Mjesec Ramazana_1 2013

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
25 Ramazan – 1434.H. / 02 Avgust 2013.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Neka je hvala Allahu dz.s. koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Postovane dzematlije, draga braco;

U Ramazanu postimo, Allahovu naredbu izvršavamo i sebi nagradu veliku obezbjeđujemo. „Post je Moj“,: veli Allah dž.š.: „i Ja za njega posebno nagrađujem“. U Ramazanu se odričemo užitka, a sve kako bi konačni užitak, Džennet dosegnuli.
Odricanjem od užitka koji je halal, mi se učimo odricati užitka koji je grijeh. Pjesnik kaže: „Što ti danas slatko godi, sutra može bol da rodi. Zato dobro smisli prije, kasno mislit fajde nije“. Post nas tim mislima tjera, podstiče nas da o grijehu kroz njegovu posljedicu razmišljamo i tako se od njega daleko odmaknemo. Jer posljedice grijeha postoje.
U Ramazanu dijelimo. Tim dijeljenjem postu svom put ka Allahu dž.š. krčimo ali i učimo da dijeliti znači sebi nafaku povećavati. Poslanik kaže: „Pa vi pomoć i opskrbu i dobijate shodno svom odnosu prema slabima“.

Mjesec ramazan je poligon, generalni servis našeg bića koji razotkriva šta je to što prouzrokuje da se nađemo “ni tamo ni ovamo“. Covjek po prirodi više naginje materiji nego duši, i zbog toga je Bog dao da bude poslan poslanik Muhammed a njegova je misija izražena kroz vid sredine, čak se i zove ummet (zajednica) koja se drži srednjeg puta, bez pretjerivanja u materijalizmu ili u duhovnosti.

Zato nije dobro da se “posvećujemo toliko samo vjeri zapostavljajući svakodnevnicu, jer tada zapostavljamo uključivanje u napredak zajednice, pa i naseg dzemata, zapostavljamo vrijeme u kojem živimo, sve ono što može olakšati čovjeku život“.

Zbog svega ovoga Allah dž.š. je dao duši da otkrije smisao tog uravnoteženog puta upravo u mjesecu ramazanu. Dakle, ljudi ako budu iskoristili post i blagodati u njemu onda mogu bolje da vide svoje slabosti, i da kroz ispravljanje i popravljanje tih svojih slabosti i mana ustvari doprinose zajednici opcenito. Jer dobar dzematlija jest jednako dobra zajednica.

Ma koliku moć i bogatsvo neko imao, istinske sreće nema bez islama, jer islam je vjera koju je Allah objavio da bude utočište i smiraj ljudskoj duši, da bude svjetlo koje će mu osvjetljavati tmine dunjalučkog života, da bude uputa koja će ga sačuvati od devijacije i zablude, da bude moralni kodeks po kojem će čovjek izgraditi sebe kao istinsku ličnost koja koristi sebi i drugima, i koja na osnovu tog kodeksa, zna u svakoj situaciji kako će postupiti i šta joj je činiti. To je vjera koja čovjeka uči i podstiče da teži visinama, da voli dobro, da voli ljude, da voli dobročinstvo, čistotu i čestitost, da voli nauku, istinu. Da voli pomagati drugima, a da mrzi laž, prevaru, nepravdu, potvoru, spletkarenje, smutnju, nemoral, razvrat i nasilje.
Zato nas ne treba čuditi to što u našem vremenu veliki broj nemuslimana, diljem zemaljske kugle, prihvata islam. Jer, duše ljudske čeznu za Istinom i ne smiruju se dok je ne pronađu.
Uzvišeni Allah je u Kur’anu objavio: ‘’O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare, 183.)
Mjesec ramazan i post koji je u njemu propisan na najbolji način svjedoči veličinu islama kao vjere u čijim propisima se krije istinski lijek i uputa, jer su svi islamski propisi naređeni u korist čovjeka, da ga ispravlja, popravlja itd.
