RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA – PORUKA

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA – PORUKA
Imam Abdulah-ef. Čajlaković
08. Avgust 2013 g..
MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN
bajram-serif-mubarek-olsunخطبة عيد الفطر
الله أكبر كبيرا. والحمد لله كثيرا. وسبحان الله بكرة وأصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له، خلق كلّ شيءٍ فقدَّرَه تقديرا [تكبير].
{الله الذي جعل لكم الأرض قرارا والسماء بناء وصوَّركم فأحسنَ صوَركم ورزقكم من الطيبات، ذلكم الله ربكم، فتبارك الله رب العالمين} [تكبير].
هو الحي لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدين، الحمد لله رب العالمين. [تكبير].
نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له ولا نظير له ولا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أن سيدنا وسندنا ومولانا محمدا عبده وحبيبه ورسوله. نور النور وبدر البدور. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وألأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
Neka je hvaljen Allah Uzvišeni Koji je na nebu sazviježđe stvorio i u njima dao Svjetiljku i Mjesec koji sija!
Allah čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli ili želi da bude zahvalan! (Kurʼan, 25:60-61)
Allah je Zemlju prostro i po njoj nepomične planine razbacao i učinio da na njoj sve s mjerom raste!
Allah šalje vjetrove da oplođuju, a iz neba spušta kišu da imate šta piti – vi time ne raspolažete!
Samo Allah daje život i smrt, i samo je Allah vječan!
Svjedocimo svi zajedno u jednom glasu i dahu da nema drugog Boga mimo Allaha dz.s. i da je Muhamed a.s. Njegov rob i Njegov Poslanik.!

Postovani dzemate, cjenjena braco;

Pravi smisao ibadeta posta je da čovjek probudi, da čovjek oživi svoju svijest: – Post vam je propisan kao i onima prije vas ne biste li postali svjesni (لعلّكم تتّقون), tj., ne bi li vam se duša otvorila i ne bi li vam se razum probudio da zapazi ljepotu i veličinu Allahovog stvaranja i održavanja svemira i ljudskog života u njemu.
Stoga, draga braćo, dozvolimo da nam duša i dalje ostane budna i svjesna, kao u ibadetu posta, da je ovaj svijet Allah stvorio i osigurao mu postojanje preciznim zakonima, koje On čuva i održava Svojom voljom i svojim kudretom bez umora i bez dosade (لا يؤده حفظهما وهو العلي العظيم)- Allahu ne dojadi održavanje nebesa i Zemlje. On je svevišnji, veličanstveni! (Kurʼan, 2:255).
Ramazan je prošao kao što sve na ovom svijetu prolazi. Sve nagomilano ide ka razlaganju, sve živo ka umiranju, a sve na ovom svijetu ka iščeznuću:
„I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!” (El-Kasas: 88).
Mi smo prolazni. Cio život je prolazan. Sve je na ovom svijetu prolazno. Sve je na njemu promjenljivo i prolazno:
„Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti” (Er-Rahman: 26-27).
Vrijeme promiče i život promiče, a mi dolazimo i odlazimo. Živo danas, mrtvo je sutra. Ko je bio danas na površini Zemlje, sutra će biti u njenim dubinama. To je pravilo života. Ono što ostaje su iman i dobra djela. Sve je prolazno, samo ostaju dobra djela koja su učinjena u ime Allaha, dž.š.
Polazeći odavde, dužnost muslimana je da zastane par intervala nakon Ramazana i upita sebe šta je u njemu učinio, da li je svoju dužnost ispunio potpuno ili djelimično?
Neke radosti su gubitak na dunjaluku i Ahiretu za čovjeka koji se raduje. Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Nemoj se diviti svojem ibadetu, jer ne znaš da li ti je ta pokornost prihvaćena, ili ne? Možda je u njoj bilo greške? Možda je ona činjena uz dozu pretvaranja i neiskrenosti, ili pak oholosti? Oholost je rušitelj i obarač pokornosti. Zbog toga je Alija rekao: “Zlo koje te zadesi je bolje kod Allaha od dobra kojem se diviš.” Znači nesreća koja te zadesi i zbog koje se kaješ i unizuješ, je bolja od dobra zbog kojeg se dičiš i ponosiš. Značenje ove izreke je shvatio Ibn Ataullah i to mudro prokomentarisao;
“Možda ti je Allah otvorio vrata pokornosti, ali ti nije otvorio vrata primanja. Možda ti je odredio činjenje nekog grijeha koji je bio uzrok povratka (Allahu). Grijeh koji ti je donio poniženje i poraz je bolja od pokornosti koja ti donese divljenje i oholost.”
To je pokornost poslije koje ti nailazi oholost i gordost zbog koje ćeš govoriti: Ima li mi ravna?! Ja sam taj koji je postio i klanjao! Ja sam taj koji je klanjao teravije i noću ustajao na namaz! Ja sam taj koji je udjeljivao i siromahe hranio! Ali šta ti govori, jadniče, da je to kod Allaha već prihvaćeno? Jedne prilike je grupa dobrih ljudi otišla kod svoga učitelja koji je bio na samrti. Našli su ga kako plače, pa su ga sa čuđenjem pitali: Zašto plačeš kada ti je Allah omogućio činjenje dobrih djela. Postio si i klanjao puno puta, udjeljivao si sadaku, išao si na hadž i umru nekoliko puta? On im odgovori: Odakle znam da mi je sve to kabul kod Boga?

