GRIJEH NAM ODUZIMA NEZAVISNOST

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
24 Dzumade–l-Ula – 1437.H./04 Mart 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

GRIJEH NAM ODUZIMA NEZAVISNOST

Hvala Allahu dž.š. Stvoritelju svjetova na neizmjernim blagodatima i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda a.s. na njegovu časnu porodicu, čestite ashabe, nase sehide i sve sljedbenike pravoga puta.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Podsjećam sebe i vas na 55. ajet Sure En-Nur: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zasigurno vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni robovati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici“.
Tema danasnje hutbe je „Grijeh nam oduzima Nezavisnost.“ Predpostavljate da sam se za ovu temu odlucio posto je u utorak bio 01. Mart – dan NEZAVISNOSTI nase nam drage i lijepe domovine – BiH. Ali u ovoj hutbi necu ici kroz historijske cinjenice – koje bi odvec svi vec trebali da znaju, nego cu pokusati kroz Kuranski Text i predaju da povezem nasu neovisnost, odnosno nezavisnost.
Allah dš.š. u suri Kehf kad govori o Musa, a.s. spominje s njim nekog mladića. „A kada Musa reče momku svome.“/Kehf,60./ Buharija bilježi od Ubejj ibn Ka’aba r.a. da je Poslanik rekao da je spomenuti mladić Jošua ibn Nun.
Ehlul Kitabije Jošuu smatraju vjerovjesnikom a ibn Kesir u „Kazivanjima o vjerovjesnicima“ zapisuje da je bio zapovjednik jednog od dvanaest plemena koje Musa a.s. vodi u obećanu zemlju. Kako Musa nije za života svog uveo Benu Israil u obećanu zemlju smatra se da je poslije njega vjerovjesnik bio Jošua.

Jedna predaja veli da je Jošui ibn Nunu Allah dž.š. objavio: „Usmrtit ću iz tvoga naroda četrdeset hiljada dobrih i šezdeset hiljada nevaljalih ljudi. Jošua a.s. upita: „Gospodaru moj, dobro nevaljalih, a šta je sa dobrim?“ Reče: „Oni se nisu srdili zbog Moje srdžbe! Jeli su i pili sa nevaljalim ljudima.“
Ova predaja je na tragu poslanikove poruke u kojoj naređuje da naređujemo dobro i od zla odvraćamo, (ono o cemu smo pricali i proslu hutbu), uz naravno konstataciju da to rade oni koji su za to zaduzeni, u ovom slucaju Ulema, po onome neka svako radi svoj posao a ne petlja u tudji, ako to ne budemo činili Allah će sve, i dobre i loše kazniti, pa će ljudi moliti Allaha za pomoć a On se neće odazivati.

Benu Israil je s Musaom na čelu krenuo u obećanu zemlju, u zemlju u kojoj će sami o sebi brinuti i sami o sebi odlučivati, bjezeci od Faraona, koji je za sebe smatrao da je Bog, pa znamo kako je okoncao i kako ga je Allah ucinio primjerom za sve one ohole i okrute, kako isti zavrse i kako okoncaju. Krenuli su s namjerom da imaju nezavisnu državu. Na tom putu su uživali Allahove blagodati i zaštitu ali su uprkos i hrani i vodi koju im Uzvišeni šalje i uprkos suhom putu preko mora i oblaku koji im hlad pravi, skrenuli, zabludjeli i sve vrijednosti u društvu srušili a okrenuli se ličnom interesu i uživanju. Otkazali su poslušnost Stvoritelju a poklonili se zlatnom teletu. To tele je simbol njihove stranputice i zablude. I umjesto da uz pomoć Stvoritelja odlučnom borbom izbore zemlju nezavisnu, obećanu, oni su krenuli stazom nesigurnom, u grijeh otišli i zbog toga četrdeset godina pustinjom lutali. To je bila njihova kazna. Zamislite 40 godina su pustinjom lutali.

Bilo je među njima i dobrih, koji su bili svjesni svojih obaveza i odgovornosti, ali bijahu tihi, ravnodušni spram onog što su nevaljalci činili. Šutili su i nisu se srdili što nevaljalci čine djela koja srdžbu Božju izazivaju. Sjedili su s njima, sa onima koji im budućnost, i njihove djece uništavaju.

