Mi’radžske Poruke

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
04 Sa´aban – 1439.H. / 20 April 2018.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Mi’radžske Poruke

Hvala Allahu dž.š. Koji nas je uputio na Pravi put i poslao nam Muhammeda s.a.v.s. da nas poduči djelima od kojih ćemo imati nagradu i sevap na budućem svijetu.

Postovane dzematlije,
Ukoračili smo u Ša’ban, mjesec Allahovog Poslanika. Naime, Poslanik je rekao: „Redžeb je Allahov mjesec, Ša’ban moj, a Ramazan mog Ummeta“./Džamiu ssagir/. Redžeb smo okončali sjecajuci se noci Lejletu-l-Mi’radž. Mi’radž je događaj o kojem Allah dž.š. govori u Objavi i kazuje nam da mu je predhodilo noćno putovanje, Isra.
Teški su i problemima velikim opterećeni dani u kojima Ummet dočekuje i ispraca Miradž. Miradžom su krunisane i teškoće kroz koje je Poslanik sa ashabima prolazio. Tih deset godina misije u Mekki obilježeno je tajnim pozivanjem u vjeru, mučenjima i progonima, bojkotom, godinom tuge. Miradž je došao kao ohrabrenje, on je bio nagovještaj trijumfa vjere. Miradž jasno poručuje, da poslije teškoće dolazi olakšanje.

Miradžom je Poslaniku, onom kojeg mekanski mušrici ponižavaju i progone, ukazana takva čast koja prije a ni poslije nije nikom. Prošao je Sidretul munteha, granicu na kojoj je Džibril zastao. Vidio je što prije ni poslije nije niko. Džennet i Džehennem su mu pokazani, a i s Gospodarom je direktno, bez posrednika razgovarao.

Poslanik je vidio Džennet i u njemu između ostalog dvorac sagrađen za Omera r.a. Taj dvorac, Omer sagradi svojom privrženošću vjeri i pravednosti. Poslanik je vidio i Džehennem, i u njemu između ostalog ljude koji užareno kamenje jedu. Od Džibrila je saznao da su to ljudi koji su tuđe uzimali i sebi prisvajali. Vidio je, kaže Poslanik i četiri rijeke, dvije džennetske, te Nil i Eufrat.

Poslanikovom miradžu zahvaljujući, prilika je svakom ukazana da na teškoću odgovori smireno i iz nje izađe jači. „O vjernici, tražite pomoć u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih“. /Bekare,153/. Namaz nas uči, da strpljivo podnosimo teškoće jer iz objave učimo da poslije teškoće dolazi olakšanje. Namaz nas uči, a u njemu se Gospodaru predamo, da dunjalukom uvijek, vjernik ponosno hodi. „Njemu je uvijek dobro“, kazivao je Poslanik, „Kad ga zadesi sreća zahvaljuje, a kad ga poklopi nesreća i belaj strpi se i opet zahvaljuje“.
Družeći se kroz namaz s Gospodarom svjetova, znamo da je On s nama u svakoj situaciji. Nije ni Poslanik gubio nadu proživljavajući sve muke i tegobe, sva zlostavljanja i bojkot. Miradžom je nad tim teškoćama trijumfovao, i mi danas porukama Miradža se opomenimo i odlučno, uprkos teškoćama, s jakom vjerom i neugasnom nadom, kročimo dalje, jer vjernike čeka pobjeda.
Da bi tu pobjedu zaslužili, nužno je miradžske poruke čitati jasno. Jedna od njih je nužnost jedinstva među nama uvijek a posebno sada u teškoći, baš kao što jedinstveno poslanici prijašnji iskazase i svi stadoše za Muhammedom, najodabranijim među njima, klanjati.

Vjernik uvijek bira pravu stranu. Stranu na kojoj će zaslužiti boravište kraj rijeka od meda i mlijeka. Poslanik je, sjećamo se iz kazivanja, izabrao mlijeko, a to bijaše simbolični izbor, islamskoga puta, onoga puta na kojem je brat uz brata, na kojem smo kao zgrada jedna, čije se cigle snažno podupiru i jaku građevinu čine. Ako budemo na tragu miradžskih poruka, u jednom safu uvijek, a u nesreći posebno, tada ćemo se kretati u doline džennetskih rijeka koje je Poslanik na Miradžu vidio.
Miradžska je poruka, da pravednicima je mjesto u Džennetu. Omer r.a. kao simbol i prvak pravednika, tamo ima dvorac. I ti, tamo možeš kuću imati, ali je potrebno to ovdje, na ovom svijetu djelom zaslužiti. U ovim danima u kojima se sjecamo Miradža, pravednost se posebno vaga. Ne uzimajmo tudji hak, niti komentarisimo tuduju nafaku. Ne vidje li Poslanik u Džehennemu ljude koji užareno kamenje jedu? To su oni, kazivao mu je Džibril, koji tuđe u svoje trbuhe unosiše.

Iz kazivanja o Mi’radžu učimo da je ljudima namaz naređen u direktnom razgovoru Poslanika i svjetova Gospodara. Nama je Gospodar u Objavi sto trideset puta namaz spomenuo i da klanjamo naredio. U propisima vjere nalazimo da ne postoji opravdanje za ostavljanje namaza. Nikakvog opravdanja za to ne može biti. Sve što nas od namaza zbog zauzetosti, bolesti ili nekog drugog razloga prođe, mora biti naklanjano. Mi’radžska noć budi u nama našu obavezu da klanjamo. A kad klanjamo mi s Gospodarom našim razgovaramo, i to kao i Poslanik što je, bez posrednika. Svakom je od nas, sljedbeniku poslanikovom svakom, ostavljeno da korakom svojim, u namaz stupajući, ka Aršu-r-Rahmanu kroči, da na svoj mi’radž krene, dižući ruke i iftitahi tekbir izgovarajući.