Post nije puko odricanje od gladi i zedzi. Suština posta je u tome da on predstavlja potvrdu vjerovanja u gajb, u neviđeno, vjerovanja u ono što se vidi srcem, a ne očima, vjerovanje da te Allah vidi kada nesta radis iako niko drugi ne, i svjesno i dragovoljno odricanje od prolaznih dunjalučkih blagodati s ciljem da se postigne ahiretska nagrada i korist. Zatim, suština posta je u tome da vjernik i vjernica dokuče stepen bogobojaznosti, a biti bogobojazan znači biti sušta čestitost i dobrota i čuvati se velikih i malih grijeha. U tom smislu su riječi Džabira ibn Abdullaha: ‘’Kada postiš neka posti i tvoj jezik, tvoj vid i sluh i svi tvoji organi. I ne dozvoli da dan tvoga posta bude isti kao i svaki drugi dan.’’
Post kao i svaki drugi ibadet je izraz zahvalnosti vjernika Allahu na neizmjernim blagodatima koje im je podario. Zatim, suština posta je u odazivanju na Allahov poziv i naredbu. Braco, uzmite samo najobicniju, ako se moze tako reci, stvar – blagodat koju ti je Allah dao. Blagodat mokrenja. Da ti je Allah oduzme, sta bi bilo, kako bi uzivao odnosno patio.
A nevjernici umjesto Allahu koji ih je stvorio u najljepšem obliku, i podario im razum i ostale blagodati, oni se pokoravaju i robuju animalnim porivima. Na taj način ti nesretnici sami sebi uskraćuju istinski užitak, čak i u dunjalučkim blagodatima. Njima se samo čini da uživaju, oni zapravo pate i osjećaju neopisivu tegobu, pa orgijanjem, opijanjem i drogiranjem pokušavaju pobjeći od te bolne i sumorne stvarnosti.
Post je simbol pobjede nad šejtanom, nad strastima, nad grijesima. Simbol pobjede duše nad tjelom, vječnog nad prolaznim. Njegove vrijednosti, kao i nagrada za taj ibadet, ne mogu se izbrojati, pa ćemo zato spomenuti samo neke od njih. Osman ibn Ebil-As r.a. prenosi da je Poslanik a.s., rekao: ”Post je štit od džehennemske vatre.” (Hadis bilježi Bejheki, šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim.) Poruka hadisa je da vatra ne može doći do postača kao što ne može doticati ona mjesta koja vjernici peru u toku abdesta, jer post obuhvata cijelo tijelo i on je štiti od vatre za cijelo tijelo. Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: ”Neće niko postiti jedan dan na Allahovom putu, a da ga Allah neće udaljiti od vatre sedamdeset harifa – godina.” (Buharija i Muslim)
Komentirajući hadis Muhammeda, a.s., u kojem stoji da je: ”zadah iz usta postača, bolji kod Allaha od mirisa miska”, El-Munavi je rekao: ”Kad je tako sa zadahom koji zbog posta postaje vrlo neugodan, šta onda mislite kakvu je nagradu Allah pripremio za namaz, učenja Kur’ana i druge ibadete koje postač čini u toku ramazana.” Muhammed, a.s., rekao je: ”Postač ima dvije radosti: radost prilikom iftara i radost prilikom susreta sa Allahom na Sudnjem danu.” Što se tiče radosti prilikom iftara to je radost što je ispostio dan u ime Allaha i što ima mogućnost da utoli glad, jer je glad veliki kompleks i čovjek je ne može dugo trpiti. A na Sudnjem danu, vjernik će se radovati nagradi koju je Allah pripremio postačima. Postač će se obradovati kad vidi koliko je sevaba zaradio, i čudit će se tolikoj nagradi poput onoga koji za svoj rad dobije više nego što je očekivao, pa mu neopisiva radost ispuni cijelo biće.
