Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
18 Sa’aban – 1436.H. / 05 Juni 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Odgajamo li djecu da vole Poslanika s.a.w.s. ili…
Neizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovane dzematlije, draga braco i omladino;
“Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda. On, uistinu, sve zna i sve može.“ (Eš-Šura, 49-50.)
Cesto cujemo vijest da je neuzubillah doslo do ubistva djeteta. Jos prosle godine sa žalošću smo primili vijest da je u Hadžićima ubijen dječak rođen 2010. godine. Žalost za dječakom zamijenila je nevjerica i čuđenje kada smo saznali da su zbog ubistva ovog četverogodišnjeg dječaka u policiju privedeni njegova majka, djed, nana i dajidža. Posebno je u javnosti odjeknula izjava majke da su nesretnog dječaka osim očuha tukli ona, djed i nana!
Informacije o ovoj porodici koje su objavljivane narednih dana govorile su o nesređenim porodičnim odnosima, teškom ekonomskom stanju u kojem su živjeli i sl. A kako nasi stariji kazu za one koji se osile na bilo koji nacin: „Dodje djavo po svoje“. Allah salje ljudima svoje kazne u raznim vidovima. Prema izjavi mjesnog imama, nisu dolazili u džamiju, a džemat im je u više navrata u ramazanima, u sklopu brige za siromašne džematlije i komšije, pružao pomoć u hrani. Mali Smajo, nemoćni dječak od četiri godine, podlegao je od premlaćivanja!
Kako to da niko nije reagovao na ovakvu situaciju, niko nije prepoznao nasilje i brutalnost nad nemoćnim djetetom? Zar baš niko nije čuo dječaka da zove u pomoć ili je i Smajo poput jednog smrtno ranjenog sirijskog dječaka, čiji se snimak može pogledati na internetu neposredno prije nego što će umrijeti, u smrtnom hropcu, rekao: „Reći ću vas Allahu!“ Možda je i Smajo u svojim zadnjim trenucima života zazivao Allaha, da ga brani od onih koji su mu trebali biti prva zaštita! „Reći ću vas Allahu!“ su riječi koje nas trebaju vratiti pitanju vlastitog življenja i odgovornosti, okruženja u kojem živimo, te našeg znanja o tome da li zaista znamo čemu nas Allah uči!?
Djeca su dar Allahov ljudima, kako to stoji u prethodno citiranom ajetu, odnosno, na drugom mjestu Allah ih naziva ukrasom „Imetak i sinovi ukras su u životu na ovome svijetu“ (El-Kehf, 46). Ona su nam data od Allaha dž.š. Njegovom Voljom i izborom. Dao nam ih je kao dar i povjerio u emenat, na određeno vrijeme, da Mu se pokažemo kako ćemo se prema tom daru i emanetu odnositi. Da cuvamo taj emanet, ne slaveci njihove rodjendane niti kiteci jelke za njih vec saljuci ih u mekteb i odgajajuci ih vlastitim primjerom.
U brojnim hadisima Muhammed s.a.v.s. nas uči i podstiče da se s posebnom pažnjom odnosimo prema djeci, rođenoj ali i djeci općenito. Tako je u sljedećem hadisu u vrlo strogoj formi rekao kakav odnos treba biti prema djetetu. On je rekao: „Nije od moga ummeta, onaj koji nema milosti prema mlađem i poštovanja prema starijem”
Ovaj primjer malog Smaje govori da ukoliko smo otudjeni od dzemata onda smo osudjeni na propast i govori o otuđenosti, a otudjenost je opet, rezultat otuđenja od Allaha dž.s. – zaborav na Boga, od Kur’ana, Muhammeda a. s. džamije, a čim se na Allaha zaboravi, onda se poput erozije zaborav sruči na naše međuljudske odnose, pa se rodbina ne obilazi, ne brine rođak za rođaka, ne zna se šta se kod koga dešava iako su amidžići i bliski rođaci, ne obilazimo se u komšiluku nego živimo jedni pored drugih, ne jedni sa drugima itd. Ovaj događaj nas vraća pitanju gdje su nam prijatelji i gradimo li prijateljske odnose? Ko je taj prijatelj koji će pomoći u teškoj situaciji ili pak, u slučaju smrti preuzeti brigu o našoj djeci, da brine, hrani ih i odgaja kao što bi i roditelj da je živ to radio, kao sto je to bila tradicija prije, kod nas Bosnjaka. Poslanik a.s. je istakao da onaj ko se istinski brine o siročetu je blizak Poslaniku a.s. kao prst do prsta jedne ruke, zato su nasi stari preuzimali brigu o bliznjim sirocadima.
