Braca u Vjeri

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 27. Rebiu-l-evvel 1434.H. / 08 Februar 2013.g.–Imam/Hatib:Abdulah ef. Cajlakovic
BRACA U VJERI
Hvala Allahu Milostivom na milosti ljubavi i bratstva u vjeri i moralu. Neka je slavljen i hvaljen Allah Svemogući koji je poslao vjerovjesnika da nam donese radosnu vijest Dženneta i da nas upozori na opasnost Džehennema, da nam približi brata kao prijatelja i da nas udalji od šejtana kao neprijatelja.
Hvala Allahu Sveznajućem koji nas je poučio da se svi zajedno, kao braća, držimo za jedno uže koje nam donosi sreću, radost i slobodu.

Uvazeni dzemate,

Šta je brat? Brat je muškarac drugoj osobi rođenoj od istih ili jednog zajedničkog roditelja. Brat je pripadnik istoga naroda, zajednice ili jezika. Brat je u prenesenom značenju: prijatelj, drug, ahbab, dobročinitelj.
Kur’an Časni nam govori o bratu (الاخ) u biološkom smislu, tj., o bratu po krvi, ali i o bratu po vjeri, uvjerenju i ljudskosti. Mnogi kur’anski ajeti naglašavaju da snaga međuljudske solidarnosti i poštovanja može ujediniti ne samo braću po vjeri kao muslimane, već i sve ljude dobre volje da se osjećaju kao braća i prijatelji u jednoj zajednici, u jednom selu, u jednom gradu ili pak drzavi.
Poučno je kur’ansko kazivanje o rođenoj braći Kabilu i Habilu, o rođenoj braći Musau i Harunu i o rođenoj braći Jusufu i Benjaminu.
Obojica sinova Adema i Have Kabil i Habil su prinijeli žrtvu kurbana, ali Allah, dž.š., je od Habila primio a od Kabila nije primio kurban zato što to nije uradio iz iskrene pobožnosti. Zbog toga je Kabil zaprijetio da će ubiti svog brata Habila:
„Ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, rođenoj braći, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, Kabil je rekao: “Ja ću te ubiti” – “Allah prima samo od onih koji su iskreno pobožni” – reče Habil i nastavi: “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bi pružio ruku svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Na taj način ti ćeš ponijeti i moj i svoj grijeh i završit ćeš u Džehennemu”. To je kazna za sve nasilnike. Huja i strast Kabila navedoše da digne ruku na brata svoga, pa ga on ubi i postade gubitnik. Onda Allah posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Teško meni”! – povika on – “Zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se. (Kur’an, 5:27-31).
Priča o rođenoj braći Musau i Harunu, a.s., je drugačija. Uzvišeni Allah je Musa, a.s., povjerio objavu da je prenese svom narodu, ali ga njegov narod nije slušao, osim brata Haruna:
قَالُواْ يَا مُوسَى إِنَّا لَن نَّدْخُلَهَا أَبَدًا مَّا دَامُواْ فِيهَا فَاذْهَبْ أَنتَ وَرَبُّكَ فَقَاتِلا إِنَّا هَاهُنَا قَاعِدُونَ (5:24) قَالَ رَبِّ إِنِّي لا أَمْلِكُ إِلاَّ نَفْسِي وَأَخِي فَافْرُقْ بَيْنَنَا وَبَيْنَ الْقَوْمِ الْفَاسِقِينَ (5:25)
“O Musa” – rekoše oni – “dok god su oni u njoj (Obećanoj zemlji) mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se borite, mi ćemo ovdje ostati! “Gospodaru moj” – reče Musa – “ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato Ti presudi između nas i naroda pokvarenog” (Kur’an, 5:24-25).
No, Harun nije bio samo vjerni brat Musa, a.s., već je bio i omiljeniji kod naroda zato što je bio rječitiji i po naravi blaži od Musa, a.s. Naravno, Allah je mogao obdariti i Musa, a.s., sa darom govora, ali nije upravo zato da ostane zapisano kako dva rođena brata treba da budu od pomoći jedan drugome.
Niti je Musau, a.s., smetalo što je njegov brat Harun bolji govornik, niti je Harunu bilo krivo što je njegov brat Musa, a.s., Allahov miljenik pa mu je Allah povjerio vjerovjesništvo s kojim se Harun identificirao kao vlastitom misijom pa se zato i za njega kaže da je jedan od Allahovih vjerovjesnika zajedno sa Musaom, a.s. Zanimljiv je razgovor, bolje reći bratska polemika, između Musa i Haruna, a.s.
Naime, kad Musa a.s. dobiva Allahov nalog da se povuče na brdo Sina, on poziva svog brata Haruna i ovako mu kaže:
– (Harune), zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci” (Kur’an, 7:142).
Blag po naravi i popustljiv pred pritiscima, Harun nije mogao spriječiti smutljivce da, nakon svega što su svojim očima vidjeli i doživjeli od bijede do blagostanja i od ropstva do slobode, u odsutnosti Musa, a.s., naprave zlatno tele i pozovu narod da ga umjesto Jednog Boga obožavaju. Kad se vratio sa brda Sina sa jasnim Allahovim porukama, Musa, a.s. se ljutito obraća narodu i svom bratu Harunu:
“Kako ste tako ružno od odlaska moga postupili”? – i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. “O sine majke moje” – reče Harun – “narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili”. “Gospodaru moj” – zamoli Musa – “oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji” (Kur’an, 7:150-151).

