Polemike: Zašto i kome smeta dr. Mustafa Cerić?

imagesU posljednje vrijeme naša scena je šokirana najavom i formalnom kandidaturom dr. Mustafe Cerća za poziciju bošnjačkog člana u Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Komentari poslenika javne riječi kreću se od podrške do osporavanja.

I jedni i drugi stavovi su legitimni, no jedan uslov je nužan, a on je da se tvrdnje podastiru argumentima.

Jer, kada argumenata nedostaje, onda javni prostor obiluje poluistinama, floskulama, neutemeljenim generalizacijama, pa čak i predrasudama. Neki su istaknuti intelektualci u našoj zemlji Cerićevu samu kandidaturu uporedili sa slučajem svrgnutog predsjednika Egipta Muhameda Mursija.

“Na putu smo, nastavi li vrli reis istim tempom, da dobijemo svoga, bosanskohercegovačkog Mursija. Nedostaju mu samo još Muslimanska braća – a utemelji li i njih, što ne treba isključivati, daleko nismo ni od Egipta pred najnovije klanje,” izjavljuje u svom komentaru profesor Slavo Kukić koji je i sam (gle čuda!) najavljivao svoju kandidaturu.

Ugledni akademik Esad Duraković, s druge strane, tvrdi kako ovaj čin vodi dezorijentaciji Bošnjaka te da on nanosi “sudbinski ozbiljnu devastaciju bošnjačkog političkog bića i religijskog integriteta”.

Upravo da bismo demokratskom činu (izborima) pristupili demokratski, smatram da je nužno poštivanje svačijeg stava, ali također je bitno iznijeti činjenice i argumente, a ne gađati se floskulama i nesuvislim i neutemeljenim projekcijama.

Demokratija svakome daje neotuđivo aktivno i pasivno biračko pravo pa tako i bivšem “kleriku” – da bira i bude biran. Na kraju krajeva, čisto redovnički ili svećenički status (pa i sami termin klerik) nije priznat i naglašen kao izdvajajući/ograničavajući u tradiciji islama. Uopće.

Bez obzira na eventualni uspjeh ili poraz kandidata na izborima za funkciju za koju se kandidirao, o čemu će naposljetku svoje mišljenje dati slobodni građani ove zemlje, pokušaj svakog medijskog lična i diskreditacije kandidata samo na osnovama činjenice da je neko dvadeset godina predvodio vjersku zajednicu, odudaraju od svakog demokratskog diskursa.

A argumenti koji se u tom poduhvatu podastiru više liče na napuhane idološke i demagoške konstrukcije koje obmanjuju i čine štetu osnovnim postulatima demokratskih tradicija i praksi. Mnogo korisnije bi od protivnika Cerićeve kandidature bilo čuti arguemente koji će osporavati njegove lične i profesionalne kompetencije i postignuća.

Tek takva kritika i osporavanje imaju smisla, ako govorimo o demokratiji. Jedini relevantan stav, da upotrijebimo termin akademika Durakovića, o “vjerskoj auri” dr. Cerića dao je aktuelni najviši vjerski autoritet Bošnjaka reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović. On je unatoč personalnoj rezervi ipak iznio principijelan stav Islamske zajednice koja nema svoga favorita i koja će u izbornom procesu svoje objekte i prostore zadržati za sebe i onemogućiti svaku političku promociju.

Ipak, kod nas se uvijek nađu “veći katolici od Pape” pa onda svojim opservacijama pokušavaju dodatno narušiti demokratsku klimu. Upravo ovakav trend u našem društvu, kada se jednom slobodnom građaninu u demokratskom društvu osporava utrka i prije nego što je počela, izaziva potrebu da se podastru argumenti koji se oslanjaju na demokratske akreditive.

Dr. Mustafa Cerić je skoro dvadeset godina uspješno vodio Islamsku zajednicu. Neki će to s pravom osporavati, ali da krenemo redom:

Zatekao ju je devastiranu u ratnom periodu, sa znatno razorenom administracijom i stalno narastajućim razaranjem koje će na koncu iznositi: 614 potpuno srušenih džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.

Na dan njegovog razduženja Islamska zajednica je imala obnovljene 452 džamije i izgrađenih novih 367. Dakle, više od 80 procenata srušenih i oštećenih džamija je obnovljeno. Uz to, ova institucija je u toku mandata dr. Cerića otvorila niz obrazovnih srednjih i visokih škola, organiaciono doživjela veliki razvoj, a danas školuje hiljade učenika i studenata. Na kraju svoga mandata on je organizaciju koju je preuzeo sa bukvalno praznim računom ostavio solventnijom od mnogih državnih institucija koje novac dobijaju izravno od poreza građana ove zemlje.

Dr. Cerić je prvi reisu-l-ulema u povijesti Islamske zajednice koji je u jednoj krajnje korektnoj i “demokratskoj” proceduri predao ovlasti i razdužio se obaveza i poslova u zajednici iskoristivši pravo ranog penzionisanja.

Do slučaja dr. Cerića poglavari IZ su sa funkcija ispraćani na groblja ili su odlazili zbog propadanja političkih sistema i država. Dr. Cerić je funkciju koju je obnašao izdigao na najviši međunarodni nivo.