Od Enesa r.a. se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Tri dove se ne odbijaju: dova roditelja za dijete, dova postača, i dova musafira.” (Sahihul-džami’, broj hadisa, 3032.) Prenosi Sehl ibn Sa’d da je Poslanik, a.s., rekao: ”U džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan, na koja će na Sudnjem danu ući postači i niko drugi osim njih. Bit će rečeno: ”Gdje su postači?” Oni će ustati i kada uđu na ta vrata u džennet, ona će se zaključati i više niko na njih neće ući.” (Buharija i Muslim)
Veliki broj ljudi vodi računa kako o svom duhu tako i o svom tijelu. Mnogi ljudi a još češće žene staju na vagu čak i po nekoliko puta u toku dana kako bi provjerili jesu li se udebljali, da li moraju da smršaju, da li je njihova kilaža u redu itd. Kako bi bilo divno da postoji vaga kojom bi mogli da izvagamo naš iman, zamislimo kakvo bi bilo naše stanje!? Ima ljudi koji uđu u ramazan fizički mršavi, vitki a izađu iz njega sa više kilograma nego na početku ramazana. A ima mnogo i onih koji uđu u ramazan mršavi imanski a iz njega izađu popravniji. Ima i onih na kojima se ne primijete nikakvi tragovi ramazana, kakav ušao takav izašao. Ljudi a pogotovo žene se znaju ponekad prepasti kada stanu na vagu i ustanove da imaju viška najmanje desetak kilograma, a zamislimo kako bi se prepali kada bi stali na vagu imana prije ramazana???
Činjenice govore da je ramazan postao sezona kada akumuliramo novu snagu, kada se punimo imanom, kada se naša srca više vezuju za džamiju i kada osjećamo (bar oni koji poste) kako Allahova milost ulazi u naša srca. Nečiji ramazan bude plodonosan, a nečiji se pretvori u ogoljelu liticu koju je pljusak saprao. Šta moramo učiniti da bi naš ramazan dao svoj plod, da bi iz naših srca niknuo iman koji će da cvjeta i da u toku godine daje svoj plod?
Da bi jedan plod rodio za njega se mora zemlja pripremiti, obraditi, uzorati, zatim sjeme posijati, zatim ga redovno zaljevati, zatim ga plijeviti, čupati oko njega korov, dodavati mu razne preparate, vitamine i minerale, štititi ga od insekata i drugih parazita, i na kraju moliti Allaha da ga sačuva od iznenadne hladnoće, mrazeva, leda, i drugih nepogoda. Tek kad sve ovo uradimo naš usjev će dati svoj plod, a oni koji su ga posijali znaju da je najslađi plod onaj koji smo svojim rukama njegovali.
Tako isto je i sa ramazanom. Ramazanska priprema traje čitavu godinu da bi se intezivirala u mjesecima redžebu i šabanu. Kada se dobro pripremi teren dolazi momenat sijanja a to je donošenje nijjeta. Ko svoj nijjet čvrsto zasadi u dobro pripremljen teren već je pola posla odradio. Poslije dolazi zalijevanje putem namaza, učenja Kur’ana, zikrom i dovama. Ko zalijeva svoje srce ovim sredstvima takvo srce ne može dati korov, njegovi plodovi ne mogu biti gorki niti mogu biti ružnog mirisa.
Kao što oko svake biljke ima korova tako i u naš post mogu da se pruže korijeni korova, a kada se korov oko biljke očisti biljka dalje nesmetano raste. I u našim srcima ima puno korova. Jesmo li oslobodili naša srca od ružnog govora, od laži i ogovaranja. Vallahi, ponekad nismo ni svjesni da počnemo da ogovaramo našeg brata ili sestru i čini nam se sasvim normalnim da o tome govorimo iako je to korov koji se pruža ka našem srcu. Imajmo na umu kada izustimo o nekome nešto da kažemo da to može biti drago našem bratu ili sestri ili da mu bude mrsko. Ako kažemo nešto o nekom što on ne voli onda smo ga ogibetili, a ako kažemo ono što nije istina onda smo ga potvorili.
