Mubarek Ramazan

Islamska zajednica u Austriji – Dzemat Braunau – Mesdzid Mauerkirchen –
– 01. ramazan 1433.H. / 20. juli 2012.g.

O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Postovani dzemate, pred nama je još jedan mubarek ramazan, koga, kao i uvijek, dočekujemo s ljubavlju i nestrpljenjem. Istina, ramazan je, u svome cikličnom ritmu, ove godine uveliko ušao u ljeto, pa se kod ljudi, u određenoj mjeri, osjeća i blaga bojazan koja će – duboko sam siguran – već s prvim iftarom ostati bez pokrića i otići. Naravno, svima nam je zajednička želja da ramazan provedemo na najljepši mogući način i potpuno se okoristimo svim njegovim fadiletima-blagodatima. Otuda je i ova hutba i ovi redovi koji slijede, zapravo, skromni pokušaj da u svoj ramazanski ambijent prizovemo Najodabranijeg – Muhammeda a.s., te da postimo zajedno s njim, nošeni njegovim riječima i njegovom praksom.
”Ko isposti ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio!”
Ovaj hadis je, na određeni način, generalna deskripcija ramazana, koja nam nudi tri osnovne karakteristike ibadeta u ovom mjesecu: postiti, vjerovati i nadati se nagradi, te, konačno, zaraditi oprost grijeha. Dakle, post, sa svim njegovim značenjima, popraćen iskrenom vjerom, rezultira vrhunskom nagradom, a to je oprost prethodno počinjenih grijeha. Svi ostali hadisi, ustvari, konkretizuju i dodatno tumače prethodni.
Centralno pitanje ramazana je, svakako, post. Kao odabrani ibadet u odabranom mjesecu, post zavrjeđuje odabranu nagradu.
Allah dz.s. je u hadisi kudsijju rekao”Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta. Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem!”
O kakvoj je nagradi riječ, nije nam otkriveno, ali je dovoljno i to što je za nju rečeno da je ”posebna”. Kako i ne bi bila, kada je plod posta, koga je Poslanik a.s., opisao ovako:
”Post je štit, pa kada neko od vas posti, neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim!”
Dakle, post je ibadet vrhunske harmonije, mira i samokontrole, bilo da se radi o djelima, riječima, pa čak i samim mislima. Postač je, kao takav, cijelim svojim bićem podređen svome Gospodaru i fokusiran na svoj post. Naravno, post traži odricanje. Ipak, to odricanje ne može se porediti sa ostalim ibadetima, poput namaza, zekata ili hadža. Zašto?
”U postu nema rijaluka (pretvaranja)!”
Možda ponekad namazu pristupamo iz, u hadisu navedenih pobuda – da nas neko vidi ili da se nekome dodvorimo. Možda ponekad dadnemo zekat tek zato da ne bismo bili izuzetak ili da nas ne bi smatrali škrtim. Možda se ponekad otisnemo ka časnoj Mekki da bismo stekli titulu hadžije ili da bismo pred ljudima donekle opravdali svoje bogatstvo. Mnogim našim aktivnostima se ponekad može prišiti ono ”možda”. Postu ne može. U postu nema vaganja. Ili postimo ili ne postimo – trećeg nema. Zato je i nagrada za post posebna, a otkriven nam je tek jedan dio nje.
”U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući!”
Iz navedenog nam je jasno zašto je toliki akcenat stavljen na postu. Da, post je najjači korektor našeg ponašanja koji vrlo efikasno eliminiše negativnosti kojima znamo nerijetko biti izloženi.
”U postu je suzbijanje strasti moga ummeta!”
Treba li posebno naglašavati koliku štetu je današnjem čovjeku donijelo odavanje strastima? Nije li upravo tu razlog moralnog posrnuća današnjeg društva? A Poslanik a.s., je još u svoje vrijeme savjetovao mladima da stupaju u brak, kako bi sačuvali sebe, svoj moral i vjeru, a ako to nisu bili u mogućnosti, upućivao ih je na post kao na najbolju zaštitu.
Znao je naš Muhammed a.s., kolika opasnost vreba od zla jezika pa je jasno i nedvosmisleno distancirao tu pojavu od ličnosti postača rekavši:
”Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, nema potrebe da, radi Allaha, ostavlja svoje jelo i piće!”
Prema tome, post i pogan jezik su nešto što se, ni pod razno, ne može naći kod jedne osobe koja vjeruje i nada se posebnoj nagradi.
Post, naravno, ima i svoju estetiku koju je, opet, ponajbolje opisao Muhammed a.s., i koju valja uznastojati praktikovati kako bi ovaj ibadet dobio svoju puninu.
”Ustajte na sehur jer je u njemu, zaista, bereket!”
Zapravo, svaki zajednički obrok je bereket. Ima predaja koje govore da je Ibrahim a.s., dobio nadimak ”Allahov prijatelj” iz razloga što nikada nije jeo sam, odnosno nikada nije propuštao bereket zajedničkog jela. Sehur je vrijeme prije nastupanja zore u kome postači jedu i tako se pripremaju za napor dolazećeg posta. Gornji hadis nam ukazuje da je i samo ustajanje na sehur, kao čin pripreme za ibadet posta, vrijeme koje obiluje bereketom i koga nipošto ne trebamo propuštati.
”Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili sa iftarom!”
Riječ žurba, u ovom hadisu, ne smije biti krivo shvaćena. Žuriti sa iftarom ni u kojem slučaju ne znači jesti navrat-nanos. Kazali smo da je sehur bereket koga je Poslanik a.s., maksimalno koristio i jeo do posljednjeg momenta i nastupa zore. S druge strane, on je, prilikom iftara, već sa nastupom akšamskog vremena, odmah jeo, ne odugovlačeći puno pri tome. Dakle, žuriti sa iftarom znači ne odugovlačiti puno sa mubarek trenucima koje postač ionako s nestrpljenjem očekuje.
”Neka se kod vas iftare postači, neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki!”
Ovo je dova koju je Muhammed a.s., učio kod Sa’da ibn Ubade i to nakon što se kod njega iftario. Time nam je ostavio u amanet da blagoslovljeno iftarsko vrijeme upotpunimo i dovom koja se postaču ne odbija, bilo da smo iftarili u svojoj ili tuđoj kući.
Dakle, sehur i iftar su dva direka koji, svaki na svoj način, uokviruju naš post i donose nam dobro. Sam proces posta je između njih, a i o njemu je Muhammed a.s., izrekao brojne hadise, od kojih ćemo izdvojiti poneki.
”Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedova duša, zadah iz usta postača Allahu je draži od mirisa miska!”
Misk je jedan od najljepših ovosvjetskih mirisa, kojim će se stanovnici Dženneta naslađivati i na budućem svijetu. Zadah iz usta postača je, iz naše ljudske perspektive, vrlo neprijatan. Međutim, veličina posta i postača te težina iskrenog nijeta i odricanja, rezultiraju time da taj isti neprijatni zadah, našem Stvoritelju bude draži od najprijatnijeg mirisa.
Može se desiti da postač svoj post i prekine i to isključivo na jedan od dva načina: namjerno i nenamjerno, dakle, s nijetom ili bez nijeta.
“Ko se namjerno omrsi u ramazanu, bez ikakvog razloga ili olakšanja koje mu je Allah dao, neće se otkupiti kod Allaha pa makar cijeli život proveo u postu!”
Hadis se, kako vidimo, odnosi na onoga koji namjerno i svjesno, bez ikakvog razloga i potrebe prekine svoj post. Post se može prekinuti i nenamjerno ili, kako mi volimo kazati, nesvjesno. I u tom slučaju do punog izražaja dolazi Allahova milost, jer hadis veli:
”Kada neko od vas zaboravi pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post jer ga je to Allah nahranio i napojio!”
Post je takav ibadet koji dopušta i drugima, mimo postača kao direktnog učesnika, da se okoriste njegovim fadiletima.
”Ko pripremi iftar postaču, imaće nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi zbog toga nimalo ne umanje!”