To nisu bili Bid’ati kako danas volimo cesto da stvari nazivamo kada je u pitanju nasa vjera. Nasi stari dobri Bosnjani su zivjeli Sunnet i Hadis na djelu, nekada a da za to nisu ni znali, a nisu taj isti Hadis samo na usnama nosili
Riječi sirijskog dječaka „Reći ću vas Allahu!“, izrečene potpuno svjesno da će se uskoro sresti sa svojim Gospodarem i Njemu se požaliti, su moguće i Smajine riječi. U suri Et-Tekvir – Prestanak sjaja, Allah skreće pažnju na predislamsku praksu kod nekih arapskih plemena ubijanja ženske djece, jer se njihovo rođenje smatralo sramotom, pa kaže: „I kada živo sahranjena djevojčica bude upitana, zbog kakve krivice je umorena? (81, 8-9) Zbog kakve krivice je Smajo ubijen, djeca sirom svijeta kroz ratove i šta će na nas reći mali Smajo?! Samo ako iz ovoga pouku uzmemo i shodno pouci se budemo mijenjali na bolje i činili da naši porodični, rodbinski i komšijski odnosi budu bolji, onda će ova smrt biti pouka i poruka. U protivnom ostaje bojazan da će i četverogodišnji Smajo i od nas tražiti svoje pravo na Sudnjem danu!
Braćo daraga, Abdullah ibn Mugafela r.a. ashab Poslanika a.s. prenosi da je jedne prilike sjedio sa Poslanikom a.s. i ispričao mu svoj život prije primanja islama, kaže: “Sjedio sam jedne prilike sa Allahovim Poslanikom Muhammedom a.s. pa sam mu pričao šta sam učinio u džahilijetu (vremenu prije nego što je primio islam). Rekao sam: “Allahov Poslaniče, mi smo prije dolaska Islama ukopavali živu žensku djecu, jer se smatralo da je sramota kad bi se nekome rodilo žensko dijete. Ja sam jednog dana otišao na dug put, a moja žena, koja je bila trudna, je ostala kući. Vratio sam se, sa toga puta poslije 4 godine i pred kućom sam vidio malo žensko dijete, i to je bilo najljepše stvorenje koje sam ikad vidio, nikad ništa ljepše u životu ne vidjeh.
Upitao sam suprugu o ovoj curici pa mi je odgovorila da je to naše dijete. Rekao sam ženi da obuče curici najljepšu odjeću (običaj je bio da se curice obuku u najljepšu odjeću prije nego što se žive ukopaju), a žena je naslutila šta želim pa mi je rekla da je curica emanet, koji mi je Bog dao, pa da to ne smijem pronevjeriti. Ja sam joj odgovorio da imam namjeru da odvedem curicu do rodbine. Izašao sam sa kćerkicom u pustinju i uputio se prema jednom zapuštenom bunaru, a djevojčica je skakutala oko mojih nogu, razdragana što je napokon srela svoga babu.
Kada smo stigli do bunara, uzeo sam je za noge i nagnuo nad bunar, ali nisam imao srca da je bacim, pa smo se vratili. Ali uz put sam pomislio šta će reći ljudi ako je ostavim u životu, bilo mi je važnije mišljenje ljudi nego ono što je ispravno, pa sam se ponovo vratio bunaru, pa sam istu stvar učinio, ali ponovo nisam imao srca da bacim svoju kćerkicu.