Čovjek kad uđe u dvadesete godine sposoban je sam o sebi se brinuti i još je sposoban odgovornost za druge preuzeti i porodicu zasnovati. Danas obilježavamo dvadeset cetvrtu godišnjicu nezavisnosti naše zemlje. Dvadeset cetvrta joj je pa bi analogijom bilo logično zaključiti da je sposobna brinuti se o sebi i preuzeti brigu za druge, za njen narod. Naš je dvadesetcetverogodisnjak koji se BiH zove, međutim, nesposoban brinuti se za se, a narodi se u njoj ne osjećaju zbrinuto i sigurno.

I mi smo poput sinova Israilovih zlatnom teletu na sedždu panuli i sve blagodati koje nam je Uzvišeni podario i sve žrtve koje su pale zaboravili, a okrenuli se brizi o sebi i vlastitom zadovoljstvu. Ima dobrih, mnogo dobrih u nasoj lijepoj zemlji. Dobar je naš narod ali šutnjom na djela koja srdžbu Božju izazivaju u propast sa nevaljalcima korača.
U povodu godišnjice nezavisnosti jedine nam domovine preispitajmo svoj odnos prema istoj i našim činjenjem dobra ojačajmo nju i sebe u njoj. Da bi naša zemlja bila sposobna brinuti se o sebi i o nama, da bi bila nezavisna i samostalna učinimo je nezavisnom od korupcije i nase bolesti – nejedinstva. Kod nas bilo koji politicar da se pojavi na sceni, jel Bosnjo, jel uspio, jel pametan, jel obrazovan, mi ga ne zelimo gore, mi ga zelimo podase. Jošui Bog objavljuje da će i dobre usmrtiti. Zašto? Zato što šute i ne bore se protiv djela nevaljalih, ne upozoravaju one koji čine djela koja nas vode u zajedničku propast. Obavezni smo ustati, odlučno ustati protiv korupcije i nejedinstva u društvu. Školstvo, zdravstvo, javna uprava, sve, gotovo sve sfere društva vape za našim glasom i odlučnim korakom protiv korupcije koja nas umjesto da koračamo ka slobodi dalje gura u lutanje „pustinjom“ i životu u nesigurnom okruženju, posebno onaj dole narod.

Da bi naša zemlja bila sposobna brinuti se o sebi i o nama, ma gdje bili, da bi bila istinski nezavisna moramo je učiniti neovisnom od nepotizma. Pola miliona nezaposlenih u našoj zemlji ima. Prvi smo u regiji po tom zlu. Među petsto hiljada nezaposlenih nema onih čiji se očevi, braća i sestre sa svojih udobnih fotelja klanjaju zlatnom teletu a za narod koji im fotelje dade uopće ne brinu. Usmrtit će, kaže Bog Jošui i dobre. Zašto dobre? Zato što šute i sa nevaljalcima sjede i da mogu i oni bi može bit bili isti.

Da bi naša zemlja bila sposobna brinuti se o sebi i o nama, da bi bila nezavisna moramo je učiniti nezavisnom od nerada i lijenosti. Kad je Musa a.s. vodio Benu Israil u obećanu zemlju i kad im je rekao da će se morati boriti rekli su da borbu ne žele. Žele da sve dobiju džaba. Neka se Musa i Bog njegov bore, oni tada rekose svome Poslaniku, imali su snage i hrabrosti da se suprostave Bozijem Poslaniku, nije ni cudo onda sta su danas u stanju da kazu Reisu ili svome Imamu, al´ neda Allah. Ovakav stav ih je udaljio od nezavisnosti, gurnuo ih u dublju patnju i neizvjesnost. Ne možemo biti sigurni i samostalni, neovisni ne možemo biti ako su nam hambari prazni, ako su nam štale čiste. Jedna poslovica veli: „Gdje nema volova čista je štala, amo je prazan hambar.“ Jošui Bog veli da će i dobre usmrtiti sa lošim. Zašto? Zato što šute. Kriknimo protiv nerada, protiv gušenja rada i protiv neizradjenih parcela, te ciste Bozije zemlje. Neka se ta ogromna administracija za ljubav naše domovine i jačanja njene neovisnosti smanji, neka izađe na njive i u fabrike i dajuci vece podsticaje poljoprivrednicima neka proizvodi novu vrijednost.
Vrijednost koja će biti tvrdi temelj naše budućnosti i snaga naše nezavisnosti. To je istinski put u nezavisnost. Ovako ćemo vječito biti ovisni, a nikad nezavisni. Kako ćeš biti nezavisan i slobodan, kako ćeš o sebi odlučivati kad nemaš ni svoju fabriku, ni svoju pšenicu, ni svoju vodu, ništa svoje.
Jedna od najpoznatiji dova je: Allahu ucini me neovisnim o ljudima. Amin. Ta se dova moze i generalizovati pa zamoliti Gospodara ucini nas sviju i nasu domovinu neovisnom o drugima.