Gornji hadis je još jedna u nizu radosnih vijesti koje ramazan sa sobom nosi. Posebno se to odnosi na naše vrijedne domaćice,majke-zene-sestre itd. koje, premda i same poste i podnose velike vrućine, spremaju naše iftare i tako zavrjeđuju dodatnu nagradu. Zamislimo kakva li je samo nagrada za domaćicu koja spravlja iftar za, recimo, deset ili više osoba!?
Ramazan je specifičan i po tome što se u njegovom okrilju skrasila i Lejletu-l-kadr, noć objave Kur’ana, bolja od hiljadu mjeseci.
”Ko provede Lejletu-l-kadr, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi!”
Da o ovoj noći nije kazano ništa drugo, bilo bi dovoljno. Ipak, o njoj znamo dosta toga ali ne i kada tačno je ona. Sve što nam je rečeno su naznake koje nas tjeraju da se dodatno angažujemo. Tako je Muhammed a.s., rekao:
”Tražite Lejletu-l-kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana ramazana!”
Kod nas se ova noć tradicionalno obilježava kao 27. noć, iako se to sa sigurnošću ne može potvrditi. Međutim, ono što se može potvrditi jeste dova koju je lijepo učiti ove noći i to, opet, na osnovu hadisa.
Aiša, r.a., kaže: „Pitala sam Poslanika, s.a.v.s.: Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-kadr, šta bih u njoj učila? On je odgovorio: Uči: Allahumme inneke afuvvun, tuhibbu-l-‘afve, fa’fu anni (Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni)“!
Uz obilježavanje noći Kadr, tu je i noć Bedra, kao stalno sjećanje na veliku pobjedu koja je simbol bratstva i sloge vjerničkih srca. Bedr je potvrda da brojčani odnos snaga nije presudan – presudna je iskrena vjera. Naravno, posljednjih deset dana ramazana je period koji je Muhammed a.s., praktikovao provoditi u itikafu, zatvoren u džamijskim skutima i obuzet ibadetom i razmišljanjem.
Vrijedi spomenuti još dva hadisa koja nam mogu pomoći da što bolje shvatimo i što kvalitetnije organizujemo naše ramazanske dane i to na tragu našeg Poslanika a.s.
‘’Njegova je prva trećina milost, druga oprost, a treća oslobađanje od Vatre’’
Gornji hadis na lijep način dijeli ramazan na tri etape, odnosno, kroz njegove fadilete nas postepeno vodi ka našem krajnjem cilju – spasenju na budućem svijetu. Tako je prva ramazanska dekada označena milošću koja je temeljni preduvjet harmonije u užem i širem okruženju. Nakon toga slijedi etapa čišćenja kroz oprost grijeha, da bi, u konačnici, uslijedilo iskupljenje od vatre. Dakle, ramazan želi samilosnu osobu, kako prema sebi, tako i prema drugima, koja će u svakom trenutku biti spremna priznati svoju pogrešku i zatražiti oprosta, ali i oprostiti drugome. Takav je, naravno, na vrhuncu svoje vjere i takav je nespojiv sa vatrom.
Konačno, za kraj ove naše ramazanske šetnje sa Muhammedom a.s., odnosno, njegovim hadisima, prisjetimo se i onoga čija poruka je, po pitanju ramazana, možda i najupečatljivija.
‘’Mome umetu je dato pet stvari u mjesecu ramazanu, koje nisu date niti jednom narodu prije njih: 1) Zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa miska (dženetskog mirisa). 2) Meleki za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne omrse. 3) Okivaju se u okove prokleti šejtani pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću (nanose nevolje) kao što to čine izvan ovog mjeseca. 4) Allah dž.š. uljepšava svaki dan svoj džennet i govori mu: “Samo što nisu Moji iskreni robovi koje zadešavaju nevolje i teškoće ušli u tebe!” 5) Posljednju noć im se opraštaju grijesi!» Neko reče: “Jeli to Noć Kadra?” Reče: “Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!’’
Molim Allaha dž.š., da nas i ovi ramazanski dani zateknu u zdravlju i rahatluku te da se njegovim fadiletima-blagodatima okoristimo na najbolji mogući način! Amin

Abdulah ef. Cajlakovic

Check Also

Dosao nam je Ramazan

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 30 Saban – …