Skrusenost, poniznost i smirenost u namazu

Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).

O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi! (en-Nisa’, 1).

O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na nimetima i blagodatma kojima nas daruje. Salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve sljedbenike do Sudnjeg dana.

Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

Poštovani džema’ate, draga braćo,

Proslu hutbu smo govorili uopsteno o namazu, neke sustinske stvari, a isto tako smo nagovjestili da cemo danas govoriti na temu skrusenost u namazu.
Dakle,tema današnje hutbe je Skrušenost, poniznost i smirenost u namazu!

Uzvišeni Allah kada govori o vjernicima koji će postići sreću na obadva svijeta, naslijediti predivne džennetske bašče i vječno ostati u njima, spominje skrušenost u namazu kao jednu od njihovih osnovnih osobina: قَدْ أَفْلَحَ الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ هُمْ فِي صَلَاتِهِمْ خَاشِعُونَ „Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.“ (El-Mu’minun, 1-2) Zatim, Uzvišeni Allah spominje ostale osobine vjernika i na kraju kao nagradu za njihovo vjerovanje, dobra djela i ustrajnost u njima Allah, dž.š., im obećava džennet Firdevs i vječni boravak u njemu: أُوْلَئِكَ هُمُ الْوَارِثُونَ الَّذِينَ يَرِثُونَ الْفِرْدَوْسَ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ „Oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.“ (El-Mu’minun, 10-11)

Osnova skrušenosti je bogobojaznost koja se preko srca prenosi i na njegove ostale organe.
Allah, dž.š., u suri El-Ahzab, spominjući osobine vjernika kojima je obećao Svoj oprost i veliku nagradu, kaže: „Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, وَالْخَاشِعِينَ وَالْخَاشِعَاتِ i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.“ (Al-Ahzab, 35)

Uzvišeni Allah je učinio da namaz bude lahak i odmor samo za skrušene: „Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.“ (El-Bekare, 45-46)

Islamski učenjaci spominju mnoga značenja skrušenosti u namazu, neka od njih su: skrušenost i poniznost; strahopoštovanje i smirenost; skromnost, obaranje pogleda i stišavanje glasa, kao što Uzvišeni kaže: „Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapate čuti.“ (Ta-Ha, 108) i ne okretanje, usmjeravanje pogleda ka mjestu sedžde. Ovo mišljenje se zasniva na sljedećim dokazima:

1. Allahov poslanik, a.s., u namazu bi usmjeravao svoj pogled ka nebesima, sve dok Uzvišeni nije objavio: „oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.’“ (El-Mu’minun, 2), nakon čega je Allahov Poslanik, a.s., svoj pogled usmjeravao ka mjestu sedžde.
2. U hadisu Aiše, radijallahu anha, stoji da je rekla: „Upitala sam Allahovog poslanika, a.s., o okretanju u namazu, na što mi je odgovorio: „To je krađa. Šejtan na taj način krade čovjeku od njegovog namaza.“ (Ahmed, Buharija, Ebu-Davud, Nesai’)
Većina islamskih učenjaka je mišljenja da klanjač u namazu treba usmjeriti svoj pogled ka mjestu sedžde za razliku od učenjaka malikijskog mezheba, koji smatraju da klanjač treba gledati ispred sebe. Svoje mišljenje zasnivaju na riječima Uzvišenog: „I svoje lice usmjeri u pravcu Časnog Hrama.“

Skrušenost u namazu je smirenost, lijep izgled i položaj
Skrušenost u namazu je da se čovjek ne zaokuplja ili poigrava nićim dok je u namazu.
Neki od islamskih učenjaka kao dokaz za ovo uzimaju hadis da je Vjerovjesnik, a.s., vidio čovjeka kako se poigrava sa svojom bradom u namazu, pa je rekao: „Da je srce ovoga smireno, i njegovi organi bi bili smireni.“ (Hakim i Tirmizi) Riječi sličnog značenja prenose se od Ubade b. Samita, radijallahu te’ala anh, koji je rekao: „Prvo znanje koje će se podići od ljudi jeste skrušenost u namazu. Bojati se da uđeš u mesdžid i u njemu zatekneš skupinu klanjača među kojima nećeš naći nijednog od njih skrušenog.“ (Taberani u Kebiru od Ebu-Derdaa, r.a.)

Skrušenost srca i skrušenost organa
Skrušenost u namazu znači i koncentriranost na namaz, razmišljanje o onome što se uči i okretanje od svega drugog. Sva ova značenja skrušenosti ubrajaju se u njena opća značenja, jer postoje dvije vrste skrušenosti: skrušenost srca i skrušenost organa. Skrušenost srca podrazumijeva srčanu prisutnost, razmišljanje o onome što sam klanjač uči u namazu od Kur’ana i zikra, i onoga što uči imam, onaj ko ga predvodi u namazu, dok skrušenost organa podrazumijeva: smirenost, neokretanje, nezaokupljanje ničim što čovjeka odvraća od cilja namaza.

Kakvi su naši namazi?
Pogledajmo u naše namaze, kakvi su naši namazi? Naći ćemo većinu klanjača da nisu skrušeni u svojim namazima. Oni, ili ne znaju stvarni cilj namaza ili znaju ali su nemarni prema njemu. Vidjet ćeš kako većina njih stupa u namaz i završava ga, a da ne znaju šta su, kako i koliko proučili. Odsutni su pri spominjanju Uzvišenog Allaha na rukuu i sedždi. Naći ćeš jednog od njih kako se poigrava sa svojom kosom. Drugi čisti nos ili uho. Treći pucketa prstima. Četvrti zamišljeno gleda u sahat. Peti se premješta s noge na nogu. Sve to nam ukazuje da je dotični klanjač okrenuo svoje srce od Uzvišenog Allaha, ne razmišljajući, nimalo o posljedici toga. Ne zna da onaj ko se okrene od Allaha, dž.š., da se i Uzvišeni okrene od njega. On je svojim tjelom prisutan u namazu sa ostalim klanjačima, ali njegovo srce i njegov razum vezani su za dunjaluk. Istinite su riječi da prvo što će nestati iz ovog ummeta jeste skrušenost. (Taberani u Kebiru od Ebu-Derdaa, r.a.)

Skrušenost je, suština, srž namaza
Skrušenost je, glavnina, srž namaza i namaz bez nje je kao tijelo bez duše. Zbog toga čovjek treba da stupi u namaz sa strahom, skrušenošću i poniznošću. Ukoliko zakasni, pristupit će u namaz sa smirenošću i staloženošću. Ono što stigne klanjat će sa džematom, a zatim propušteno sam naklanjati.
Vjernik kada stupi u namaz i stane pred Gospodara, treba da stane na najljepši način, u najljepšem izgledu, s poniznošću i skrušenošću prisjećajući se Allahove, dž.š., veličine. Uzvišeni kaže: „O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da namaz obavite“ (El-E’araf, 31) Dakle, Uzvišeni Allah naređuje vjerniku da stupi u namaz u najljepšem stanju i izgledu.
Vjernik kada u namazu staje pred svoga Gospodara, nada se Njegovoj milosti i strahuje od Njegove kazne. Na svakom rekatu moli Ga za uputu i postojanost na Pravom putu učeći ajet iz sure El-Fatiha: اهدِنَا الصِّرَاطَ المُستَقِيمَ „Uputi nas na Pravi put. Na put oniha kojima si dao Svoje blagodati!

Dakle, skrušenost je srž namaza. Njena vrijednost je poput vrijednosti i značaja duše u tijelu, pa kao što tijelo ne može opstati i ne vrijedi bez duše, tako i namaz ne vrijedi bez skrušenosti. U hadisu se prenosi da će se čovjeku od namaza upisati onoliko koliko je bio prisutan, odnosno skrušen u njemu. (Ahmed i Ebu-Davud od Ammar b. Jasira)
Na osnovu toga ljudi se u svojim namazima uveliko razlikuju. Jedan pored drugog stoje a razlika između njihovih namaza je poput nebesa i Zemlje. Jedan je stao pred svoga Gospodara ponizno, skrušeno i iskreno, nadajući se Allahovom oprostu i strahujući od Njegove kazne. Svoj namaz je upotpunio svim šartovima, ruknovima, vadžibima i sunetima.
Drugi je stao pred svoga Gospodara samo svojim tijelom, dok je njegovo srce daleko od stvarnog cilja i suštine namaza. Svoj namaz ne obavlja onako kako mu je naredio Njegov Gospodar. Vadžibe namaza ne ispunjava u potpunosti. Sunnete namaza ne izvršava. Zbog toga i jeste ovako velika razlika između njegova namaza.

Mozda je bilo ispravnije da sam prvo govorio o samim ruknovima – farzima, vadzibima kao i sunetima u namazu. Ali, iskreno ocekujem i predpostavljam da svako od nas zna ili bi trebao da zna bar to osnovno. A mi cemo svakako govoriti i na tu temu.
Medjutim, razlog sto sam danas i bas o ovoj temi odlucio da govorim jeste moj strah za nas namaz, da podsjetim i sebe i vas na mozda prvi pogled nama manje vazne stvari al kao sto ste vidjeli iz ove hutbe stvari bez kojih namaz nam nije upotpunjen, nije ispravan, nece biti makbul kod Boga, kao i iz razloga sto se cesto susrecem sa slicnim stvarim pa me nekada cak i razljuti ta nasa nemarnost u namazu.
Kako covjek je nemaran, kako covjek ne razmislja da je u namazu ustvari pred Gospodarom svjetova. Cesto dodjemo pred sefa pa smo tako skruseni i umiljati da bi nam covjek dao sadake a kad smo s druge strane pred Allahom onda se ponasamo tako nonsalantno u namazu.
Cak mi se ljudi zale da izadju iz dzamije u bolovima, pa ih pitam zasto, kaze mi covjek da ga ovaj sto klanja do njega izudera u rebra dok je na sedjdi i sl. Da ne povjerujes.
A sve to je nas asiluk i nemar koji neuzubillah prenosimo cak i u namaz.
Mogu razumjeti da se neko pretvara pred ljudima, al da se pretvara pred Gospodarom – onim koji zna u svakom momentu o cemu ti cak i razmisljas, sta ti dusa zeli i koji u svakom momentu zna i gdje si i sta radis.

Dakle, pouka ove hutbe bi bila na neki nacin, da obratimo paznju na te neke stvari manje mozda bitne al koje nam svakako kvare namaz, na stvari koje pogotovu nesmijemo raditi kada klanjamo namaz u djema´atu a i sami kad smo:
Nemojte molim vas, i nesmijete da radite i cuvajte se molim vas, da sumeriramo, slijedecih stvari, da vam navedem nekoliko primjera konkretnih:
1. Nemojte nesvjesno pristupati namazu, bez koncentracije, razmisljajuci o ovozemaljskim stvarima,
2. Nemojte u namazu lijeni biti,
3. Nemojte kada padate na sedjdu – svim tijelom na koljena padati da se cijela djamija trese, misleci ako jace drmnemo bolji smo muslimani,
4. Nemojte bez potrebe se cesati, jer ako se vise od tri (3) puta pocesete po jednom mjestu gubite namaz,
5. Nemojte bez potrebe kasljati i nadkasljavati se u namazu kao da se takmicimo nekada ko ce se bolje i vise iskasljati,
6. Nemojte i nesmijete se nikako okretati u namazu kao da ste na pijaci, jer okretanje u potpunosti kvari namaz. Kaze se da su po Poslaniku u raznim prilikama u nekoliko navrata utrobu i drob od zivotinja bacali i cak zmije stavljali oko njega a da on ni u tim situacijama se nije cak ni okretao a kamo li da prekida namaz.

7. Nemojte i to nikako nesmijete raditi, da dok ucite u namazu da ucite skoro pa naglas ili glasnije. Misli covjek da ako ga neko cuje kako on uci u namazu da je dobar musliman i bolji vjernik od onih koji klanjaju pored njega. Time samo ometate druge. Drugi mozda koji bi zeljeli nemogu da se skoncentrisu na svoj vlastiti namaz.
8. Nemojte ni pod razno da vam masu noge u zraku dok ste na sedjdi. To nikako, jer kvari namaz.
9. Nemojte kada ste na sedjdi da istu cinite spustani laktova na zemlju ko kakava oronula zivotinja.
10. A nemojte isto tako da dok ste na sedjdi da laktove bacate nastranu, ometajuci druge pored sebe i kao sto sam naveo prije primjer da tako malte ne udarate klanjaca do sebe od svoje oholosti, pucajuci od oholosti. Oholost je gorka i opasna bolest.
11. Nemojte nikada ustajati na drugi rekat jednom pa drugom nogom. To cesto vidim na raznim mjestima. To je tolika nemarnost. Ako nemozes da klanjas normalno, Bog je propisao klanjanje sjedeci, pa ako nemozes ni to onda lezeci, pa cak ako nemozes ni lezeci onda isaretom. Bolje je i isaretom a ne da s tolikom nemarnoscu klanjas dizuci se na drugi rekat jednom pa drugom nogom, ono kao da iskorak naprijed cinis.
12. Nemojte poslije subhanjanja bacati tespihe po dzamiji, sto dalje to bolje, kako je to ruzno. Subhanas na onaj tespih pa ga na kraju bacas kao da ne vrijedi nista,

I tako bi mogli nabrajati u nedogled. Ovo su samo neki od primjera. Tu netreba neko posebno znanje, dovoljno je covjekovo razmisljanje i logika stvari, i naravno da je svjestan da je pred Gospodarom i sam po sebi time svako od nas moze zakljuciti kako i sta, sta ide a sta ne ide da se radi u toko namaza i u djema´atu.

Ovo je bio dakle pokušaj, da se podjsetimo na važan dio namaza, a to je skrušenost, poniznost, strahopostovanje i smirenost u namazu!

Imam dva obavjestenja danas. Prvo se tice mekteba i mektebske nastave. Naime, kako slijede raspusti skolski tako i u mektebu ova nadolazeca nedelja ce biti posljedna mektebska u ovoj godini.
A ako Bog da, negdje tamo u septembru pocinjemo sa godisnjim ciklusom mekteba i to ozbiljno i najozbiljnije jer ako Bog da planiramo projekat hatmi slijedece godine, koliko znam po prvi put ovdje. Steta je i jako neozbiljno da u ovakvom djema´atu i u ovakvim prostorijama se ne odrzavaju hatme.
Postavit cemo u septembru, pocetkom mekteba neka nova pravila i ozbiljnost. Pa bujrum ko zeli neka izvoli, a ko ne, neka se o sebi zabavi.
Blagovremeno cete biti obavjesteni o pocetku mekteba u septembru ako Bog da.

Drugo, startajuci sa ovim mjesecom krecemo u jos jedan projekat, a to je da ce svake zadnje subote u mjesecu izmedju aksama i jacije biti otvoreno – famelijarno okupljanje – predavanje i tribina na aktuelne teme.
I sutra, dakle izmedju aksama i jacije bujrum vi i vase supruge. Predavanje ce biti na temu Isra i Miradz, posto 28.06. pada noc Lejletul Miradza – putovanje posljednjeg Bozijeg Poslanika pred Gospodara – Allaha dz.s.

Molimo Allaha da nam pomogne da svoj namaz skrušeno i ponizno obavljamo, amin!
رَبَّنَا فَاغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا وَكَفِّرْ عَنَّا سَيِّئَاتِنَا وَتَوَفَّنَا مَعَ الأبْرَار – „Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.“ (Ali-Imran, 193)

Mesdžid BIKC BRAUNA, 24.06.2011 g./ Hatib: Abdulah -ef. Čajlaković