Je li nas Rebiu-l-ewwel mjenjao

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 05  Dzumade -l- ula –  1440.H. / 11 Januar 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Je li nas Rebiu-l-ewwel mjenjao

Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s., Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega. Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.

Postovani dzemate,

Pripadali smo narodu koji je zivio u zabludi i nevjerovanju. Obozavali smo kipove, cinili zabranjeno, kidali rodbinske veze, uznemiravali komsije, jaci od nas tlacio je slabijeg. Eto, tako smo zivjeli, sve dok nam Allah nije poslao Poslanika. On, Poslanik, Muhamed a.s. nas je poducio, da vjerujemo jednog Boga, od nas trazio da se od nevjerovanja odmaknemo. Naredio nam da govorimo samo istinu. Da budemo ljudi od rijeci i povjerenja. Od nas je trazio da postujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo sa komsijom. Naredio nam je da ne jedemo imetak siroceta, da prestanemo ciniti zabranjemo, da ne potvaramo i ne ogovaramo. Trazio je od nas da se pokoravamo samo jenom Bogu. I nikoga mu ravnim ne smatramo. Naredio nam je da klanjamo, postimo, od imetaka nasih da dijelimo. Ovako je Dafer ibn Talib r.a. Abesinskom caru  Nedzasiji, objasnio razloge njihove Hidzre iz Mekke u Abesiniju.

Promjenu, koju su oni dozivjeli, o kojoj Dzafer ibn Talib govori, moze prouzrokovati braco samo vjera. Samo cvrsto ubjedjenje koje pokrece. Ibn Dzerir biljezi da je Gospodar mudrome Lukmanu naredio da zakolje ovcu i da mu iz nje izdvoji dva najbolja komada mesa. Lukman je dakako, naredbu poslusao i Gospodaru od zaklane ovce donio SRCE I JEZIK.  Nakon izvjesnog vremena, Gospodar mu je opet naredio, da zakolje ovcu, ali da mu sad dva najgora komada mesa donese. Lukman je OPET DONIO SRCE I JEZIK. Naredio sam da mi doneses, od ovce zaklane, dva najbolja i dva najgora komada mesa i oba puta si ucinio isto, rece mu Gospodar. Lukman odgovori, Uistinu, nista BOLJE od njih nema kada su dobri i nista GORE od njih nema kada su losi.

Eto, tako smo mi zivjeli, veli Dzafer ibn Talib, sve dok nam Allah nije poslao Poslanika, koji je od nas trazio da vjerujemo jednog Boga.

Skoro je bio i prosao i svake godine nam dodje i prodje Rebiu-l-ewwel, mjesec Mevluda, mjesec u kojem je rodjen Allahov Miljenik, svjetovima Milost, Poslanik Muhamed a.s. A koji je nas poducio, Uistinu, u ljudskome tijelu ima jedan organ, koji ako je zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a ako je bolestan, bolesno je tijelo cijelo. Taj organ je, veli Poslanik SRCE.

SRCE koje je zdravo, je ono koje se ZIKROM smiruje. To je ono srce, kojem se, kad mu se ajeti citaju, IMAN povecava, ELA BI ZIKRILLAHI TATMEINNUL KULUB WE IZA TULIET ALEJHIM AJATUHU ZADET HUM IMANEN – a AJETI, draga braco nisu samo u Kuranu. AJETI su svuda oko nas. Obavezni smo, citajuci, posmatrajuci te ZNAKOVE i AJETE vjeru u SRCU snaziti, jer kad je SRCE zdravo, u tijelu nije SVINJETINA. Kad je u SRCU IMAN, tijelo je zdravo. Kad je u srcu IMAN, u DRUSTVU ili DZEMATU nije SMUTNJA. U drustvu nije NERED.

A mi smo, veli Dzafer ibn Talib, zivjeli, sve dok nam Poslanik nije dosao, tako da je jaci izmedju nas tlacio slabijeg. Nama je Rebiu-l-ewwel dosao. Vjerovati je da nas je promjenio. Da mi, nakon sto smo se na Poslanika podsjetili, na njegove vrline, na ono sto od nas trazi, da cemo mi, poslije Rebiu-l-ewwela biti drukciji, CITAJ BOLJI.

