Rebiu -l- Ewel kao Svjetlost

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
28 Rebiu-l-ewel – 1437.H. / 08 Januar 2016. g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaRebiu -l- Ewel kao Svjetlost

Neka je hvala Uzvišenom Allahu, Milostivom i Samilosnom na mnoštvu blagodati kojima nas svakog trenutka obasipa! Neka je salavat i selam na Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, časne ashabe i sve one koji časno slijede put Istine do Sudnjeg dana.

Postovane dzematlije, draga omladino;

Nalazimo se u mjesecu rebi’u-l-evvelu koji će za sve muslimane do Sudnjeg dana biti znakovit i poseban i to iz razloga što je u njemu na svijet došlo najodabranije stvorenje – naš uzor i učitelj, Muhammed a.s. O njegovom životu znamo mnogo ali ni izbliza dovoljno i ni izbliza onoliko koliko nam je potrebno. A potrebno je danas, više nego ikad.
Sjetićemo se da mu je otac Abdullah na bolji svijet preselio prije njegova rođenja a majka Amina u cvijetu njegovog djetinjstva. Ubrzo se isto desilo i sa djedom Abdulmutallibom i već sa osam godina dječak Muhammed ostaje bez svih najvažnijih oslonaca u životu. Ipak, cijelo djetinjstvo i mladost prolaze mu neporočno i u potpunoj kreposti i poštenju. Konačno, u jednom divljem i u razvratu ogrezlom okruženju on je dobio nadimak ”Povjerljivi”. Svi su ga voljeli i poštovali sve do momenta kada prima prve riječi iz Kur’ana. Tada se grupišu dva tabora: nekolicina mu je odmah povjerovala i počela ga slijediti, dok je velika većina činila sve kako bi ga ponizili i u laž utjerali. Ipak, on od povjerene mu misije nije odustao. Nudili su mu sve što poželi ali je on odvažno poručio: ”Kada bi mi dali sunce u desnu a mjesec u lijevu ruku, nikada ne bih odustao od istine kojoj pozivam!”.
Slijedeće 23 godine bile su duge i teške. Međutim, upravo te 23 godine su bile razdoblje najveće Allahove milosti jer smo kroz taj period upoznali Allahovog Poslanika koji je i poslan kao milost svjetovima. Kroz te 23 godine on nas je, s osmjehom na licu i lijepom rječju, učio kako da živimo, kako da ispunimo misiju s kojom nas je Gospodar poslao i kako da postignemo uspjeh i na ovom i na budućem svijetu. Konačno, i Uzvišeni Gospodar nam daje do znanja gdje je ključ našeg uspjeha pa veli: ”Vi, uistinu, u Allahovom Poslaniku imate najljepši uzor za onoga ko Allaha i onaj svijet želi i ko Allaha mnogo spominje”
Međutim, da bi nam neko bio istinski uzor, onda moramo dati sve od sebe da ga što bolje upoznamo i kao takvog slijedimo. Muhammed a.s. je imao savršen porodični život iako se susretao sa svim uobičajenim situacijama: umirala su mu djeca, supruge su znale zanovijetati i biti neposlušne, prolazio je kroz teške periode siromaštva, često je odsustvovao od kuće i sl. Bio je savršen komšija iako su mu prve komšije nerijetko bivali ljudi koji su ga uznemiravali i ezijetili. O njemu kao vođi i danas se pišu knjige i izrađuju studije, premda je vodio ljude koji su do jučer tavorili u raznim vrstama grijeha. Njegovo znanje i način prenošenja znanja na druge su bili čarobni, iako ni sam nije znao čitati i pisati. Njegovo ophođenje sa ljudima različitih profila stoljećima izaziva pažnju i zanimanje i muslimana i nemuslimana.
Vrijedi, onda, zapitati se otkud tolike podjele i tolika razilaženja među današnjim muslimanima; otkud toliko siromaštva, krvi, ljubomore, zavisti, nepovjerenja, poremećenih odnosa u porodici, komšiluku, zajednici; otkud toliko zala i negativnosti pored ovakvog učitelja i uzora!?
Dva su moguća odgovora: ili ga dovoljno ne poznajemo, ili ga istinski ne slijedimo. Ukoliko ga ne poznajemo, obavezni smo što više upoznavati njegov život i metode njegovog djelovanja. Ukoliko ga istinski ne slijedimo, poslušajmo slijedeći ajet: ”Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite pa će i Allah vas zavoljeti!”
