Vakuf i njegovo osnivanje na ovom prostoru, vaznost i znacaj

Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi! (en-Nisa’, 1).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

Poštovani džema’ate, draga braćo,

Tema današnje hutbe je Vakuf i njegovo osnivanje na ovom prostoru, važnost i značaj.

Ovom danasnjom hutbom pocinjemo ciklus hutbi na ovu temu, a pokusat cemo je u sto kracem, sazetijem al i najkorisnijim informacijama obradili i prenijeti vama.
Povod je: proces kojeg smo mi kao dzemat u Izvrsnom odboru – dzematskom odboru pokrenuli pred institucijama rijaseta Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini, konkretno u uredu za Vakufe BiH.

Cilj je: omogučiti priliku vjernicima, darodavaocima, nasim dzematlijama, vama i vakifima da direktno i na jednom mjestu uvakufe svoja sredstva i tako se upišu na listu vakifa i listu utemeljitelja vakufskog dobra ovoga džemata, vakufa koji ce ostati u nasem vlasnistu i koristenju a kada i ukoliko nas ne bude, da ne pripada crkvi ili tudjoj zemlji, vec nasoj Islamskoj Zajednici i drzavi BiH.
Nisam provodio anketu, al mislim da ce ovaj nas dzemat biti prvi ili medju prvima koji ce tako jedno vazno i trajno dobro ostaviti u Vakuf generacijama poslije a koje ce nadamo se siriti duh umjerenog bosanskog Islama i nase tradicije na ovim prosotima. Koji ce biti svjedok za vas na Sudnjem Danu i svjedok generacijama poslije nase, da samo u dobru i zajednistvu mozemo uspjeti i postici ono najbitnije, a to je Allahovo zadovoljstvo i na ovom i na buducem svijetu. Iz tog razloga svaki od vas koji su doprinjeli ovom objektu na bilo koji nacin treba da se osjecaju ponosnim.

Vakuf, definicija vakufa, historijat, potrebe i perspektive
Vakuf je islamska zadužbina, nastala kao rezultat, čovječijeg odziva na Allahov, dž.š., poziv da se čini dobročinstvo, i da jedni drugima pomažemo u dobročinstvu i čestitosti. Pored toga, tu je svoj eho našla poruka Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., u kojoj se postiče na djela zbog kojih nagrada teče i poslije čovjecije smrti. Jedno od tih djela je i vakuf, islamska zadužbina.

Institucija vakufa je djelila sudbinu razlicitih muslimanskih naroda. Na njoj su se odražavala, ekonomska, socijalna, politicka i humana strijemljenja i dostignuča svakog društva pojedinačno.
Rijeć vakuf u arapskom jeziku znaći: zaustaviti, zadržati se, stati, a s prijedlozima; ‘ala, ili li znaci: uvakufiti, kao zadužbinu ostaviti, osnovati, utemeljiti.

U Šerijatu vakuf označava zadužbinu u ime Allaha, dž.š., odnosno izuzimanje predmeta iz svoje imovine i davanje na Allahovom putu, sve dok je svijeta i vijeka. To uvakufljenje može biti u socijalne, vjerske, prosvijetne ili humanitarne svrhe. Vakuf je zadužbina koja svoje utemeljenje ima u šerijatskom pravu. To je Islamska ustanova koja potiće od vremena Muhammeda a.s.
Vakuf se u Kur`anu spominje samo posredno: لَن تَنَالُواْ الْبِرَّ حَتَّى تُنفِقُواْ مِمَّا تُحِبُّونَ وَمَا تُنفِقُواْ مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللّهَ بِهِ عَلِيمٌ ”Nečete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udjelili Allah če sigurno za to znati.” (Alu Imrana, 92.)
Vakuf je utemeljen neposredno na sunnetu Muhammeda, a.s. Vakuf je zapravo vrsta milostinje. Allah dž.š., zapovijeda dijeljenje milostinje na mnogo mjesta u Kur’anu. Musliman može dati milostinju iz ruke u ruku a može je učiniti i trajnom. Muhammed a.s., je posticao na trajnu milostnju govoreci, kako to prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik a.s, rekao: ”Kad čovjek umre prestaju sva njegova dobra djela osim u tri slučaja: od trajne sadake, od znanja koje je ostavio pa se njime koriste ljudi i od hairli djeteta koje se moli za njega.” (Muslim)

Muhammed, a.s, je i sam uvakufio svoju zemlju u Medini, i ne samo to vec svu svoju ostavštinu nakon svoje smrti, izuzev onog što je bilo potrebno njegovoj porodici za opskrbu. Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ”Neka se mojim nasljednicima ne djeli ni jedan dinar (od moje zaostavštine). Ono što ostane poslije mene je vakuf, izuzimajuci opskrbu mojih žena i zaradu službenika moga vakufa.” (Buharija)
Mnogi ashabi slijedili su praksu Muhammeda, a.s., i njegovu preporuku, tako da je za vrijeme njegova života osnovano više vakufa, a nakon njegove smrti to je nastavljeno. Tradicija govori da je ashab Omer r.a., prvi od ashaba osnovao vakuf. Naime Omer r.a., je upitao Muhammeda a.s., nakon objave citiranog ajeta iz sure Alu Imran, šta da radi sa svojom najboljom zemljom u Medini a da stekne Allahovo zadovoljstvo.Muhammed, a.s., je sugerirao Omeru, r.a., da, ako hoče izuzme zemlju iz svog vlasništva, te da odredi da se prihod dijeli kao milostinja siromašnim, bližnjoj rodbini, robovima za otkup i putnicima koji na putu osiromaše, ako se svojim kucama nemogu vratiti.

