Kruševljani kod Nevesinja: Susret rođaka nakon 100 godina

Porodica Ozturk, čiji preci su prije 100 godina izbjegli u Tursku, posjetila je rodno selo kod Nevesinja

SARAJEVO

Omer Cetres

Nevesinjsko selo Kruševljani jučerašnji prvi dan Kurban-bajrama dočekalo je u nesvakidašnjoj radosti. Nakon što su mu djedovi, klanjajući bajram-namaz 1912. godine izbjegli u Anadoliju, Salih Ozturk iz Istanbula, zajedno sa suprugom Fatimom i sinom Fatihom, došao je da na svojoj djedovini bajramuje i upozna svoje rođake.

Vremešni Salih i njegov sin su klanjali bajram-namaz u istoj onoj džamiji u kojoj su posljednji Bajram prije izgnanstva klanjali i njegovi djedovi. Prilikom čestitanja Bajrama Salih, kao ni njegovi rođaci Kruševljanci nisu krili suze zbog bajramskog uzbuđenja i ponovnog susreta. Nakon čestitanja Bajrama ispred džamije, Salih je sa mještanima zaklao kurban i posjetio komšije u kućama u kojima su se njihovi djedovi obilazili prije tačno 100 godina.

U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija, Salih je kazao kako su, nakon klanjanja bajram-namaz u staroj kruševljanskoj džamiji, njegov pradedo Mehmet Hodžić i njegov brat Salih sa svojim ženama i djecom izbjegli u Tursku, dok su njihove tri udate sestre ostale u selu. On je kazao da je njegov otac Husejin imao svega četiri godine kada su otišli u Tursku, gdje su u gradu Adani vodili težak izbjeglički život.

„O Bosni sam uvijek slušao samo lijepe stvari od svojih predaka. Doći ovdje, i nakon 100 godina klanjati bajram-namaz nadnaravan je osjećaj. Volio bih da su i oni živi i da su ovdje sa nama, jer moji preci su umrli sa čežnjom za Bosnom“, rekao je Salih.

Istaknuvši kako je neizmjerno sretan zbog susreta s rođacima, odnosno unucima svojih tetaka, Salih je kazao kako je za njega ovo “dupli Bajram”. On je dodao i to da intenzivnije oživljavanje ovakvih rodbinskih veza može imati i veliki uticaj na bolje odnose dvaju zemalja, koje su svakako uvijek bile rame uz rame.
Salihov rođak Jusuf Tinjak (89) i njegova supruga Zejna nisu krili suze radosnice što su dočekali dan kada su upoznali svoje rođake iz Turske, a decenijama su se pitali za njihovu sudbinu.

„Naš susret 100 godina nakon rastanka je veliki događaj. Naši preci su prolili mnogo suza zbog rastajanja, a mi danas lijemo suze radosnice zbog ponovnog susreta“, rekao je Jusuf.

I Vahid Čegal je izrazio veliko zadovoljstvo što je, baš na Bajram, dočekao svoje drage goste i rodbinu iz Turske.

Salih, koji radi kao direktor Turske uprave za bankarstvo, i njegov sin Fatih, obećali su da će po povratku u Tursku razgovarati sa svojim zemljacima i da će pokušati da ovakve susrete rođaka intenziviraju i učine tradicijom.

I preci Salihove supruge Fatime su 1912. godine izbjegli iz Mostara u Sandžak, a potom i u turski grad Izmir, gdje su nastavili živjeti.

Fatima je kazala da su njeni preci iz poznate mostarske porodice Šantić, i da je od svoje nane uvijek slušala o ljepotama Bosne. Ona je istakla da ni po stare dane nije zaboravila bosanske pjesme koje je naučila od svoje nane.

„Ne mogu riječima da opišem svu ljepotu i sreću koju osjećam. Ova zemlja je zaista lijepa i mnogo ljepša čak i od onoga što su nam naši stari pripovijedali“, kazala je Fatima.

Ovaj susret rođaka u nevesinjskom selu inicirao je direktor Radija “Bir” Remzija Pitić, koji je završio Teologiju na turskom Univerzitetu “9. eylul” u Izmiru.

U izjavi za agenciju Anadolija, Pitić je kazao da je porodicu Ozturk upoznao za vrijeme studija u Izmiru i da je uspostavio kontakt sa mještanima u svom rodnom selu Kruševljani.

„Veoma sam sretan zbog današnjeg susreta rođaka u našem selu. I dalje ćemo se truditi da omogućavamo ovakve susrete rodbine koja živi u dvije zemlje i koja se nikada nije upoznala. Ovakvi susreti su značajni i za porodice i za odnose dvije zemlje“, rekao je Pitić.

(Anadolija)

Check Also

Reisu-l-ulema: Volio bih da nas ramazan sve više uljudi, od političara, intelektualaca i novinara

Published in  April 5, 2021Štampa , E-mail – Sasvim je očito da se suočavamo s velikom krizom izazvanom …

Muftija Ljevaković: Post je štit!

Ramazan je jedinstvena prilika da vjernik i vjernica umnogostruče svoja dobra djela, da se pokaju …