Allah je na strani dobrih, strpljivih, bogobojaznih i pravednih

Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).

O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi! (en-Nisa’, 1).

O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na nimetima i blagodatma kojima nas daruje. Salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve sljedbenike do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

Allah je na strani dobrih, strpljivih, bogobojaznih i pravednih

Poštovani džema’ate, draga braćo,

U ovim sumornom i za ummet teškom vaktu i zemanu, podsjecam sebe i vas na poruku Uzvišenog Allaha: ”O vjernici, ako Allaha pomognete, i On ce vama pomoci i korake vaše ucvrstiti.” (Muhamed, 7)
Kao što Uzvišeni veli: „A Allah ce sigurno pomoci one koji vjeru Njegovu pomazu.“ (El-hadz, 40)
Muslimanima ce Allahova pomoc i pobjeda doci onda kada pocnu istinski slijediti njegov šerijat i kada u tome ustraju. Uzvišeni Allah kaze: ”A da se pravog puta drze, Mi bismo ih vodom obilnom pojili” (El-Dzin, 16) U smislu da, ko se drzi pravog puta bice u izobilju i na ovom i na buducem svijetu i u okrilju milosti Uzvišenog Allaha.

Dakle, muslimani trebaju nastojati da se drže pravog puta i ne smiju dozvoliti da slabost ovlada njihovim srcima, nego treba da rade ono cime je njihov Gospodar zadovoljan i ono zbog cega ce im On – Allah pomoci. Muslimani treba da iskreno vjeruju u Allaha, da budu bogobojazni, pravedni, cine dobra dijela, da se medjusobno potpomazu i strpe se u svim nevoljama i teskocama.
Uzvišeni Allah obavještava ih da je on na strani pravovjernih, pa kaže: وَأَنَّ اللّهَ مَعَ الْمُؤْمِنِينَ … ”… i Allah na strani vjernika.” (El-Enfal, 19)
Pažnja Uzvišenog Allaha stice se iskrenom dovom i opcim dobrocinstvom. Allah dž.š., kaze: “Reci: – Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkan, 77)
”I imetak na Allahovu putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro cinite, Allah zaista, voli one koji dobra dijela cine.” (El-Bekare, 195)
”One koji se budu zbog Nas borili Mi cemo sigurno, putevima koji nama vode uputiti; a Allah je zaista, na strani onih koji dobra dijela cine!.” (El-Ankebut, 69)

Pažnja Uzvišenog Allaha dž.š., postize se bogobojaznoscu. Allah dž.š., kaze: وَاتَّقُواْ اللّهَ وَاعْلَمُواْ أَنَّ اللّهَ مَعَ الْمُتَّقِينَ … – ”…i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani bogobojaznih.” (bogobojazni su oni koji se grijeha klone) (El-Beqare, 194)
”… A jest! Samo onoga ko obavezu svoju ispuni i bogobojazan je, Allah voli.” (Ali-Imran, 76)
Pažnja Uzvišenog Allaha dz.š., stice se strpljivošcu. Uzvišeni Allah kaže: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اسْتَعِينُواْ بِالصَّبْرِ وَالصَّلاَةِ إِنَّ اللّهَ مَعَ الصَّابِرِينَ – ”O vjernici, trazite sebi pomoci u strpljivosti i obavljanju molitve-namaza! Allah je doista na strani strpljivih.” (El-Beqare, 153)

”Koliko su puta malobrojne cete, nadjacale mnogobrojne cete! – A Allah je na strani izdrzljivih.” (El-Beqare, 249)
Pa, Uzviseni Allah pita: ”A zašto se vi nebiste borili na Allahovu putu za potlacene, za muškarce, za zenu i djecu…” (En-Nisa, 75)
Kada muslimani budu imali puno povjerenje u Allahovu podršku i pomoc, sve poteškoce i nedace bit ce rješive i pomoc Allahova nece izostati.

