O blagodatima pricaj dijelom

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
30 Muharrem – 1439.H. / 20 Oktobar 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

O blagodatima pricaj dijelom

Neka je hvala Allahu Milostivom Samilosnom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir Njegovom miljeniku, Muhammedu, poslaniku koji nas je uputio na dobro, a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

„O blagodatima Gospodara svoga kazuj“. /Duha 11/ naredba je Božija. Najveća blagodat čovjeku i čovječanstvu data je Islam. Jasno nam je da ko traži drugi put, neće koristi od tog krivog puta imati. Znamo, da je Gospodar svjetova uvijek i svima ukazivao na isti put i objavljivao istu vjeru i da druga kod Njega nema mjesta. Oni koji tu vjeru slijede i posljednje se objave drže imaju obavezu ljepotu vjere i sreću življenja u njoj prenositi na druge i svima pokazivati ljepotu Islama.
O blagodati podarenoj nam, obavezni smo drugima kazivati. To je posebno aktuelno danas kad se Evropom, a i šire širi strah od nas, širi se strah od Islama ili kako se to strucno naziva, širi se islamofobija. Obavezni smo pokazati drugima šta je ta vrhunska, od Gospodara svjetova podarena blagodat, donijela čovjeku i čime ga je počastila. Rekoh, obavezni smo pokazati, a to znači da naše kazivanje o blagodati neizmjernoj treba biti jezikom djela i primjerom svakodnevnim, a ne ispraznom pricom.
Mi, kad druge ubjeđujemo u superiornost našega puta, govorimo im da je Islam sve riješio. Kazujemo da je u njemu odgovor na sva pitanja. Da je on savršeni sistem života. Da je to konačna riječ Božija i da bez njega čovjeku nema sreće. Dok to govorimo, na mnoge odgovore čekamo a pitanja se i dalje množe. Dok druge ubjeđujemo u superiornost islamskog života, Ummet neuređeno živi. I iako trvdimo da bez Islama nema sreće dunjalučke, mi nikako tu sreću da uhvatimo.
Treba prestati o Islamu pričati i druge a i sebe samo riječima ubjeđivati da je to jedino dobro. To dobro koje je Islam donio trebamo živjeti i na taj način neizmjernu blagodat podarenu nam ponuditi svima. Djelom kazivati o ljepoti naše vjere i pozivati pravome putu, to nam je zadaća. Življenjem Islama pokazati kakva je privilegija biti poslaniku Muhammedu sljedbenik i posljednje riječi Božije nosilac.
Naše pričanje o Islamu koje se ne potvrđuje djelom, nikoga ni u šta ne ubjeđuje i nikome nije poziv na pravi put. Mi kazujemo o tome da je Islam svojim propisom sadake i zekata, vakufima riješio socijalna pitanja u društvu, a slušajte podatak koji kazuje o našem današnjem stanju. Od desetero siročadi na svijetu, devetero su muslimanska djeca. Koliko ajeta o zekatu smo pročitali i napamet ih naučili? Koliko o sadaki hadisa znamo i o njenoj vrijednosti smo obaviješteni? E, tih devetero muslimanske siročadi izaziva strah od Islama kod ljudi koji ne poznaju njegovu suštinu.
Strah ih je da će ta, naša djeca i omladina doći u njihove zemlje i socijalne im fondove opteretiti i radna mjesta zauzeti.
Braćo muslimani, koliko bogatsvo nam je Allah dž.š. dao a toliko fukare živi u našim redovima? Ne pričaj o ljepoti Islama! Tu ljepotu živi i vidjet ćeš kako se svijet oko tebe mijenja. Nećeš morati nigdje iz svoje zemlje ići, već će ti drugi dolaziti da put pravi upoznaju i njime krenu.
Mi kazujemo o tome da je musliman muslimanu brat i da će u Džennet dva brata koji se vole Allaha radi. Kakva je to izvanredna blagodat, da ljude ideja, riječ, vjera toliko ujedini i približi da su od braće rođene bliži? Uprkos svim ajetima iz kojih čitamo o našem bratstvu i svim hadisima koji nas na bratske odnose podstiču, stvarnost naša je drugačija. Više je u historiji muslimana ubio musliman nego drugi. To je naše međusobno trvenje došlo do te granice da nikoga više ne uznemirava i nikoga ne iznenađuje vijest da nas dnevno na stotine gine, kao mi jucer, a danas Rohinja Muslimani, taj napaceni i gladju ispaceni narod, koji ni u svojoj vlastitoj zemlji nije dobro dosao, a niti u susjednom a takodjer Muslimanski naseljenom i ionako vec natrpanom Bangladesu.
Obavezni smo pokazivati drugima blagodati Božije podarene nam. Namjerno rekoh, pokazivati, a ne kazivati jer mi uzalud citiramo Kur’an i hadis drugima a sami suprotno tim porukama živimo. Citirajmo ajete i hadise sebi a drugima djelom govorimo o ljepoti naše vjere i bratstvu koje ona gradi.
Mi kazujemo o tome da Islam nauku afirmiše i na obrazovanju insistira. Podstiče nas da do Kine idemo kako bi nešto više i novo naučili. Mi u susretima s drugima hvalimo se da je Islam prva svoja slova i riječi posvetio nauci. Hadisima Poslanikovim o obrazovanju i činjenici da je put obrazovanja, put ka Džennetu, mi svoj ponos na Islam potkrepljujemo a stvarnost nam je drukčija, strah nas i zao nam ulagati u najvecu investiciju, u nauk nase djece.
U redovima ummeta Muhammedova a.s. neobrazovanih je mnogo i umjesto da se obrazovanju dužna pažnja posveti čini se suprotno. Nedavno su u nekim arapskim zemljama muftije i Vijeća za fetve odobrili da se mogu udavati djevojčice mlađe od petnaest godina. O kakvoj blagodati kazujemo kad ovim djevojčicama mogućnost na obrazovanje oduzima se i sprječava ih se da u blagodati vjere svoje uživaju.
Mi smo kao nosioci zastave Islama i sljedbenici riječi Božije konačne, obavezni o blagodati Gospodara našeg, kazivati. To kazivanje ima smisla i na druge uticaja samo ako je jezik kojim te blagodati prenosimo i objašnjavamo, ustvari djelo ili jezik djela.
Mi se hvalimo, ponosimo i uzdižemo sebe Poslanikovom pravednošću, poštenjem, principijelnošću. Hvalimo se ashabima i ponosni smo na njihov odnos prema ljudima i stvarima.
Tim kazivanjima želimo fascinirati druge i ubjeđujemo ih da je to jedini ispravni put. Mogli bi nam reći, zašto vi niste na tom putu? Gdje je vama Poslanikova pravednost? Gdje je vama njegovo i ashaba mu poštenje i samilost prema mladima, briga o starima i poštovanje prema učenima? Gdje je vama principijelnost da nikad i nigdje ne odstupate od onoga čemu pozivate, poput Poslanika vašeg, kojem ni sunce u desnoj ni mjesec u lijevoj ruci ne bi bili dovoljni da na krivi put skrene?

Mi, odgovor imali ne bi, jer naše promovisanje pravoga puta svelo se na priču u koju često ni sami na žalost nismo ubijeđeni, jer da jesmo, bili bismo na tom, jedinom ispravnom putu. Mi bi o blagodati koju Gospodar šalje čovječanstvu kazivali tako da to naše kazivanje razumiju svi, bez obzira kojim jezikom govore, jer govor djela razumljiv je svima.
Zbog toga što o vjeri našoj ne kazujemo djelom već riječju, a i sami smo od tih riječi daleko, došli smo u priliku da se uglas izvinjavamo za tuđa zla, za tuđe grijehe, za napad u Parizu, za napad u Londonu, i napade mnoge. To što uradi neki prijestupnik, tamam da se i Ahmed i Muhamed zove, ne obavezuje nas da se ikom izvinjavamo i Islam i muslimane pravdamo, jer niti je kriv Islam, niti muslimani. Islam je mir a muslimani protagonisti tog mira. Mi moramo traziti izvinjenje do groba, za genocid u Srebrenici, za ovo sto sad neko radi Rohinjama Muslimanima.
Potrebno je da nađemo mir u našoj vjeri i da ono što je neizmjerna blagodat data nam, a sadržano je među koricama Mushafa, živimo i tako drugima ljepotu toga kazujemo.
Poslanik je mogao uništiti sve one koji su ga napadali. Ne dođe li mu Melek, kada su Poslanika kamenovali na putu za Taif, i reče mu – Poslaniku da će brda nad Taifom sastaviti i brdima smrskati i uništiti napadače na njega, samo ako to Poslanik poželi.
Je li poželio? Ne, već je poželio da potomci Taifljana budu njegovi sljedbenici. I bili su jer su ih Poslanik i ashabi kazivanjem o blagodatima osvojili a kazivali su im djelom.
Naše kazivanje vjere neka bude jezikom djela pa se nećemo morati ni pred kim pravdati, ni od koga strahovati i nikome za svoju pripadnost jedinom ispravnom putu izvinjavati. Djelom ćemo osvajati ljude i tako Božiju naredbu da o blagodati Gospodara našeg kazujemo, izvršiti.
Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, naš ibadet, oprosti nama, našima i svim mu’minima, a na Pravi put uputi sve ljude koji čeznu za Istinom. Oprosti nam grijehe, popravi naše stanje i nastani nas u perivojima Firdevsa sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin!