Kurban – simbol zrtve u Islamu

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 11. Zul-Hidzdze 1433.H. / 26. oktobar 2012.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic –
Kurban – simbol zrtve u Islamu
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.

Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Allah dž.š u Suri Kevser kaže: ”Mi smo ti uistinu, mnogo dobra dali, zato namaz radi Allaha klanjaj i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati!” (El-Kevser, 1-3)
Allah dž.š u Suri Hadždž kaže: ”Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje…” (Hadždž, 34)
Prema stanovištu naše – hanefijske pravne škole (mezheba) klanje kurbana spada u drugostepene vjerske dužnosti –tj. vadžibe.
Musliman koji kolje kurban će, nošen Habilovim primjerom, na zlo uzvraćati dobrim, kurbanskim mesom će simbolično obradovati i onoga ko mu je, možda, leđa okrenuo, te će se potruditi da svojom dobrotom nadvlada svaku vrstu kabilovskog zla. On će tako odaslati jasnu poruku da je biće mira i harmonije te da to očekuje i želi od drugih.
„I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijela, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: „Sigurno ću te ubiti!“ – Allah prima samo od onih koji su dobri! – reče onaj.“ (el-Maide, 27.)
Poštovani džemate,
Ovo je hutba na dan evo našeg velikog blagdana, kurbanskog, ili, kako se to u našem narodu ponekad kaže, hadžijskog bajrama.
Ukoliko bismo analizirali ibadete koje je Allah, dž.š., propisao ljudima, posebno one koji se ubrajaju među stroge vjerske dužnosti, kao što je obavljanje namaza, post u mjesecu Ramazanu, davanje zekata, obavljanje hadždža itd. primijetili bismo da je jedan od osnovnih ciljeva njihovog propisivanja pored iskazivanje poslušnosti prema Allahu, dž.š., i ostvarivanje brojnih koristi kako za pojedinca koji te ibadete čini tako i za širu društvenu zajednicu. Allah, dž.š., je neovisan od bilo čega tako i od djela ljudi . Sve što je propisao i odredio da se čini, propisano je za naše dobro, i ima za cilj da donese konkretnu korist onima koji ta djela čine. Zajedničko za sve ibadete koje smo spomenuli na početku jeste jačanje međuljudskih veza a samim tim i društvene zajednice.
Namaz obavljamo u društvu sa drugim ljudima, kada postimo mi stičemo uvid u položaj onih koji nemaju šta da jedu pa smo milostiviji prema njima, obavezu davanje zekata izvršavamo tako sto dajemo siromašnima, na hadždžu prisustvujemo svemuslimanskom skupu više miliona vjernika te tako učvršćujemo povjerenje u našu vjeru i zajednicu, i tako dalje…
Sve ovo ukazuje nam na činjenicu da ne možemo izvršiti svoje obaveze prema Allahu, dž.š., niti možemo ući u Džennet ukoliko se ne družimo sa drugim ljudima, ne suosjećamo sa njima, ne brinemo o njihovom stanju i ne želimo da im pomognemo.
Svakako da kurban bajram i svi propisi i običaji koje on sa sobom nosi ubraja se među ibadete koji nam na najljepši način ilustriraju kako treba da se žrtvujemo za druge i kako da im pomažemo i onda kada to oni ne traže od nas.
Kada govorimo o klanju kurbana i žrtvi koju tom prilikom prinosimo nemoguće je ne spomenuti dvije kur’anske pripovijesti koje veoma upečatljivo i slikovito noseći u sebi brojne pouke i poruke govore o žrtvovanju.
Prva priča, koja nam je svima vjerovatno veoma dobro poznata, nastala je još na početku, kada je ljudska civilizacija tek nastajala kako bi odmah na početku ljudi znali da se za istinu i pravdu treba žrtvovati.
Naime, radi se o dvojici sinova Adema, a.s., Habilu i Kabilu. Manje više svima je poznato kako je ova priča nastala, da je Kabil zavidio Habilu, htio je uzeti od njega nešto što njemu ne pripada pa je Allah, dž.š., naredio da njih dvojica prinesu žrtvu- kurban. Primljena je žrtva koju je prinio Habil, a Kabilov kurban nije bio kabul.
Ova nas priča uči da Allah, dž.š., ne prima djela onih koji su zavidni, koji mrze druge, koji žele da otmu od drugih, koji se žele bespravno dočepati tuđeg prava, koji ruse dzemat i zajednicu. Također nas uči da Allah, dž.š., ne prima kurban-žrtvu od onih koji prekidaju rodbinske veze, koji ne govore sa svojim komšijama, itd.
Ono što želimo reći je to da onaj ko prinosi žrtvu ne smije imati nijednu od gore nabrojanih ružnih osobina, a smisao i jedan od osnovnih ciljeva žrtve koju u ovim mubarek danima prinosimo i jeste da nam pomogne da se spasimo tih i sličnih negativnih osobina.
Kada je Adem, a.s., vidio da su se dvojica njegovih sinova zavadili nastojao je kroz kurban zbližiti svoje sinove. Musliman koji kolje kurban će, nošen Habilovim primjerom, na zlo uzvraćati dobrim, kurbanskim mesom će simbolično obradovati i onoga ko mu je, možda, leđa okrenuo, te će se potruditi da svojom dobrotom nadvlada svaku vrstu kabilovskog zla. On će tako odaslati jasnu poruku da je biće mira i harmonije te da to očekuje i želi od drugih. Kabil je zorna ilustracija svega onoga čemu musliman jasno i glasno mora kazati NE!, kako bi ostao na pravom putu.