Poslanik a.s. time je hrabrio Ebu Bekra, r.a. ”…kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pecini i kada je on rekao drugu svome: ”Ne brini se, Allah je s nama!” ”Pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i ucinio da rijec nevjernika bude donja, a Allahova rijec, ona je – gornja. Allah je silan i mudar.” (Et-Tevbe, 40)
Allahovo obecanje je opce i trajno, jer On kaže: ”…a duznost Nam je bila vjernike pomoci.” (Er-Rum, 47) Sve to vjerniku uliva dodatnu snagu, samopouzdanje, vjeru da ce islamski narodi opstati, pobjediti a islam ocuvati i da Allahova pomoc njima nece izostati, ako Bog da.

Svaki musliman treba da se osjeca odgovornim za bracu muslimane, bez obzira u kom kraju svijeta žive, jer Allahov Poslanik a.s., je rekao: ”Onaj koga se ne ticu problemi muslimana, taj im i ne pripada!”

Ali problemi, naglasavam Poslanik je u ovom hadisu rekao problemi, a nije rekao da se nas ticu druge stvari nekog drugog-bilo to komsija ili brat musliman, da mi kao sto je obicaj kod nas kazemo, turamo nos u tudje stvari, da se brinemo ko sta i kako radi. Znajte da je ogovaranje i prenosenje tudjih rijeci i cinkarenje brata muslimana drugom muslimanu ili jos gore nevjerniku svakom od nas Haram, veliki grijeh. I neka se niko i nikada ne usudi da to uradi bratu Muslimanu, jer djaba mu i dzamija i namaz tada, i ako gleda da naudi svome bratu Muslimanu. Ima dosta stvari koje treba uskladiti, sam sa sobom rijesiti, pa do glave Islama doci, a to je namaz.
Muslimani jedni sa drugima moraju suosjecati, jer Allahov Poslanik a.s., je rekao: ”Primjer muslimana u njihovoj medzusobnoj ljubavi, samilosti i suosjecanju je kao primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ cijelo tijelo trpi nesanicu i temperaturu.” (Muslim)
Ta povezanost i bratstvo treba da pokazu koliko je islam velicanstven i treba da rijec muslimana ucini snaznom i poštovanom. Nazalost, Primjer muslimana u njihovoj medjusobnoj ljubavi, samilosti i suosjecanju, danas nije kao primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ cijelo tijelo trpi nesanicu i temperaturu. Nije to danas slucaj, cjelo tijelo ne trpi bolove, jad i tugu onog organa u nesanici i temperaturi, nazalost. Danas rijec musliman nije snazna kao nekad i danas rijec njihova nije uvazena kao nekad. Svako od nas tome je doprinjeo. Svako od nas moze doprinjeti da nasa rijec bude vrijedna, snazna i važna.
Većina nas smo svjesni blagodati islama i islamskog učenja kojeg nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio u emanet. Ostavio nam je ovu vjeru, ovaj putokaz u vrijeme kada je tmina sve više i više.
Mnogo toga nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio u amanet i kroz brojne hadise nas upozorio da je zanemarivanje tih principa, ustvari, propast na dunjaluku i Ahiretu. Varamo se ako mislimo da mi pridržavanjem islama jačamo ili čuvamo islam, jer islam je sačuvan od Allaha, dž.š., Koji se na to obavezao rekavši:
„Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti”! (El-Hidžr, 9.)
Možda se neko zapita, što je i logično, a šta je onda naša obaveza? Naša obaveza je raditi u ime Allaha a za korist islama i muslimana, rodbine, komsija, a ne gledati samo kako da im naudimo. Zapamtite dobro, da u dzennet uci nece onaj ko osjeca MRZNJU, ZAVIST, NETRPELJIVOST, OHOLOST i koji cini nepravdu prema drugim ljudima – muslimanima pa i nevjernicima cak. Nama je naređeno da tragamo za Allahovim zadovoljstvom, a ne za rezultatima. Rezultati dolaze onda kada Allah dozvoli.
