Isra i miradz
U 1. ajetu Sure Isra’, Allah dz.s. kaze: “Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom casu noci preveo Svoga roba iz Hrama casnog u Hram daleki, ciju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Nasa pokazali. – On, uistinu, sve cuje i sve vidi.” (Suretu-l-Isra’: 1)
Mufessiri kažu: „Kada god Allah dž.š. počinje Svoj govor sa riječima subhane, onda iza toga slijedi nešto veliko, nešto izuzetno, nešto nadnaravno, što ukazuje da taj postupak može izvršiti samo Allah dž.š. i niko drugi.”
Ovaj vazan dogadjaj, je kao sto vidimo pomenut u Kur’anu i spada u jednu od mu’dziza. Muhammed a.s. o ovom dogadjaju potanko govori u hadisima. Dogadjaj israa i mi’radza, je bio znacajan dogadjaj koji je ujedno bio pocast i dodatna snaga za Poslanika s.a.v.s.. Ashabi su ojacali svoju vjeru ovim dogadjajem.
Kroz historiju su svi veliki ljudi bili izlozeni mnogobrojnim teskim iskusenjima, a pogotovo Allahovi poslanici. Kada je u pitanju poslejdnji Allahov Poslanik Muhammed a.s. i on je prosao kroz teska iskusenja, kao sto su: tri godine tajnog pozivanja u Islam, javno pozivanje (prvo rodbine i bliznjih, a potom i ostalih), progon muslimana u Abesiniju, tri godine potpune blokade, kada su muslimani umjesto vode pili jutarnju rosu, nakon toga dolazi “Amu-l-huzn” (“Godina zalosti”) u kojoj su mu preselila dva glavna ljudska oslonca: vjerna i casna supruga Hatidza i amidza Ebu Talib, dogadja se napad stanovnika Taifa, Ebu Leheb amidza Muhammeda a.s., mu je sa svojom zenom licno cinio razne spletke bacajuci trnje i otpad na put kojim je Poslanik s.a.v.s. isao, musrici su ga imali namjeru ubiti nekoliko puta, na njegov vrat su bacali unutrinu zaklane ovce i sl.. Nakon dva sastanka na Akabi (620. i 621.h.) dogadja se Isra’ i Mi’radz, citavim bicem: duhovno, tjelesno, misaono i voljno. Isra’ i mi’radz se desavaju, nekako na sredini perioda poslanstva, da bi po misljenju neke uleme, ublazio svu bol, napore i teskoce koje su se dogodile u proteklom periodu, kao i dao novu snagu, kako Poslaniku s.a.v.s., tako i njegovim ashabima i ummetu. Poslanikov mi’radz je najveci mi’radz svih vjerovjesnika. Niko od ljudi nije bio blizi Allahu dz.s. od njega i niko nije vidio ono sto je on vidio. Vidio je dzennet i dzehennem, nagradu, kaznu i meleke.
STA JE TO ISRA A STA MI´RADZ; STA TO ZNACI???
Isra oznacava putovanje od Mesdzidul-Harama iz Meke, do Mesdzidu-l-Aksaa u Kudsu (koje iznosi udaljenost cetrdeset dana i noci hoda), dok Mi’radz oznacava putovanje od Mesdzidu-l-Aksaa do najviseg neba, odnosno “Sidretu-l-Muntehaa”. Rijec “Lejlen” koja se spominje u prvom ajetu Sure Isra oznacava dio noci, a ne cijelu noc sto je jos veca mu’dziza. Mesdzidu-l-Aksa je opisan kao mjesto cija okolina je blagoslovljena, a taj blagoslov moze da bude: vjerski i dunjalucki. Vjerski u smislu slanja poslanika, kao sto su: Ibrahim, Ishak, Ja’kub, Davud, Sulejman, Zekerija, Jahja i Isa. Dunjalucki u vidu: mnogobrojnih rijeka, drveca, plodova i drugih kultura.
Mesdzidu-l-Aksa je prva kibla muslimana i ujedno je mjesto gdje je Poslanik s.a.v.s. klanjao kao imam ostalim Allahovim poslanicima, dok je burak bio vezan za halku Ka’be.