Čupajmo korove, iščupajmo zavidnost, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, spletkarenje, mržnju, zluradost, jer upravo ovi elementi čine da naše srce iako je ramazan uvehne.
Da bi biljka bolje rasla dodaju se razne supstance, vitamini i minerali. Naši vitamini i minerali koje dodajemo su noćni namazi, zekat, sadekatul-fitr, razmišljanje o Allahu i Njegovim stvorenjima. To nas jača i daje nam dodatnu snagu.
Pored korova koji napada biljke tu su i razni insekti, ptice, glodavci koji ih napadaju. Na naš post kao najveći parazit napada šejtan protiv kojeg moramo pripremiti mnogo istigfara, donošenja teobe, spominjanje Allaha i traženje utočišta kod Allaha od prokletnika. Pored šejtana na naš post znaju nekada i ljudi napasti protiv kojih nam je Poslanik preporučio da se borimo sa dvije riječi a zatim šutnjom, a to su riječi: INNI SAIM-Ja sam postač.
Nakon što sve ovo učinimo opet ne možemo biti sigurni da će naš post biti primljen kod Allaha kao što ni jedan zemljoradnik koji je sve ovo navedeno poduzeo ne može biti siguran da njegovu njivu neće pogoditi, mraz, led, požar, poplava ili razorni vjetar.
I na kraju dolazi momenat kada ubiremo svoj plod, djelo naših ruku, momenat kada ga mirišemo, kada ge posmatramo i divimo mu su te momenat kada ga kušamo osjećajući svakim svojim atomom slast koju plod daje. A kako li će biti tek divno kada na Sudnjem danu dođemo pred Allaha pa nam on da plodove našeg rada, plodove naših ramazana, naših namaza, našeg hadža, našeg zekata pa nam kaže:
كُلُوا وَاشْرَبُوا هَنِيئًا بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ [٥٢-١٩] “Jedite i pijte prijatno, zbog onog što ste radili.”
Na kraju prisjetimo se onoga – Muhameda s.s. čija poruka je, po pitanju ramazana, možda i najupečatljivija.
‘’Mome umetu je dato pet stvari u mjesecu ramazanu, koje nisu date niti jednom narodu prije njih: 1) Zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa miska (dženetskog mirisa). 2) Meleki za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne omrse. 3) Okivaju se u okove prokleti šejtani pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću (nanose nevolje) kao što to čine izvan ovog mjeseca. 4) Allah dž.š. uljepšava svaki dan svoj džennet i govori mu: “Samo što nisu Moji iskreni robovi koje zadešavaju nevolje i teškoće ušli u tebe!” 5) Posljednju noć im se opraštaju grijesi!» Neko reče: “Jeli to Noć Kadra?” Reče: “Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!’’
Draga braco, intezivirajte – povecajte svoje ibadete u ovoj zadnjoj trecini mubarek Ramazana, koja oslobadja od vatre. Uputite dovu Allahu dz.s. ucinite tewbu, trazite oprost od Allaha dz.s. I ne zaboravite podjeliti Zekat i Sadekatu-l-Fitr.
Molim Allaha da nam pomogne da ispostimo Ramazanske dane, a noći u ibadetu da provodimo Amin. Molim Allaha da nas počasti Lejletul-kadrom da je u ibadetu, čvrstom imanu i nadajući se Allahovoj nagradi i njegovom zadovoljstvu provedemo i time zaslužimo oprost naših grijeha kod Milostivog Allaha. Amin. Molimo te Bože Svemoćni, učini naš džemat jakim. Naše zajedništvo u svim životnim pitanjima i svakodnevnim akcijama ojačaj. Amin
„Gospodaru naš, očisti naša srca i zbliži ih. Odgnaj od nas, naše neprijatelje, zulum i zavist njihov, klevetu njihovu i budi nam zaštitnik i pomagač od takvih na oba svijeta.Amin