Kada sam se po drugi put odmaknuo od bunara, opet sam pomislio šta će reći narod, pa sam se po treći put vratio bunaru, uhvatio kćerkicu za noge da je bacim, a ona je zapomagala i rekla:” Oče, nemoj pronevjeriti emanet” – sjetila se riječi koje je njezina majka rekla, ali ja sam je bacio. Pa sam sjeo pored bunara i čuo sam njezine kriktaje u vodi dok se do jednom nije ušutjela. Kada sam završio, pogledao sam u Poslanika a.s. pa sam vidio da niz njegovo lice cure suze. Pa je Poslanik a.s. zatražio da mu ovo ispričam još jednom, pa kada sam završio, rekao mi je: “O Abdullah, tako mi Allaha, da sam nad bilo kome izvršio šerijatsku kaznu zbog grijeha koje je uradio prije primanja islama, sada bih te kaznio, sada bih naredio da te ubiju zbog tog ružnog postupka kojeg si počinio prema tome nejakom stvorenju i emanetu, koji ti je Uzvišeni Allah dao.”
Braćo draga! Naša djeca su naš emanet! Vodimo računa o njima! Odgovart ćemo za to pred Allahom dz.s. odgajajmo ih u islamu! Nemojmo njihov odgoj prepustiti ulici i televiziji, i internetu! Zar može hairli djete biti koje dolazi kući u dva sata navečer iz diskoteke!?? Šta je radilo do ta doba…? samo pričalo…? ili je blud činilo…? pilo alkohol…? šta je radilo? Zapital se svaki roditelj kako će stati pred Allah? Šta će mu reći? Kako je svoje djete odgojio? Kako smo mi svoju djecu odgojili?
Jesmo li mi od onih koje je Allah zavolio? Jel Allah našu porodicu zavolio? Živi li naša porodica islamskim životom? Ili kiti jelku u svome domu? Nisam se mogao načuditi kada sam vidio slike preko društvene mreže od roditelja muslimana kako je svome djetetu muslimanu okitio jelku, i slika se s njim, i još se ponosi sa tim slikama! Subhanellah… Jel to islamski odgoj naših porodica? Jesmo li mi muslimani? Šta to mi radimo? Kako mi to ispunjavamo naš emanet?
Kada bi nas vidio Poslanik a.s. šta bi za nas rekao…? Jel to sljeđenje sunneta Poslanika a.s. Jel slavljenje Nove gregorijanske godine sunnet Poslanika a.s.? Jel sunnet slavljenje rodjendana i to uz party i alkohol.? NIJE! Pa zašto onda to sve muslimani slave? Zašto se udaljavaju od Allaha i od ljubavi prema svome Gospodaru? Zašto srde Allaha! Šta se dešava sa našim ummetom? Čemu težimo? Žudimo li za Džennetom? Žudimo li za ljubavlju našeg Gospodara Allaha s.w.t.a.? Ako žudimo… Zašto naša djela drugačije govore… ZAŠTO? Zašto oponašamo druge narode i udaljavamo se od Allaha?
Braćo draga! Ako volimo Allaha s.w.t.a. dužni smo slijediti sunnet Poslanika a.s. pa će nas Allah zavoljeti i grijehe nam oprostiti, kao što stoji u suri Ali Imran: esteizubillah…Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.
Braćo draga! Jedno od Allahovih lijepih imena je El-Veddud, Onaj koji je pun ljubavi i koji puno voli. Kod Allaha ima robova koji Njega vole i koji On s.w.t.a. voli, ali ima i onih, na koje se Allah srdi i na koje je ljut! Kojoj skupini mi pripadamo? Voli li nas Allah ili se srdi na nas..?
“Čovjeka će slijediti na Sudnjem danu dobra djela koja će biti poput brda”. – Odakle je ovo?, zapitaće se on. Biće mu rečeno: – Ovo je od toga što je tvoje dijete tražilo oprost za tebe.” (Taberani)
Draga braco, budimo od onih koje je Allaha zavolio. Neka Allaha zavoli i tebe i tvoju porodicu. Radi ona djela sa kojim je zadovoljan naš Gospodara Allah dz.s. Odgajaj svoju porodicu u dini islamu. Pa neka se Allah ponosi sa tobom i tvojom porodicom na Sudnjemu danu! Neka Allah bude zadovoljan s nama i porodicama našim. Neka nam se smiluje i podari nam lijep završetak. Ja Rabbi. Budi zadovoljan s nama. Grijehe nam oprosti i uvedi nas svojim rahmetom u lijepi Džennet. Uputi nas Pravim putem, osnaži našu vjeru u Njega i pomozi nam da izgradimo jake i čvrste međuljudske, komšijske i rodbinske odnose i da među nama zaista zaživi stvarno značenje džemata!
Amin!
