IMAMO LI CILJEVE U ZIVOTU

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
16 Djumada l-Akhira– 1437.H. / 25 Mart 2016.g.–Imam/Hatib: Fahir Alimujkic

IMAMO LI CILJEVE U ZIVOTU

Hvala neka je Uzvišenom Allahu, Koji nam je vjeru usavršio, a blagodat Svoju prema nama upotpunio i neka je salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s., koji je rekao da se djela cijene prema namjerama, ali i po svojim završecima. Neka je salavat i selam i na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike!

“Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!“ (Sad, 27.)

U ovom kur’anskom ajetima vidimo da je Uzvišeni Allah sve stvorio mudro, s mjerom i sa svrhom. Ništa nije slučajno i ništa nije uzaludno. Čovjek, kao jedno od Allahovih stvorenja, također je stvoren sa svrhom, s ciljem, misijom.
Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu’minun, 115.)
Draga braćo, svi ćemo se vratiti Gospodaru i detaljno odgovarati da li smo ispunili svoju životnu misiju ili ne. Ljudski život je Božiji dar koji se samo jednom dobiva. I bez obzira da li smo svjesni toga i kako ozbiljno to prihvatamo nikada nećemo dobiti novu šansu da ga živimo. Stoga je ključni detalj uspješnog života na ovom svijetu biti toga svjestan i jasno odrediti svoj cilj. Šta želimo biti i kako to ostvariti? Ovo nije samo naše dunjalučko pitanje, nije ovo pitanje dunjalučke karijere i uspjeha, ovo je ahiretsko vječno pitanje, jer naša je obaveza biti, djelovati, dati svoj maksimum. Kur’anska istina da niko neće odgovarati za ono za što je bio nemoćan jasno nam kazuje da hoće za ono što je mogao.
Ljudi se uglavnom dijele na dvije vrste: ljude koji imaju ciljeve i ideale za koje se žrtvuju i ljude koji imaju prohtjeve i nagone kojima se prepuštaju!
Razlika između malog i velikog čovjeka sadržana je baš u ovome šta nastoji postići u svom životu.
Allah, dž.š., nam navodi primjere ljudi koji nisu gledali samo sebe i samo u sadašnji trenutak, On hvali one koji posjeduju viziju, pa spominje Ibrahima, Ishaka i Jakuba, alejhimus-selam, hvaleći njihovu duhovnu snagu i dalekovidnost.
I sjeti se robova Naših Ibrahima, Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih. (Sad, 45.)
Danas je u našoj zemlji veliki broj raznih udruženja, malo ko ima da nije član nekog udruženja, i vidjeli smo, kada krenemo registrovat udruženje od nas se traži STATUT, koji precizira zašto se osniva udruženje, šta su ciljevi tog udruženja i kako se ti ciljevi namjeravaju sprovoditi. Na neki način i svako od nas bi trebao “napisati” svoj statut. Šta su nam ciljevi, kako ih namjeravamo realizirati, dugoročna i kratkoročna očekivanja i sl.
Ne zaboravimo, ogromna je razlika između želje da nešto postignemo i odluke da ćemo to neizostavno i ostvariti. Mi smo danas svjedoci mnogih želja u koje niko ne upire. Velika je potražanja za čudotvornim dovama i zapisima, rukjama i drugim „čudima“ a malo ko traži knjige koje govore KAKO, ZAŠTO, NA KOJI NAČIN? Problemi su nam veliki ali mi i dalje tražimo kratke odgovore.
Širom svijeta smo svjedoci kako muslimanima drugi prave ujdurme. Muslimani su danas suočeni s posljedicama svoje nezainteresovanosti za sopstvenu sudbinu. Ta nezainteresovanost nije retorička, nikad više mi o problemima nismo pričali kao danas, no, umjesto da svoju energiju i snagu usmjerimo na rješavanje problema, mi svojom pričom samo ubrizgavajmo veću snagu tim problemima. Tako problemi nikad ne budu riješeni, a razultat je društvo u kojem svi znaju probleme, ali niko nije u stanju da ih riješi do kraja. Problem je u našoj nesposobnosti da donesemo iskrene odluke koje će nas natjerati na djelovanje. Odluke koje ne prate djela nisu odluke, već samoobmanjivanje. Uspješni ljudi – a pod uspjehom ne podrazumijevamo samo sticanje bogatstva ili poslovni uspjeh – provode pet posto svog vremena na utvrđivanje problema, a 95 posto na njihovo rješavanje. Mi danas činimo suprotno.
Dok mi sa „inša Allah“, olahko prelazimo preko ozbiljnih analiza stanja, planiranja i djelovanja, drugi nam kroje događaje i pripremaju uzroke. Ako Bog da, je rečenica koja stoji na kraju plana i strategije, kao što bismila stoji na njenom početku, al ako nema ništa naše između, na što mi govorimo „inša Allah“?
Naši su se stari znali slatko nasmijati kada bi neki lijen seljak govorio: Ja nisam ništa sijao ovog proljeća, pa šta Bog da! Prepuštanje stihiji, življenje dan za dan nekako kod nas postaje pravilo pa se čak nerijetko pravda i „istinskim vjerovanjem“. Činjenica da će biti „šta Bog da“ ne znači da treba živjeti ko peruška na vjetru.
U hadisu kjeg smo citirali prenosi se od Poslanika da je rekao: „Jaki vjernik je bolji i Uzvišenom Allahu draži od nejakog vjernika, a dobro je i u jednom i u drugom. Žudi za onim što će ti koristi, traži pomoć od Allaha i nemoj klonuti. Ako ti se šta dogodi, ne govori: da sam uradio tako i tako bilo bi tako i tako – već reci: – Allah je dosudio i učinio što je htio – jer ono ‘da sam’ šejtanu otvara mogućnost djelovanja“.
Jednog dana poslanik Muhammed,a.s.,sreo je beduina koji je ostavio devu a da je nije svezao. Pitao ga je: “Zašto nisi svezao devu?” Beduin je odgovorio: ”Uzdam se u Allaha.” Na to mu je Poslanik rekao: “Prvo sveži devu, pa se onda uzdaj u Allaha.” (Tirmizi)
Muslimani ne smiju biti fatalisti. Iako znamo da Allah upravlja svim sto je na Zemlji i da On odlučuje o svim stvarima, svako od nas ponaosob odgovoran je za ispravan izbor i ispravno postupanje u svim životnim situacijama.Poželjno je da shvatimo da je trud osnova i nepobitna činjenica da bismo olakšali svoje tegobe, teškoće svoje porodice i zajednice.
Danas, kada muslimanski svijet, doživljava tektonske poremećaje, kada je napadnut izvana, a rastače se iznutra, što se u nešto drukčijoj formi osjeti i u bosanskohercegovačkom društvu, moramo se truditi odghojiti generacija koja će zanemariti svoje osobne interese posvećujući se zajedničkim nam interesima. Tu nam neće pomoći puko nadanje da će buduće generacije biti bolje, da će moći donijeti prosperitet i napredak društvu, ako mi danas sami ništa ne radimo da izgradimo te nove generacije. Kao što smo mi rezultat promišljanja, planiranja i djelovanja naših očeva, djedova i nana na isti način će naši sinovi i unuci biti produkt onoga što mi danas osmišljavamo, planiramo i radimo.
Spominje se da je perzijski kralj Kisra jedanput izašao u lov i vidio starca koji je sadio stablo masline. Zaustavio se pored njega i rekao mu: ”Čovječe, ti si star i iznemogao, a maslina rađa tek nakon trideset godina, pa zašto je onda sadiš?” Starac je odgovorio: ”Vladaru, oni prije nas su sadili da bi mi danas jeli plodove njihovog rada, a mi danas sadimo da bi imali šta jesti oni poslije nas.” Kisra je bio oduševljen tim odgovorom i dao mu je 1.000 zlatnika. Na to je starac rekao: ”Vladaru, ti si rekao da stablo masline rađa nakon 30 godina, a ovo moje stablo je dalo plod čim sam ga zasadio.” Svidjela se Kisri duhovita starčeva primjedba, pa mu je dao još 1.000 zlatnika. Starac je onda rekao: ”Vladaru, maslina rađa samo jednom godišnje, a ova moja maslina rađa u jednom trenutku dva puta.” Kisra mu je dao još 1.000 zlatnika, a onda je podbo’ konja i rekao svojoj sviti: ”Hajdemo, ako ostanemo duže, ovaj starac će nam isprazniti državnu blagajnu.”
Dakle, važno je da, kao vjernici u Allaha, konstantno činimo dobro, a ne da se predajemo pukom maštanju i fatalizmu, niti da govorimo ono što danas govore mnogi muslimani: ”Ovo je vrijeme pred Kijamet, nije još dugo ostalo od dunjaluka, muslimani ne mogu izaći iz mnogobrojnih kriza, zato je najbolje čekati, nećemo raditi, učiti, proučavati, jer, čemu toliki trud i umaranje, kad je ionako kraj blizu.”
Mašta i nadanje nisu jedno te isto. Onaj koji samo mašta, on želi sva dobra ovoga svijeta bez rada i truda, a onaj ko se istinski nečemu nada, on se trudi da to i ostvari.
Na kraju, još jednom želim naglasiti, da ako mi ne planiramo našu budućnost, neko drugi će nam je isplanirati. Štaviše, drugi je već planiraju za nas. Na nama je da odlučimo želimo li živjeti naše snove, ili biti dio tuđih snova i planova, za koje uopće ne znamo kuda vode!

Da nas Allah, dž.š., usmjeri i pomogne na putu koji vodi napretku i prosperitetu!