Šta mi dajemo reisu-l-ulemi?

Nakon izbora 23. septembra, a posebno nakon dodjele menšure izabranom reisu-l-ulemi 15. novembra 2012. godine, u javnosti se često čuju konstatacije o onome što i kako bi novi reisu-l-ulema trebao raditi, iznose se očekivanja i kazuju nadanja od novog reisu-l-uleme. Tako pojedinci izriču svoja očekivanja, kandidiraju reisu-l-ulemi svoje želje, govore mu šta treba, šta će biti prihvatljivo i dobro a šta i kako ne bi smio raditi. Svi imaju svoja očekivanja i nadanja od reisu-l-uleme.

Dakako, dobro je iskazati svoja očekivanja, iznijeti ono što bi voljeli i što mislimo da bi bilo potrebno i važno. Sve je to legitimno, a dobre analize i argumentirane rasprave u tom pogledu mogu biti itekako korisne. Štaviše, one su za napredak nužno potrebne. S druge strane, to govori da nam je reisu-l-ulema važan, da ga smatramo osobom ili institucijom koja može pomoći, utjecati na bitne tokove, može donijeti promjene.

Međutim, ovdje hoću da naglasim jedan drugi aspekt, odnosno pristup. Naime, prije nego što izreknemo svoja očekivanja, te kažemo reisu-l-ulemi šta i kako treba da radi, bilo bi vrlo korektno, mnogo uvjerljivije, a usto bi ojačalo kredibilitet vlastitim riječima i prijedlozima, ako bismo, barem na početeku, prvo kazali šta mi osobno nudimo i dajemo novom reisu-l-ulemi. Bilo to kao vlastiti doprinos, mogući potencijal ili raspoloživi resurs koji u nama „čuči“. Bez sumnje, tada bi i naše traženje ili lista očekivanja od reisu-l-uleme imali punu snagu i ozbiljnost.

Recimo, ako mislimo da u određenom području djelatnosti Islamske zajednice neke stvari treba promijeniti ili dalje unapređivati, uz detektiranje problema i nuđenje rješenja divno bi bilo kada bi se još dodalo: poštovani reisu-l-ulema, stavljam vam se na raspolaganje da narednu godinu, dvije, ovisno koliko treba, uvakufim svoje vrijeme i znanje te se posvetim tom zadatku, usto nudim svoju ekspertizu, stručnost i iskustvo i preuzimam punu odgovornost za implementaciju i rezultat. Ili kazati: možete, reisu-l-ulema, na mene računati kad god se odlučite da se vode aktivnosti na tom polju, priključujem se i bit ću dio vašeg tima, jer osjećam da sam stručan i da na tom polju mogu pomoći.

Također, ilustracije radi, oni koji se zalažu za jačanje normativne discipline i bavljenje unutarnjim pitanjima Islamske zajednice (a i sam sam jedan od njih), trebaju biti prvi koji će tu normativnu kulturu implementirati u svom životu i radu i biti važan faktor unutarnje kohezije Islamske zajednice. Generalno, normativna kultura štiti integritet Islamske zajednice, a to znači da njeni zagovornici svugdje i na svakom mjestu trebaju biti primjeri čuvanja interesa Islamske zajednice, dakle ispred svega imati na umu interes Islamske zajednice i muslimana. I u džamiji i u medresi i na fakultetu i u mediju i u političkoj areni i na ulici. Ne može biti preči politički interes od reisu-l-uleme i Islamske zajednice, makar ne za one koji su zaposleni u Islamskoj zajednici.

Smatram da sve svoje prijedloge i ideje treba prvo vlastitim primjerom posvjedočiti ili biti na čelu njihove primjene. To je od posebne važnosti, osobito ako se ima na umu da u našem društvu, uglavnom, svi znaju šta bi i kako trebalo i ko je dužan da to uradi. U pravilu to bi uvijek trebao uraditi neko drugi. Kao da su neki među nama pretplaćeni isključivo da „pametuju“ i da ugodno žive i svoj status priskrbljuju od toga, a svi drugi da slušaju i to sprovode. Čak ne bi bio problem ni to „pametovanje“ da je ono konzistentno i da rješenja koja se nude uključuju njihove autore. Nije rijetkost postojanja dvostrukih standarda i rezerviranja za sebe specijalnog statusa unutar i izvan Islamske zajednice.

P.S. Čin dodjele menšure, iskazivanje poštovanja i bratski zagrljaj dosadašnjeg reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i sadašnjeg reisu-l-uleme mr. Huseina Kavazovića uspostavili su jedan novi standard u Islamskoj zajednici. Vidim da je taj čin naišao na izuzetno razumijevanje muslimana. Bilo je ponosno biti musliman i član Islamske zajednice a svjedočiti tako dostojanstvenom činu i izvanrednom ambijentu prijenosa ovlasti s jednog reisu-l-uleme na drugog. S radošću veličam pripadnost takvoj Zajednici. Hvala svima koji su tome doprinijeli, učinili nas ponosnim i radosnim u ovim teškim vremenima zbunjenosti i apatije, odnosno primjerom vođenja izbora i implementacije rezultata. Hvala Saboru Islamske zajednice i njegovom predsjedniku Safetu Softiću, Izbornom tijelu, kandidatima za izbor reisu-l-uleme i, dakako, dosadašnjem i aktuelnom reisu-l-ulemi.

Ekrem Tucaković

(Rijaset.ba)