GDJE NAM JE VJERA

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
09 Dzumade–l-Uhra – 1437.H./18 Mart 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaGDJE NAM JE VJERA

Zahvala pripada Allahu dž.š, salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, sljedbenike i šehide njegovog ummeta, a posebno na šehide Bosne i Hercegovine.

Postovane dzematlije, draga omladino;

U našoj, islamskoj tradiciji, postoje posebno važni datumi, mubarek dani i noći. Ovi datumi i posebni dani i noći nisu cilj niti suština i osnov naše vjere. Oni su podstrek nama, kako bi svoje vjerovanje, opominjući se tim danima i iz prošlosti događajima, ojačali, a vjeru kroz lijepo ponašanje živjeli. Doći na manifestaciju, prisustvovati otvorenju džamije, mevludu, obilježavanju mubarek noći Mi’radža ili Kadra je dobro djelo ali nije ono krajnje dobro kojem islam teži, a teži odgojenom čovjeku, teži vjeri u svakodnevnici u svim sferama ljudskog života.
Nama ne nedostaje mevluda, mada mozda bi ih trebali jos vise, jer to je jedinstvena prilika kada se u dzamiji okupi vise ljudi i donose tako znacajne salawate na Poslanika, zatim predavanja i dersova, ne nedostaje onih koji će se žrtvovati pa otići na Ajvatovicu, od rata u Srebrenicu itd. Ne nedostaje ni onih koji će ostaviti sve kako bi za Lejletul Kadr bili u džamiji. Naš će čovjek rado sebi i djeci svojoj organizovati šeriatsko vjenčanje a svadbu provesti družeći se s haramom a ni u braku neće biti ni truna šeriata. Rado će zaklati kurban, akiku, svom djetetu ali će ga zaboraviti kad stasa u mekteb slati. Rado će svom roditelju dobre, najbolje nišane staviti pa i suprotno propisima naše vjere kabur urediti, želeći tako svoju ljubav prema ocu i majci iskazati a dok su bili živi nije u skladu sa zahtjevima vjere prostirao krila svoje milosti pred njima.
Nama ne nedostaje ceremonija u vjeri, nama fali vjere u životu. Zato danas želim pitati; Gdje je nama vjera?
Poslanik kaže da je najbolji vjernik i njemu najbliži onaj koji je lijepog ponašanja. On s.a.v.s. veli: „Najdraži od vas i najbliži meni na Sudnjem danu bit će onaj koji je najljepšeg ahlaka“./Tirmizi/. „Najomraženiji od vas i najudaljeniji od mene na Sudnjem danu bit će oni koji mnogo pričaju, galame u prazno i oni koji se ohole i uzdižu“./Tirmizi/. Da bi bili istinski, pravi vjernici, oni s kojima bi se naš Pejgamber ponosio, vjera nam treba biti u našem svakodnevnom ponašanju i življenju. To, da musliman klanja, nije krajnje dobro. To je vjerniku svakodnevna radnja, obaveza, krajnje dobro je lijepo ponašanje koje je namazu kruna. Rezultat namaza treba da bude lijep ahlak – ponasanje – ophodjenje sa ljudima svih vjera, rasa, opredeljenja itd.
To, da musliman posti također nije krajnje dobro niti cilj. Post je put a ne kraj puta. To, da musliman od imetka dijeli, muslimanu je poruka da nije dobro samo sebi činiti dobro, biti sebican. Poslanik cak savjetuje da u svojim dovama ne budemo sebicni, zato u namazu na svakom sjedenju ucimo: Rabbenag firli ve li validejje ve lil mu´minine ve lil mu´minati jevme jekumul hisab – Gospodaru nas oprosti nama, nasim roditeljima i svim muslimanima i muslimankama svijeta. Cak i Gospodaru dova nesmije biti sebicna i samo-orjentisana, ono daj meni a nek u komsije crkne krava. Poslanik kaže: „Vjernici će lijepim ahlakom dosezati nagrade onih koji obavljaju dobrovoljne namaze i dobrovoljno poste“./Ebu Davud/.
Ebu Umame r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Garantujem kuću u Džennetu onome ko ostavi raspravu, pa makar bio i u pravu. Garantujem kuću usred Dženneta onome ko se prođe laži pa makar i u šali. Garantujem kuću u vrhu Dženneta onome čiji ahlak bude lijep“./Ebu Davud/. Ebu Derda r.a. veli: „Čuo sam Allahovog Poslanika da kaže: „Na tasove vage na Sudnjem danu neće se staviti ništa teže od lijepog ponašanja“. /Tirmizi/. Na tasovima vage od namaza će teža biti iskrenost i povjerenje. Svi znamo da nam fali iskrenost i da je malo ljudi kojima možemo vjerovati. Zato želimo reći da sve te ceremonije i svi ti dersovi koje pravimo i kojima prisustvujemo, sve te večeri Kur’ana i svi ti mevludi neće svjedočiti našu vjeru na Ahiretu ako ne bude vjere u našem životu.