Nema braćo, slobode za čovjeka bez robovanja Allahu, a najuzvišeniji način potvrde tog robovanja je namaz. Namazu je svrha da nas od grijeha odvraća, od šejtana štiti. Slobodan je onaj čovjek koji je od šejtana zaštićen. Ko sa šejtanom druguje on slobode nema, jer u stalnom strahu živi da se za grijehe i prijestupe njegove ne sazna. Mi’radž je Poslaniku došao poslije godina tegobe i tuge. Došao je da ga oslobodi straha od neuspjeha. Mi, Mi’radž obilježavamo kako bi nas on na tewbu podstaknuo i kako bismo se namazu posvetili i tako sebe od straha, od vlastitog neuspjeha oslobodili, jer namaz je temelj vjere, a tragovi sedžde su biljezi po kojima će nas Poslanik na Danu suda prepoznati i od neuspjeha spasiti.
Pouzdano znamo iz kazivanja o Mi’radžu da je s Mi’radža, Poslanik čovječanstvu donio posljednja tri ajeta sure Bekare.
U ta tri ajeta, tri su važne poruke čovjeku LILLAHI MA FISSEMAWATI WE MA FIL ERD. „Allahovo je sve što je na nebesima i na zemlji“ (284). Čovječe, govori ti Allah dž.š. ništa tvoje nije. Tvoja su djela, a ovaj mjesec Ša’ban je onaj u kojem se djela ljudska Gospodaru uzdižu. Poslanik je u mjesecu ovom mnogo postio jer je želio da kad mu se djela Bogu uzdižu, on postač bude.

LA NU FERRIKU BEJNE EHADIN MIRRUSULIH. „Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih“ (285). S Mi’radža Poslanik nam donosi poruku. Svi su poslanici klanjali zamnom. Svima sam došao i poruku nepromjenjivu do Dana sudnjeg donio. Svi su oni stali iza mene i klanjali, bio sam im Imam. Vi, sljedbenici moji, trebate svima i u svemu predvodnici biti. Vi ste u Objavi kao ummet najbolji opisani i trebate čovječanstvu u dobru i napretku vođe biti. Kad mi’radžske noci se sjecamo, upitajmo se, da nas sad Poslanik gleda, šta li bi nam rekao? Rekao bi nam možda, šta ste to dopustili da vam se desi, niti vas ko šta pita, niti o bilo čemu odlučujete. Takvi razjedinjeni nikakva snaga niste, a ima vas skoro milijarde dvije? Nagovještavao nam je Poslanik da ćemo ovo dočekati i da će uzrok ovom stanju biti velika ljubav sljedbenika njegovih prema Dunjaluku. Mi’radž nam poručuje, vaš Poslanik je Imam svima bio, i pita nas kome ste vi???

LA JUKELLIFULLAHU NEFSEN ILLA WUS´AHA. „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih“ (286). Kako je ova naša vjera lijepa. Ni od kog ne traži ono što ne može. Kod svakog insistira da uradi ono što može. Nećeš biti pitan za ono što nisi mogao, a pitaš li se kako ću odgovoriti i čime se opravdati što nisam uradio ono što sam mogao?
Pouzdano znamo iz kazivanja mi’radžskog da nam je Poslanik kao poklon izuzetan sa Mi’radža, Šefa’at donio. Molit će za nas Poslanik, Allaha dž.š. na Danu Istine da oprosti tebi i da u Džennet što prije uđeš, molit će. Pitali su ashabi, kako ćeš ti Poslaniče prepoznati na Mahšeru sljedbenike svoje? Govoriš nam da će Islam i na Istok i na Zapad stići i kako ćeš onda znati ko ti je između tih ljudi vjerni sljedbenik bio da ga šefa’atom počastiš? Po eseru od sedžde. Trag od sedžde to je znak, reći će Poslanik.

Mi’radzske su poruke, braćo, važne i za naš Dunjaluk i za naš Ahiret. Namaz, kao poklon mi’radžski će nam život na dunjaluku učiniti sretnim, jer će nam mir unutarnji donijeti i od grijeha nas čuvati, a grijeh, upamti čovječe, umanjuje nafaku tvoju. Na Ahiretu će Šefa’at biti ono za čim žudimo, a i on je poklon mi’radžski. Nikada nije kasno naći se pri ruci bratu svom i sestri i u tome tražiti zadovoljstvo Božije. To, djelom našim stečeno zadovoljstvo Božije, vodi nas grupi koja će biti primatelj posebnog dara miradžskog, Šefaata.

Šefaat ja Resulallah. Šefaat za one koji namaz klanjaju a on ih odgaja i mijenja. Šefaat za one koji su svjesni grijeha pa i kad ih niko ne vidi po pravdi postupaju. Šefaat onima koji su uvijek tu za brata i uvijek su spremni biti na braniku vrijednosti vjere svoje.
Na istom se mjestu čovječanstvu kao dar desio i namaz i šefa’at. Šefa’at ćeš naći, obradovat će te Poslanikovo zauzimanje na Ahiretu ako do tvog uha i srca dođe oni sto trideset puta ponovljeni zahtjev da se klanja. Šefa’at ćeš imati ako tvoj dan svaki bude uz obaveze ostale, namazom ukarašen. Gdje su nam braćo muslimani, poruke Miradža, gdje nam je vjera, gdje nam je moral, dokle smo to stigli?

Uzvišeni Bože, poruke miradžske usadi u naša srca, kako bismo bili oni koji nesreću i zlo ne zaslužuju i ne doživljavaju. Uzvišeni Bože, daj, da nam poruke mi’radžske osvijetle dunjalučku stazu. Amin!