Dvadesetcetverogodisnjak bi se trebao o sebi brinuti. Slab je, nema snage jer su mu njive zapuštene, bašče zarasle, sela napuštena, a on naucio da citav dan samo kuka, pusi i pije i drogu trosi.

Da bi naša zemlja bila sposobna brinuti se o sebi i svom narodu mogla zaštitu pružiti, da bi bila nezavisna mora biti od našeg nejedinstva, nesloge i zavidnosti neovisna. Kada se toga oslobodimo imat ćemo slobodu. Kad se oslobodimo mržnje i budemo se radovali bratovom uspjehu imat ćemo slobodnu zemlju, slobodnu i nezavisnu koja će nam sigurnost pružati i utočište biti. Zlatnom teletu se okrećemo kad mržnjom se hranimo, nerad i ljenost podupiremo, protiv nepotizma i korupcije se ne borimo.

I dobri će stradati ako budu ravnodušni, ako budu šutili i svoj glas protiv svakoga zla koje razara našu sadašnjost i uništava našu budućnost ne budu dizali.
Nisu sinovi Israilovi nezavisnost dobili iz vana, već je izgradili iznutra. Prvo su na težak i gorak način sebe odgojili u okrutnoj pustinji. Leđa okrenuli zlatnom teletu i odlučno digli glas protiv svega što ono simbolizira.
Trebalo im je mnogo vremena, četrdeset godina jer su se učili na svojim propustima i greškama. Mi se možemo učiti na greškama njihovim a predaja o Jošui ibn Nunu može i treba biti poticaj da se podupiranjem dobra, u istinsku nezavisnost obećane nam zemlje što prije uselimo, dolazimo, vracamo i sigurnost osjetimo. Dvadeset i cetri su godine od nezavisnosti. Ne daj Bože da smo tek na pola puta.

Draga braćo, najbolji dokaz da će Države Bosne i Hercegovine ako Bog da biti i da će ona ne samo preživjeti, već da će inša-Allah postati funkcionalnom i naprednom Zemljom je i taj da ovu Zemlju stoljećima uništavaju, svojataju, dijele, pljačkaju, prodaju, predaju i poklanjaju, a ona i dalje opstoji i preživljava, što je kader – odluka Allaha, subhanehu ve te’ala, Koji upravlja Kosmosom i Koji će nadamo se dati da naši potomci budu svjesniji i savjesniji od nas. Draga braćo, draga omladino, neka podsjećanje na Dan nezavisnosti bude još jedna lekcija iz naše moderne historije i budimo odlučni da sačuvamo cjelovitost naše Države, ma gdje bili, a uvijek kroz demokratske, legalne i legitimne nacine borbe, uvijek optimisti a nikako pesimiste ogrezli u mrznji prema drugom i drugacijem. Neka nam svima bude cestit i hairli Dan Nezavisnosti nam drage Domovine, kojoj cemo se uvijek vracati kao staroj Majci.

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, rasvijetli zamagljele umove, ukaži nam na put uspjeha i spasa na oba svijeta, pomozi obespravljenima, potlačenima, siromašnima, gladnima, napaćenima, učini naša srca staništem ljubavi a ne mržnje i zla, popravi naše stanje nabolje, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Uzvišeni Bože, nase drage sehide uvedi u obecane dzennete. Amin.