Značaj vremena u životu muslimana

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 16. Muharrem 1434.H. / 30. Novembar 2012.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic –
Značaj vremena u životu muslimana
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na nimetima i blagodatma kojima nas daruje. Salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve sljedbenike do Sudnjeg dana.

Poštovani džema’ate, draga braćo,
Prosle dvije hutbe smo govorili o stanju dunjaluka, ispracaju stare hidzretske godine. Spomenu li smo i vrijeme, covjekov odnos prema vremenu, nemarnost covjeka prema vremenu itd.
A tema današnje hutbe, uz Allahovu dž.š., pomoč je “Značaj vremena u životu muslimana”
Mnogo je razloga da govorimo na ovu temu i to upravo na početku nove hidzretske godine, a najvažnija su dva: prvo, vrijeme jeste jednako naš život, kako prolazi vrijeme prolazi i dio našeg zivota, drugo, bez obziro što je ovo jasno kao dan, večina nas, opet, olahko prelazi preko ovog važnog resursa.
Dakle, postavlja se pitanje koliko se nas nemarno odnosi prema ovom Allahovom daru, koliko nas dangubi, rasipa vrijeme ni u šta? A da ne govorimo o onima koji ga “troše” na još grublji, brutalniji način – čineći ružna i nedozvoljena djela!??

Kur’ana i sunnet o vremenu
Kur’an i sunnet s raznih aspekata i na razne načine su posvetili pažnju vremenu. U prvom planu te pažnje jeste obznanjivanje Allahove dž.š., blagodati koju On daje u vremenu. Uzvišeni Allah, izlazuci blagodat i velicinu Svoje dobrote prema čovjeku, kaže: ”…i daje vam da se koristite Suncem i mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom, i daje vam od svega onoga sto od Njega tražite…” (Ibrahim, 33-34) Allah dž.š., takođe kaže: ”On ćini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli ili zeli da bude blagodaran.” (El-Furqan, 62)

Da bi ukazao na važnost vremena Allah dž.š., se na počecima mnogih kur’anskih sura zakleo vremenom ili određenim vremenskim periodima kao sto su: noć, dan, zora, jutro. Tako npr. kaže Uzvišeni Allah: وَالْعَصْرِ إِنَّ الْإِنسَانَ لَفِي خُسْرٍ ”Tako mi vremena, čovjek doista gubi…” (El-Asr, 1-2). To je sura za koju je imam Šafija r.a. rekao: ”Da Allah nije objavio ljudima drugu suru osim ove, dovoljna bi im bila.” Dalje, kaže Uzvišeni: وَاللَّيْلِ إِذَا يَغْشَى وَالنَّهَارِ إِذَا تَجَلَّى وَمَا خَلَقَ الذَّكَرَ وَالْأُنثَى ”Tako mi noci kada se tmina razastre i dana kada osvane.” (El-Leyl, 1-2), وَالْفَجْرِ وَلَيَالٍ عَشْر ”Tako mi zore i deset noći” (El-Fedzr, 1-2), وَالضُّحَى وَاللَّيْلِ إِذَا سَجَى ”Tako mi jutra i noći kada se utiša.” (Ed-Duha, 1-2),

Poznato je kod komentatora Kur’ana da, ako se Allah dž.š., zaklinje nečim od onog sto je stvorio, to je zato da bi skrenuo pažnju ljudima na to i ukazao na veliku korist i utjecaj onoga čime se zaklinje.
Zatim dolazi sunnet Allahova Poslanika a.s.,. koji potvrđuje vrijednost vremena i odgovornost čovjeka za njega pred Allahom dž.š., na Sudnjem danu, tako da če se od četiri pitanja, koja če biti upučena svakom na Sudnjem danu, dva ključna pitanja odnositi na vrijeme. Prenosi se od Muaza b. Džebela r.a. da je Poslanika a.s., rekao: „Neće se pomaknuti noga roba na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četiri stvari: životnu dob – u sta je potrošio, mladost – kako ju je proveo, novac – kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio, znanje – kako ga je upotrijebio.” (Taberani) Tako če čovjek biti pitan za životnu dob generalno, a za mladost posebno.

Prenosi se u vjerodostojnom hadisu naredba Allahovog Poslanika a.s.:”Kada dođe vrijeme Sudnjem danu, a u ruci nekoga od vas bude sadnica, neka je zasadi ako to može učiniti prije nego nastupi Sudnji (kijametski) dan” Znaći, čak i posljednji trenutak života cjelog čovječanstva potrebno je na pozitivan način iskoristiti a ne protračati ga, kako to mi kažemo.
U vjerodostojnom hadisu se navodi da je Resulullah a.s., rekao: ”Iskoristi pet stvari, prije nego te sprijeći drugih pet: – život prije smrti, – zdravlje prije bolesti, – slobodno vrijeme prije zauzetosti, – mladost prije starosti, – i bogatstvo prije siromaštva.”

Kaze Ibnul-Kajjim, r.a: „Čovjekovo vrijeme, u biti, to je njegov zivot.” (El-Dzevab, El-Kafi, str.184) Hasan el-Basri je rekao: „O čovječe, ti si samo određeni broj dana, kad god prođe jedan dan prosao je i dio tebe, a kada ode dio gotovo da ode sve.“
Dalje, Hasan el-Basri kaze: ”Nema tog dana koji obasja zoru a da se u njemu doziva: o čovječe! Ja sam novo stvorenje, svjedok tvog djela; pa opskrbi se od mene, jer ja se do Kijametskog dana više ne vračam.” (Hul’jetul-evlija, od Ebu Nuajma el-Asfahanija, 2.tom)

Mudraci i razumni shvatili su važnost vremena i njegovu vrijednost, zato su neki od njih rekli: ”Vrijeme je kao zlato”, drugi su rekli, ”Vrijeme je kao sablja” i ”Vrijeme, to je život” I vrijeme je, nema sumnje, skuplje od zlata i oštrije od sablje.
Vrijeme prolazi brzo! Od poslanika Nuha, a.s. se prenosi da je došao melek smrti kako bi ga usmrtio nakon sto je živio oko 950 godina, i prije i poslije potopa, pitao ga je: “O ti poslaniće koji si najduže živio, kako vidiš dunjaluk, (tj. svoj zivot)? Pa je odgovorio: “Život je kao kuća s dvoja vrata. Uđes na jedna i izađeš na druga!!”

Neko je izračunao, sagledavajuci rutinske dnevne ljudske aktivnosti, uzevši primjer da je prosječni ljudski život 60 godina, te proračunao: spavanje – 20 g., sticanje opskrbe – 9 g., jelo – 4 g., čitanje knjiga – 2 g., boravak u kupatili – 6 mjeseci, čekanje autobusa – 5 mjeseci, pranje zuba – 3 mjeseca, vožnja liftom u velikim gradovima i zgradama – 3 mjeseca, šišanje i brijanje – 1 mjesec, čekanje na semaforu – 1 mjesec, vezanje obuce – 8 dana.

Svejedno, složili se mi u vezi ovih podataka ili ne, svi vrlo dobro shvatamo da vrijeme prolazi brzo i da ne smijemo odlagati njegovo korištenje u hairli svrhe.
Velike zadatke i ciljeve čovjek postiže samo prisebnim i planskim koristenjem vremena. Zato planiranje vremena povečava njegovu vrijednost. Enes r.a. prenosi da je Resulullah a.s., rekao: „Ko klanja sabah namaz u džema’atu, zatim sjedne i spominje Uzvišenog Allaha sve dok ne izađe sunce, te klanja dva rek’ata imaće zato nagradu hadždža i umre; potpuno, potpuno, potpuno.“ (Tirmizi) To je blagodat pravovaljanog korištenja vremena i nagrade koje slijede.

Muhamed a.s., prenoseći iz listova Es-Suhuf objavljenih Ibrahimu a.s., kaže: „Svako pametan bi trebao da svoje vrijeme podjeli na četiri djela:
– dio u kome će dozivati svoga Gospodara,
– dio u kome će preispita(va)ti svoje postupke,
– dio u kojem će razmisljati o Allahovim dž.š., stvorenjima i
– dio koji će posvetiti pribavljanju svojih zivotnih potreba poput hrane i pića – dakle raditi, biti na poslu.“(Ibn Hibban)

Premda postoje časni pojedinci koji cijene vrijeme i koriste ga na najbolji način, nažalost, značaj vremena i njegovo pravilno korištenje u islamskom ummetu se veoma slabo nazire. Jedan velikan je upitan koja je metoda najbolja za postizanje napretka jedne zajednice, pa je rekao: ”Dajte mi vrijeme, napravit cu va puno toga sto želite!”1

Veoma je bitno razumnom čovjeku da pogleda na svoje raspoloživo vrijeme, da ga nadgela, korigira i planira njegovo korištenje u najbolje svrhe, tekom cjelog života, tokom cjele godine jer biti če pitan od Allaha dž.š. To nije mali vremenski period. To je jedan cjeli ljudski zivot! To je jedna godina! Dvanest mjeseci! U svakom mjesecu trideset dana. U svakom danu su 24 sahata. Svaki sahat ima 60 minuta. Svaka minuta 60 sekundi, a u svakoj sekundi, minuti, sahatu, danu, mjesecu, godini je Allahova blagodat kojom je obasuo čovjeka, emanet koji mu je povjerio, šansa za dobro djelo, prilika za pokornost Allahu dž.š., mogučnost za zaradu Njegova zadovoljstva i nagrade dženneta.

