Rebiu-l-evvel i rođenje Muhameda a.s.

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 13. Rebiu-l-evvel 1434.H. / 25. Januar 2013.g. – Imam/Hatib:Abdulah ef. Cajlakovic
Rebiu-l-evvel i rođenje Muhameda a.s.

Hvala Allahu! Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo! Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih!
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti!
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas!
Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi!
Poštovani džema’ate, draga braćo,
Nastupio je mubarek mjesec Allahove milosti, Rebiu-l-evvel, mjesec u kome se rodio, na ovaj svijet došao posljednji Allahov Poslanik Muhamed a.s. Tim povodom, tema današnje hutbe je mjesec rebiul-evvel i Muhammed a.s., poslanik, prosvjetitelj, glasnik Allahove milosti.
Rebiul-evvel je treći mjesec u hidžretskom kalendaru. Za većinu muslimana posebno je interesantan 12. dan u tom mjesecu jer asocira na rođenje posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. Međutim, 12. rebiul-evela, uz to što je na taj dan rođen Muhammed, s.a.v.s, 12. rebiul-euvela je došao u Medinu tako okončavši hidžru, a i njegovo preseljenje na ahiret desilo se upravo tog dana. To je zasigurno datum značajan za cjelokupnu svjetsku povijest. Poslanikovo, a.s., rođenje, zatim njegova hidžra iz Meke u Medinu i njegovo preseljenje obilježili su nova poglavlja u svjetskoj a posebno u povijesti islama.
Muhammed a.s. je rođen, u ponedjeljak, u zoru, 20. aprila 571. godine po Isa a.s., što odgovara 12. rebiu-l-evelu. Abdullah, otac Muhammeda a.s. je umro dok je on još bio u utrobi majke Amine, a majka mu je preselila kada je napunio šest godina. Prve četiri godine Muhammed a.s. provodi u plemenu Benu Sa’d kod dojilje Halime, koja je ujedno njegova druga majka (majka po mlijeku). Nakon Aminine smrti, brigu o njemu preuzima djed Abdu-l-Mutalib, koji nakon dvije godine umire, da bi ga preuzeo njegov amidža Ebu Talib, kod kojeg živi sve do ženidbe.
U godini u kojoj je rođen posljednji Poslanik, desilo se čudo, koje je podsjetilo ljude da je došlo vrijeme njegova dolaska, a samim time i rušenja tvrđava: zla, nasilja, širka i kufra, licemjerstva. U toj godini je, nasilni vladar Habeše, po imenu Ebreha, odlučio je da sruši Ka’bu. Šejtan mu je, uljepšavši tu namjeru, rekao: ”Ti si jak i imaš snažnu vojsku. Arapi su nomadi koji nemaju ništa od toga. Idi i sruši Ka’bu i niko ti se u tome neće moći suprotstaviti.” On, usiljeni Ebreha, pripremi slonove i vojsku.
Kada se primakao Meki, njeni stanovnici su pobjegli na brda, ostavljajući Ka’bu i svoje kuće bez čuvara. U tome je upravo i mu’džiza, jer da su se stanovnici Meke suprotstavili Ebrehi i da je on bio poražen, svi bi kazali da je to njihovom zaslugom i hrabrošću. Pa čak da je ostao i jedan čuvar, o njemu bi se pričale legende. Ali, Allahova dž.š., odredba je bila da Ka’ba ostane sama i bez ljudske zaštite. Kada se Ebreha našao naspram Ka’be koju niko od ljudi nije štitio, desila se mu’džiza, kada su nebo prekrile male ptice, koje su bacavši kamenčiće razbile Ebrehinu vojsku.
O tome govori Sura El-Fil: „Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstvo njihovo nije omeo, i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio!“ (El-Fil, 1-5)
Allah dž.š. je odabrao Poslanika a.s., za plemenitu misiju, koja je u isto vrijeme milost svjetovima, kao što je milost i on sam, kao prenosilac Istine. U 107. ajetu, Sure Enbija, kaže Uzvišeni Allah: “A tebe smo samo kao milost (dar) svjetovima poslali.” (El-Enbija’, 107)
Najavljen u Suhufima, Tevratu, Zeburu i Indzilu
Svi poslanici od Adema a.s. pa do Isa a.s. su nagovještavali dolazak posljednjeg Allahova Poslanika Muhammeda a.s., a Allah dž.š. je od svakog poslanika uzeo zavjet da će uzvjerovati u njega i da će mu biti pomagači, o čemu govore slijedeći ajeti Sure Ali Imran: „Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: „Kad vam, poslije, dođe Poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?“ – Oni su odgovarali: „Pristajemo!“ – „Budite onda svjedoci“ – rekao bi On -, „i Ja ću vama svjedočiti! A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici!“ (Ali Imran, 81-82)
Ibrahim a.s., kada postavlja temelje Ka’be, obraća se dovom svome Gospodaru: رَبَّنَا وَابْعَثْ فِيهِمْ رَسُولاً مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِكَ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُزَكِّيهِمْ إِنَّكَ أَنتَ العَزِيزُ الحَكِيمُ „Gospodaru naš, pošalji im Poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, silan i mudar!“ (El-Bekare, 129)
Musa a.s. nagovještava dolazak Muhammeda a.s., pa u 157. ajetu Sure A’raf stoji: „Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od ružnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo poslano po njemu slijediti – postići ono što budu željeli.“ (El-A’raf, 157)
I Isa a.s. nagovještava dolazak Muhammeda a.s., pa u 6. ajetu Sure Saff stoji: وَإِذْ قَالَ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ إِلَيْكُم مُّصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيَّ مِنَ التَّوْرَاةِ وَمُبَشِّرًا بِرَسُولٍ يَأْتِي مِن بَعْدِي اسْمُهُ أَحْمَدُ فَلَمَّا جَاءهُم بِالْبَيِّنَاتِ قَالُوا هَذَا سِحْرٌ مُّبِينٌ „A kada Isa sin Merjemin reče: „O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći“. I kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: „Ovo je pravi sihr!“
Dr.hfz Safvet Halilović, u „Siri – Životopis posljednjeg Allahovog Poslanika“, kaže: „Slanje Muhameda a.s., največa je milost i blagodat Gospodara svijetova. On, kao dostavitelj Allahove rijeći i upute, uzor je ljudima u svim segmentima života. Zato je poznavanje poslanikovog životopisa od izuzetne važnosti za svakog čovjeka: za muslimane zbog toga što ne mogu biti pravi vjernici osim ako se ugledaju u Poslanika i njegov život, a za nemuslimane zbog toga što bi trebalo, prije konačnog suda o Muhamedu a.s., i njegovoj misiji, da upoznaju njegov život i djelo.
Na kraju poslusajmo jednu poucnu hikaju koja govori o tome sta je Muhamed a.s. predstavljao za muslimane, sta bi i dan danas trebao da predstavlja, al bojim se da kako vrijeme ide, tako i mi sve vise skrecemo sa puta Muhameda a.s., njegove plemenitosti, umjerenosti, skromnosti, ne uzdizanja, blagosti itd.
Dakle hikaja koja najzornije svjedoči kako su se nekada odnosili ljudi spram djela, lika i samog imena Muhammeda a.s.
Kaže se da je jedan od čestitih halifa među svojom svitom imao i jednog bistrog i pametnog dječaka koji se zvao Muhamed. Dječak je uvijek revnosno i na vrijeme izvršavao sve što bi mu halifa zapovjedio te je tako stekao velike simpatije na dvoru. Kada bi izdavao kakvu naredbu svome ljubimcu, halifa bi je obavezno otpočinjao ljupkim izgovaranjem dječakova imena: ”Muhammede, Uradi to i to…!”. Obojica su bili sretni: dječak što ima takvog pretpostavljenog a halifa što se uvijek može pouzdati u mlada insana.
Ipak, jednog dana desi se nešto neočekivano. Izdajući uobičajene naredbe, umjesto ”Muhammede!” halifa ga oslovi sa ”Dječače!”, Muhammed jedva proguta nadolazeću pljuvačku osjetivši da nešto nije u redu. Halifa mu se nikad prije nije obratio na taj način. Dani su prolazili a dječaka je teška misao sve više nagrizala. Naposljetku to primijeti i njegov otac koji ga jednog dana upita zašto je potišten. Slazuci ramenima, dječak na kraju popusti i objasni ocu o čemu je riječ.
”Oče, ti si halifin dobar i blizak prijatelj. Smijem li te zamoliti da nekada, kad ti bude zgodno, priupitaš zašto me je tako oslovio?”, zavapi dječak. Otac pomilova sina i sa blagim smiješkom mu obeća da će, čim prije razjasniti cijelu stvar.
Tako je i bilo. Jednom, prilikom lova, otac se nađe nasamo sa halifom i nakon nekoliko uhodanih rečenica upozna ga sa ”problemom”. Halifa je pažljivo saslušao prijatelja. Umjesto bilo kakva objašnjenja zamolio ga je da sutradan dođe skupa sa sinom na dvor. Dječaka to još više zbuni. Nekakav unutrašnji nemir koji se već odavno ugnijezdio u njegova prsa sada kao da je dobio krila a nema kud izići. Te noći nije ni oka sklopio. Zora je napokon došla i Muhammed sa ocem ode na dvor. U velikoj odaji ostadoše samo njih trojica: halifa, otac i dječak.
”Kazuj Muhammede, šta te muči?”, prekinuvši tešku tišinu započe halifa.
”Otac Vam je sve ispričao”, stidljivo će dječak.
”Jest, ali ja hoću da čujem i tebe. Dosad si me uvijek slušao, sad ja slušam tebe.”.
Dječak je stidljivo ispričao svoj problem i čekao halifin odgovor. Halifa ustade, polahko se odšeta do prozora i baci pogled na minarete na obližnjim džamijama.
”Znaš li ti, Muhammede, da se tvoje ime svakog dana pet puta spominje na onim minaretima?”, upita halifa.
”Znam”, tiho odvrati dječak.
”A, znaš li mi reći ko je bio Muhammed?”, opet će halifa.
”Naš Poslanik i naša dika, sin Amine i Abdullaha, tumač Časnog Kur’ana, uzor svima nama koji ga slijedimo…”.
”Pametan si ti i čestit dječak, moj Muhammede”, nastavi halifa, ” baš kao što je pametan i čestit tvoj otac Abdulkerim koji ti dade to lijepo ime. Nisam očekivao da će ti moje oslovljavanje sa ‘Dječače!’ izazvati toliku nelagodu ali mi je, s druge strane, drago da je tako. Dugo si mislio o tome. Jesi li nabasao na kakav valjan razlog ili, možda, svoju pogrešku zbog koje sam te tako nazvao?”, upita halifa.
Umjesto odgovora dječak sliježe ramenima i ponovo obori glavu.
”Vidiš, Muhamede, Allah ti dao svako dobro, ja neću vaziti niti te kritikovati jer, odmah da ti kažem, nisi ništa pogriješio. Umjesto toga ću ti otkriti jednu svoju tajnu koju nikome prije nisam rekao. Sve si to o Muhammedu, Allah mu dao dobro i Ovog i Onog svijeta, lijepo kazao. Poslanik je jedne prilike kazao da mi nećemo biti na pravoj vjeri sve dok nam on ne bude draži od nas samih. E sad, ja se trudim da budem što je moguće bolji; slijedim ono što je on radio i klonim se onoga što nam je zabranio a Allah će na kraju račun sviđati pa će se sve objelodaniti. Reći ću ti nešto. Tvoje ime, ujedno i ime našeg Poslanika je najodabranije i ja ga nikada nisam izgovorio a da pri tom nisam imao abdest. Onoga dana se zadesilo tako da sam bio bez abdesta pa sam ti zato rekao ”Dječače!” a ne ”Muhammede!”, kao što obično činim.
Dječak je zadovoljno šutio ne mogavši naći prave riječi.
Preporučujem sebi i vama da u ovom mubarek mjesecu pročitamo bar jednu knjigu o Poslaniku Muhamedu a.s, i da na njega donosimo što više salavata i selama, allahume salli ‘al muhammedin we…
Muslimani u cijelome svijetu dočekaju Mevlud, rođenje posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., kao milost i blagodat, naročito sada kada se suočavamo sa moralnim posrnučem ljudske savjesti i kad se skrnavi svako ljudsko dostojanstvo.
S toga cemo i mi, ako Bog da, sutra, poslije jacije namaza prouciti mevlud i Serif i kroz predavanje upoznati se jos vise i bolje sa svime onim sto posljednji Boziji Poslanik predstavlja za nas muslimane.
Gospodaru naš, učini nas dostojnim sljedbenicima njegovog puta, učini nam ga zagovornikom na Sudnjem danu i daj da budemo u društvu njegovom u Dženneti-firdevsu! Amin!