Kada je Poslanik s.a.v.s. izasao iz Mesdzidu-l-Aksaa, Dzibril mu je ponudio casu vina i casu mlijeka, pa je on odabrao mlijeko, a onda je Dzibril rekao: “Odabrao si “fitru” ( ono sto je prirodno).” Poslanik s.a.v.s. je vidio Dzibrila u obliku u kojem je stvoren i to je bilo drugo njegovo gledanje u tom suretu (obliku). U Buharijinoj zbirci stoji hadis Muhammeda a.s., koji prenosi Enes r.a., u kojem se kaze: “Kada sam bio uzdignut (na mi’radzu) i sa Dzibrilom dosao do najnizeg neba, Dzibril rece cuvaru neba: “Otvori!” Upitao je: “Ko je to?” On odgovori: “Dzibril.” Upita: “Ima li neko sa tobom?” Odogvorio je: ” Da, ima Muhammed s.a.v.s.!” Upita: “Zar je pozvan?” Odgovori: “Da!” Otvori se nebo i ugledah covjeka koji sjedi, a sa njegovu desnu i lijevu stranu je bila po jedna skupina ljudi. Kada bi pogledao na desnu stranu, nasmijao bi se, a kada bi pogledao na lijevu, zaplakao bi. Taj covjek rece: “Dobro dosao dobri Poslanik i sin dobrog covjeka!” Upitao sam Dzibrila: “Ko je ovo?” Rece: “Ovo je Adem, a skupine sa desnu i lijevu stranu su njegovi nasljednici, na desnoj strani su dzennetlije, a na lijevoj dzehenemlije, pa kada pogleda na desnu stranu nasmije se, a kada pogleda na lijevu zaplace!”
Potom smo dosli do drugog neba, pa je receno cuvaru isto sto je receno i na prvom nebu, pa je otvorio. Na njemu sam susreo Jahju, sina Zekerijaa i Isaa sina Merjemina, na trecem nebu sam susreo Jusufa, na cetvrtom Idrisa, na petom Haruna sina Imranova, na sestom Musaa sina Imranova i na sedmom nebu Ibrahima a.s., koji je bio naslonjen na “Bejtu-l-Ma’mur” (“Sagradjenu kucu”), u koju je svaki dan ulazilo sedamdeset hiljada meleka i nije se ponovo vracalo. Svi su mi oni (poslanici, koje sam vidio) nazvali selam i izrazili dobrodoslicu.” Nakon ovog putovanja, Poslanik s.a.v.s. se uzdigao do “Sidretu-l-Muntehaa” (“Konacne perde”), a potom se sasvim priblizio Allahu dz.s. (“koliko dva luka ili blize”).
Dakle, Džibrili-Emin je Muhammeda s.a.v.s. doveo do Sidretul-munteha’a, gdje je krajnja granica preko koje ne može preći ni najodabraniji melek, pa mu govori čuvene riječi: „Ako ti, o Muhammede, kreneš dalje – ti ćeš proći; a ako ja krenem dalje – ja ću sagorjeti u svjetlosti Allahovoj dž.š..”
Vidio je Muhammed a.s. mnogo toga sto se ne moze opisati ljudskim jezikom, pa mu je Allah dz.s. propisao klanjanje namaza, prvo pedeset, a potom pet namaza, svaki namaz kao deset namaza, kao sto stoji u hadisima Muhammeda a.s.. Do ove olaksice je doslo na savjet Musa a.s., koji je kazao Poslaniku s.a.v.s. da njegov ummet nece biti u stanju da klanja pedeset namaza, te da trazi olaksicu, sto mu Allah dz.s. prihvata i strogo naredjuje obavljanje pet namaza u danu i noci. Allahova dz.s. volja je da namaz kao fard i jedan od stubova Islama, bez kojeg nema musliman (mu’mina), bude objavljen bas na nebu, prilikom mi’radza (u toj odabranoj noci), sto namazu daje jos vecu dimenziju i vaznost.
Muhammed a.s. o namazu kaze slijedece: “Mi’radz vjernika je u namazu!”
Poslanik a.s. u hadisu kaze:”Prvo za sto ce ljudi na Kijametu biti pitani je namaz, pa ako on bude ispravan i druga djela ce biti ispravna.”
U šestom nebu je Božji Poslanik susreo hazreti Musaa (Mojsija). I on mu je zaželio dobrodošlicu. Kad je hazreti Muhammed pošao odatle naprijed, Musa je plakao. Jedan glas ga je zapitao, zašto plače. On je odgovorio:
“Moj Bože, iza mene si poslao Muhammeda kao poslanika. Ali broj onih od njegova naroda i njegovih sljedbenika koji će ući u Raj mnogo je veći od mog naroda i mojih sljedbenika.”
Božji Poslanik je u sedmom nebu vidio hazreti Ibrahima (Abrahama). Ibrahim je sjedio naslonjen na “Bejti-Ma’mur”. Tu svaki dan ulazi po sedamdeset tisuća meleka. Iza toga je Božjem Poslaniku pokazan Raj – DZENNET. Svod rajski je bio od bisera, a tlo od mošusa.
Poslije toga je Božji Poslanik čuo škripu pera i došao je ne jedno mjesto. Zatim se našao na Sidretul-muntehau. Ovdje je prosvijetljen Božjim zapovijedima. Ovo je mjesto kamo se sve zemljene stvari dižu na nebo i s neba se spuštaju na Zemlju. Božji Poslanik je ovdje vidio Džibrila u njegovu pravom položaju. Zatim mu se digao zastor tajni i Božji Poslanik je primljen u Mjesto savršene i nedostižive svetosti, pa mu je objavljeno što je htio i želio.
