Halilović: Hadž simbolizira približavanje vjernika Allahu i njegovoj milosti

Povodom mjeseca zul-hidžeta, mjesec hadža, u intervjuu za Agenciju Fena prof.dr.hfz. Safvet Halilović, profesor tefsira i kur’anske antropologije na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici i član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka, govori o suštinu i cilju obavljanja hadža.

copyright_aabadoluajansi_2012_20121026222433“Božiji poslanik Ibrahim a.s. je sagradio Sveti hram – K’abu, i mnogi propisi za hadž evociraju sjećanje na događaje iz tog vremena. Hadž je farz, tj. stroga obaveza punoljetnom i pametnom muslimanu i muslimanki koji su stekli materijalne uvjete za taj put, a u slučaju bolesti oni mogu odrediti bedela – osobu koja će za njih taj obred obaviti a oni će snositi troškove tog puta”, pojašnjava Halilović i naglašava da je hadž, a to je posjeta Mekki i drugim mjestima u Saudijskoj Arabiji radi izvršavanja određenih obreda, u tačno određenom vremenu, jedan od pet stubova islama.

Na pitanje koji je cilj hadža Halilović kaže da postoji više ciljeva koji se žele postići obavljanjem hadža.

“Najprije, taj veliki skup na kojem se okupi nekoliko miliona ljudi, koji su došli iz raznih dijelova svijeta, i koji su obukli ihrame, omogućava ljudima da se upoznaju i zbliže, a to simbolizira jedinstvo i snagu ummeta (pripadnosti vjeri). Na tom mjestu oni su svi jednaki, rade iste obrede i Allaha spominju, a to sve upućuje na jedinstvo u vjerovanju, ibadetima (obredima) i svrsi postojanja”, pojašnjava Halilović.

Tu se jedni s drugima upoznaju, zbližavaju i raspituju o međusobnom stanju čime se obistinjuju riječi Uzvišenog Allaha kada kaže: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije mu skriveno ništa.

“Hadž simbolizira pokret vjernika ka Allahu, približavanje Njegovoj milosti i okrilju. Onog trenutka kada hadžije počnu učiti telbiju (tj. izgovarati riječi: ‘Lebbejk-Allahumme lebbejke!’, što znači: ‘Odazivam Ti se Gospodaru, odazivam Ti se!’ i što je sastavni dio hadžskih propisa), sve biće njihovo se okreće ka Uzvišenom Stvoritelju, moleći oprost i pokazujući spremnost da se ostane privržen islamu i da se ustraje na tom putu”, naglašava Halilović.

Dodaje da taj veličanstveni skup, kada ljudi stoje na Arefatu, uveliko podsjeća na stajanje pred Allahom Uzvišenim na Sudnjem danu, kada će se presuđivati ljudima.

“Upravo tu se, na Arefatu, manifestira prolaznost ovoga svijeta i priprema za budući, Vječni svijet koji neminovno dolazi”, kaže Halilović.

Na hadžu se, dakle, opetovano izgovaraju tekbir i telbija; izgovarajući riječi tekbira hadžija poručuje da je Allah najveći – veći od svakog problema koji u životu može naići, te s tom parolom ide kroz život nikad ne posustajući pred problemima i iskušenjima koja ga zadese.

Hadžija zapravo obnavlja svoj zavjet dat Allahu, još davno, u praiskonu. Osim tekbira, hadžija intenzivno izgovara telbiju, a ponavljajući te riječi hadžija svjedoči jednoću Gospodara svemira, iskazuje hvalu i zahvalu, svaku blagodat i svu vlast pripisuje Uzvišenom Gospodaru, pored kojeg drugog božanstva nema.

“Oblačenje ihrama, dva bijela čaršafa, asocira na dan kada ćemo svi stati pred Gospodara, poredani u redove, i kada će svako pojedinačno doći pred Allaha i odgovarati za svoja djela”, pojašnjava dalje Halilović.

Na tom velikom događaju niko neće imati privilegiju, bez obzira na to što je na ovom svijetu bio privilegovan položajem, imetkom, porodicom ili nečim drugim, baš kao što i na hadžu niko nema privilegiju da obuče bilo kakvu drugu odjeću mimo ihrama. Ukratko, hadž je potvrda vjere u Jednog, Jedinog Boga – Allaha dž.š.

Na pitanje kakva je i u čemu se ogleda vrijednost hadža, profesor Halilović kaže da je hadž način postizanja Allahove milosti, okrilja i oprosta.

“To je izvrstan način za brisanje grijeha, obnavljanje zavjeta datog Uzvišenom Stvoritelju, relaksacija i duhovni polet za prevazilaženje dunjalučkih iskušenja, i, što je posebno važno, priprema za ulazak u dženet”, ističe Halilović.

Prenosi hadis (govor Božijeg poslanika) u kome se kaže „Ko propisno obavi hadž ne čineći pri tome grijehe i prijestupe, vratiće se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila“.

“Dakle, obavljajući hadž postižu se brojne koristi, i na ovom i na budućem svijetu. Čak i oni muslimani i muslimanke koji ne idu na hadž imaju zbog blagoslovljenosti hadža i vremena u kojem se on obavlja odličnu priliku da se duhovno relaksiraju i poprave svoje stanje”, naglašava.

Podsjeća da je prvih deset dana mjeseca zul-hidžeta, koji je inače mjesec hadža, posebno odabranih. U tim danima je preporučeno da se intenzivno čini ibadet, da se posti, dijeli sadaka, uči Kur’an, dove i sl.

Naročito je preporučen post na Dan Arefata, a to jer 9. zul-hidže, tj. dan prije Kurban-bajrama, post toga dana.

“Dakle, i oni koji nisu otišli na hadž imaju izvanrednu priliku da se približe svome Stvoritelju u ovim mubarek danima”, kazao je u intervjuu za Agenciju Fena prof.dr.hfz. Safvet Halilović, član svjetske unije islamskih učenjaka i ugledni univerzitetski profesor.

Mjesec zul-hidže počinje u nedjelju, 6. oktobra, Dan Arefata je u ponedjeljak, 14. oktobra, a Bajram je u utorak, 15. oktobra 2013. godine.

Govoreći o historiji hadža, prof. Halilović je kazao da hadž datira još od vremena Božijeg poslanika Ibrahima, a.s.

Kao dokaz ovoj tvrdnji, Halilović navodi ajet iz Kur’ana u kojem je zabilježena Allahova naredba poslaniku Ibrahimu (Abrahamu) a.s. a koja glasi „I oglasi ljudima hadž! – dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. (Kur’an 22:27-28)

“Upravo taj veliki vjerovjesnik i poslanik Ibrahim a.s. je sagradio Sveti hram – Kabu, i mnogi propisi za hadž evociraju sjećanje na događaje iz tog vremena. Od Ibrahimovog sina Ismaila vodi porijeklo Muhammed, a.s., koji je rođen u Mekki, u aprilu 571. godine”, kaže Halilović.

Naglašava da, s obzirom na to da između Ibrahima, a.s., i Muhammeda, a.s., postoji dug period (više od dvije hiljade godina), protokom vremena došlo je do određenih devijacija pa su se u obrede hadža bili uvukli neki idolopoklonički elementi što je, naravno, ispravljeno i korigovano poslaničkom misijom Muhammeda, a.s.

Allahov Poslanik, a.s., je lično obavio hadž, detaljno objasnio kako se to radi i kazao da hadž obavljamo onako kako ga je on obavio. Sve to je precizno zabilježeno u islamskim izvorima, posebno u hadiskim i fikhskim djelima koja su dostupna i na našem jeziku, kaže u razgovoru Halilović.

U Kur’anu se kaže: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Kur’an 3:97)

Također, mnogi hadisi bilježe da je Muhamed, a.s., poticao vjernike da obavljaju hadž. Dobro je poznat hadis u kojem je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema Boga osim Allaha i da je Muhamed Allahov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadža“.