Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –08 Zul Hidzdze – 1440.H. / 09 August 2019.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Neka je sva Slava i Hvala Allahu dz.s. Stvoritelju Uzvisenom, Gospodaru svih svjetova. Onome koji nas nejakim stvara, a onda nam u mladosti nasoj snagu daje, a koju nam opet u starosti nasoj oduzima, nebi li smo na vlastitom primjeru shvatili, da ce sve na nebesima i na zemlji proci i da ce na kraju ostati samo On – Allah dz.s. Gospodar Vjecni i Plemeniti. Neka su mir, spas i blagoslov na Njegovog posljednjeg Poslanika i Vjerovjesnika, Muhameda sina Abdulahovog, na njegovu casnu porodicu, na njegove ashabe. I neka su mir i spas na sve vjernike sa istinom u srcu i djelu do Dana Sudnjega.
Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.
Postovani dzemate,
Ovaj naš praznik, u nedelju sto je sada, nosi u sebi dva ibadeta koji su međusobno povezani a to su obavljanje petog islamskog šarta hadža i klanje kurbana. I u jednom i drugom ibadetu postoji žrtva. Hadžije koje je Allah počastio da ove godine zijarete Bejtullah žrtvuju svoje vrijeme, svoj novac, i svoju snagu kako bi se odazvali Allahovu pozivu i mnogi od njih i kurbane kolju. Oni koji još nisu osjetili Allahov poziv, koji su ove godine propustili da obave peti islamski šart i oni takođe su zaduženi da nešto od sebe žrtvuju a to je klanje kurbana.
Svake godine upravo ovaj kurban bajram ili hadžilanski bajram nas podsjeća i uči da ako želimo uspjeti ili bilo šta ostvariti onda se moramo žrtvovati. Onaj ko želi da postane doktor mora žrtvovati sate i sate provedene uz knjigu. Onaj ko želi postati vrijedan majstor mora žrtvovati sebe i svoje vrijeme. Onaj ko želi postati uspješan sportaš mora redovno dolaziti na treninge, umarati se, odvajati vrijeme za treninge, znojiti se kako bi uspio.
Isto tako moja draga braćo ako želimo da uspijemo kod Allaha moramo se žrtvovati. Moramo raditi za Allahovu vjeru, moramo odvajati vrijeme za namaze, vrijeme za učenje Kur’ana, vrijeme za dolazak u džamiju itd. Svi shvataju da bez rada i požrtvovanosti na dunjaluku nema napretka ni na jednom polju, jer mi smo dobro vidjeli da lošeg doktora ili majstora ili igrača neće niko. Zapitajmo se da li možemo biti Allahu dragi a da ništa ne činimo ili da sa malo truda ostvarujemo dobre rezultate. Vallahi, bez rada za Allahovu vjeru, bez pokornosti, bez ibadeta, bez namaza nećemo biti uspješni i to ne samo na ahiretu nego čak i ovdje na ovome svijetu.
Braćo draga, sve je povezano jedno s drugim. Ako imaš problema u braku, ako te djeca ne slušaju, ako se ne slažeš sa radnim kolegama, ako si stalno u neimaštini, znaj da razlog tome leži u našoj udaljenosti od Allaha. Primaknimo se Allahu samo za jedan pedalj i Allah će nam se primaći za dužinu lakta, primaknemo li se za dužinu lakta Allah će nam se približiti za jedan korak, krenemo li ka Allahu koračajući Allah će nama doći trčeći. Zar nije došlo vrijeme da se naša srca smekšaju??? Zar nije došlo vrijeme da se vratimo Allahu, da našu nepokronost zamjenimo pokornošću??? Zar nije došlo vrijeme da učinimo pokajanje, da se okanemo nemorala, da se prođemo kocke i drugih harama??? Jeste, vrijeme je došlo, i bolje je da to shvatimo ovdje i to još danas, nego da to shvatimo onda kada nas na tabut polože, jer onda će biti kasno.
Ako se vratimo Allahu, Allah će naše stanje izmjeniti, popraviti i uvidjećemo da smo dugo vremena lutali. Jedan naš brat nam pripovijeda kako je pred ramazan ove godine promijenio svoj život. Opisuje kako je živio kao većina omladine, izlazio je u diskoteke, konzumirao alkohol, činio nemoral i na kraju svega toga se oženio. Ali šejtan ne da mira, jer duša nije očišćena, još u njoj ima harama, još nije donešena teoba, pokajanje. On je i dalje nastavio da živi isto kao i prije. Radio je u Sloveniji pa bi dolazio kući svojoj suprugi, ali se stalno sa njom svađao. I to se tako ponavljalo nekoliko godina, čak i kada bi nazvao na telefon njihov razgovor bi se završavao svađom. Nakon jednog razgovora kada je sav bijesan i ljut bacio telefon uhvatio se za glavu pitajući se zašto mu se ovo dešava? Razmišljao je šta da učini. Vidio je da nema izlaza da će ga ovakav način života uništiti. I onda, pogledajmo kako to biva kada Allah hoće nekome svoje svjetlo da da, dođe mu ideja te reče samom sebi. Šta mislite šta je rekao???
