10 Januar 2013 12:36 ( 10 Januar 2013 12:46)
Blažević demantira da je njegova trenerska karijera okončana i tvrdi da je bolji od Capella i Mourinha
ZAGREB
Filip Mursel Begović
Proslavljeni nogometni trener i nekadašnji izbornik reprezentacija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Švicarske i Irana, Miroslav Ćiro Blažević, demantirao je u intervjuu za agenciju Anadolija da se povlači iz nogometa. Blažević je za Anadoliju govorio u njegovom omiljenom kafiću Charlie Braun usred Zagreba, nekoliko dana nakon što je kao trener NK Zagreb najavio kraj svoje trenerske karijere.
„Malo sam bio revoltiran pa sam to rekao, ali kada sam prespavao rekao sam da nitko nije vrijedan mog zadovoljstva, a ja moram raditi. Ja znam da sam trenutno najbolji trener i to će kad tad osjetiti oni koji su me preverili, u biti su sebe prevarili“, rekao je trener kojega mnogi nazivaju živom legendom i na taj način opovrgao prekid svoje trenerske karijere.
Blažević nije želio govoriti o konkretnim razlozima svađe u klubu.
„Ja sam Hrvat i ponosim se time da sam Hrvat, ali mislim da nema gorih ljudi na svijetu od nas. Svi su solidarniji jedni prema drugima od nas: i Srbi i Makedonci i Slovenci… mi ne. Mi jednog čovjeka koji je nešto napravio odmah probamo dezavuirati, podvaliti mu, napraviti od njega pedera, a on nije peder, od njega lopova, a on nije lopov. Jako sam žalostan zbog toga. Bio sam u Kini, u Iranu, u cijelom svijetu, i uvijek sam imao nostalgiju prema Hrvatskoj, a kada dođem ovdje shvatim da je nostalgija bolji izbor“, kazao je Blažević i rekao da ima još jedna bitna stvar u vezi njegovih identiteta.
„Ja sam i Bosanac i ponosan sam što sam Bosanac. Neka oni viču Ćiro Bosančeros, ali da nije bilo tog Ćire, ne bi oni imali tolike radosti. Što to oni nisu napravili? 24 godine su čekali da budu prvi i trebao je doći jedan Bosančeros da im kaže: ‘Dosta je bilo, nema više zezancije’. Koliko god ovo bilo neukusno reći, ja znam kolike su moje zasluge što smo bili treći. Od UEFE sam izravno dobio potvrdu da sam ja napravio dva najveća skoka u povijesti nogometa. Kako smo bili nova država, bili smo stoti na ljestvici, pa sam nas dogurao na 26. mjesto, pa na treće. Na to sam ponosan, to je rezultat u kontinuitetu, a ne cik-cak. Nepravedni su ovi ljudi prema meni i ja to vrlo teško podnosim. Evo, ovo svježe, ja sam zadnji čovjek kojega su trebali dirati, a jesu, u moje dostojanstvo, u moj ponos, prevarili me. Ne možeš mene varati. Vidiš, ogorčen sam trenutno, inače tako ne govorim“, požalio se Blažević novinaru agencije Anadolija i izrazio žaljenje što „ovi u vladi ne shvaćaju, glupi su, što je nogomet“.
„On je najveća mogućnost propagande jedne države. E, to je Tuđman znao. Da nije njega bilo mi nikada ne bi bili treći jer je on dao neophodnu podršku, akcenat, značaj, shvatio da je to najefikasnija afirmacija jedne zemlje. S nekih 3% što su ljudi znali za ovu zemlju, nakon Svjetskog prvenstva to je otišlo na 30%, a Šuker je bio poznatiji od Hrvatske“, prisjetio se popularni Ćiro.
Na pitanje da li je porazno da se u svijetu više zna za Šukera, nego za Miroslava Krležu, poznati trener je odgovorio da kulturu i književnost prati jedan određen broj ljudi, a nogomet prate svi staleži.
„U jednoj masi nogomet je superirniji od Krleže, ali od Tesle nije, jer je to genijalac koji je obilježio čovječanstvo, dao je čovječanstvu svjetlost. Nogometaši imaju tzv. instinktivnu inteligenciju. Ako to nema on ne može postati afirmirani nogometaš. Svi oni koji potcijenjuju nogometaša na intelektualnom nivou su zavidni i zlobni. A, pazi, onaj tko ima pare nikad ga nemoj potcijeniti“, istakao je Blažević koji je u jednom periodu, dok je trenirao FK Priština, nazivan albanskim narodnim herojem. Uz to, devedesetih je bio hrvatski heroj, a nedavno i bosanski. O tome je rekao da je činjenica da se pobjedniku svi priklanjaju.
„Bio sam i kod Dodika pa sam ga malo okrenuo. Da smo imali sreću da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo, ja ti kažem da bi se Bosna ujedinila“, sasvim je ubjeđen Blažević koji je pritom otkrio da je sentimentalno vezan za Travnik.