Druga priča jeste ona o Ibrahimu, a.s., kojem je Allah, dž.š., putem sna naredio da kao žrtvu prinese svoga sina. Ova priča nas uči sljedećem: smisao našeg žrtvovanja u ime Allaha, dž.š., jeste da nas i naše porodice Allah, dž.š., sačuva nevolja i nedaća.
Jer, kada je Ibrahim, a.s., pokazao da je spreman žrtvovati ono što mu je najdraže u ime Allaha, dž.š., Allah, dž.š., sačuvao je život njegovog sina što znači da je jedan od smislova koje žrtvovanje nosi sa sobom kao i udjeljivanje sadake jeste to da nas Allah, dž.š., stavi pod Svoju zaštitu.
I, konačno, propis o načinu podjele kurbanskog mesa na tri trećine nije slučajan, nego upućuje na tri važne oblasti našeg interesovanja i djelovanja u životu.
Porodica – na prvom mjestu je obaveza brinuti se za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvo odvajamo za sebe i porodicu tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo mislimo na porodicu. Nju nikad ne smijemo zaboraviti. Ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći preći preko sirat ćuprije ako nas vlastita djeca budu vukla za noge i usporavala optužujući nas da se nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili, itd..
Kad prođu dani žrtve, bajramski dani, ne prestaje naša obaveza žrtvovanja jer vjernik stavlja težište na ono čemu nas žrtva uči, na ono što nam kurban daruje, a daruje nam spoznaju: za porodicu se žrtvuj!
U kurbanskoj cjelini druga trećina je namijenjena rodbini. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa:“Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje će nam svjedočiti sljedeće poslanikove riječi. „Ko u krugu svoje rodbine ima siromaha, pa ne bude dobročinitelj prema njemu, i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“. Naravno, uz porodicu i rodbinu, ova obaveza obuhvata i komšije, jer propisi uzvišenog dini islama daju veliku pažnju komšiji, stavljajući njegova prava odmah uz prava rođaka. Zato kurbansku žrtvu treba iskoristiti i za snaženje naših dobrih komšijskih odnosa. Obavezni smo se međusobno pomagati. Kada prođu dani žrtve ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja. Ako poslije zaklanih kurbana odnosi među nam budu opet hladni i budemo jedni od drugih udaljeni, ta žrtva nema nikakav smisao jer Bogu ne treba meso već naša promjena, naša bogobojaznost Mu treba. Poslanik upozorava:“Ne silazi, ne spušta se Allahova milost na onaj narod koji ne održava rodbinske veze“.
Posljednja trećina kurbana se izdvaja siromašnima. Ebu Zer r.a. Poslanika moli: Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik reče: „voli siromaha i druži se s njim“. Poslanik kaže: “Allah dž.š. je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“. Želiš Božiju pomoć? Ima put, pomozi brata!”
Jezički, sadaka označava milostinju, ali ima isti jezički korijen kao i riječi صِدْقٌ (iskrenost) صَدَاقَةٌ (prijateljstvo), صَدْقَةٌ (vjenčani dar) pa ako bi se uzele u obzir sve jezičke finese ove riječi i mogućnosti njenog značenja mogli bismo reći da je sadaka djelo koje ukazuje na iskrenost imana tj. vjere u Allaha, dž.š., prijateljstvo i ljubav među ljudima, jer sadaka koju imućan čovjek dadne siromahu ukazuje na to da on voli tog siromaha, da je samilostan prema njemu te da ima namjeru da sa njim živi u miru, međusobnom potpomaganju i uvažavanju. Iz ove, jezičke definicije, možemo zaključiti da su pozitivne posljedice sadake višeznačne i da sadaka ne znači samo puko stavljanje ruke u džep i davanje jednog novčića siromahu, nego da sam taj čin ukazuje na duševno stanje i veličinu vjere čovjeka koji je udjeljuje bez obzira o veličini imetka koji je udijeljen.
Međutim, dijeljenje kurbana nije samo obična sadaka. Znamo da se sadaka obično dijeli kada neko od siromaha pruži ruku a onaj ko to čini dovodi se u nezgodnu situaciju i osjeća svojevrsno poniženje. Ova ružna osjećanja ne postoje kada je podjela kurbana u pitanju. Svima nam je dobro poznato da se kurbani dijele tako što se donesu pred vrata siromaha, pokuca se na njegova vrata, umjesto da on kuca na tuđa vrata, i udijeli mu se pomoć.
Nagrada za kurban?
Allah dž.š., preko Poslanika a.s., obečaje: ”Vlasnik kurbana ima dobro djelo za svaku dlaku kurbana.” (Tirmizi),
”O ljudi koljite kurban i računajte na nagradu za njegovu krv, jer zaista kurbanska krv, iako pada na zemlju, čuva se kod Močnog i Uzvišenog Allaha.” (Taberi),
”Najbolji posao koji čovjek može za vrijeme Kurban-bajrama uradit – veči i Allahu najdraži posao – jeste puštanje krvi svome kurbanu. On če mu (kurban) pristupiti sa svim svojim znakovima na Sudnjem danu. Zaista, taj posao stigne Allahu prije nego što padne prva kap krvi na zemlji. Pa uljepšavajte svoje poslove kurbanom.” (Buhari, Muslim)
Poštovane džematlije! Nadam se da će ova današnja hutba pomoći da o obredu prinošenja žrtve – kurbana, koji je danas i naredna tri dana, razmišljamo na jedan dublji, produhovljeniji način, kako bismo postigli brojne koristi radi kojih nam je ta obaveza i propisana.
Gospodaru naš, primi naše kurbane i sve ostale ibadete, učini naše sutra boljim od danas, obdari nas činjenjem dobra i napuštanjem lošeg, tako ti milosti Tvoje u bajramskim danima! Amin!
Bajram Serif Mubarek jos jednom svima vama.!!!