Dzemat Braunau
Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi! (en-Nisa’, 1).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Poštovani dzema’ate, draga braćo,
U prosloj hutbi smo govorili na temu “Smisao bratstva u vjeri i na djelu” a danas nastavljamo u tom duhu i citirat cemo par lijepih ajeta iz Kur´ana I Hadisa Poslanika s.a.w.s. na temu ”Odnosi među muslimanima u svjetlu Kur’ana i Sunneta. Ti odnosi se temelje na dva osnovna principa ili načela, a to su: Islamsko bratstvo i lijep ahlak (moral).
Islamsko bratstvo
Allah, dž.š., u Kur’anu, nazvao je muslimane braćom objavivši: “Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (Hudžurat, 10.)
Na taj način je uspostavljen novi vid veza, odnosa, prijateljstava, udruživanja i saradnje među ljudima. Ovi bratski odnosi nisu uslovljeni mjestom, vremenom, niti je ograničeno krvnom vezom, profesijom, klasom, rasom, nacijom itd.
U sahih hadisu Muhammed, a.s., je rekao: “Kod koga se nađe troje, osjetiće slast imana (vjerovanja): da mu Allah, dž. š., i Njegov Poslanik, a.s., budu važniji od svega ostalog; drugo, da mrzi povratak u nevjerstvo kao što mrzi biti bačen u vatru; treće, da voli brata muslimana samo u ime Allaha.”
To je dakle ono sa čime se postiže slast imana i slast života. Ova imanska veza briše svaku drugu razliku među ljudima. Zato zadivljujuće djeluju riječi Omera ibn Hattaba, r.a., kada je prilikom oslobađanja Bilala, r.a., iz ropstva rekao: “Naš gospodin Ebu Bekr oslobodio je našeg gospodina Bilala.” Dakle, gospodstvo i ugled se sada mjere drugim aršinom. Prihvatanjem Islama Bilal Abesinac, r.a., dojučerašnji rob, postaje gospodin i ugledna licnost u islamskoj zajednici.
Ahlak (moral)
Druga stvar koja određuje kvalitet odnosa među muslimanima jeste Islamski ahlak (moral). Bratstvo, prijateljstvo i bliskost među muslimanima posljedica su lijepog ahlaka ili lijepog ponašanja, a koji je opet posljedica i produkt iskrenog vjerovanja u Allaha, dž.š., i dosljednog slijeđenja Kur’ana i sunneta Resula, a.s.
Lijep ahlak obavezuje na ljubav, međusobno prijateljstvo i slaganje, dok loš ahlak prouzrokuje nesporazume, svađu i mnoge druge negativnosti, makar se radilo i o muslimanima.
Imam Tirmizi bilježi hadis Poslanika, a.s., u kome je rekao: “Nema nijedne stvari da će biti teža na vagi na Sudnjem danu od lijepog ahlaka.” U drugom hadisu Muhammed, a.s., kaže: “Najdraži meni, i najbliži na Sudnjem danu biće oni sa najljepšim ahlakom, a najmrži meni i najudaljeniji od mene na Sudnjem danu biće oni najgoreg ahlaka.”
Znaci, nas ahlak odredjuje tezinu stvari (djela), i dragost i blizinu Poslanika a.s., na Sudnjem danu.
Prenosi se da je Omer, r.a., vidio jednog dana Muaza ibn Džebela, r.a., kako sjedi kod Poslanikove, a.s., džamije i plače. Omer, r.a., ga upita: “Zašto plačeš Muaze? Jesi li se možda sjetio brata koji je poginuo, pa ti se srce zbog toga raznježilo?” Muaz, r.a., mu je odgovorio: “Ne, tako mi Allaha, nego sam se sjetio hadisa u kome je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘Najbolji među vama su oni koji su neprimjetni, bogobojazni i dobročinitelji. Kada su s vama ne primjećuju se, a kad ih nema ne nedostaju.’ Želim biti jedan od njih.”
U okviru bratskih odnosa medju muslimanima, odnosa koji su prozeti lijepim ahlakom, ponasanjem, mozemo govoriti o medjusobnim pravima i obavezama muslimana, kao npr: – Kada ga sretne treba ga poselamiti, željeti bratu što i samom sebi, odnositi se prema njemu na najljepši način, prelaziti preko ev.grešaka i uvreda, upućivati dove za njega u odsutnosti itd.
Kaže Uzvišeni Allah: “A kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili uzvratite istim.” (En-Nisa, 86.) Muhammed, a.s., kaže: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto ako ga budete činili, voljećete se – širite selam.”
Prenosi se da je Ibn Luhabe sreo Mudžahida koji ga je uzeo za ruku i citirao mu hadis: “Kada se sretnu dvojica muslimana, pa se poselame i rukuju, i nasmiju jedan drugome u lice, tada spadaju s njih grijesi poput lišća s drveća pri jakom vjetru i opraštaju im se grijesi, makar ih bilo poput morske pjene.” U drugom hadisu Poslanik, a.s., je rekao: “Meleki se čude onome ko naiđe pored brata muslimana a ne nazove selam.”
