Trudimo se, a nas trud ce biti vidjen i po njemu cemo biti nagradjeni

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –

    21  Dzumade -l- Uhra – 1439.H. / 09 Mart 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Trudimo se, a nas trud ce biti vidjen i po njemu cemo biti nagradjeni

Hvala Allahu na svim blagodatima, neka su mir i blagoslov na Njegovog roba i miljenika Muhammeda, na njegovu porodicu, časne ashabe i sve vjernike i vjernice do Sudnjega dana!

Postovane dzematlije,

Od Enesa b. Malika r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: Ako nastupi Sudnji dan, a u ruci jednog od vas nađe se mladica, neka je posadi.”

U ovom hadisu postavljeno je pravilo ponašanja muslimana, moto njegovog rada i pogleda na korist koju očekuje nakon urađenog posla. Dakle, poruka gore navedenog hadisa je da Allah cijeni i nagradjuje nas iskreni nijjet i nas trud, a rezultati Allaha ne interesuju, koliko ljude. Ljudi cijene i traze rezultate, a Allah nijjet i nas trud i posvecenost i ustrajnost, te postojanost u necemu sto je hajr. Zbog svoje ljudske prirode i ovosvjetskog poimanja nagrade i koristi, ljudi nerijetko izgube iz vida hadisko pravilo koje glasi: Na tebi je da činiš dobro, a rezultat je u Allahovim rukama.” U ovom pogledu Uzvišeni Allah, obraćajući se poslanicima, kaže: Poslaniku je jedino dužnost da objavi…”

Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne milosti, nije obavezao ljude da postignu rezultate kako bi za to bili nagrađeni na ahiretu. Allahovi poslanici bili su dužni samo da jasno obznane, a ne i da upućuju ljude na Pravi put, jer je uputa isključivo u Allahovim rukama. Uzvišeni Allah objavio je Svome Poslaniku: A ako glave okrenupa, Mi tebe nismo ni poslali da budeš njihov čuvar, ti si dužan samo da obznaniš.”

Medjutim, ljudsko je da se covjek trudi. Kaze Allah: “Čovjekov trud će se zbilja vidjeti, i potom će za njega nagrađen ili kažnjen potpuno biti.” (En-Nedžm, 40-41) 

A Poslanik rece: Doista se djela vrednuju prema namjerama i doista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio.”(Hadis)

Covjek se ne smije nikada zadovoljiti osrednošću, već se mora truditi da sve što radi bude najbolje što može biti, kao i da osjeća odgovornost pred Bogom, savješću i ljudima. Svi mi možemo i moramo biti bolji, ma ko bili i ma šta radili. Danas se sve vrti oko novca i materijalnih dobara. Za mnoge je novac postao božanstvo i mjerilo uspjeha i prestiža u društvu, pa se ne biraju sredstva da se do njega dođe. Novac jeste značajan i farz je raditi i zarađivati, no život nije samo to, već nešto više i važnije od toga.

Važnije i vrednije od gomilanja novca su vrline, koje trebaju biti glavna pokretačka snaga u životu, pa i pri sticanju dunjaluka. Vrline su bazirane na vjeri u našeg Stvoritelja, koji nas je odlikovao nad svim ostalim bićima, ali i obavezao da živimo i borimo se ne samo za sebe i svoje egoistične interese, već i za one koji su nemoćni, siromašni, bolesni, potrebni, od ljudi i drugih bića.

Motiv svakog našeg djelovanja i zanimanja moraju biti vrline da se bude na usluzi porodici, zajednici, društvu i svim ljudima.

Sve vrste studiranja moraju biti u ime Boga a za dobrobit svih. Ne studira se radi profesije, titule, prestiža, zato što je nešto unosno, kao ni zato što nas neko na to nagovara. Glavni motiv učenja, stjecanja diploma, rada i svih vrsta djelovanja mora biti želja da se pomaže drugima.

Oni koji su završili medicinu s namjerom da pomažu bolesnima daleko su bolji od onih kojima je cilj da se samo obogate. Prošle godine smo čitali da je neki onkolog, doktor specijalista za rak, zdravim pacijentima namjerno godinama uspostavljao pogrešnu dijagnozu raka da bi u njih upumpavao kemoterapiju i na taj način se bogatio. Dakle, on nije vidio pacijente kao osobe koje treba liječiti, već kao robu za zaradu.

Na taj način je primio za 1.200 pacijenata 62 miliona dolara od Osiguravajućeg zavoda i odštetio državu i građane, a pacijente svjesno slao u smrt. Umjesto da bude častan i ugledan ljekar i građanin, ovaj doktor je osuđen na robiju od 45 godina i kaže: “Da, zloupotrijebio sam svoj talenat i dozvolio da ovaj grijeh uđe u mene radi pohlepe i moći. Žed za moći me uništila” Dakle, potrebna nam je vjera u Boga, treba nam bogobojaznost, potrebne su nam vrline kojima nas uči naša divna vjera islam. I bez obmana je mogao dobro uživati u luksuzu svoje visoke profesionalne, zakonske i poštene zarade.