Još je objasnio da se ta zemlja nikada više nemože prodati, naslijediti niti pokloniti. Takodže je dodao da upravnik (mutevelija) vakufa ima pravo da koristi to dobro na uobicajen nacin. Muhammed, a.s, je isto tako predložio Ebu Talhi da ostavi svoju imovinu rodžacima, tako sto su oni mogli biti samo korisnici, ali ne i vlasnici toga. Ebu Talha je poslušao. Tako je nastao prvi porodični vakuf.

Institucija vakufa se razvijala sa razvitkom i napretkom islamskog društva i civilizacije. Četrnaest stolječa je prošlo od prvog vakufa, koji je Muhammed, a.s., uvakufio u Medini do današnjih vakufa širom islamskog svijeta. Božiji poslanik Muhammed, a.s., je posticao muslimane da čine dobročinstva i dijele u ime Allaha dž.š., iz svoje imovine.
Institucija vakufa dala je nemjerljiv doprinos ljudskoj kulturi i civilizaciji. Vakuf je pomogao nastajanju, razvitku i odrzavanju brojnih institucija i aktivnosti u njima.

Za vrijeme Osmanlijskog Carstva, u okviru kojeg je BiH bila 415 godina, od 1463-1878.god., vakufska pitanja su se riješavala, u prvom redu, po propisima iz Kur’ana i Sunneta. Od pocetka XIV-14 do početka XX-20 stoljeca to su bili osnovni izvori osmanlijskog prava uopce.
Prvi vakufi u BiH osnivaju se u XV stoljeću. Uvakufljavati se moglo samo ono što je u punom vlasništvu (mulk). Svoj procvat i največi razvoj vakufi na ovim prostorima imali su u periodu od XVI-16 do XVIII-18 stolječa. U proteklom periodu osnovano je preko dvije hiljade samih vakufa. Brojne vakufname (isprava ili dokument o cinu uvakufljavanja), kao živi svjedoci, večinom su ostale u samim mjestima, ili kod samih vakifa zbog čega su u vecini slučajeva, izgubljene.
Danas su uvakufljenja, obično u vidu poklanjanja zemljišta za džamiju, ili uvakufljenje novca za neku od medresa, ili za Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, za GHB biblioteku, ili za neku džamiju ili slicno. Ovo je uzelo maha posebno od sredine sedamdesetih godina XX stoljeca, kada su na čelu islamske zajednice u BiH bili: prof.dr.Ahmed Smajlović u Husein efendija Djozo. Oni su posticali muslimane da uvakufljuju u novcu za GHB medrsu i Islamski teološki fakultet (danas FIN) u Sarajevu, što je dalo dobre rezultate.
U toku agresije na BiH, 1992-1995, vakufska imovina je pretrpjela ogromne štete. Agresorska dejstva nisu ugrozila samo živote desetine hiljada stanovnika BiH, nego su dovela do progona i strašnih razaranja velikog broja bošnjackih vjerskih i kulturnih objekata.
U toku agresije agresora, džamije su bile osnovni ciljevi. Više od šest stotina džamija u BiH je potpuno uništeno, a skoro isto toliko, manje ili više je oštečeno. Na mjestima gdje su bile džamije danas su parkirališta za automobile, parkovi, ili deponije za smeče. Osim džamija, agresori su razorili ili oštetili mnoge mesdžide, mektebe, tekije i druge vakufske objekte. (Mr.hfz Muhamed ef. Čajlaković, Vakufska pitanja u fetvama savremenih islamskih pravnika, str. 8-21, Sarajevo, 2006 g.)
Muslimani koji su preživjeli ovu agresiju i imaju iskustvo genocida imaju odgovornost i obavezu da pažljivo čuvaju instituciju vakufa i vakufskog dobra, da ga dalje razvijaju i na novo-nastalim uslovima i prostorima osnivaju, te druge postiču da to čine. Mi, ovdje imamo taj izazov i taj zadatak!

Kada bi muslimani mjesečno izdvajali za vakuf koliko samo jedan mali djelic od svojih primanja vakuf bi imao svoju sigurnu i trajnu budučnost, a muslimani rješili egsistencijalna pitanja.

Ovim uvakufljavanjem nas dzemat i ukoliko budemo zeljeli cak i svako od nas pojedinacno ce biti upisan na listu na kojoj je Poslanik a.s., h Ebu Bekr, h Omer, h Osman, h Alija, Ebu Talha, Gazi Husrev-beg, Isa-beg Isakovic i mnogi drugi slavni vakifi.

Molim Allaha dz.s. da imamo osjecaj za zajednicu i dzemat, da budemo od dobrih i onih koji udjeljuju na Allahovom putu a zarad dobrobiti zajednice i dzemata. Amin

BIKC Braunau, 18.11.2011 g. Hatib: Abdulah-ef. Čajlaković