Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi! (en-Nisa’, 1).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Poštovani džema’ate, draga braćo
Danas govorimo o tome da li trebamo i kako da sacuvamo Ramazanske blagodati.
Evo vec vise dvije sedmice su prosle od kako se završio najbolji od svih mjeseci koji nam je donio Allahovu milost, Njegov oprost i spas od džehennemske vatre. Vjerujem da medju nama danas je vecina onih koji su Ramazanske dane provodili onako kako je Allah propisao tj., u postu, koji su se predali ramazanu klanjajući redovne namaze i nafile, učeći Kur’an i dijeleći sadaku, koji su tražili Allahovu milost, Allahovu ljubav i Njegovu blizinu. Molim Allaha da takvima podari sve ono što su u svojim dovama tražili. Molim Allaha da ih ojača i da istraju na putu dobra, putu pokornosti i dobrih djela i poslije ramazana, i da ih Allah uvede u svoj Džennet kroz vrata zvana Er-Rejjan.
Vjerovatno ima i onih koji nisu postili ramazanske dane zbog određenih smetnji kao što su bolest, putovanje, hajz ili nifas kod žena ili izrazito težak fizički posao. Molim Allaha za takve da ih učini ponovo zdravim, da im olakša i da ih učvrsti u Islamu. Oni koji nisu zbog opravdanih razloga ispostili sve ramazanske dane dužni su da ih naposte kada budu u mogućnosti, jer ta obaveza ne spada sa njih prolaskom Ramazana.
Moguće je da među nama ima i onih koji uopšte nisu postili Ramazan a nisu imali nikakvog šeriatskog opravdanja ili opravdanog razloga, koji su kršili svetost ramazanskih dana jedući i pijući, zaboravljujući ili ignorišući Allahovu naredbu. Takvima bih samo poručio da se ne izigravaju sa Allahovom vjerom, da ne omalovažavaju Njegove propise, da ne zaboravljaju na Allaha, jer onaj ko zaboravi na Allaha, i Allah će zaboraviti na njega. Ramazan je upravo propisan da budemo svjesniji Allaha, da uspostavimo trajnu konekciju sa Njim kako bi nam olakšao život na ovom svijetu i kako bi nas nagradio svim dobrotama onog svijeta. Učinimo da ramazan bude prekretnica u našim životima, ali istinska prekretnica, ako ovaj nismo proveli u pokornosti nemojmo sebi dozvoliti da provedemo tako i sljedeće ramazane. Ili što je još opasnije da nam smrtni čas dođe a na svom kontu nemamo ni jednog ramazana.
Draga braćo, ramazan svakog onoga ko ga u ibadetu provede imanski ojača, poduči ga saburu, podsjeti ga na sve one siromašne i gladne koji niti imaju sehura niti iftara. Ramazan učvrsti našu vezu sa Allahom, nauči nas da cijenimo Allahove nimete te mu se zahvaljujemo na njima. Sve su ovo blagodati mjeseca ramazana koje moramo nastojati da očuvamo. A najbolje ćemo ih očuvati ako budemo molili Allaha da nam u tome pomogne. Na završetku svakog namaza Poslanik a.s., je učio sljedećeu dovu:
„Bože moj, pomozi mi da Te spominjem da Ti se zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet činim.”
Ako te Allah ne pomogne džabe se ti možeš truditi, jer bez Allahove pomoći nešeć uspjeti. Allah kaže Poslaniku: „Strpi se, a nema strpljenja bez Allaha.” Znači da mi ovisimo o Allahu i Njegovoj pomoći.
Drugi način jeste povratak Kur’anu i Sunnetu. Ovdje ne mislimo na vraćanje u vidu štampanja knjiga o Kur’anu i Sunnetu, slaganja diploma, nego mislimo na vraćanje u našim svakodnevnim životima. Kur’an je braćo draga objavljen živima da bi po njemu živjeli, ali vidimo da se sve više uči mrtvima. Ima onih koji nisu bili sa babom u dobrim odnosima ili ga čak nisu ni slušali, pa kaže hajde da mu se nekako odužim, platiću efendiji 100 maraka pa nek’ prouči hatmu za mog babu, a ja ni poslije toga neću ga ni učiti niti raditi po njemu. Vallahi je ovo izigravanje sa vjerom, jer ti kao pojedinac nećeš imati nikakve koristi u svom praktičnom životu takvim pasivnim odnosom prema Kur’anu.
Treći način kako se možemo očuvati jeste džemat. Džemat je braćo draga lađa spasa. Džemat čuva i nas i naše porodice. Ibn Mesud je govorio: „Vallahi ti je bolje ono što prezireš u džematu od onoga što voliš u kući.” Ima grešaka na sve strane. Ima onih koji načine grešku iz neznanja, neki možda i svjesno, ali ipak džemat je tu da se jedni pored drugih odgajamo i da se učimo propisima naše vjere, da se savjetujemo i da se potpomažemo. Čak su i ashabi griješili, diskutovali, savjetovali se, priznavali svoje greške, tražili halal od onoga koga su uvrijedili itd. Biti u džematu znači biti višestruko nagrađen. Ulema kaže da čak i onda kada klanjaš u džematu a misli ti lutaju i za takav namaz imaš nagradu višu za 27 puta, zašto? Zato jer si u džematu.