„Svaku priliku koristim da odem na groblje mojih roditelja i evociram ono na što smo uvijek najviše vezani: na djetinjstvo i mladost koje sam proveo tamo. Nažalost, svi moji prijatelji su više-manje umrli. Sretan sam kada se, sa njih par koji su ostali, nađem i evociram sve što nam je Travnik pružio. U moje vrijeme u Travniku je postotak Srba, Hrvata i Bošnjaka bio podjednak, ali nikada nismo pitali za nacionalnost, svi smo se voljeli, svima je na kraju bio šok kada se dogodila najgora nesreća, a to je rat. Kakav rat? Oni Švicarci se međusobno mrze i ne mogu se očima vidjeti, ali nitko čakiju ne vadi. To je na nivou koji im je omogućio da budu najnaprednija država u Europi“, kazao je Blažević i pojasnio kako misli da međuetničko zajedništvo u Bosni nije utopija.
„Možda za ovu generaciju je, ali doći će mladi pametni ljudi koji će shvatiti da ne smijemo primitivizam manifestirati u tom najelementarnijem i najopasnijem obliku. Da te ja ne volim zato što ti nisi Hrvat, to je apsurd, to je primitivno. Ja sam to iskusio na svojoj koži, moja dva brata od 17 godina su poginuli kao ustaše. Ja sam svoju majku gledao kako umire od tuge, a umrla je vrlo mlada“, tužno se prisjetio Blažević.
Na pitanje o nacionalnim emocijama i primitivizmu koji se najčešće manifestiraju kroz navijačko nasilje, Blažević je ustvrdio da se to ne može riješiti represijom.
„Pogotovo s mladosti ne možeš ništa sa represijom. Tko to misli taj je utopista. Jedino odgoj i preodgoj i to onaj najelemetarniji odgoj, obiteljski. Moraš, sine, tu svoju djecu odgajat u pozitivnom svijetu, ovo je negativ. Jako sam nesretan radi tog navijačkog nasilja. Takav sam bio i kad sam bio mlad, nikad nisam pravio razliku, bitno mi je bilo da je netko čovjek, da je pozitivan. Nije ta mladost kriva, uvijek je politika kriva, ona dirigira sve, u toj mjeri da presuđuje hoćeš li ti biti gladan ili ne“, naglasio je Blažević i dodao da se dovoljno ne radi sa mladima.
Blažević je odgovorio i na pitanje da li bi mlada nada Dinama Alen Halilović trebao igrati za hrvatsku ili bosanskohercegovačku nogometnu reprezentaciju.
„Da sam otac Haliloviću ja bih ga odmah dao u hrvatsku reprezentaciju. Kao što bi u ovom paklu najljepše zemlje u svijetu, a Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu, svakome rekao bježi ako možeš pobjeći. No, govorimo da Halilović ima bolje uvjete nego u Bosni, ima veće mogućnosti da iskoristi svoj talenat. Da je Ibrahimović bio u Bosni ili u Hrvatskoj upitno je što bi postigao. On je bio u srcu Europe. Ja kažem da sam bolji trener od Capella. Onda me pitaju: ‘Kako to?’ Pa da su Capello ili Mourinho rođeni u Travniku, došli bi do Turbeta. Nek oni odu iz Travnika do vrha nogometa, ma daj“, uvjeren je Blažević koji je Alenovom ocu Seadu Haliloviću bio trener.
Ćiro Blažević bez imalo kompleksa tvrdi da je Hrvatska nogometna velesila. Na pitanje tko je toj velesili udario temelje, također bez kompleksa odgovara:
„Ćiro Blažević je stvorio temelje. Ja sam došao do trećeg mjesta. Oni su, hvala Bogu, toliko godina među prvih deset, ali nitko ne može osporiti da je Hrvatska nogometna velesila. Ovo podneblje je čudesno, ne mislim samo na Hrvatsku, već i na Bosnu, Srbiju, Crnu Goru, tu se svakodnevno izbacuju novi igrači i novi talenti. Ali vođa je bitan, Štimcu želim sve najbolje, gledam ga kao svog sina. Ne bi želio da izlazi s nekim izjavama kao da ima kompleks Ćire Blaževića, svako malo me ubode. Međutim, ja mu želim da uspije zbog sebe ali i zbog hrvatskog nogometa.“
Na koncu, Blažević je poželio dopisniku agencije Anadolija iz Zagreba, koji je s njim vodio razgovor, objasniti zašto su Bosanci i Hercegovci tako daroviti i zašto uspiju kada se zapute u svijet.
„Turci su najbitniji što smo mi tako inventivni. 500 godina su nas maltretirali na vlasti. Naši pradjedovi su razvijali jednu maštu kako da egzistiraju i genetskim kodom to je ova generacija naslijedila i ona ima maštu, kreativnost i duhovitost. U bazi toga i te kvalitete su Turci. Pogledaj šta su Turci napravili sa ovim Sulejmanom. Ma kakvi Amerikanci, kakva kinematografija, oni sve su nadišli. Vidi, boli mene briga za Turke, šta bi ja sad tebi njih hvalio, ali je to činjenica. Gledaj ti to da mi svi idemo njima na pripreme, jer su oni imali refleks da naprave ono radi čega svi hrvatski klubovi idu u Antalyju. Bogami, kako vidiš, više nas ne okupiraju sa sabljama, nego sa znanjem, umjetnošću. Veliki sam njihov pobornik“, veselo je zaključio legendarni nogometni trener MiroslavĆiro Blažević.
(Anadolija)