Na ovom mjestu su Božjem Poslaniku poklonjena tri Božja dara:
1. Posljednja tri ajeta poglavlja Bekare u kojima je završeno islamsko vjerovanje i predskazano da su našle kraj sve muke i nevolje, koje su stizale islam.
Ta tri ajeta su slijedeca: “Allahovo je sve sto je na nebesima i sto je na zemlji. Pokazivali vi ono sto je u dusama vasim ili to krili Allah ce vas za to pitati. Oprostice onom kome On hoce a kaznit ce onoga koga On hoce – Allah je kadar sve. ”
“Poslanik vjeruje u ono sto mu se objavljuje od Gospodara njegova i vjernici – svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i poslanike Njegove . Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih. I oni govore : Cujemo i pokoravamo se, oprosti nam Gospodaru nas, tebi cemo se vratiti.”
” Allah nikoga ne opterecuje preko mogucnosti njegovih, u njegovu korist je dobro koje ucini, a na njegovu stetu zlo koje uradi.
Gospodaru nas ne kazni nas ako zaboravimo ili sto nehotice ucinimo .
Gospodaru nas ne tovari na nas breme kao sto si ga tovario na one prije nas .
Gospodaru nas, ne stavljaj nam u duznost ono sto nemozemo podnijeti , pobrisi grijehe nase i oprosti nam i smiluj se na nas. Ti si Gospodar nas pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje. ”
2. Obećavanje Raja – dzenneta onima, koji su bili Muhammedovi sljedbenici, a Bogu nisu pripisivali druga.
3. Svaki dan izvršavanje pedeset farzova (pedeset obaveznih namaza – odnosno pet).
4.Sefa´at – zauzimanje za svoje sljedbenike na Sudnjeme danu pred Allahom dz.s.
Zato trebamo uvijek u svojim dovama moliti izmedju ostalog Allaha dz.s. da nam poslanik bude Sefa´adjija na Sudnjeme danu. Jer sta i kako ako nam nasa dobra dijela nebudu dovoljna, ako budemo imali vise hrdjavih…medjutim ako budemo molili Allaha za poslanikov Sefa´aat onda Allah ce uslisati nase dove, trebamo i moramo se nadati i Allah ce nas uvesti u vjecnu ljepotu – dzennet.
Božji Poslanik se vratio s ovim Božjim darom. Vraćajući se sreo je hazreti Musaa, koji ga je zapitao, šta mu je Bog naredio. Hazreti Muhammed mu je odgovorio da mu je naređeno dnevno pedeset farzova. Hazreti Musa mu je rekao:
“Ja sam iskušao Izraelićane. Tvoj narod to neće moći podnijeti. Vrati se pred Veličanstvo Svemogućeg i olakšaj ove farzove.”
Božji Poslanik se vratio:
“Bože moj narod je slab i nemoćan”.
Svemogući mu je spustio i snizio farzove. Božji Poslanik vraćajući se opet je naišao na Musaa. Kazao mu je kakvo je stanje. On s eopet vratio Svemogućem Bogu i molio Ga. Konačno je naređeno pet dnevnih namaza (molitava).
Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. kazivao Mekkelijama o Israu i Mi’radžu oni su se čudili i nisu mu vjerovali. Tražili su od Poslaniku s.a.v.s. da im opiše Jerusalem, znajući da on nikada ranije nije bio u tom gradu. Muhammed s.a.v.s. im je opisivao i najsitnije detalje, što je zapanjilo sve prisutne.
Neki opet nisu povjerovali pa se zaputiše hazreti Ebu Bekru i rekoše mu: „Onaj tvoj prijatelj Muhammed govori da je noćas išao u Jerusalem a da je jutros osvanuo, ovdje, među nama.” Na to hazreti Ebu Bekr reče: „Ako je Muhammed s.a.v.s. to rekao onda je to istina i ja mu vjerujem. Ja mu vjerujem i više od toga. On mi govori da mu dolazi melek i donosi mu vijesti s nebesa i ja mu vjerujem. Zašto mu ne bi i to povjerovao.” Tom prilikom Ebu Bekr je prozvan Es-Siddik – što znači iskreni, istinoljubivi, odnosno, onaj koji potvrđuje Istinu
Molimo Allaha da nam pomogne da svoj namaz skrušeno i ponizno obavljamo, amin!
رَبَّنَا فَاغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا وَكَفِّرْ عَنَّا سَيِّئَاتِنَا وَتَوَفَّنَا مَعَ الأبْرَار – „Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.“ (Ali-Imran, 193)
Prva otvorena tribina – famelijarno okupljanje : 25.06.2011
Imam: Abdulah ef. Cajlakovic