Čitamo i da je britanski hirur lagao žene da imaju rak, pa im odsijecao dojke. Taj doktor je nepotrebno operisao ili odsjekao dojke kod više od hiljadu zdravih pacijentkinja. Takve stiže kazna i na ovome svijetu, a šta će tek biti na Ahiretu?! Uzvišeni Allah kaže: “Čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi. Njegov trud će se zbilja vidjeti, i potom će za njega nagrađen ili kažnjen potpuno biti.“ (En-Nedžm, 39-41) “Pa, ko bude učinio koliko trunku dobra – vidjet će ga, a ko bude učinio koliko trunku zla – vidjet će ga!” (Ez-Zilzal, 7-8)

Naučimo se iz spomenutih primjera da postanemo doktori, inžinjeri, arhitekte, profesori, teolozi, zanatlije, radnici da bismo koristili drugima i sebi i da bismo pošteno radili i zarađivali.

Čovjekovo je da ima iskren nijet, želju da radi dobro i korisno, da se maksimalno trudi a rezultate određuje Allah dž.š. Nikada svi ljudi ne mogu imati isto, ne mogu postići istu akademsku naobrazbu, ne mogu biti isto uspješni u biznisu, ne mogu imati isti broj sljedbenika itd. ma koliko se trudili. No truditi se treba i uložiti maksimum napora u svemu, a rezultate treba prepustiti našem Stvoritelju. Jedino On zna u čemu se krije mudrost manjih ili većih rezultata. Naše je da se trudimo, a nijedan trud naš neće biti uzaludan.

Zar nije bilo Allahovih poslanika koji nisu imali čak ni jednog sljedbenika?! Oni nisu imali nikakvog utjecaja na narod, no Uzvišeni Allah će ih počastiti najvišim mjestom u Džennetu. Zašto? Zato što Allah dž.š. cijeni njihov trud i zalaganje. On zna da su oni imali najbolje namjere i da su sagorijevali pozivajući svoj narod na Pravi put. Znao je Allah dž.š. da je Nuh a.s. pozivao 950 godina i da mu se odazvalo manje od jedne stotine ljudi. Uzvišeni Allah govori o Nuhovom vapaju: “Gospodaru moj!” – reče on (Nuh) – “zbilja sam pozivao narod svoj i noću i danju, ali im je moje pozivanje samo povećalo bježanje.” (Nuh, 5-6)

Dakle, Nuh a.s. nije imao rezultata, ali je konstantno pozivao punih 950 godina. Nije se predavao, nije malaksao niti od njih ruke dizao. A to je ono što je važno kod našeg Gospodara.

Mnogi poslanici nisu imali veliki broj sljedbenika, o čemu se govori u hadisu koji bilježe Buhari i Muslim od Ibn Abbasa: “Jednoga dana došao nam je vjerovjesnik i rekao: ‘Dato mi je da vidim narode tako da će proći vjerovjesnik, a sa njim samo jedan čovjek, zatim će proći vjerovjesnik, a sa njim dva čovjeka, zatim vjerovjesnik, a sa njim mala skupina i vjerovjesnik sa kojim neće biti ni jednog sljedbenika…”

Život bez cilja, dobrih namjera i bez zalaganja je samo igra i zabava i ništa ne znači, makar trajao i petsto i hiljadu godina. Dok su nekada ljudi živjeli dugo, za one koji bi umrli u petstotoj godini reklo bi se da su mladi preselili, a onaj ko je živio više od hiljadu godina za život bi rekao: “Kao da sam na jedna vrata unišao a na druga izišao!” Subhanallah, pa šta čekamo?! Trudimo se, uložimo maksimum truda na putu dobra, putu pomaganja drugima, pa ćemo sretni biti na oba svijeta.

Kada tražimo posao, obično prilažemo diplome završenog fakulteta, a ako smo negdje radili, prilažemo preporuke relevantnih osoba, i što više podataka o sposobnosti i rezultatu našeg studiranja i rada. Jer, to je ono što traže ljudi. U molbama ne navodimo koliko smo truda uložili a nikoga to i ne interesuje. Ulaganje truda nije garancija da ćeš uspješno položiti ispit, kao što ni veliko ulaganje u neki projekat ne znači da ćeš doživjeti uspjeh.

Čovjeka ne zanima koliko si truda uložio, on želi da vidi rezultate. Jedino će Allah dž.š. gledati i vrednovati naš trud i namjere.

Zato svoj trud nikada ne smijemo podcjenjivati i pored toga što ga ljudi ne vrednuju. Nikada ne treba odustajati, pa ni onda kada izgleda da su sve nade izgubljene. Strpljivo se treba boriti a ne očajavati i nadu gubiti.

Nedavno sam čitao da je neki građanin Hrvatske napisao preko 1.300 molbi za posao i da su mu se konačno otvorila vrata zaposlenja u dalekoj Kanadi. Sve ono što je izgubio nadoknadio je.

Iz školskih dana se sjećam učenika koji se trudio, ali se iz učenja Kur’ana jedva provlačio. Jednom je čak i ponavljao godinu iz kiraeta – Kur’ana.

No, on se trudio i Allah dž.š. će ga nagraditi prema njegovom trudu. S druge strane, Allah ga je obdario umom, pa je danas vrsni pjesnik, pisac i intelektualac.

Naš Stvoritelj će nas nagraditi po našoj namjeri, trudu i zalaganju a ne po rezultatima i učinku, po kvalitetu a ne kvantitetu. Zato, imajmo iskrene namjere u svemu, trudimo se maksimalno svako na svome mjestu, radimo kvalitetno pa će nam i život biti kvalitetan i smisaon i ovodunjalucki i ahiretski.

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, čitali i drugima prenijeli, oprosti nam grijehe, popravi naše stanje i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Amin!

Check Also

Vjerniku je milost na oba svijeta

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 11 Muharrem – …

Tekovine Hidzre kao Istine

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 04 Muharrem – …