U Rebiu-l-ewelu je i pocetak i kraj. Rebiu-l-ewel nije samo mjesec mevluda, u njemu je, i to na isti dan, ponedjeljak, i istog datuma, dvanaestog njegovog dana, a godine šesto trideset druge, Poslanik na ahiret preselio. S Poslanikom je svjetlo došlo, ali s njegovim odlaskom s ovog svijeta, nije otišlo. Svjetlo koje je Poslanik donio je trajno. „Ako bi Poslanik umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili“./Ali-Imran,144./, pita Gospodar svjetova, a zatim konstatuje: „Onaj koji se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi“./Ali-Imran,144./. „Allah dž.š. će zahvalne sigurno nagraditi“./Ali-Imran, 144./, a zahvalni su oni koji stopama Poslanikovim krenu i čvrsto ostanu na toj stazi zahvalnosti, na stazi sreće i uspjeha. To je staza koju obasjava ono svjetlo koje je obasjalo daleki Šam kad je hazreti Amina rađala Miljenika.
Nakon Rebiu-l-ewela, mjeseca Poslanikova rođenja i smrti, ostaju nam oporuke Pejgamberove, a jedna od njih je, da se bogobojaznošću naoružamo i svjetlo koje je on donio širimo, živeći. Bogobojaznost, kao Poslanikov vasijjet, nama ostavljena, se najbolje iskazuje i svjedoči udaljavanjem od grijeha. Dobro bi bilo, bio bi to istinski izraz ljubavi prema Poslaniku, kad bi Rebiu-l-ewelskim porukama oplemenjeni, oni koji psuju, prestali, oni koji ogovaraju, prestali, oni koji lažu, prestali, oni koji smutnju šire, prestali, oni koji tuđe bespravno uzimaju, prestali, oni koji svoje obaveze ne izvršavaju, počnu izvršavati…
Staza koju nam Poslanik ostavlja osvijetljenu, takva će biti, ako mi budemo oni koji Kur’an uče i Stvoritelja ne zaboravljaju. Učenje Kur’ana i zikr su kako on s.a.v.s. kaže: „Svjetlo na dunjaluku i blago na ahiretu“.
Poslanik je među ljudima bio, u Rebiu-l-ewelu došao i otišao, ali ono što je donio je stalno, trajno, nepromjenjivo. Obavezni smo Poslanika se sjećati i voljeti ga življenjem onoga što je donio, a donio je Kur’an, KITABUN VE HIKMETUN, knjigu i mudrost. Mudrost je vrlina vjernikova, vrlina odanih Poslanikovih sljedbenika jer odabiru živjeti ono što je za njih najbolje i odazivaju se onome što ih jedinom ispravnom putu vodi. „Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu“./Isra’, 9./.
Na toj, od Poslanika i ashaba mu, utabanoj stazi nema mjesta dangubi i dokolici. Nema mjesta besposličarenju. Poslanik oporučuje: „O Ebu Zerre, kloni se prevelikog i prečestog smijeha jer on umrtvljuje srce i odnosi nur sa lica“./Ibn Hiban i Hakim/. Odmah potom svima nama, svim sljedbenicima do dana Sudnjeg, preko Ebu Zerra poručuje: „Obavezujem vas džihadom, on je vrhunac odricanja mojih sljedbenika“./Ibn Hiban i Hakim/. Svi Poslanikovi sljedbenici su, džihadom obavezani, jer je, kako nas je on s.a.v.s. podučio, džihad je svaki trud koji donosi dobro. Džihad je borba sa samim sobom, džihad je učenje i rad, džihad je roditeljima poslušnost, džihad je jednom riječju kazano, svaki korak kojeg čovjek učini na stazi koju nam Poslanik osvijetljenu ostavlja. U ovom, našem vremenu nažalost ima i takvih tumačenja džihada koja usmjeravaju brata protiv brata. Ima propagiranja džihada kojem je posljedica, prolivena krv nedužne djece i žena, civila, a to je vjera naša strogo zabranila.
Stotine hiljada sirijske djece u izbjeglištvu ne može na stazu svog džihada, ne može u školu zbog rata u domovini ali i zbog nedostatka novca za finansiranje škola u izbjegličkim logorima.
Kakvo svjetlo žive naša bogata braća koja su za novogodišnju noć u vatromet potrošili šest miliona dolara. Za nekoliko minuta je svih tih miliona nestalo osvjetljavajući nebo u najluđoj noći. To nije rebiu-l-ewelska svjetlost, to je lažno svjetlo. Teške optužbe će doći od te djece, i drugih ugroženih, onih koji su tu pokraj nas a u potrebi su, jer nam Poslanik u obavezu stavlja, oporučuje nam da siromašne ne zaboravimo i da nađemo vremena družiti se s njima i popričati o njihovoj muci i belaju.
Morao bi ummet kojem je svjetlo došlo u mjesecu mevluda i tu na zemlji vječno ostalo, čuti vapaj gladnih, obespravljenih, nepismenih i svih kojima je uskraćeno osnovno ljudsko pravo, poput prava na obrazovanje, na liječenje, pravo na zavičaj… Šta ćemo reći našem voljenom Poslaniku kad nas bude pitao o našoj brizi za gladno sirijsko dijete? Kad nas bude pitao o ugnjetavanju afganistanske djevojčice koju udaju sa dvanaest godina? Kad nas bude pitao o djetetu našeg demobilisanog, nezaposlenog borca, koje je prekinulo ići u školu jer nema za kartu? Kad nas bude pitao za našu braću koji su penziju zaradili ali je ne primaju? Šta ćemo reći Poslaniku, čijeg imena su nam bila puna usta u mjesecu kojeg danas ispraćamo, što je komšija zaspao gladan a mi bacili hranu?
Da bi imali s čim izaći pred Stvoritelja i svijetla obraza susresti voljenog Pejgambera, trebamo čuti Poslanikov savjet i isti živjeti: „Obazrite se na siromašne i ne divite se bogatim! Tako ćete znati cijeniti blagodati koje su vam date i biti ih svjesni“./Ibn Hiban i Hakim/.
Poslanik je preselio. Svjetlo koje je donio u punom zamahu se širilo i uistinu, fizički stiglo u Šam, uistinu, ugasilo vatru u Perziji i uistinu srušilo Kisrine dvore. To se sve uistinu desilo jer je bilo nemoguće da se ta laž, oličena u mnogoboštvu, vatropoklonstvu i tiraniji, suprotstavi istini. Poslanik od nas traži, da bez obzira na sve, uvijek istinu govorimo. Da govorimo istinu i onda kad nam ona gorak okus u ustima ostavlja. Gorak okus istine u našim ustima je bolji od nepravde, potlačenosti i siromaštva. „Istinu reci, makar gorka bila“, Poslanik poručuje svojim sljedbenicima. Sklonost i privrženost istini od tebe će napraviti onog koji će se kloniti istraživanja tuđih sramota i nedostataka jer će biti svjestan svojih. Neki je mudrac savjetovao: „Prije nego nešto o bratu svom ispričaš, to kroz tri sita prosij. Prvo je sito istine. Da li je to što želiš ispričati o drugom, istina. Drugo je sito dobrote. Da li je to što želiš ispričati o nekome dobro. Treće sito je sito korisnosti. Da li je to što želiš ispričati korisno. Ako nisi provjerio da li je to istina, i znaš da to što je učinio nije dobro i da pričanje o tome ne donosi korist, ne pričaj o tome“.
Poslanik govori: „Ebu Zerre, zalud razum ako ne razmišljaš, zalud bogobojaznost ako se grijeha ne odričeš i zalud porijeklo ako lijepog ponašanja nemaš“./Ibn Hiban i Hakim/.
Bio je ponedjeljak, dvanaesti Rebiu-l-ewel, petsto sedamdeset prve godine, i isti taj dan i datum šesto trideset i druge. U prvom je Poslanik rođen a u drugom s ovog svijeta preselio. Svjetlo koje je donio, tu je i vječno će biti. Da bi svjetlo u našim kućama i životima sijalo, okitimo se bogobojaznošću, učimo Kur’an i Allaha svjesni budimo uvijek. Slobodno vrijeme ispunimo činjenjem dobra. Budimo u stalnom pokretu na putu Istine, u stalnom džihadu. Blagodat koju živimo dijelimo sa drugima i čuvajmo naše bratstvo i slogu tako što ćemo ukazivati jedni drugima na mahane a ne istraživati ih.
Neka nam nije teško da s vremena na vrijeme sjednemo sa svojim porodicama, posebno sa djecom, i razgovaramo o Muhammedu a.s. Konačno, što češće donosimo salavate na njega. U hadisu stoji: ”Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata i umanji mu deset grijeha”
Imajmo na umu i to da neki od pobožnih ljudi iz ranijih generacija nisu htjeli izgovoriti ime Muhammed ukoliko ne bi imali abdest. Koliko je Muhammed a.s. zaista prisutan u našem životu i jesmo li od onih koji ga istinski slijede? Ko je naš najljepši uzor?
Molim Allaha dž.š., da nas učini od Svojih dobrih i iskrenih robova i da nas Svojom milošću, uvede u Džennet. Uzvišeni Bože, ojačaj svjetlo vjere u našim životima. Amin!

Check Also

Vjerniku je milost na oba svijeta

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 11 Muharrem – …

Tekovine Hidzre kao Istine

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 04 Muharrem – …