Kako ćemo se upoznati, kako ćemo jedni drugima pomoći, kako ćemo se voljeti ako nismo u džematu. Na zapadu se dešava da čovjek mjesecima leži mrtav u svome stanu, a da niko za to ne zna. Zašto. Jer nije bio u džematu, živio je sam. Niko nije pitao za njega. Kod nas kada nekog ne vidimo par puta a znamo da redovno dolazi na namaz, odmah se pitamo gdje je, da se nije razbolio, hoćemo li ga obići itd. Temelje naše vjere moramo dobro učvrstiti, a nema učvršćivanja bez džemata. Da si i najveći šejh, najveći alim, ako nisu u džematu fitneluk i razna iskušenja će te progutati.
Svaki naš ibadet, naše dobro djelo će nam pomoći da nas sačuva u imanu i islamu, te nas sačuva od džehennema i njegovog azaba.
Abdurrahmana b. Semureta da je rekao: – Jednog dana,dok smo bili u Medinskoj džamiji,među nas je došao Poslanik s.a.v.s., i rekao: -Jučer sam vidio čudnu stvar,vidio sam čovjeka iz mog ummeta kome je došao Melek smrti da mu uzme dušu,pa je došlo njegovo dobročinstvo roditeljima i zaštitilo ga.
Vidio sam čovjeka kome se pripremalo kabursko kažnjavanje,pa je došao njegov abdest i spasio ga toga.Vidio sam čovjeka iz svog ummeta kojeg su opkolili šejtani,pa je došao zikrullah i zaštitio ga od njih.Vidio sam čovjeka kojeg su bili okupili meleki azaba(kazne) pa je došao njegov namaz i spasio ga .
Vidio sam čovjeka kako dahće od žeđi i kada god dođe do izvora bude otjeran od njega,pa mu je došao njegov post i napojio ga.Vidio sam čovjeka iz ummeta kako obilazi halke u kojima su bili Vjerovjesnici i kada god se kojoj od njih približi bude otjeran,pa će doći njegovo kupanje od džunupluka,uzeti ga za ruku i posaditi kraj mene.
Vidio sam čovjeka iz ummeta koji će biti okružen tminom i slijeva i sdesna i sprijeda i straga i odozgo i odozdo,i koji će biti unezvjeren, pa će doći njegov hadždž i umra i iz tmine ga izvesti na svjetlo.Vidio sam čovjeka iz ummeta koji se obraćao vjernicima,ali mu oni nisu odgovorili,pa je došlo njegovo održavanje rodbinskih veza i reklo: – O vjernici,pričajte s njim! – pa su oni s njim govorili.
Vidio sam čovjeka iz mog ummeta kako se brani od vatre i plamena golim rukama,pa je došla njegova sadaka i zaštitila ga od vatre i bila mu zaštita za glavu.Vidio sam čovjeka iz ummeta kako su ga uzeli Zebanije sa svih strana,pa je došlo njegovo preporučivanje dobra i odvraćanje od zla i izbavilo ga od njih i uvelo među meleke milosti.
Vidio sam čovjeka iz umeta kako puže,a između njega i Allaha je zastor,pa je došlo njegovo lijepo ophođenje i uvelo ga pred Allaha.Vidio sam čovjeka iz ummeta kojem je kitab njegovih dijela bio došao s lijeve strane,pa je došao njegov strah od Allaha i dodao mu ga s desne strane.
Vidio sam čovjeka kojem su dobra dijela bila lakša od loših,pa su došla njegova rano umrla djeca i dala težinu njegovim dobrim dijelima.Vidio sam čovjeka kako stoji na ivici Džehennema,pa mu je došao njegov drhtaj od straha prema Allahu i spasio ga toga.
Vidio sam čovjeka da pada u vatru,pa su došle njegove suze koje je prolio iz straha od Allaha na dunjaluku i izbavile ga.Vidio sam čovjeka koji je na Sirat – ćupriji drhtao kao prut,pa je došlo njegovo lijepo mišljenje o Allahu,smirilo mu drhatnje i on je prošao.
Vidio sam čovjeka koji je puzao,klečao ili povremeno se vješao o sirat ćupriju,pa je došao njegov salavat na mene,uspravio ga i on je prošao.Vidio sam čovjeka koji je došao do džennetskih vrata, ali su se pred njim zatvorila. Onda je došlo njegovo šehade da nema drugog boga osim Allaha,otvorilo mu vrata i uvelo ga u Džennet.”
Zato braćo draga sačuvajmo sebe i svoje porodice od harama, a podsticimo ih na dobra djela i Allah će nam dati lijep život na Dunjaluku i još ljepši na Ahiretu. Molim Allaha da primi naš post, naše namaze, naše sadake, učenje Kur’ana kao i ostala dobra djela, da nam se smiluje oprosti grijehe i uvede u Džennet. Amin.
BIKC Braunau, 16.09.2011.god. Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic