Stanje dunjaluka i ispraćaj hidžretske godine_1

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 02. Muharrem 1434.H. / 16. Novembar 2012.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic –
Stanje dunjaluka i ispraćaj hidžretske godine_1
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha, zahvaljujte Mu, čvrsto se držite Njegovih naredbi i izbjegavajte Njegove zabrane. On vas time opominje kako biste bili bogobojazni.
Danas je 02., jucer je bio 01.Muharrem, a u srijedu navecer, u aksamsko vrijeme je nastala nova Hidzretska 1434 godina. Dakle, Muharrem je prvi mjesec hidzretske godine, ono sto je Januar za Gregorijasnku godinu.
Postovane dzematlije, danas i u narednoj hutbi govorimo na temu: „Stanje dunjaluka i ispracaj hidzretske godine“. Uzvišeni Allah kaže:
“Znajte da je život na ovom svijetu igra, i zabava, i gizda, i gordo nadmetanje među vama, i nadmetanje u mnoštvu imetaka i djece! Nalik je kiši, i bilje od nje sijače zadivljujuce, i ono potom, nakon kiše, uzbuja, ali ga zatim vidiš požutjela i potom sasušeno biva. A na svijetu ovome patnja teška je, a ima oprost od Allaha i zadovoljstvo. A šta je ovosvjetski život osim uživanje prevareno!”
O muslimani, ovo je vječita pouka na kojoj treba zastati i razmisliti. U ovim danima napuštamo jednu hidžretsku godinu koja nam je prošla kao treptaj oka. Sa ovom godinom prošla je i jedna godina našega života i neće se vratiti do Sudnjeg dana. Ova godina prošla je ostavljajući sjećanje i pouku u srcima vjernika da ovaj svijet nije mjesto konačnog smiraja, jer mu je Allah propisao da će nestati i proći, kao i što je njegovim stanovnicima propisao da moraju sa njega otputovati. Koliko ima sagrađenih zdanja koja se ubrzo sruše? Koliko ima onih koji su zadovoljni boravkom na njemu, a ubrzo sa njega otputuju?
Sigurno nećemo ostati u ovome stanju i sigurno mora doći do promjene. Na dunjaluku se jedna stvar popravlja, a druga kvari. Jedan čovjek se raduje, a drugi je u nesreći. Zato je oslanjanje na dunjaluk velika opasnost, a pouzdanje u njega čista obmana. Dunjaluk je promjenjiv i varljiv, brzo se maskira, jako je zao i stalno nastoji da nas obmane. Nade na dunjaluku su lažne i neispravne, život je težak i pomućen, i čovjek je na njemu u stalnoj opasnosti, jer blagodat koju posjeduje odlazi, ili mu nedaća dolazi, ili ga nesreća bolno pogađa, ili ga smrt sa njega odvodi.
Život na ovom svijetu ima samo nekoliko odbrojanih dana. Smrtni rokovi su propisani, udisaji i izdisaji ograničeni, djela posvjedočena. Ukoliko nas malo nasmije, mnogo nas rasplače, ukoliko nas jedan dan obraduje, unesreći nas mjesecima i godinama. Ukoliko nam dadne malo naslade, mnogo nam uskrati.
Rob na njemu neće dobiti bogatstvo a da se u njemu neće kriti zlo, a neće neku kuću ispuniti radošću a da nakon toga neće doći žalost i razočarenje:
“O narode moj, život na ovom svijetu samo je uživanje, a drugi je svijet, zaista, Kuća vječna“
Allahovi robovi! Allah Uzvišeni upozorava da se čuvamo da nas ne zaokupiraju dunjalučke smutnje, u vidu imetaka i djece, i udalje od pripreme za izvršavanje Allahove naredbe, a to je činjenje ibadeta:
“…i neka znate da su imeci vaši i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika”Kuran
Uzvišeni Allah zabranio je da gledamo u ono što drugi ljudi posjeduju jer nas to motivira da se predamo ovom svijetu i njime zaokupiramo u odnosu na budući, vječni svijet:
”I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna“Kuran
O muslimani, dunjaluk je sjena koja će nestati. Bogatstvo na njemu vodi u siromaštvo, radost na njemu vodi u žalost. Daleko je to da će čovjek na njemu vječno ostati. To je Allahov zakon koji se sprovodi među Njegovim stvorenjima – dani koje on stavlja u opticaj među ljudima da bi nagradio one koji vjeruju i kaznio nevjernike. Ovaj svijet predstavlja samo staništa, pa neki pored njih putuju, a neki se na njima nastane.
Allah je na ovome svijetu dao iskušenje ljudima da bi vidio ko će bolje postupati. U predaji se navodi: ”Uzvišeni Allah nije stvorio ništa što više mrzi od ovog svijeta i otkako ga je stvorio, nikada nije u njega pogledao.”
Od El-Mustevrida b. Šeddada prenosi se da je rekao: ”Bio sam u karavani sa Allahovim Poslanikom, r, pa smo prošli pored mrtvog odbačenog jareta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Vidite li ovo kako je bezvrijedno svojim vlasnicima?’ Rekoše: ‘Allahov Poslaniče, zato što je bezvrijedno oni su ga i bacili.’ Reče: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, dunjaluk je bezvredniji kod Allaha od ovog jareta kod njegovih vlasnika. Da ovaj dunjaluk kod Allaha vrijedi koliko je krilo mušice, ne bi na njemu nevjernika napojio gutljajem vode.”
Musa a.s., u, savjetujući svoje drugove, rekao je: ”Dunjaluk je most pa ga pređite, a nemojte se na njemu zadržavati. Nemojte se sporiti sa dunjalučarima oko njihovog dunjaluka, pa da se oni spore sa vama oko vaše vjere, jer tada niti ste dobili dunjaluk, niti ste svoju vjeru zadržali.”
O muslimani, to vam je dunjaluk kojim su okupirani mnogi ljudi. Počeli su se u njegovom skupljanju utrkivati i njegovom gomilanju nadmetati. Zadovoljni su boravkom na njemu i naslađivanjem u njegovim strastima i uživanjima, ostavili su pripremu za dan odlaska i rad za Vječnu kuću. Zaboravili su da je ovaj svijet u suštini samo prelaz za budući svijet i poprište na kojem se ljudi takmiče za dobijanje budućeg svijeta.
Poslanik, s.a.v.s., pribojavao se dunjaluka za svoje ashabe tako što će im se dati kao što je dat onima koji su bili prije njih, pa će se oko njega boriti kao što su se borili prijašnji narodi i onda će ih uništiti kao što je uništio prijašnje narode.
Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Dunjaluk je sladak i izazovan, a Allah vas je na njemu postavio kao namjesnike da vidi kako ćete postupati. Zato se čuvajte dunjaluka i čuvajte se žena, jer prva smutnja kod sinova Israilovih bila je zbog žena.”
Allahovi robovi! Ko god gleda ljude kako se krvnički sukobljavaju oko ovoga svijeta i za njega bore, shvata zašto neki ljudi gube vjeru i zapostavljaju svoje porodice i djecu, zašto se šire netrpeljivost i mržnja, a sve je to potvrđeno u Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., riječima: ”Kome glavna ambicija bude budući svijet, Allah će mu snagu objediniti i dati bogatstvo u srcu, pa će mu i dunjaluk ponizno doći. Čija osnovna namjera bude ovaj svijet, Allah će mu njegovu imovinu rastočiti i među oči mu siromaštvo staviti, a doći će mu od dunjaluka samo onoliko koliko mu je propisano.”
Allahovi robovi! Čuditi se našem nemaru u ovome životu, a imamo toliko pouka i poruka. Neko se od nas smije na sav glas, a možda se već njegovi kefini tkaju. Igra se i zabavlja, a možda Melek smrti već stoji kraj njegove glave i traži dozvolu od svoga Gospodara da mu uzme dušu. Pričinjava mu se da će sretno ostati na ovome svijetu, a sigurno će biti polahko poveden prema svome smrtnom času. Smrt mu se bliži, a dunjaluk iza njega ostaje. Ono što je prošlo od života, ne može se povratiti.
O muslimani, koliko smo ispratili očeva i majki? Koliko nas je napustilo sinova i kćerki? Koliko smo braće i sestara ukopali? Ali, gdje su oni koji pouku uzimaju? Većina ljudi, osim onih koje Allah sačuva, na ovom svijetu vode brigu oko pitanja ovoga svijeta, ali ni prstom ne mrdaju, niti se pomiču kada ih prođu sezone dobara ili vremena kada se dove primaju. Vidiš ih u zabavi i nemaru, nesmotrenosti, skupljaju imetak i troše ga, povećavaju ga i smanjuju kao da će ponovno doći dan koji im je prošao ili mjesec koji im je otišao.
Najveći nemar je da čovjek zna da u ovom životu ide ka svom konačnom smrtnom času i da mu se stalno život smanjuje i konačnica približava, a on je u isto vrijeme nemaran i ne računa na Dan obračuna, niti se priprema za Dan povratka. Daje sebi nadu da će živjeti kao Nuh, alejhis-selam, a Allahova mu odredba može pokucati na vrata svake noći.
Ashabi – ispravni prethodnici, koji su nama najveći uzori, nisu bili u ovakvom stanju, i pored svoga velikoga vjerovanja i obećanja da će ući u Džennet.
Zato se opskrbite, dobrim djelima i nemojte biti obmanjeni ovim prolaznim dunjalukom. Znajte da ćete uskoro sa njega otići i napustiti ga. Pametan je onaj ko obuzda svoju dušu – o cemu je uvazeni dr. Sead ef. Seljubac proslu hutbu govorio – i bude radio za ono što dolazi poslije smrti, a nesposoban je onaj ko svoju dušu prepusti strastima, a onda se od Allaha uzaludno počne nadati.
Tražim oprosta od Allaha, pa i vi ga od Njega tražite i Njemu se kajte, jer On uistinu prašta i samilostan je. Amin.