Kur’ansko kazivanje o rođenoj braći Jusufu i Benjaminu je posebno dirljivo i poučno, jer u nama budi emocije tuge, čežnje i radosti ponovnog susreta sa izgubljenim bratom. Iz velike ljubomore zbog ljepote i dobrote Jusufa su njegova braća bacili u bunar kako bi ga se zauvijek riješili. Ali, Allah je htio da se zavjera Jusufove braće otkrije i zapiše kao pouka za sva vremena. Umjesto da mu se u bunaru zauvijek zatre trag i da mu njegov otac zauvijek zaboravi lik, Jusuf, a.s., Allahovom voljom dolazi na faraonov dvor. Ali i tu zbog svoje ljepote i dobrote biva žrtva zavjere ženskog nemorala, pa ga smještaju u zatvor kao konačno rješenje za sve bolesne od ljubomore. No, Allahova milost je neiscrpna pa i u zatvoru Jusuf biva cijenjen, jer zna da tumači snove od kojih je faraon imao noćne more.
Osim njegovog oca Jakuba koji je osjećao miris svoga sina, svi su zaboravili Jusufa, misleći da je zauvijek nestao. Ni njegov rođeni brat Benjamin nije ga se više sjećao a ostaloj braći nije više na um padao. U želji za trgovinom i materijalnim dobrom, Jusufova braća su opet zamolila oca da im povjeri Benjamina da pođe sa njima na put do Egipta. Jakub ih podsjeća da su iznevjerili njegovo povjerenje sa bratom Jusufom i zato treba da dadnu čvrsta obećanje da se sa Benjaminom neće dogoditi isto što se dogodilo sa njegovim bratom Jusufom. Braća su obećala, ne znajući, da je to sve bila Allahova volja da se otkrije njihova sramota:
– I kad izađoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga (Benjamina) i reče: “Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili” (Kur’an, 12:69).
Kur’anska priča o rođenoj braći Jusufu i Benjaminu je pouka da se nikad ne gubi nada u povratak brata ma koliko trajala potraga. Jusuf je živ i čeka Benjamin da mu kaže: “Ja sam, doista, tvoj brat rođeni i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili!”
Koliko cesto cujemo da su se cak braca po krvi poubijali zbog porodicnih neporazuma, koliko puta cujemo da su se dvojca brace po vjeri uvrijedili zbog banalnih sitnica i huje i drugacijeg razmisljanja. Takva je naša Bosna i Hercegovina i takav je ponekad se bojim nas dzemat i nasi dzemati uopste i u domovini i ovdje u dijspori sa svojim Kabilima i Habilima, sa svojim Musaima i Harunima, sa svojim Jusufima i Banjaminima. Kabil je ubio svog brata Habila, jer Kabil nije dozvolio da se Habilu dženaza klanja kad je bio vakat iako ga je gavran opominjao. Ali, Habil zna da je Kabil preuzeo njegove grijehe i da je zbog toga gubitnik. Zato je bolje biti Habil nego Kabil, bolje je biti brat koji voli svoga brata, nego brat koji svoga brata mrzi; bolje je biti brat koji prašta svom bratu, nego brat koji svog brata proklinje; bolje je biti brat koji se raduje uspjehu svoga brata, nego brat koji se veseli porazu svoga brata; bolje je biti brat koji čuva čast i ugled svome bratu, nego brat koji svog brata sramoti i ponižava, bolje je biti brat koji ne ogovara drugoga, nego brat koji ogovarajuci drugog brata zeli postici svoje bizarne i podmukle ciljeve beznadja u kojem se nalazi itd. itd.

Dakako, kur’ansko kazivanje ima smisla uvijek i na svakom mjestu; kur’anski likovi nisu puke priče, bajke, već žive pouke i poruke. Zato treba dobro otvoriti oči i vidjeti ko je među nama Habil a ko njegov brat Kabil, ko je među nama Musa a ko njegov brat Harun, ko je među nama Jusuf a ko njegov brat Benjamin. Musa nije rječit, ali je dosljedan u borbi za prava i slobodu svoga naroda. Harun je blag i rječit, ali popustljiv pod pritiskom smutljivaca. Jusuf je lijep, pametan i pošten, ali nemoćan da se odbrani od pakosti i ljubomore. Benjamin je dobra duša kojem Allah pokazuje put da nađe svoga brata Jusufa.
Ti brate moj, dragi dzematlijo, budi Habil, uzmi hrabrost Musa’a i ne budi od smutljivaca i onih koji gibete – ogovaraju i ruzno potvarajuci drugog brata, uzmi rjecitost Haruna, obaspi se ljepotom duse i ljepotom oprosta Jusufa, i okiti se strpljivoscu Bejnjamina.

Neka se svako od nas zamisli i zapita koji od ovih likova mu je u duši najbliži i u srcu najdraži pa će znati koliko je u biti musliman, koliko voli svom bratu ono što voli samome sebi i koliko je spreman da se žrtvuje za pravo i slobodu svoga brata, kao za svoje pravo i slobodu! Jer nema muslimana, ma koliko klanjao i Bogu se pridao ako misli koliko i i zehru zla drugom bratu, dzematliji, komsiji, rodzaku itd.
Upamtimo da je Uzvišeni Allah rekao: – Svaki onaj koji bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj koji bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.
Nemojte dopustiti da sve sto drugi brat musliman dobro uradi, pa bilo koliko trun veliko ili malo docekate na noz i pokusavati omalovaziti. Pogotovu ovdje u nasem dzematu. Izmedju nas. Neka nam uspjeh brata komsije, dzematlije bude drazi od naseg samog.
Eno, bivseg nam reisa dr. Mustafu ef. Cerica i ostale intelektualne duse koje zele po prvi put u historiji Bosne da ujedine Bosnjake pod jednu krovnu Svjetsku Bosnjacku organizaciju, odmah mahom napadaju i omalovazavaju pod i dan danas jos uvijek komunistickim ostavstinama.
Sve sto dobro dodje od nasih vodja – Imama od starta ne valja. Kada su pitali srbina za popa, kaze odmah nije kriv, kazu krv za njega dati. Kada su pitali hrvate za popa, kazu pa eto i jest i nije. A kada pitaju muslimane za efendiju – imama – hodju – mualima, odmah iz cuga ma ja znao sam ja, on je najgori.
Spremni da ga pokopaju odmah. Ne valja. Trebamo se stidjeti sto su anamo one vjere vise i bolje jedinstveni od nas muslimana a vidimo zancenje bratstva i jedinstva u Islamu.

Dozvolite mi da vam saopstim radosne vijesti hvala Allahu. Naime, uprkost povremenim preprekama, uz pomoc Allaha dz.s. i napornog i iskrenog rada ovog dzemata, u samo prosloj godini ovom dzematu je pristupilo rijecima i slovima 36 novih clanova dzemata. Tako da je prosla 2012 godina zavrsila zakljucno sa slovima i brojem od 165 clanova bratske zajednice dzemata Braunau. Kada sam stigao na duznost Imama ovog dzemata zatekao sam broj od 116 clanova. Dakle, u nepune evo dvije godine dzemat je porastao za cirka 50 novih vrijednih dzematlija. U pocetku, mom pocetku sluzbovanja ovdje cilj nam je bio dostici broj od 150. Medjutim evo sa proslom godinom smo taj cilj vec i prevazisli. I sada smo taj cilj pomjerili, ako Bog da, na brojku od 200 clanova.
Vecina ovih ljudi i clanova je pristupilo dzematu kroz mekteb i djelovanju pojedinaca koji su radom neke ljude privukli ka dzematu. Nemoze sve to samo Imam-efendija da radi. S toga, svako od nas treba da privuce, da sireci pozitivnu atmosferu u i oko dzemata, privuce nove ljude u dzamiju i dzemat, da svako od vas bude pozitivni ambasador ovog dzemata. A ne da stalno nesta kopka i pokusava slomiti ono sto Allah ne da nikako a to je dzemat i zajednicu. Evo amo u Januaru ove godine imamo vec sedam novih clanova. Za mjesec dana 7 novih dzematlija. Hvala Allahu.
S tim u vezi svi zajedno trebamo biti ponosni. Pored uspjesno okoncanih po prvi put hatmi za polaznike mektebske pouke prosle godine, trebamo da budemo ponosni na 11 sveukupno akcija pomoci koje smo sproveli prosle godine u cirka iznosu od 6.000 eura ukljucujuci i akciju za Ispuni mi Zelju na TV Hayatu koja treba da bude emitovana slijedeci mjesec najvjerovatnije, ako Bog da. Ja sve hvala Allahu biljezim i tefterim. Ovo nije mala brojka. To pokazuje nase jedinstvo i solidarnost.

Budite i budimo prava braca u vjeri. Ne ubijajmo, ne samo fizicki, vec i rijecima stalno jedni druge, odapinjajuci otrovne strijele prema drugoj braci, tako ih vrijedjajuci.
I nikada nedajte na svoj dzemat, nikada ne dozvolite da vi ili bilo ko drugi prica lose o vasem dzematu, o nasoj zajednici. Jer to je krov pod kojim svi spas trazimo, od kise se sklanjamo, od snijega bjezimo, da ostanemo suhi i cisti od grijeha i svega loseg.
Bože Milosni, danas i ovdje učimo Ti dovu, jer tvojih robova glasovi nas zovu, da se samo Bogu Jedinom, Gospodaru Neba i Zemlje, klanjamo i pomoć tražimo, da nam pokaže put, onih koji su obdareni istinom, pravdom i snagom da upamte da je dzemat zjenica našega oka. Mi smo ovdje zajedno u dzematu da se zna da je istina naša snaga, da je pravda naša sudbina, da je ljubav naša nada, da je mir naša poruka, da je dzemat zvijezda, koja nas vodi ka naprijed.
Bože Milostivi, Ako mi zaboravimo Tebe, Nemoj Ti zaboraviti nas.
Ako pogriješimo, Podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja.
Ako nas zamrači krivovjerje, Osvijetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem.
Ako nas zadesi nesreća, Pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa.
Ako nas uhvati strah od silnika, Osposobi nas Musaovom (a.s.) hrabrošću.
Ako nam se ponudi mržnja, Spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju.
Ako budemo protjerani iz domova naših, Osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.
Bože Svemogući, Ujedini naša srca u vjeri i ljubavi, Učvrsti korake naše u istini i pravdi, Osnaži volju našu u bratstvu i slozi, Udruži misli naše u domu i domovini.
Molimo Te, Bože, Da tuga bude nada, Da osveta bude pravda,Da majčina suza bude molitva. Amin