Da želi bratu što i samom sebi. S ovim u vezi, kaže Resul, a.s.: „Nećete vjerovati potpunim imanom dok ne budete željeli bratu ono što i sebi.” (Buharija i Muslim) Najmanji stepen bratske ljubavi jeste pomaganje brata u njegovom poslu u kome je potrebna pomoć. Najbolji pokazatelj stepena naseg imana je kada zelimo bratu muslimanu to sto zelimo sebi.
Da se ophodi prema njimu na najljepši način. Ovo podrazumijeva nas najljepsi odnos prema bratu muslimanu. Npr: nazivanje brata njemu najdražim imenom, pazljivo slušanje dok on priča itd. Znaci, musliman ne smije posjedovati kod sebe ni trunku oholosti ni prema jednom čovjeku, a posebno prema bratu muslimanu. Kaže Uzvišeni Allah: „Ne hodi po Zemlji nadmeno, zaista Allah ne voli nijednog gordog ni hvalisavog.” (Lukman, 18.)
Kaže Omer, r.a.: „U tri stvari su znaci ljubavi prema bratu: a) selam kad ga sretneš, b) pravljenje mjesta na sijelu i c) oslovljavanje sa (njemu) najdražim imenom”.
Prelaženje preko grešaka i uvreda. Svi ljudi grijese, neki vise neki manje, neki cesce neki rijedje.
Uvrede se dešavaju najčešće uslijed rasprava kada se čovjek teško kontroliše, te dugih besplodnih sjedenja koja su obilježena prenošenjem tuđih riječi. Čovjek posjeduje želju za isticanjem i dokazivanjem ispravnosti svoga mišljenja, što dovodi do mnogih dunjalučkih sporova i parnica. Međutim, ako i dođe do svega ovoga, vjernici moraju prestati, i tražiti halala jedan od drugog.
Ovdje je upecatljiv primjer islamskog bratstva i praštanja uvreda koji je ikada zabilježen u knjigama ahlaka. To je priča o dvojici ashaba Muaviji i Abdullahu ibn Zubejru. Imali su voćnjake jedan do drugog. Jednog dana su Muavijine sluge, navodnjavajući Muavijine voćnjake, ušli u voćnjak Abdullaha ibn Zubejra, polomili ogradu i trgali plodove. To je naljutilo Abdullaha ibn Zubejra, pa je napisao pismo Muaviji koje je počeo sa opasnom uvredom. Sadržaj pisma je bio slijedeći: “O sine žene koja je jela džigericu (misleći na Hind, tj. majku Muavijinu koja je sa Hamzom uradila ono što je uradila) Tvoje sluge su uradili to i to sa mojim voćnjakom i ja želim da mi to nadoknadiš.” Na ovo pismo Muavija je odgovorio: „O sine Zatu-n-nitakajn – Vlasnice dvaju pojasa (tj. Esme, r.a., koju je Resul, a.s., tako nazvao pošto je uzela hranu za Resula, a.s., i Ebu Bekra krajevima svoje haljine i obećao joj dva pojasa u džennetu).Pišeš mi da su moje sluge loše postupili i nanijeli ti nepravdu. Što se tiče njiha oni su od danas tvoje vlasništvo, a što se tiče voćnjaka i njega ti poklanjam u ime Allaha. Tako mi Allaha, kad bi se između tebe i mene ispriječio sav dunjaluk, ja bih žrtvovao dunjaluk za našu ljubav u ime Allaha.”
Briga brata i upućivanje dove za njega u odsutnosti. Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Dova brata za odsutnog brata se ne odbija. Kod glave onog koji upućuje dovu stoji melek koji kada god zatraži dobro za brata, melek kaže: “Amin i tebi!”Muhammed, a.s., je jednog dana pitao ashabe: “Ko će od vas podijeliti sadaku poput Damdama?” On je bio siromašan čovjek. Dok su drugi dijelili srebro, zlato, ovce, deve i opremali mudžahide za borbu, on nije imao šta podijeliti. Jedne noći je ustao, uzeo abdest, klanjao dva rekata, a zatim molio Allaha: “Gospodaru moj, primi sadaku. Oprosti onom ko me vrijeđa, ko me psuje, ko mi zulum čini i ko me ogovara.” Poslije toga je došao Džibril, a.s., i obavijestio Poslanika, a.s., da je Allah primio sadaku ashaba Damdama o čemu ga je obavijestio Allahov Poslanik, a.s., nakon što su klanjali sabah-namaz.
Draga braćo , uzmimo pouku iz svega ovoga i primijenimo to u našim životima i našim, međusobnim odnosima, odnosima prema muslimanima.
Molim Allaha dž.š., da nam pomogne da razvijamo među sobom jedinstvo, solidarnost, bratstvo, razumjevanje i pomaganje u dobru i dobrocinstvu, da nas sacuva od međusobne zavisti i okretanje leđa jednih od drugih, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u Džennet! Amin!
IKCB, 16.12.2011 g./ 21.Muharrem, 1433 h.g./Hatib: Abdulah-ef. Čajlaković