Zato budi veseo kada budeš pokoran, a ne divi se samom sebi. Boj se i budi oprezan od Allahovog iskušenja. Budi obazriv baš onako kako je rekao Ebu Bekr es-Siddik, r.a.: “Tako mi Allaha, nisam siguran od Allahovih iskušenja, pa makar mi jedna od mojih nogu bila u Džennetu.”Vjernik stalno ima na umu Ahiret i moli za Allahovu milost. Želi Njegovu milost, a boji se Njegove kazne. On je bez obzira na svoja djela stalno između nade i straha.
Kao što oko svake biljke ima korova tako i u naš post mogu da se pruže korijeni korova, a kada se korov oko biljke očisti biljka dalje nesmetano raste. I u našim srcima ima puno korova. Jesmo li oslobodili naša srca od ružnog govora, od laži i ogovaranja. Vallahi, ponekad nismo ni svjesni da počnemo da ogovaramo našeg brata ili sestru i čini nam se sasvim normalnim da o tome govorimo iako je to korov koji se pruža ka našem srcu. Imajmo na umu kada izustimo o nekome nešto da kažemo da to može biti drago našem bratu ili sestri ili da mu bude mrsko. Ako kažemo nešto o nekom što on ne voli onda smo ga ogibetili, a ako kažemo ono što nije istina onda smo ga potvorili.
Čupajmo korove, iščupajmo zavidnost, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, spletkarenje, mržnju, zluradost, oholost jer upravo ovi elementi čine da naše srce uvehne i da od naseg posta i ibadeta ne bude nista.

O Ramazanu, bojim se da mnogim postačima i klanjačima u svoju bilježnicu nisi zabilježio gore stvari nego što si zabilježio mnogima koji nisu ni postili ni klanjali, jer davno je rečeno: ”Mnogi grijesi koji donose poniznost i skrušenost bolji su od pokornosti koja vodi oholosti i veličini.” Zato, ako nepostači priznaju svoj grijeh i donesu odluku da će se popraviti, imaju pravo da se Allahu obrate pokajanjem. A što se tiče onih oholih koji misle da su lišavanjem hrane i pića ispunili sve svoje obaveze i dužnosti prema Tebi, ali se za vrijeme posta nisu odvikli od ogovaranja i drugih pogubnih grijeha, oni, uistinu, griješe. Pokajanje je daleko od njih, jer oni čak i ne smatraju da su grješni.