Mnogo nas nije svjesno ove činjenice, nije svjesno da je Allah Taj Koji će sačuvati svjetlo islama, a ne mi. Da je do nas ljudi, islama, ne bi bilo. Opstanak islama svugdje u svijetu, je rezultat Allahovog bdijenja nad islamom i islamskim pozivom. Mi, muslimani, trebamo da budemo načisto da će nas Allah, dž.š., poniziti ukoliko ostavimo ovaj nam preneseni emanet, tj. ovu vjeru. To potvrđuju i riječi hazreti Omera kada je jednom od ashaba rekao: „Allah, dž.š., nas je uzdigao islamom, pa ako budemo tražili sreću mimo njega, Allah će nas poniziti”. Omerova poruka je više nego jasna: Većina muslimana danas traga za nečim drugim mimo islama, pa nas je Uzvišeni Allah i doveo u ovako ponižen položaj u kojem se trenutno nalazimo. Mnogo toga nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio u amanet da čuvamo, poput namaza, poštenja, morala, pravde,povjerenja, iskrenosti i ostalih vrlina kojima bi se svaki musliman ponaosob morao okititi.
Allah, dž.š., je stvorio ovaj svijet i naredio nam preko Poslanîka kako da u njemu živimo u skladu i harmoniji. Zatražio je od ljudi da se međusobno pomažu, uvažavaju i tako u harmoniji napreduju, a nikako da zavide jedni drugima I da se razjedinjuju. Kada bi se čovječanstvo toga pridržavalo, svi bi bili sretni. Da bi se sve to održalo i tako funkcioniralo Uzvišeni Allah je svim ljudima naredio da budu pravedni, a zabranio im da jedni drugima zulum čine i da jedni drugima nepravdu nanose i da jedni drugima zavide.
Zbog toga Allah, dž.š., u jednom hadisi-kudsiju kaže:
“O Robovi Moji, Ja sam sebi zabranio nepravdu i vama sam je zabranio, pa nemojte jedni drugima nepravdu činiti.” (Muslim)
Međutim, jedan dio čovječanstva se oglušio o ovu božansku naredbu i počeo zulum činiti, pa se ljudski život na Zemlji poremetio, za što Uzvišeni Allah kaže:
„Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru”. (Er-Rum, 41.)
Zato Uzvišeni Allah naređuje vjernicima da uvijek budu pravedni, ma o kakvoj se situaciji i pritisku radilo, pa kaže: “O vjernici, budite uvijek pravedni, samo u ime Allaha svjedoci budite, makar i protiv samih sebe, roditelja ili rodbine. (En- Nisa, 135.) Znači, ako pravda bude zahtijevala da i protiv sebe i svoje rodbine svjedočimo, Uzvišeni Allah to od nas traži kako bi sačuvali harmoniju ovozemaljskog života.
Kur’an zapovijeda muslimanu ne samo da postupa pravedno već da govore po pravdi: “…I kad govorite – pravedno govorite, makar bilo i protiv vaše rodbine…” (El-En’am, 152.) Drugim riječima, istina je preča i ne ostavlja mjesta nepotizmu.
Vjerovatno će se neko od nas zapitati: Šta je sve nepravda?
-nepravda je drugima uzeti njihov imetak, ili im uskratiti ono što bi trebali dobiti; nepravda je druge ogovarati; nepravda je zavidjeti drugima, gledati samo kako nauditi drugima, neka pripreme mjesto u dzehennemu svi oni koji tako rade; nepravda je javno razotkrivati tuđe mahane; nepravda je uskratiti radniku njegovu časno zarađenu platu; nepravda je iživljavati se nad bilo kim, pa i nad hajvanom, itd…
Šta je sve nepravda – mogli bi nabrajati do sutra, ali bi jednom definicijom mogli reći da je nepravda bespravno uzimanje ili uskraćivanje tuđeg prava. Drugim riječima: nepravda je toliko očita stvar i lahko se prepoznaje da je ne treba posebno pojašnjavati.
Na kraju stižemo do zaključka da insan u svom odnosu prema svakom živom biću može biti zulumćar, a kako li je ružno ponijeti taj epitet – epitet zulumćara.
Jedna stvar je u svemu ovome jako bitna da se ima na umu: Onaj koji nije pravedan je nepravedan – zulumćar. Ako nisi pravedan, onda si nepravedan – zulumćar, a postavlja se pitanje da li smo svi u ovoj džamiji pravedni. Odgovor na ovo pitanje prepuštam svakome od vas ponaosob.
Svako od nas se mora zapitati: da li ja, zaista, nekom nanosim nepravdu? Ne zato što smo to danas spomenuli na hutbi, nego zato što bi ga logički slijed stvari trebao do toga dovesti. Cilj današnje hutbe je da nas navede na razmišljanje o jednom pitanje koje glasi: DA LI JA NEKOME ČINIM NEPRAVDU, DA LI MU ZAVIDIM? Mislim da bi za sve nas bilo krajnje korisno da sebi postavimo ovo pitanje.
Svi mi na kraju svake hutbe čujemo hatiba kako uči kur’anski ajet koji glasi:
„Innelahe je´muru bil adli vel ihsani ve ita i zili kurba ve jenha anil fahsai vel munkeri vel bagj, jeizukum lealekum tezekkerun.“
“Allah pravdu zahtjeva i naređuje dobročinstvo, te da se bližnjima udjeljuje, a zabranjuje razvrat, odvratnost i nasilje; On vas savjetuje ne biste li pouku primili!” (En- Nahl, 90.)
Drugim riječima, svakog petka učimo ajet i podsjećamo se koliko je bitno da smo pravedni; bliski, suosjecajni, nezavidni itd. Allah je u ovom ajetu nabrojao tri stvari koje naređuje da se čine (pravdu-dobrocinstvo i udjeljivanje), i njima dodao tri koje zabranjuje (razvrat a razvrat je alkohol primjera radi- odvratnost a odvratnost je oholost primjera radi i nasilje a nasilje je zavidnost drugome na dobru koje ima) kao da time aludira je to srž islama, srž moralnih normi u islamu. Prema mnogim islamskim učenjacima, ovaj kur’anski ajet temelj je islamske etike za muslimane.
U hadisu kojeg bilježi Taberani u El-Evsatu i El-Kebiru stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Samo jedan dan u kojem je vladar pravedan ili bilo ko od nas, je vrijedniji od činjenja ibadeta šezdeset godina“.
Ako je tolika nagrada za pravednost, dobrocinstvo, nezavidnost, onda je, proporcionalno tome, nepravda – nasilje jedan od velikih grijeha. Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Čuvaj se dove ili pritužbe osobe kojoj je nepravda učinjena, jer između nje i Allaha nema zastora.
I po vjerskom nauku i po logici, zulumćar i onaj koji zavidi drugima i void brigu o drugim ljudima treba i mora biti kažnjen. To je ujedno jedan od racionalnih dokaza neminovnosti ponovnog poživljenja ljudi na Sudnjem danu. Osoba koja je drugima nepravdu činila mora biti nekako kažnjena. Desi se da zulumćari u svojoj punoj moći i u blagostanju umru, a da za to nisu kažnjeni. Upravo zbog toga logički se nameće neophodnost završnog i pravednog obračuna kojeg će svoditi Najpravedniji, a to je Uzvišeni Allah.
Pojedini zulumćari će biti kažnjeni i na dunjaluku, a to potvrđuje hadis kojeg bilježe Buhari i Muslim u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Allah pušta zulumćara da zulum čini određeno vrijeme, pa kada ga kazni ta kazna bude bolna”, a zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio kur’anski ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže: „Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje njegovo je zaista bolno i strašno”. (Hud, 102.)