Reče:”Zašto ja ne bih Allahu na sedždu pao? Zašto se ne bih Allahu za pomoć obratio? Zašto ne bih klanjao?” “Ali kako ću kad ne znam”-reče samom sebi. Te on priđe kompjuteru, otvori internet efendiju i nađe kako da se abdesti i kako se klanja. -kaže on- “kad sam prvi put u svom životu stao na namaz sav sam drhtao, bio je to za mene preporod.” Kada sam došao kući sve je bilo kao i prije, ali začudio sam se samom sebi odakle mi sabur da slušam ženina prigovaranja i da ništa ne odgovaram. Malo pomalo i žena je sve manje i manje prigovarala i u naš život se ponovo vratila ljubav i radost.
Izlaz braćo draga iz svake situacije u kojoj se nalazimo jeste u povratku Allahu, očistimo naša srca, naše duše, padnimo Allahu na sedždu, obratimo se za pomoć i Allah je zasigurno neće uskratiti.
Ali eto ima i ljudi kojima kada kažeš:”Hajdemo da klanjamo.” On odmah pita:”A koliko puta dnevno?” “Pet puta u toku dana i noći.” “Pet puta-začudi se on- nećemo imati vremena ni jesti ni kahvu popiti a gdje su filmovi, serije, utakmice, valja sa rajom izlaziti, ko će naći vrijeme za to?”
Ili zna reći:”Još sam ja mlad, ima vremena, kad ja budem star onako ko moj dedo i ja ću samo u džamiju ići, živi brate dok si mlad, a kad ostariš onda je gotovo.”
Sve ovo zasigurno nisu valjani razlozi da čovjek Allahu na sedždu ne pada, jer ni jedan namaz ne traje duže od desetak minuta. A onaj ko bude čekao starost i misli da će u starosti biti bolji, zasigurno se vara, jer imamo primjera onih koji se i u starosti nalaze ondje gdje su bili u mladosti.
A ima onih koji otvoreno priznaju da ne klanjaju pa kaže: “Ja ne klanjam, ali sam zasigurno bolji od pola onih koji dolaze u džamiju.” Ili zna se pravdati i sljedećim: “Ja ne idem u džamiju zbog Hase i Huse, kada oni ne budu dolazili u džamiju, onda ću ja doći.” Ili ima i ovo opravdanje: “Ja ne klanjam, ali imam dobro srce, ja sam dobar u duši, ja nikome ništa loše ne radim, ne lažem, ne kradem ne ubijam…”
Ovo su neka od opravdanja kojih se oni koji ne klanjaju ili ne dolaze u džamiju pridržavaju i to najviše iz razloga što ne poznaju dovoljno svoju vjeru.
Što ne poznaju važnost, bit i suštinu namaza i što na ovaj način pokušavaju da opravdaju sebe i svoje djelovanje. A šta ćemo reći Allahu na Sudnjem danu kada nas bude pitao: “Robe moj, gdje ti je namaz?” Šta ćemo onda odgovoriti? Ni jedno opravdanje nam kod Allaha neće koristiti.
Vjernik pored toga što žrtvuje svoje vrijeme on žrtvuje i svoj imetak kako bi i na taj način obezbijedio Allahovu ljubav i kako bi bio uspješan na oba svijeta.
Allah na mnogo mjesta podstiče na žrtvovanje imetka govoreći da su oni koji se bore imecima i životima svojim pravi vjernici. A u suri El-Munafikun Allah podstiče na udjeljivanje od svog imetka rekavši:
وَأَنفِقُوا مِن مَّا رَزَقْنَاكُم مِّن قَبْلِ أَن يَأْتِيَ أَحَدَكُمُ الْمَوْتُ فَيَقُولَ رَبِّ لَوْلَا أَخَّرْتَنِي إِلَىٰ أَجَلٍ قَرِيبٍ فَأَصَّدَّقَ وَأَكُن مِّنَ الصَّالِحِينَ
I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: “Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!”(El-Munafikun, 10)
وَلَن يُؤَخِّرَ اللَّهُ نَفْسًا إِذَا جَاءَ أَجَلُهَا وَاللَّهُ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite. (El-Munafikun, 11)
Poruka ove današnje hutbe jeste da budemo požrtvovani, da žrtvujemo sebe, svoje vrijeme, svoj imetak, svoju snagu kako bi zaslužili Allahovu milost i Allahovu ljubav.
Molim Allah da nas ucini u srcu snaznim vjernicima kako bi uvijek bili spremni na zrtvu u ime Njega a zarad naseg dobra ovog i buduceg svijeta. Amin.