Vrijeme je jedna od najuzvišenijih blagodati koju je Uzvišeni Allah podario čovjeku. Svijesni ove činjenice, vodeći i utjecajni narodi, vremenu pridaju veliku važnost i značaj, te smatraju da se ono ni u kom slučaju ne bi smjelo gubiti niti uzalud trošiti. Svjesni ljudi znaju da če svaki trenutak vremena proći i nikada se više neče vratiti.
Vrijeme je emanet, vrijeme je neprocjenjiva blagodat, nezamjenjivi resurs, nenadoknadiva vrijednost, jednom kada ode više se ne vrača.

Najbolji nacin koristenja vremena je u prvoj zapovjedi: „Uci – Citaj u ime Gospodara. “Na kraju zelim vam prenijeti jednu predaju – koja se odvijala izmedju ucitelja i ucenika, koja je i vezana za ovu temu ali sadrzi dosta i mudrih savjeta.

Jednog dana učitelj je upitao svoga učenika: ,,Koliko si vremena proveo sa mnom?“
Učenik odgovori: ,,Trideset i tri godine.“Učitelj ga upita: ,,Šta si za to vrijeme naučio?“
Učenik odgovori: ,,Naučio sam osam stvari.“
Učitelj reče: ,,Svi smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo!“
Čitav život si proveo sa mnom, a ti kažeš da sam te naučio samo osam pitanja?!
Učenik odgovori: ,,Da moj učitelju, ne želim biti neiskren, nisam naučio ništa osim toga.“
Učitelj mu zatim reče: ,,Dobro, daj da čujem tih osam stvari.“ Učenik nastavi:
-Prvo, proučavajući ovaj svijet, vidio sam da svako ima nekoga koga voli i simpatiše. Međutim, prijatelji svakog čovjeka prate do kabura, a onda se sa njim rastanu i ostavljaju ga. Zato sam za svoga prijatelja uzeo dobra djela. Kada uđem u kabur sa mnom će ući i moj prijatelj. Učitelj reče: ,,Dobro, a šta je drugo.“
-Drugo, razmišljao sam o Allahovoj dž.š., poruci:
,,A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sgurno.“
Spoznao sam da je Allahova riječ istinita. Svoju dušu sam od prohtjeva i strasti suzdržao i usmjerio je pokornosti Allahu dž.š.
-Treće, posmatrao sam svijet oko sebe i primjetio da ljudi vrijedne stvari čuvaju; na to razmišljanje navela me poruka Allaha dž.š. u kojoj kaže: ,,Ono što je u vas prolazno je, a ono što je u Allaha- vječno je.“( En-Nahl 96)
Zato sam odlučio da sve što imam vrijedno i značajno pohranim na čuvanje kod Allaha dž.š., imajući na umu da sve što ostavim kod Allaha dž.š. bit će mi sačuvano.
– Četvrto, posmatrajući ovaj svijet primjetio sam da mnogi ljudi pridaju veliki značaj svom kapitalu, porijeklu, porodici, položaju. Uvjerio sam se da sve to samo po sebi ne zaslužuje pažnju, imajući u vidu poruku Allaha dž.š. u kojoj kaže: ,,Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.“ (El- Hudžurat, 13)
Zato sam se odlučio na bogobojaznost, kako bi kod Allaha dž.š. bio jedan od bogobojaznih, poštujući zakonitosti i prava svih stvorenja.
– Peto, posmatrajući ovaj svijet i ljude uvjerio sam se koliko ljudi jedni druge proklinju, jedni drugima zadaju teške udarce, teske rijeci. Vidio sam da je razlog takvom ponašanju, uglavnom, zavidnost. Razmišljao sam o kur’anskoj poruci: ,,Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu.“ (Ez-Zuhruf, 32)
Razumio sam da Allah dž.š. vrši podjelu dobara i blagodati prema Svome Znanju, dajući nam ono što je najbolje za nas. Uvjerivši se u to, oslobodio sam se zavidnosti, mržnje i neprijateljstva prema ljudima, kako bi upotpunio svoj ibadet prema svome Stvoritelju i sačuvao sebe od proklinjanja a svoja djela od zavidnih očiju.