Draga braco;
Musliman kojem je Allah dozvolio da bude Njemu poslušan ima pravo radovati se, ali ima pravo na još jedno veselje i radost: taj trenutak je veselje zbog dozvole da bude pokoran i ustrajan na putu pokornosti. Mora biti sretan što je prigrabio korist od Ramazana kojeg je postio. Ramazan je poput baterije, pa okoristi se tom baterijom na putu ka Allahu. Ramazan ti je podario obskrbu, pa se okoristi tom putnom opskrbom. Ne trebaš biti vezan za Allaha samo u Ramazanu. Ne trebaš učiti Kur’an samo u toku Ramazana, a potom ga ostaviti u vitrinu sve do sljedećeg Ramazana. Ne dolikuje ti da ideš u džamiju za vrijeme Ramazana, a zatim da to prekineš sve do sljedećeg Ramazana. Tvoja aktivnost nekad se smanjuje to je prirodno, ali ti Ramazan tu aktivnost uvećava. Ramazan je sezona pokornosti dobrim ljudima. Ali prekidanje ibadeta nakon Ramazana nije dopušteno. Postojanost i kontinuitet u pobožnosti je odlika vjernika. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu:„O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri.”
Dakle, nemoj zalutati nakon što si bio na Pravom putu, nemoj posrnuti nakon što si bio istrajan na njemu, već ostani u stalnoj pokornosti Allahu. Allah, dž.š., je rekao:
„Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki’ “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv” (Fussilet: 30-32).
Meleki se spuštaju nad njima, nad onima koji su rekli Allah nam je Gospodar i na tome su ustrajali. To su rekli i na smrtnom času i meleki su ih tada obradovali Džennetom i opštim dobrom. Ovi ljudi zaista zaslužuju da se neposredno prije smrti obraduju Džennetom:
„One kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili!” (En-Nahl: 32).

Kada bi Poslanik, a..s., radio neki posao, onda bi ga adekvatno završio, odnosno permanentno bi ga radio. Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: “Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno”. Vrlo je važno da se na svom radu ustraje, a da se ne prekine. Odvoji tvoje vrijeme za Allaha, namaz, Kur’an, mesdžid i za činjenje dobrih djela i posjećivanje svoje braće i rodbine. Nemoj izgubiti ono sto si za vrijeme mjeseca Ramazana zaradio. Čuvaj dobro tu veliku opskrbu i putarinu.
Sejtan mrzi ibadet. Prenosi se da je nasem Imamu Ebu Hanifi dosao jedan covjek i saopstio kako je jedne prilike zakopao svoj novac u dijelu svoje zemlje, medjutim, nastupilo je veliko nevrijeme i voda je odnijela kamen kojim je obiljezio mjesto gdje je novac bio zakopan. Nije znao sta da radi pa je zamolio Ebu Hanifu za savjet i pomoc, a on mu savjetova da iza jacije namaza stane pred Allaha i obavlja nafilu namaz sve dok zora ne svane, a onda da mu dodje i kaze sta se u medju vremenu dogodilo.
Poslije sabah namaza dolazi covjek Ebu Hanifi i kaze kako je novac vec pronasao, a Ebu Hanife ga upita kako, na sto mu on odgovori:”Samo sto sam stao na na namaz, odmah mi je palo na um gdje sam ga zakopao, pratio sam kretanje bujice, procijenio razdaljinu i otkrio zakopani novac”!
Imam Ebu Hanife se grohotom nasmija i rece:”Tako mi Allaha znao sam da te sejtan nece pustiti da noc provedes u ibadetu svome Gospodaru”!
Cim je sejtan vidio da covjek zeli provesti noc u ibadetu, odmah mu je pokazao mjesto na kome je novac zakopan. Toliko sejtan mrzi namaz, post, zikr i svaku vrstu ibadeta!

Ono što se posebno izdvaja jeste da ti neće niko udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar svoje opskrbe i neće se sa njom razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, niti bratu. Svaki će govoriti šta će biti sa mnom, šta će biti sa mnom:
„O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba” (Lukman: 33).

Draga braco;
Islam ne želi od čovjeka da bude samo sezonac, ili da bude poslušan Allahu samo u određenim mjesecu, a da zatim to potpuno prekine. Dobri prethodnici bi govorili: “Ružan li je onaj narod koji ne zna za Allaha, osim u vrijeme Ramazana. Budi pravi pobožni čovjek, a nemoj biti samo ramazandžija.” To znači da ne trebaš biti pobožan samo u Ramazanu, već moraš biti pobožan u svakom mjesecu. Povećaj pokornost i aktivnost u Ramazanu, ali nastavi sa pokornošću Allahu, dž.š., i nakon mjeseca Ramazana. To će biti indikacija da ti je Allah prihvatio post i namaz. Dakle, signal prihvaćanja dobročinstva, jeste spremnost činjenja i dobročinstva nakon ramazana. Tako Alah, dž.š., u Kur’anu veli:
„A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa? (Merjem: 67);

A signal kazne za učinjeno zlo djelo jeste činjenje zala nakon toga. To je kazna prije one ahiretske, ali ako Allah htjedne i bude tobom zadovoljan pružit će ti priliku da se pokaješ i da dobro jedno za drugim činiš. Draga braćo, Ramazan je protekao i bit će nam svjedok u našu korist, ili svjedok protiv nas. Molim Allaha, dž.š., da nam bude ovo prvo i da nam bude zagovornik, jer se u predaji navodi sljedeće: “Post i Kur’an će se na sudnjem Danu zalagati za roba. Post će reći: Gospodaru, ja sam mu zabranio hranu i strast pa primi moje zagovaranje. A Kur’an će reći: „Branio sam mu spavanje noću, pa primi moje zagovaranje za njega.” Pa će Allah njihove zagovore primiti.”

Znajmo da jedino ono što će Allah od nas tražiti na Sudnjem danu jeste islam. Allah od nas neće tražiti ni pare, ni zlato ni srebro, neće od nas tražiti ni naše kuće ni stanove niti naša auta, jedino će tražiti naša dobra djela. Znajte da je Islam iznad Eura i Dolara.
Poslušajmo ibreta tj. pouke radi sljedeću priču u kojoj će možda neki od nas prepoznati i sami sebe. Jednoga dana vozio se jedan čovjek sa svoje dvoje djece u lijepom i modernom autu. Starije dijete je sjedilo naprijed, a mlađe pozadi. Putovanje je bilo veoma ugodno, pričali su i smijali se sve dok ih jedan čovjek ne zaustavi. Ko si ti,- upita ga vozač auta,- i šta hoćeš od mene?
Ja sam, – reče čovjek – dolar. Pa šta hoćeš od mene – upita čovjek? Hoću da me povezeš sa sobom, trebaću ti na ovom svijetu. Čovjek pogleda oko sebe te reče – i da hoću da te povezem nema mjesta. Kako nema – reče dolar – neka tvoje starije dijete sjedne pozadi, a ja ću pored tebe. Čovjeku se svidje ideja te reče djetetu iako mu nije bilo pravo da sjedne pozadi.
Mi znamo da svima treba novac, ali ne smije čovjek da zbog novaca zanemaruje svoju djecu. Koliko je onih koji su napravili i kuće i vile i stanove, koji su dali prednost novcu nad djecom i danas takva djeca uopšte ne mare za svoje roditelje koji često skončavaju sami bez igdje ikoga.
Nastavili su dalje se voziti kada ih ponovo zaustavi jedan čovjek. Nakon što ga upita ko je i zašto ga zaustavlja ovaj mu reče. Ja sam €uro, uzmi me sa sobom, trebaću ti. Čovjek mu odgovori da nema mjesta, a ovaj mu predloži da svoju djecu strpa u gepek te da dolar sjedne pozadi, a on pored njega, jer ja sam kako reče vredniji od dolara. Čovjek se okrenu,pogleda prema djeci te im reče da izađu i da uđu u gepek. €uro se smjesti pored njega, a dolar prijeđe da sjedi pozadi. Ljepota jedna-mislio je u sebi-imam euro pored sebe, dolar iza mene, a eto i djeca su još uvijek tu.
Ova faza je još opasnija od prethodne gdje dotični ne samo da je dao prednost materijalnim stvarima nego je čak štaviše gurnuo djecu od sebe, tu su, ali ih ne vidi niti zna šta rade niti čime se bave, o čemu razmišljaju itd.
Dok su se dalje vozili ponovo ih zaustavi jedan čovjek koji reče da je on dunjaluk i zatraži da ga poveze sa sobom, jer je on otac i majka i €ura i dolara i on je od svega najvredniji. Čovjek mu reče da nema više mjesta, te mu dunjaluk predloži da €uro i dolar sjednu pozadi, a on naprijed, a da djecu, svoju vlastitu djecu izbaci iz auta i ostavi ih na ulici. Šta mislite braćo draga, da li je on poslušao ovaj prijedlog??? Da li će zbog dunjaluka, zbog €ura i dolara ostaviti svoju rođenu djecu???
On malo razmisli u sebi govoreći kako sada ima sve, a djeca bi mu samo smetala, mora na njiha još i da troši i da izdvaja svoj imetak, zato izađe otvori gepek te ostavi djecu uplakanu da stoje sama na ulici. Dunjaluk mu je bio sa desne strane, euro i dolar iza njega, a djeca na ulici.
Nakon toga dok su se dalje vozili zaustavi ga ponovo jedan čovjek. Ko si ti upita ga? Ja sam – reče čovjek – islam. Šta hoćeš od mene? Hoću da i mene povezeš. A šta tražiš od mene – upita čovjek. Tražim od tebe šehadet, da svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed njegov rob i poslanik, da obavljaš pet dnevnih namaza, da postiš ramazan, da daješ zekat i da obaviš hadž ako si u mogućnosti.
Čekaj malo reče čovjek, imali tu kakvih para? Ima li tu €ura, dolara, dunjaluka? Ne nema, – reče mu islam. E onda za tebe nema mjesta. Uzmi me sa sobom, trebaću ti – ponovi mu islam! Šta će mi išta više kad imam sad sve sa sobom. Čovjek jako dodade gas, jureći tako i ostavljajući islam iza sebe.
Nakon kraće vožnje čovjek ugleda završetak, kraj puta, a na kraju tog puta je stajao jedan čovjek od čijeg izgleda mu uđe strah u kosti a kosa se naježi. Ko si ti – jedva promuca čovjek. Ja sam melek smrti. Šta hoćeš od mene? Hoću da ti uzmem dušu. Ima li išta da ti mogu u zamjenu dati – zavapi čovjek. Ima, – reče mu melek smrti – a to je islam. Ali ja sam islam ostavio iza sebe, ako možeš sačekaj me malo samo dok ja odem po njega. Ne, reče mu melek smrti. Uzmi onda ovaj cio dunjaluk, uzmi €uro ili dolar ako hoćeš, ali me ostavi da živim, reče plačući sad ovaj čovjek. Ne – reče melek smrti, tvoj put se ovdje završava.
Zatim mu je uzeta duša a iza njega su ostali pusti i dolari i €uri i cijeli dunajluk ali nažalost, iza njega je ostao i islam koji mu je mogao itekako biti pomoći u ovome slučaju.