Džennet, Poslanik garantuje onome ko ostavi ispraznu priču, ko ostavi bespotrebnu raspravu, ko ostavi laž a okiti se lijepim osobinama, lijepo se ponaša. Nije neobično i rijetko vidjeti da čovjek izađe iz džamije, sa namaza, a već u džamijskom haremu se krivo zaklinje, vara i koristi se spletkama kako bi ostvario neznatnu dunjalučku dobit. Gdje je tu vjera? Veza između vjerovanja i ponašanja za vjernika je neraskidiva. Allah dž.š. u Objavi često ponavlja da su vjernici oni koji vjeruju i dobra djela čine.
Dok oni ka ceremoniji usmjeravaju svoje interesovanje, njihove kćeri i unuke pune diskoteke i kafiće i oskudno obučene rade ono što bi se normalan čovjek stidio raditi. Konzumiraju ono što je strogo zabranjeno i odvodi u druge grijehe jer je majka svakom zlu. Na Sudnjem danu na tasovima vage će ponašanje najviše težiti, a kako smo se ponašali prema našoj djeci kad su ostala od vjere daleko i šejtanu u zagrljaju, kada ih nismo u Mekteb slali, kada im nismo ukazivali kako da razluce dobro od loseg? Gdje je nama vjera? Nije vjera u ceremoniji, u porodici je vjera, u brizi o svom stadu je vjera. Nama fale ljudi koji će shvatiti islamsku poruku reda u društvu i insistirati na poštenju. Kakva je to vjera, odeš iz džamije sa namaza pa varas, pa krades, pa zajednici zlo nanosis?
Nama fale ljudi koji će shvatiti poruku islama kad insistira na pravednosti i zaštiti slabih. Gdje je nama vjera, kad je u pitanju naš odnos prema zajedničkom dobru i zajedničkoj nam, vakufskoj imovini? Na tasu vage na Ahiretu težinu ima i namaz ali lijepo ponašanje je teže jer ono je namazu kruna. Ponašanjem treba da pokažemo da smo vjernici a ne izvještačenom skrušenošću u namazu koju vlastitom korumpiranošću poništimo, koju poništimo ponašanjem koje nije islamsko, već je grijeh. Ashabi su govorili, da nisu napamet učili novi ajet dok prethodni ne ožive i prozive, ne uvedu u svoj život, dok on ne postane njihovo ponašanje. Ibn Mesud, poznati ashab kaze: Kada bi naucili deset ajeta iz Kur´ana nismo ucili dalje napamet, dok onih prvih prvobitno deset naucenih nismo razumjeli i u djela sproveli.
Biti hafiz, iznimna je čast i neizmjerna blagodat. Oni su odabranici našeg ummeta. Mi se hvalimo danas brojem hafiza ali trebamo se pitati gdje su ti od naše braće i sestara napamet naučeni ajeti, u našem životu? Gdje je riječ Božija. Gdje je nama ajet Kur’anski koji bi nas trebao naučiti razlučiti službeno od privatnog? Gdje je nama vjera ako je svedena na namaz, na Ramazan, na mevlud, na otvorenje džamije, na Ajvatovicu, na mubarek noći? Ako je na ovo svedena, onda znajmo da mi vjere nemamo, mi imamo samo vjerovanje ali ne i djelovanje. Svakodnevni rad za dzamiju i zajednicu je vjera koja se ispoljava i koja je kruna namaza i svakog drugog Ibadeta.
Mi smo samo islam primili ali on nije obuzeo srca naša i nije postao naš život. Mi bi svakom trebali biti prepoznatljivi po islamu, po ponašanju kojem islam uči.
Gorka je istina ucenjaka koji je primio Islam pa rekao, nazalost. „Hvala Allahu pa sam prvo primio Islam pa tek onda upoznao Muslimane”. Islam je pismenost i kultura. Islam je obrazovanje. Islam je prva objava. Islam je Ikre. Gdje je nama vjera i Božija naredba IKRE, kad u Srbiji svaki drugi stanovnik godišnje kupi jednu knjigu, u Hrvatskoj svaki a u BiH svaki jedanaesti. Mi bi po solidarnosti trebali biti prepoznati od drugih. Ti drugi bi se trebali diviti nama, našoj spremnosti da jedni drugima pomognemo. Sad dok ovo govorimo u Somaliji, u Siriji, u Mijanmaru, u Iraku, u Libiji, u nasoj Bosni na desetine hiljada djece gladuje i gladno umire dok drugi dio ummeta, onaj u zemljama Zaliva ne zna više u šta da troši, u jahte ili krstarenja Mediteranom. Gdje je tu vjera i s čime se misli izaći pred Boga? Na spomenutim ceremonijama si u prvom redu. Ugledan si, sa zvanicama ručaš, zato volim biti zadnji-skrusen u zadnjem redu, nego vidljiv i osoran – ohol u prvom. Gdje je tu vjera kad o tuđem haku ne vodiš računa? Gdje je vjera kada o zajednickom dobru – Vakufu racuna ne vodis.
Muhammed a.s. je obavješten da će se u Džehennemu naći svaki onaj koji svojim jezikom, rukama i ponašanjem uznemirava ljude, koji je uvredljiva govora i tvrda srca, hadis prenosi Buharija.

