Dvadeset i tri godine od pocetka Agresije i obiljezavanje Dana Armije RBiH

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
28 Dzumade – l – Uhra – 1436.H. / 17 April 2015.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Dvadeset i tri godine od pocetka Agresije i obiljezavanje Dana Armije RBiH

hutbaHvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, hrabre šehide i sve Allahove dobre robove.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Tema današnje hutbe je dvadeset i tri godine od početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, te dvadesettrogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Zvanicno, 06. Aprila su se navrsile dvadeset i tri godine od početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane krnje Jugoslavije, a godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske. A 15. April se obiljezava kao dan izrastanja jedne od najhrabriji ljudi zvani Armija RBiH. A juče su se draga braco navršile 22 godine od teškog ustaškog zločina u Ahmićima kod Viteza, u kojem je mučki ubijeno 116 bošnjačkih civila, a selo je opljačkano i spaljeno.

Draga braco, pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije nas Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti kako se isto ne bi ponovilo našoj djeci i potomcima, pa i nama samima! To su pojmovi koje moramo dobro urezati u našu memoriju i memoriju naših ukućana, rodbine i prijatelja, tačnije našega naroda, bez obzira gdje zivjeli!

Podsjećam sebe i vas na drugi dio 217. ajeta Sure El-Bekare: …Oni će se neprestano boriti protiv vas, dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli…
Ova kur’anska istina ostaje sve do Sudnjega dana i o njoj nema polemike, a najčudnije je i najbolnije kada se ove kur’anske istine kušaju vlastitim iskustvom i opet se ne izvuče pouka, i opet se s vrmenom udaljavamo od vjere i vjerskih principa i opet privrzenost vjerskoj istini blijedi u nama, i opet se korak po korak udaljavamo od dzamije i svega onoga sto vjera sa sobom nosi, pa se bojim da ne ucimo lekcije iz vlastitog iskustva i da nam se nedaj Boze ponovi isto ili gore.

Početkom 1992. godine srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Načertanije, Ilije Garašanina, srpskog nacionaliste koji je sredinom XIX stoljeća zagovarao stvaranje Velike Srbije, kao i Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i umetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao “nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili“. Nakon oružane agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: takozvana Jugoslovenska narodna armija (JNA), jedinice MUP-a krnje Jugoslavije, paravojne formacije krnje Jugoslavije u vidu: Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih i izdajničke srpske snage iz Republike Bosne i Hercegovine. Preduzete su opsežne zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja nesrba, a na prvom mjestu Bošnjaka.

Okrvavljene kame, kojima su s koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, a živa izvađena djeca bacana u zrak i dočekivana na njih, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe takozvane JNA, kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje su građani Republike Bosne i Hercegovine godinama plaćali i kupovali, stavljeno je na raspolaganje četnicima, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze sa islamom i muslimanima.

Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali biti poubijani na što svirepiji način. Kada srbijanski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od devet godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je “udariti na čast žene muslimanke” teže i od samog ubistva. Tako je projekat silovanja sistematski provođen na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. Čak su prisiljavali očeve da siluju vlastite kćeri, što bošnjački moral nije mogao prihvatiti. U usijane rerne su pred očima majki stavljali njihovu dojenčad. Žive Bošnjake su posipali benzinom i palili ih u vlastitim kućama. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima um staje…

Zločini iz I i II svjetskog rata nad golorukim i naivnim Bošnjacima su se ovoga puta dešavali na kraju XX stoljeća, na oči cijeloga svijeta, dok su naivni Bošnjaci bili sigurni u efikasnu vojnu intervenciju i humanitarnu pomoć međunarodne zajednice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo i to ova tvrda bošnjačka glava mora dobro zapamtiti i ove zlocine Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda.

Draga braco, ne zaboravimo agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima, budimo budni i oprezni, trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama, rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu, učimo ih da budu moralni, vrijedni, hrabri, jasni i nepokolebljivi, govorimo im da ako žele sačuvati našu lijepu Domovinu da moraju vrijediti za troje, da moraju u svemu biti najbolji, da bosanksom zemljom moraju hodati dostojanstveno i na prstima, svjesni da je svaki korak koji naprave korak po čistoj šehidskoj krvi najhrabrijih i najboljih od nas, pričajmo im o agresiji i genocidima, budimo ponosni i odlučni i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima čekamo milost koljača!

Draga braco, posebno omladino sjecajmo se s ponosom nasih šehida, maloljetnih dobrovoljca, invalida, znanih i neznanih junaka, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranih boraca, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, Državu i našu i čast svih časnih građana naše Domovine, nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stiditi, jer se Bošnjaci nemaju čega stiditi, niti koga mimo Allaha, subhanehu ve te’ala, bojati!
Hiljade šehida su pali na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i koji se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara i rastvara. Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe!
Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je “dobro” samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku “dobrotu” svijeta nikada neće zaboraviti.
Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate… svoje sehide. Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, Zemlja u kojoj su zagarantirana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju…
Danas u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi teška borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju Države koja je skupo plaćena! Moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A mi nismo, nasi ne valjaju. Nas predsjednik ne valja, nas Reis ne valja, nas poduzetnik ne valja, nas graditelj ne valja, nas komsija ne valja. A, nije tako!!!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi našoj ugroženoj braći ma gdje bili, sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, nagradi Firdevsom porodice šehida za njihov sabur i sastavi ih sa šehidima u Džennetu, kazni zločince zasluženom kaznom i ostavi ih bez pomena i poroda i zameti im svaki trag, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca i učini ih boljim čuvarima dina i Države od nas, oprosti našim roditeljima i dobrim precima, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Check Also

RAMAZANU STA NAM OSTAVLJAS

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji– Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 02. SEWWAL – 1442.H. …

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA–PORUKA

Imam Abdulah – ef. Čajlaković – 13. Maj 2021 g.MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN خطبة عيد …