i žiće!
Sva priroda Tebe slavi, Bože nepojmljivi!
Svaki stvor se u ljubavi, Tvome Biću divi’’!
Rešad Kadić spjev je započeo ovako:
’’Bože vječni, Bože blagi – Jedini, Što nas ovdje u Islamu sjedini,
Ti si Allah i Stvoritelj sviju nas, Zemlje, neba, svih svjetova, Bože naš,
Tebi sedždu, samo Tebi činimo, Tvom se djelu i svemoći divimo’’.
Spjev o rođenju je započeo:
’’Al’ je divna, al’ je blaga ova noć, koga čeka ta ljepota ko će doć’’?
A čas rođenja je opjevao ovako:
’’Šta je bilo, šta se zbilo u taj čas, Je l’ to pjesma il’ radosni blagi glas?
Stan’ te srca, ne kucajte, mirujte, stan’te zv’jezde, ne trepćite, čekajte!
Amina se blago javi, uzdahnu, suza joj se, alem-kamen otisnu,
Donesenog vidje sina Amina, k’o na sedždu da je pao po tlima”!
Mr. Ešref Kovačević spjev je započeo:
”Hvala Tebi – Vječnom Bogu, Stvoritelju svih svjetova,
Svemilosnom i Svemoćnom, Gospodaru Sudnjeg dana.
Samo Tebe mi slavimo i molimo s bezbroj dova:
Uputi nas pravim putem, putem kojim sa svih strana
Sipaš Svoje blagodati koje znamo i ne znamo!
Sačuvaj nas Svoga gnjeva i ne daj da zalutamo”!
Spjev o rođenju je započeo riječima:
”U lijepoj, drevnoj Mekki što se sjajem sunca mije
Po Isau pet stotina sedamdesetoga ljeta,
Jednoj mladoj, lijepoj ženi uzbuđeno srce bije-
Uskoro će postat’ majka, nov će život da procvjeta”.
A sami čas rođenja je spjevao ovako:
”Toga časa sva utonu u blaženstvo neizmjerno,
Čini joj se da je služi roj džennetskih djevojaka,
Da meleći sa nebesa svud tekbire uče smjerno,
I presretni drže dijete divnih, crnih uvojaka”.
Na kraju spjeva mr. Ešref ef. je spjevao i dovu koju
završava slijedećim riječima:
”Bože, daj da svi k’o jedan držimo se svjesno svega
Što nam posla u Kur’anu, kao Rahmet Svoj najveći,
Preko milog Muhammeda – Svog Resula Posljednjega,
Jer to vodi pravim putem i istinskoj, vječnoj sreći!
Samo Ti si Svemogući, Koji sve što hoće može,
Pa i ovu našu dovu uslišaj nam, dragi Bože’’!
Pažljivijim isčitavanje mevludskih spjevova da se zaključiti da su njihovi autori pri sastavljanju stihova o Muhammedu a.s. dobro poznavali kur’anske opise Resulullaha, njegov životopis na osnovu koga se opet može slobodno kazati da je Muhammed a.s. čovjek, ali ne kako neki kažu: “obični čovjek”, nego sigurno čovjek ispred drugih i čovjek iznad drugih – ‘’Hatemu-l- enbija’ ve-l-murselin’’
Kada su u pitanju mevludski spjevovi i stručna mišljenja o njima ovdje bih posebno istakao UVODNU RIJEČ rahmetli dr. Ahmed ef. Smajlovića koji je u povodu Odobrenja za štampanje MEVLUDSKOG SPJEVA mr. Ešrefa Kovačevića napisao slijedeće:” spjev o Muhammedu a.s. pod naslovom “Muhammed Resulullah” od prof. mr. Ešrefa Kovačevića, stručnog savjetnika Orijentalnog instituta u Sarajevu, koje je potom dato na mišljenje eminentnim poznavaocima ove vrste književnog, umjetničkog i misaonog stvaranja, koje je od pojave Muhammeda a.s., sve do danas, a biće tako i ubuduće, zaokupljalo ljudske umove, tražeći od njih da zastanu nad fenomenom Muhammeda a.s. i daju oduška svojim osjećanjima, razmišljanjima i viđenjima o ovoj jedinstvenoj ličnosti ljudske i poslaničke povijesti.
….Ostaje nam samo još to da na kraju ove napomene, u povodu nastupajućih proslava Muhammed a.s. rođenja – mevluda – koje će se održati u svim muslimanskim sredinama širom naše zemlje, izrazimo našu nadu za sve ljude i kažemo:
ŠEFA’ATUKE JA RESULULLAH! SALATUKE JA HABIBALLAH! ……”.
Mevludske svečanosti i okupljanje muslimana na mevludima je imalo, danas ima, a INŠAA ALLAH imat će i ubuduće veliki značaj.
Priređivanje mevludskih svečanosti, učenje i slušanje mevluda pobuđuje najtoplija dinska osjećanja prema Pejgamberu s.a.v.s.
Iskazivanjem ljubavi prema Muhammedu a.s. priređivanjem mevluda Bošnjaci su javno iskazivali svoju privrženost islamu.
Pošto se mevludske svečanosti priređuju iz ljubavi prema Poslaniku s.a.v.s. , Bošnjaci se najviše i okupe na ovim svečanostima.
Često budemo svjedoci da jednim te istim povodom zakazana svečana akademija okupi nekoliko desetina posjetioca, a mevludska svečanost upriličena tim istim povodom okupi nekoliko stotina Bošnjaka i Bošnjakinja.
Mevludske svečanosti kod Bošnjaka su radost. Ta radost je zbog Allahove dž.š. milosti prema ljudima. Allah đž.š. u Kur anu a.š. kaže:
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.”
107. ajet sure El-Enbija
Ovaj tekst želim završiti najdražim stihovima mr. Ešref ef. Kovačevića – Muhammedu a.s.
“Muhammede, miljeniče Stvoritelja Jedinoga,
Pozdravljam Te svakim dahom, i kucajem srca svoga,
Nema sreće kao Tebi, posvetiti vrijeme, zdravlje
A gorjeti Tvojim aškom, nad svakim je slavljem slavlje!”.
Ovim tekstom o mevludu želim da kod Bošnjaka pobudim još veću ljubav prema Poslaniku s.a.v.s., da mevludske svečanosti i dalje priređujemo, da mevludske spjevove sastavljamo i da se mevludima radujemo.
MEVLUDI ŠERIF MUBAREK OLSUN!
(Rijaset.ba)