– Šesto, posmatrao sam ovaj svijet i ljude pa sam vidio kako ljudi čine nepravdu i nasilje jedni drugima, kako se bore jedni protiv drugih. Ovo me podsjetilo na riječi u kojima Allah dž.š. kaže:
,,Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte!“ (El- Fatir 6)
Ja sam u svome životu šejtana uzeo za neprijatelja, onako kako mi ga je moj Stvoritelj predstavio, a oslobodio sam se neprijateljstva prema čovjeku.
-Sedmo, izučavao sam ovaj svijet i čovjeka pa sam vidio koliko je čovjek preokupiran stjecanjem sredstava za svoj život. Uvjerio sam se da je čovjek na tom putu spreman na poniženja i razne vrste ustupaka, koji nisu dozvoljeni, samo da bi ostvario svoj cilj u životu na ovom svijetu zanemarujući Onaj svijet.
Vidio sam da ljudi prodaju ahiret za dunjaluk, pa sam se sjetio Allaha dž.š., Koji kaže: ,,Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.“ (Hud, 6)
Shvatio sam da sam jedno od Allahovih dž.š. stvorenja i svoj sam imetak vezao za Njega, oslanjajući se na ovaj Kur’anski ajet.
Uvjerio sam se da je svemu što je stvoreno određena nafaka, a da je čovjek stvoren kao nejako biće, stvoren da se trudi, kako Allah dž.š.kaže : ,,Čovjeka smo stvorili da se trudi.“ (El- Beled)
Uvjerio sam se da je ovaj svijet stvoren kako bi se čovjek na njemu trudio, i za taj trud nagrađen bio, znajući da sve što uradim da me Allah dž.š. gleda i da ću se Njemu povratiti i za to biti obaviješten, kako Allah dž.š. kaže: ,,Reci, trudite se, vaš trud će vidjeti Allah, Njegov poslanik i vjernici, a zatim ćete biti vraćeni Onome koji poznaje nevidljivi svijet i obaviješteni cete biti o onome šta ste radili. (Et-Tevbe)
-Osmo, posmatrao sam ovaj svijet i čovjeka pa sam uvidio da se mnogi ljudi uzdaju i oslanjaju na stvorenja poput sebe. Neki se oslanjaju na svoju trgovinu, neki na svoj zanat, neki na profesiju, neki na svoje tjelesno zdravlje. Uglavnom, sve se svodi da se čovjek oslanja na nekoga poput sebe. Razmišljajući o ovome povezah to sa kur’anskom porukom, u kojoj Allah dž.š.kaže: ,,Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.“ (Et-Talak 6)
Imajući u vidu da je najbolji oslonac, osloniti se na Allaha dž.š. Družeći se sa onima koji se na Njega oslanjaju, ja sam se oslonio na Njega, znajući da je Njegov oslonac dovoljan.
Kada je ovo saslušao, učitelj reče svome učeniku: ,,Neka te Allah dž.š. blagoslovi, o moj učeniče. Dugo sam vremena posvetio izučavanju Tevrata, Zebura, Indžila i Kur’ana. Sve poruke koje se nalaze u ovim riječima koje su ljudima objavljene sadržavaju ovih osam pitanja. Onaj ko bude praktikovao ovih osam pitanja, on je dostojan sljedbenik Allahove dž.š. vjere.

U današnjoj hutbi smo pokušali, u opčenitom obliku kazati neke odlike, vrijednosti i značaj vremena u životu muslimana.

Gospodaru naš, Ti si Onaj koji ponizne robove svoje daruješ Svojom milošću, neka Tvoja Veličina obasja naša srca. I neka Tvoja blagodat bude naša radost, i neka nam naša poniznost bude u zadovoljstvu s Tobom. Amin!
Molimo Uzvišenog Allaha da nas pomogne da istinski shvatimo značaj vremana i da se tako okoristimo svakim trenom kroz koji prolazimo za hajr ovog i Budučeg svijeta.”Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil ahireti haseneten vekina azabennar. – Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju” (El-Beqare, 201). Amin!

1 Jusuf el-Karadavi, „Značaj vremena u životu muslimana“, Muslimansko bratstvo, Bemust, Sarajevo, 1423 h.g./2002 g.