Uvjeriće se u to svako ko prisustvuje bilo kojem značajnijem međureligijskom skupu u svijetu. Dr. Cerić je priznat i pozvan i na drugim najvažnijim ekonomskim i političkim forumima današnjice od Davosa do Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), Carneige vijeća za etiku u međunarodnim odnosima, UN-ove Konferencije o klimatskim promjenama, Svjetske konferencije religija za mir (WCRP), Svjetskog savjeta za mirovne studije UNESCO-a, i mnogih drugih.

Dr. Cerić je dobitnik najvećih svjetskih priznanja i nagrada: od UNESCO-ve mirovne nagrade “Felix Houphouet-Boigny” iz 2003., preko nagrade Theodor-Heuss fondacije, Nagrade za životno djelo od strane Asocijacije muslimanskih učenjaka društvenih nauka Velike Britanije, nagrade Eugen-Biser fondacije iz Njemačke, nagrade i ordena jordanskog kralja Abdullaha II, do nagrade za mir Fondacije “Ducci” iz Italije.

Jedina adresa s koje dr. Cerić nije dobio nikakvo značajnije priznanje ili nagradu za svoj dugotrajni rad i doprinos jeste Bosna i Hercegovina.

Dr. Cerić u personalnom kapacitetu je uspio spojiti znanja i iskustva Istoka i Zapada. Svršenik je najstarijeg univerziteta na svijetu, čuvenog Al-Azhara u Kairu, a doktorat je stekao na jednom od najprestižnijihuniverziteta današnjice – University of Chicago. Govori, piše i, što je veoma važno, izrazito elokventno prezentira svoje stavove i ideje na dva najvažnija svjetska jezika današnjice, engleskom i arapskom. K tome, njegove misli i ideje aktivno se danas citiraju u najrelevantnijim djelima svjetskih autora.

Dr. Cerić je prvi muslimanski lider koji je posjetio zgarište Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku i ukazao na potrebu borbe protiv svjetskog terorizma. Uz to, dr. Cerić je prvi muslimanski lider koji je predvodio muslimansku delegaciju u historijskom susretu s Papom i dijalogu s Vatikanom. Također, dr. Cerić je pokretač slične inicijative otvaranja muslimansko-jevrejskog dijaloga kroz i priznat je sugovornik od strane Svjetskog jevrejskog kongresa. Već dugi niz godina međunarodna publikacija “Top 500 najutjecajnijih ličnosti muslimanskog svijeta” dr. Cerića svrstava u listu 50 najutjecajnijih lidera.

Dr. Cerić je autor Deklaracije evropskih muslimana koja je uveliko pomogla muslimanskim zajednicama u Evropi da se suoče sa porastom anti-muslimanskog sentimenta nakon bombaških napada u Madridu (2004) i Londonu (2005). Također, dr. Cerić je ključni akter iniciranja i donošenja Evropske rezolucije o genocidu u Srebrenici, a svojim ličnim angažmanom je najzaslužniji da danas postoji Memorijalni centar

Potočari upravo u Potočarima u Srebrenici. Dr. Cerić je idejni začetnik simbola “Cvijet Srebrenice” kojeg danas na svojim reverima nose najvažnije ličnosti iz političkog, javnog i kulturnog života svijeta.

Dr. Cerić je najviše napadani i osporavani lider u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine i unatoč bestijalnosti napada i optužbi, snagom svojih pluralističkih uvjerenja i demokratske orijentacije nikada nije posegnuo za mjerama suzbijanja drugačijeg mišljenja ili stava kako unutar Islamske zajednice tako i izvan nje.

Dr. Cerić je dokazani patriota, demokrata i domoljub koji nije prihvatao nepravde koje se na lažnim premisama i uz lažna obrazloženja plasiraju protiv njegove države i njegovog naroda. Otvoreno i javno je dizao glas protiv svake vrste diskriminacije, posebice one koja udara na temeljna ljudska prava, slobodu djelovanja i mišljenja.

Dr. Cerić je javno dizao glas protiv svakog nasrtaja na državnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i na atake koji su dugi niz godina dolazili sa raznih adresa. Također je konstantno kritikovao odstupanja domaćih političara i upozoravao na opasnosti od korupcije i kriminala.

I na posljetku. Dr. Cerić je slobodan građanin Bosne i Hercegovine, te upravo zbog svega gore kazanog, a povrh svega, zbog očajne, teške, bezidejne i rastrojene političke scene u Bosni i Hercegovini, a naročito na bošnjačkoj političkoj ravni, kao nezavisni kandidat ima demokratsko ljudsko pravo da ponudi
svoje ideje i znanje. Hoće li one biti prihvaćene ili odbijene to će odlučiti građani ove zemlje.

Kažu da je demokratiju u najkraćem definirao američki predsjednik Abraham Lincoln (1809-1865) riječima da je ona “government of the people, by the people, for the people”. U prijevodu ova definicija demokratije glasi: “Vladavina narodom, od strane naroda, za narod.”

Stoga, u ovakvoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini dobrodošao je svaki kandidat koji će ponuditi realan program i doprinos da se stanje promijeni i da vlast ljudi nad ljudima učini njenom ključnom demokratskom odrednicom: da ona bude u interesu ljudi.

(Mirnes Kovač je novinar i politički analitičar iz Sarajeva)