Od nas je Poslanik trazio da govorimo ISTINU. Osim SRCE, kad je izdvajao dva najbolja komada mesa, mudri LUKMAN je Gospodaru donio i JEZIK, vjernicki JEZIK. Jezik onoga ko Poslanika slijedi je zaposlen ZIKROM. To je jezik koji obiljezava, LIJEPA RIJEC, SAVJET upucen braci – covjeku. To nije jezik koji siri smutnju. To nije jezik koji ne govori istinu. Jer nije obiljezje MU´MINSKO, vec MUNAFICKO – IZA HADESE KEZEBE – KADA GOVORI LAZE. Od nas je Poslanik trazio da budemo od rijeci i da budemo ljudi od povjerenja. Svi mi, koji ovdje sjedimo, tvrdimo za sebe, da smo MU´MINI. Mi smo vjernici. Rijec MU´MIN oznacava covjeka od cijeg jezika i ruku su mirni drugi ljudi, koji je svemu sigurnost. MU´MIN je onaj, a necete biti veli Poslanik pravi vjernici sve dok od vaseg JEZIKA i ruku nebudu mirni drugi ljudi.

Kako smo mi to zivjeli, sve dok nam nije dosao Poslanik. Mi smo, veli Dzafer ibn Talib uznemiravali komsije. Ali, kad nam je dosao Poslanik, on nas je naucio, da komsija kod tebe moze imati JEDAN PA DO TRI HAKKA. Komsija ti moze biti Komsija, Rodzak, i Musliman. Pa kod tebe nalazi HAKK rodbinstva, HAKK MU´MINSTVA i Islamskog bratstva i Komsistva. Moze biti samo musliman i komsija, pa kod tebe nalazi dva prava svoja, braca ste po vjeri i komsija ti je. I moze biti komsija NE MUSLIMAN, on kod tebe, KOD TEBE MU´MINA, KOD TEBE MUSLIMANA, nalazi SIGURNOST, MIR, POUZDANOST, jer Poslanik Muhamed a.s. je govorio, hazreti Aisa nam to prenosi o komsiji i pravima njegovim toliko, pomislila sam veli da ce komsija komsiju nasljedzivati.

Svake godine nam dodje Rebiu-l-ewwel, da se podsjetimo na voljenog Poslanika, kako bismo porukama njegovim, uceci o zivotu Poslanikovom, mjenjali sebe, kako bismo mogli reci mi smo tako zivjeli, sve dok nam Allah nije poslao Poslanika.

Ali, kada je dosao Poslanik, on nas je naucio, da ne smijemo LAGATI, da vjernika obiljezava ISTINA. On nas je naucio, da moramo biti ljudi od rijeci. Vjernik kada obeca ISPUNI – IZA VEADE AHLEFE – Licemjer, kada obeca IZNEVJERI.

Poslanik, Muahamed a.s. je od nas trazio da postujemo i obilazimo rodbinu. Ovo pitanje je braco, krajnije ozbiljno, krajnije ozbiljno. Ta rodbinska veza, to rodbinstvo, da bi se istakla njegova vaznost, a prva linija naseg zajednistva je porodica, slijedeca je, slijedeca je RODBINSTVO.  Tu mora vladati, SLOGA, ZAJDNISTVO, CVRSTO ZAJEDNISTVO, BLIZINA.

Da bi to naglasio, Allah dz.s. je, Poslanik nam veli tu rodbinsku vezu, vaznost njenu, na ARSU RAHMANU – na PRIJESTO SVOJ NAPISAO. Ona, ta rodbinska veza, odozgo zbori Gospodaru dovom se obraca POMOZI ONOME KO MENE CUVA. A USKRATI POMOC ONOME KO NE CUVA RODBINSKE VEZE, KO IH NE ODRZAVA.

Braco, mi danas, nemamo vremena, nemamo vremena. Ja sam, tim pitanjem opterecen, razmisljao ovako i vama hocu da razmisljate. Pitao sam se, kako je izgledao radni dan moje majke, a kako izgleda, necu reci moje, NASIH ZENA. Samo zamislite, te nase majke su morale ustati, odloziti vatru, samljeti kafu, staviti onu kahvu da provrije. Sad ustane, pritisne dugme na onaj bokalic, za minut provrije, zalije, sjedne i gotovo. Koliko je vremena ustedjeno. ? U kosaru ili u stalu neide nikako, a nase majke su isle. Pa dok razlije mlijeko, pa dok ga procijedi, itd. itd. Ta moja majka i vasa je imala vremena otici na konak svojoj sestri, svojoj tetki. Gdje je nama vrijeme. ? Mi nemamo vremena, jel tako. Kad si bio kod tetke, nemas vremena.

Gdje je, isto je, dan traje isto, dvadeset cetri sahata je trajao prije pedeset godina i danas. Ali, nama je nestalo, kako se to kaze BERICETA u vremenu. Jer smo mi sebi prioritet stavili samo i iskljucivo dunjaluk. A Allah dz.s. kaze, ko krene za dunjalukom, NATOVARIT CU NA NJEGA TAJ DUNJALUK. STURIT CE SE TRCECI ZA NJIM, A NISTA VISE NECE IMATI OD ONOGA STO SAM MU JA VEC ODREDIO. A ko krene za AHIRETOM, JA CU MU DATI DA PRED NJEGA IZLAZI DUNJALUK, SAM DA MU IDE – DOLAZI.

