Identične sudbine muslimana Bosne i Arakana

Šta povezuje srpske nacionalističke vođe iz 90-tih na Balkanu i lidere budista u Mijanmaru

SARAJEVO

Faruk Vele

Muslimanima današnjeg svijeta historija je, izgleda, namijenila tešku sudbinu. Iako su hiljadama kilometara udaljeni jedni od drugih, njihov usud je počesto vrlo tragičan.

Povijest im se, zahvaljujući beskrupuloznosti svjetske političke scene, ali mnogo puta i njihovim greškama i zabludama, iznova i iznova ponavlja. A svjetski moćnici, pod krinkom dobronamjernosti, raspravljaju o tome imaju li muslimani uopće budućnosti…

Slučajeva je mnogo. Od Palestine i Iraka, do Kosova, Čečenije i Bosne.

Među primjerima koji to itekako mogu potvrditi jesu sudbine Bošnjaka u Bosni, prije 20-tak godina, i danas muslimana Arakna u Mijanmaru. Nevjerovatne su paralele koje se mogu povući između sudbine evropskih i muslimana u dalekoj Aziji, te naprosto tjeraju na razmišljanje.

Primjerice Rohingya muslimane lokalni Rakhine budisti tretiraju kao strance, imigrante u svojoj državi, iako generacije muslimana žive u Arakanu. Upravo zato ih posljednjih mjeseci posebno brutalno progone, tvrdeći da “imigrante treba istjerati”.

Na sličan način su srpski nacionalisti Bošnjake nazivali Turcima, te ih, kao i Albance na Kosovu, tretirali uljezima na Balkanu.

Nije li Ratko Mladić pri ulasku u Srebrenicu u jeku genocida nad tamošnjim Bošnjacima poručio da je došlo vrijeme da se “Turcima osvetimo na ovom prostoru”?

Na identičan način na koji danas predstavnici mijanmarskih budista tvrde da tamošnji muslimani “sami pale svoje kuće” i žele se predstaviti žrtvama, ratni čelnici bosanskih Srba kojima se danas sudi u Haškom tribunalu tvrdili su kako su Bošnjaci, između ostalog, sami ispalili granatu na pijacu Markale u Sarajevu kako bi izazvali reakciju svjetske javnosti, da su smišljeno Srebrenicu predali u ruke Srbima ne bi li NATO izveo napade na srpske položaje, kako su Bošnjaci sami ubijali svoje sunarodnjake snajperskim hicima na ulicama glavnog grada Bosne i Hercegovine…

Pobjedom Arakanske nacionalističke stranke (RNDP) na izborima 2010. godine, na vodeću poziciju u državnoj Vladi došla je stranka koja negira postojanje Rohingya kao etničke grupe.

Kako “Al Jezeera” donosi u dokumentarcu pod naslovom “Skriveni genocid”, koji je proteklog vikenda predstavljen i javnosti Balkana, lider spomenute stranke dr. Aye Maung je više puta izjavio da bi ljude koji sebe nazivaju Rohingya trebalo deportirati iz rodne u neke treće zemlje.

Poput dr. Maunga, i dr. Vojislav Šešelj je tokom 90-tih tvrdio da “muslimane treba istjerati u Tursku”.

Slično tome, u svojim nastupima srpski nacionalisti su često Bošnjacima spočitavali kako su oni zapravo”Srbi koji su prešli na islam”. Sličnih glasova moglo se čuti i među pojedinim Hrvatima, koji su smatrali da su Bošnjaci zapravo islamizirani Hrvati. Nastavak je to starijih teza da su muslimani iz Bosne samo “etnička grupa”.

Takve poruke neodoljivo podsjećaju na tvrdnje koje danas iznosi dr. Aye Chan, arakanski historičar koji živi u Japanu. On, naime, poriče postojanje Rohinja, tvrdeći da su oni “izmišljeni narod”.

Kao što su srpski nacionalisti 1986. godine plasirali Memorandum Srpske akademije nauka (SANU) u kojem se provlači teza o “velikoj Srbiji”, što je, jasno, bio uvod u zločine na Balkanu, tako su i budisti u Mijanmaru još 1988. godine pripremali plan o rješenju pitanja muslimana u Arakanu!

“Hoće da svoju državu, hoće da nas sviju pobiju”, tvrdi jedan od budustičkih predstavnika u dokumentarcu “Skriveni genocid”.

Takve tvrdnje su identične onima iza kojih su stajali srpski nacionalisti u Bosni predvođeni Karadžićem, a poticani i pomagani iz Srbije. Oni su, naime, tada objašnjavali stranim liderima i novinarima da Srbima prijeti “zelena opasnost”, kako “muslimani žele svoju državu utemeljenu na Šerijatu i Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovića”, kako brane “kršćansku Evropu od muslimana i islamskog fundamentalizma”…

“To je zemlja naših predaka. Ljudi se plaše… Želimo zaštititi budizam i blagostanje”, govori dr. Chan u maniru Radovana Karadžića iz 90-tih koji je na veoma sličan način veoma često govorio o “zaštiti otadžbine” i pravoslavlja na Balkanu. Takvu tezu nastoji provući i kroz suđenje koje se odvija u Haškom tribunalu.

Profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Sarajevu, ugledni bosanskohercegovački historičar Enver Imamović kaže za agenciju Anadolija (AA) da nije nimalo slučajno da se nad muslimanima diljem svijeta vrše zločini i genocid.

“Apsolutno mogu povući paralele između metoda koji su primijenjivani u Bosni i onog što se danas dešava u Mijanmaru. Uzroci takvih događaja vuku porijeklo još iz vremena postojanja kolonija, pa i ranije, u vrijeme Križarskih ratova. Kolonijalne sile su, naime, na svim meridijanima zavađale lokalne narode. Sve je to i danas povezano s ekonomijom, s naftom i drugim bogastvima. Očito da je nekima ponovo cilj da ovladaju prostorima gdje žive muslimani. Pogledajte šta se dešava diljem svijeta od Bosne, Palestine, do Čečenije i Sirije. Svugdje stradavaju muslimani. To nije i ne može biti slučajno”, rekao je Imamović za AA.

Film Phila Reesa na “Al Jazeeri” donosi neoborive dokaze o sistematskom progonu i etničkom čišćenju nad Rohingya muslimanima u Mijanmaru.

Kako je u dokumentarcu katarske mreže izjavio vodeći stručnjak na ovom polju profesor William Schabas, donedavno predsjednika Međunarodne asocijacije istraživača genocida, “ulazimo u zonu u kojoj se riječ genocid može koristiti”za zločine nad Rohingya muslimanima.

(Anadolija)