Da kazna za nepravdu može doći na dunjaluku prije onoga svijeta, svi smo se u to sigurno barem par puta uvjerili. Ja sam imao prilike da čujem od naših djeda i nena slučajeve gdje osoba nemože da umre dok mu osoba kojoj je nanio zulum ne halali. Znači, dešavalo se da osoba koja je činila zulum nekome bude u predsmrtnim mukama, i nikako da preseli na onaj svijet, te bude svjesna da joj se to dešava zbog nepravde koju je činila određenoj osobi, pa šalje da joj ta osoba dođe i lično halali.
Naš narod je, kao i svaki drugi, kroz historiju iskusio gorčinu nepravde, pa upravo zbog toga je poznata narodna izreka koja kaže: ‘Pravda je spora, ali dostižna’, što ukazuje da nepravda ne može potrajati.
U drugoj izreci se kaže: Ako potraje nepravda ona sve uništi, a ako pravda potraje ona izgradi i bude izvor napretka. Mišljenja sam da je upravo ovo jedan od razloga zašto Zapad napreduje, gdje se svako dovodi pred lice pravde i niko nije nedodirljiv, a zašto muslimanski Istok pun nepravde nazaduje.
I pored svega, ja vas želim ohrabriti, ja vas želim obradovati, nije sve tako crno i nerješivo.
U nama se i vedri i oblaci, u nama je i dobro i zlo, u nama je sve, do nas je.
Ja vas pozivam, vratimo se Allahu dž.š., ali iskreno i odlucno. Isto tako, ja vas pozivam da ne tugujete i ne žalostite se, mi cemo pobjediti ako budemo pravi, jer, ”I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi cete pobjediti ako budete pravi vjernici.” (Ali Imran, 139) A Allah je na strani izdržljivih.
Ja vas, takodje, pozivam, da svako na svoj nacin uloži maksimum truda na ujedinjenju svojih i svih naših redova i na odbacivanju svega što nas podvaja i što nas slabi. Upucujem vašu pažnju na dove Allahu dž.š., da bude u pomoci, obespravljenima, potlacenima, svima nama. Razvijajmo i širimo osjecaj zajednistva i solidarnosti. Prenesimo istinite vijesti o agresiji na nedužni narod, žene i djecu.
Nepravda se moze ciniti i prema samom sebi. Ako covjek grijesi i cini frijehe, ako zavidi drugima, ako se ne kloni harama, on ustvari sam sebi cini nepravdu.
Molim Svevišnjeg Allaha da nam oprosti naše grijehe, našu nepravdu prema samima. Ja Rabbi, daj nam snage da nepravdu zamijenimo pravdom, da nam pravednost bude. Dragi Allahu, daj nam u našoj stvari razboritost. Veliki Allahu, učini naš današnji dan boljim od jučerašnjeg, našu sutrašnjicu boljom od današnjeg dana. Učini dobrim ishod u svim našim stvarima. Spasi nas od poniženja na Dunjaluku i kazne na Ahiretu. Milostivi Allahu, uputi nase vođe k Riječi istine i da stanu s Istinom, te da podržavaju one koji su s Istinom. Allahu, sjedini njihovu riječ u Uputi, a njihova srca u bogobojaznosti, njihove duše u ljubavi, njihove volje i odlučnost u činjenju dobra. Sačuvaj nas sprijeda i od pozada, s naše desne strane i s naše lijeve strane i odozgo.
Tražimo zaštitu od tebe, tako ti Tvoje veličine, da ne budemo napadnuti odozdo i odozgo.
Samilosni Allahu, ojačaj našu braću, nas zajedno, nasu zajednicu ujedini u jedno, nasa srca ujedini da radimo zajedno u dobru, dobrocinstvu, bogobojaznosti i koristi nase zajednice. Amin!!!

Mesdzid BIKC Braunau, 22.07.2011. g.Hatib: Abdulah-ef. Čajlaković