Poslanik kaže: „Ljubav prema Allahu dž.š. je moj oslonac, zikrullah je moj najbolji razgovor, pouzdanje u Allaha dž.š. je moja riznica, znanje je moje oružje, strpljivost je moja zaštita, zadovoljstvo u imetku je moje bogatstvo, iskrenost je moj štit, a u namazu je moja najbolja radost.”

Hasan Basri kaže: „Pravi čovjek ne čini nepravdu ni onome koga mrzi, druge ne ponižava i ne omalovažava, ne zavidi i ne ogovara ljude.”

Napojimo dušu na riječima koje je Muhammed a.s. izgovorio na smrtnoj postelji: „Budite milostivi jedni prema drugima, vi ste braća i sestre. Oslanjajte se jedan na drugog kao cigle u zidu. Budite pravedni i čuvajte svoju dušu od zuluma i nepravde. Ne sijte mržnju, nego ljubav. Ako sam koga šta uvrijedio ili ako sam dužan nekom, molim ga da mi oprosti, bilo je nehotice.”
Ponovimo još jednom da je Poslanik rekao da je na tasu vage na danu Suda ponašanje, poštenje, briga o drugom, pravednost, solidarnost, lijepa riječ, komšijsko razumijevanje i međusobna pomoć, najteže. Namaz je temelj naše vjere, post također, zekat isto, hadždž isto. Oni su islamski šarti, tj. uslov su da bi se mi mogli u muslimane upisati, a nece svaki musliman ni u dzennet, a da bismo se u džennetlije svrstali, znajmo, da je put do te odabrane družine naše ponašanje, naš ahlak, nas odnos prema drugom i drugacijem, posebno bratu muslimanu, jer i svaki onaj najgori – po vjerskim normativima najgori musliman mi je drazi i treba da bude drazi i od mene samoga, jer vjera je ahlak.

Uzvišeni Bože, pomozi nam, da Pejgamberu budemo najbliži, tako što ćemo biti najljepšeg ponašanja. Molim Allaha dž.š. da ujedini naša srca i da nas Svojom milošću, uvede u Džennet, AMIN!

Check Also

Dova je srz Ibadeta

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 23 Sa’aban – …