Trebamo se i moramo boriti za dunjaluk, ali OTIDJI I OBIDJI. Ma, mi neidemo ocu i materi, kakvoj tetki.

Kako smo to zivjeli do jucer.? Dzafer ibn Talib kaze, NAS JE POSLANIK PROMJENIO. Jeli nas Rebiu-l-ewwel ista, i jedne godine promjenio.? Poslanik je od nas trazio, veli da ne cinimo ZABRANJENO. Mi smo u dzahilijjetu radili najgore stvari. Bilo bi zanimljivo napraviti jednu analizu, poslije svakog Rebiu-l-ewwela. Da, na primjer vidimo, hoceli se u nasim kucama trositi manje zabranjenog. Jer je bio Rebiu-l-ewwel. Dosao nam Poslanik. Od nas zahtjeva, STA? Da napustimo ZABRANJENO. Bilo bi zanimljivo vidjeti, hoceli se nakon ovog  Rebiu-l-ewwela, manje nasa braca i sestre po selima svadjati za medju, za ovo ili ono. Hoce li se pomiriti dvojca ljudi u selu. Jer je dosao Poslanik, da nas nauci da zivimo u slozi, da nas priblizi jedne drugima, da budemo braca.

Pred kraljem abesinskim, Nedzasijom, kaze Dzafer ibn Talim ,mi smo cinili zabranjeno. Ali, kad nam je dosao Poslanik, on je od nas trazio da to odmah ostavimo, i mi smo to ostavili, pozatvarale se sve kladionice u Mekki i javne kuce, jer dosao je Poslanik. Donio objavu, donio nam dunjalucku srecu, i ahiretski spas.

Mi braco, smo ispratili i vec zaboravili na Rebiu-lewwel, u kojem smo kao bajagi, kroz programa milion, predavanja, okruglih stolova, tribina, mevluda, ovih i onih veceri ilahija i kasida, iskazali, STA.?

Ljubav prema Poslaniku. Hej, ljubav prema Poslaniku, kojeg mi uopce ne cujemo, da nam ista zbori. Zasto.? Zato sto u nasem SRCU nema UBJEDJENJA. Nema vjere u srcu.

Donesi mi, dva najbolja komada mesa, veli Gospodar Lukmanu. I on donese SRCE i JEZIK. Donesi mi dva najgora komada mesa. On opet donese ISTO.  U ovom prvom donesenom je VJERA – UBJEDJENJE BRACO. Ubjedjenje koje pokrece.

Budi li na Sabah namaz saht. Pa imate ljudi, on ga KLAPI i nastavi spavati. Jel ga probudio.? Neki ce reci, haj pa bar ga je navio. Na sabah braco budi SRCE – VJERA U SRCU, ne sahat. Sahat je sredstvo. Ima li vjere u srcu. Jesu li nasa SRCA najboolji organ u nama. Jesu li nasa tijela zdrava. Ako je srce zdravo, cijelo tijelo je zdravo. Ako je u srcu IMAN, u drustvu nije SMUTNJA.

U nasim drustvima je SMUTNJA, NERED, POTVORA I LAZ. Poslanik, od nas trazio je, da ne jedemo imetak siroceta, da ne prisvajamo tudje. Trazio je od nas da ne ogovaramo i ne potvaramo. Sta ono Lukman donese sa sobom jos od zaklane ovce. Donese JEZIK. Poslanik kaze Muaz ibn Dzebelu, Ja nisam vidio da je vise ljudi otislo u dzehennem od onih koji su to zasluzili SVOJIM JEZIKOM. Ja nisam vidio da je vise ljudi zasluzilo dzehennem osim JEZIKOM, JEZIKOM.

I trazio je Poslanik od nas da KLANJAMO, da POSTIMO i OD IMETAKA DIJELIMO. Bilo bi zanimljivo vidjeti, hoce li u raznim mjestima, u dzamiji ovoj nasoj sutra biti jedan vise, jer je bio Rebiu-l-ewwel. A do dolaska Poslanika mi nismo klanjali. Ali, kad je dosao Poslanik, veli Dzafer ibn Talib, on nas je PROMJENIO. Je li nas Rebiu-l-ewwel ISTA PROMJENIO.?

Molim Allaha da ocisti nasa SRCA i sacuva nas JEZIK od ruzna govora. Amin.

Check Also

Odgovornost

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –16 Rebiu-l-ahir – 1440.H. …

Koja su djela koja dzennetu vode

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –09 Rebiu-l-ahir – 1440.H. …