Pouka ove priče je i više nego jasna. Pouka je da ne smijemo nikada zanemariti onu najveću vrijednost koju nam je Allah đ.š. dao a to je naša porodica, naša djeca. Kao što isto tako ne smijemo nikada zbog pustog i zavodljivog dunjaluka, zanemariti našu vjeru i vjerske propise, jer će Allah đ.š., od nas na Sudnjem danu tražiti islam, tražitće naš šehadet, naše namaz, naš post, naš zekat, kao i naš hadž, ako ga budemo u mogućnosti izvršiti, za vrijeme našeg žiota, pa hoćemo li imati sva ta dobra djela u svom ahiretskom koferu, kako bi ih mogli ponuditi Allahu Svevišnjem. Također ne smijemo nikako zaboraviti i da je ovaj dunjaluk veoma kratak, bez obzira koliko mi živjeli na njemu i da svako od nas ima završetak svog životnog puta, gdje se samim tim završava i ovaj naš život, koji nam je od dragog Allaha dž.š. samo na povjerenje dat, kako bi nas iskušao dali ćemo mu biti poslušni i pokorni.

„Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili” (El-Ahkaf: 13-14).

Ne dopustite da vasu djecu odgaja ulica i disko. Saljite svoju djecu u mekteb da ih Mekteb odgaja, jer od takve djece vas glava nece boljeti i takva djeca vas u starcke domove zasigurno nece strpati.
Mektebska nastava pocinje ponovo 25.08.2013. god. A vec 21.09.2013. god. Ako Bog da, organizujemo II tradicionalne hatme u nasem dzematu i ujedno obiljezavamo ove godine 10 punih godina od postojanja ovog dzemata. S toga, budite slobodni ovu subotu i prisustvujte ovoj svecanosti u nasem dzematu, ukljucite se u pomoc pri organizovanju istog.

Nas dzemat iz dana u dan raste zahvaljujuci Allahu. Nas dzemat cvate i plodove daje. Raduje nas cinjenica da nasa dzamija postaje pretjesna za vrijeme dzume namaza, svakim petkom. Raduje nas cinjenica da je od tog pola omladine koji se aktiviraju i dolaze u dzamiju, bar na dzumu. Raduje nas cinjenica da smo skoro za 100 % povecali nase clanstvo. Pridruzite se i vi zajednici i dzematu jer u dzematu i zajednici je spas. A sa pojedincem sejtan kola i upravlja.

Pred nama je popis stanovništva, važna zadaća koju treba da izvršimo kao obavezu prema zemlji i domovini. Bosna je zemlja svojih naroda, koji imaju svoje ime, jezik, tradiciju i kulturu. Naše narodno ime je Bošnjak, a naš jezik je bosanski, a nasa vjera je Islam. Njime prenosimo i gradimo svoju kulturu i tradiciju. Bošnjaci su ponosan i hrabar narod, plemenit i širokogrud, svjestan svoje samosvojnosti i svog identiteta.
Kao takvima, valja nam se upisati na listu naroda koji nastanjuju nasu domovinu. Učinimo to kao narod koji je svjestan sebe, svog jezika, svoje vjere, kulture i tradicije. To je naš dug prema zemlji i precima, koji su sačuvali njeno ime i naše trajanje u povijesti.
Rahmetli nas predsjednik Alija Izetbegovic je davno rekao: „Cuvajte i ocuvajte svoju naciju i ime Bosnjak, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta placa se ropstvom i ponizenjem.“

Podijelite radost Bajrama među sobom i ne zaboravite da sutra, na Dan šehida, odate počast najboljim sinovima, šehidima, naše domovine, bar ucenjem Jasina itd.
Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha, dž.š., za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći!
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN! EID MUBAREK!

Bože, uputu Tvoju tražimo da naša srca zbližiš, da nas skupiš i sjediniš i da nam međusobno povjerenje povratiš! Molimo Te, Bože, da nam osnažiš vjeru, da nas nadahneš Tvojom dobrotom i sačuvaš od svakog zla!
Bože, učvrsti nas na Pravome putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Sveznajući.
Bože, molimo Te hurmetom bosanskih sehida i ovih bajramski dana da našoj porodici, rodbini, poznanicima i prijateljima ako su bolesni vratiš zdravlje, ako su dužni pomogneš da otplate dug, ako su tužni da im vratiš osmjeh u srcu i na licu, ako su siromašni da ih oslobodiš siromaštva, ako su poniženi da im vratiš dostojanstvo, ako smo im nažao učinili da nam oproste, a ako su oni nama učinili nepravdu, Bože, olakšaj nam da im hurmetom ovih mubarek dana oprostimo!
Dragi Bože, primi naš post, kao post pravih postača, i naš namaz, kao namaz pravih klanjača. Probudi nas, Bože, u ovim mubarek danima i oprosti nam grijehe u njima. O Ti koji opraštaš!
približi nas u ovim mubarek danima, Tvom rizaluku, a udalji nas u njoj od Tvoje srdžbe.!‏
Allahu Svemogući, otvori nam u ovim mubarek danima džennetska vrata, a zatvori vrata Džehennema;
O Sveznajuci osnaži nas blagodatima Ramazan, noci Lejletu-l-kadra, primi i ukabuli nas post i olakšaj nam teškoće, primi naša pokajanja, oslobodi nas grijeha i olakšaj nam breme dunjaluka , o Ti, Milostivi! Amin!!!

ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان، الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِيَ أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).
{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا