Raspravimo sa sobom prije nego to ucinimo s drugima

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
05 Zul Kadde – 1438.H. / 28 Juli 2017.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Raspravimo sa sobom prije nego to ucinimo s drugima

Neka je hvala Allahu Milostivom Samilosnom, koji nam je islam darovao, koji je naša srca u bratskoj ljubavi ujedinio. Donosimo blagoslov i mir Njegovom miljeniku, Muhammedu, poslaniku koji nas je uputio na dobro a opomenuo nas da se klonimo zla. Neka je Allahov mir i blagoslov na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i tabiine kao i na naše šehide.

Postovane dzematlije, draga braco i omladino;

Naslov danasnje Hutbe je: “Raspravimo sa sobom, prije nego to ucinimo s drugima.“ Kaze Uzviseni: „Predano Mu se obraćajte! Bojte se Njega i obavljajte namaz, i ne budite od onih koji mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka radosna onim što ima!“ (Er-Rum, 31-32)
Danas je vrijeme takvo da raspravljamo o svemu i svačemu, kompetentni bili ili ne. Rijetko se među nama nađu ljudi koji će u određenom razgovoru reći: „Ne znam, nisam stručan po tom pitanju pa ću šutjeti!“ Uglavnom se svi za sve osjećamo kompetentni i pozvani i onda nam se druženja i razgovori vrlo često pretvaraju u graju, nadvikivanje i sl. I ja kao imam, zbog ličnih slabosti vrlo često zapadam u probleme o kojima ću danas govoriti, stoga ih iznosim kako bi se i ja i vi, svi mi zajedno, okoristili i, ako Bog da, popravili naše stanje.
S islamskog stanovišta, polemika i rasprava nisu zabranjeni no valja imati na umu da je uslov da bi neka rasprava bila dozvoljena taj da se njome želi dostići i objelodaniti puna istina, kakva god ona bila, a ne da se po svaku cijenu obznani samo neka naša vlastita, ljudska, istina, vlastito znanje, vlastita pamet.
Kako znati da je rasprava ispravna?
-Po tome što se takva rasprava ne započinje osim onda kada se pretpostavi da će uroditi nekim plodom. Ako znamo da je druga strana u razgovoru takva da neće odstupiti od svog stava makar mu i jasnu Objavu donijeli, čemu onda ulaziti u takvu raspravu?
-Za ispravnu raspravu je bitno da nam bude draža u osami nego javno i na skupovima. U osami je želja za dosezanjem istine bliža čovjeku nego u skupu pred masom gdje smo izloženi porivu dokazivanja. Ljudi koji ulaze u polemiku radi ličnog dokazivanja vrlo rijetko će povesti raspravu u osami, jer njihov cilj nije dosezanje istine nego dokazivanje pred masom i takvi uglavnom nisu zainteresovani za rješavanje nekih pitanja u osami i manjim skupovima.
-Treći savjet za raspravu i polemiku jeste da se u njoj treba ponašati poput onog koji traži izgubljenu stvar, pa našao je on ili onaj s kim raspravlja nebitno je, bitno je da se našla i da Bogu zahvalimo za to.
-Mnoge javne rasprave uglavnom prelaze u javne prepirke kojima vrhuni tvrdoglavost i inad. Raspravu treba voditi kada se osjećamo pozvanim za nju, kada smatramo svoje znanje o njoj dostatnim i isto tako znanje onoga s kim razgovaramo. Hvatanje ljudi koji manje znaju i uvlačenje istih u raspravu da bi se pokazalo svoje znanje i nadmoć u tim pitanjima je pokuđena stvar sama po sebi.
Rasprava čija je pozadina nadmetanje, opovrgavanje, dokazivanje i strast za predstavljanjem vlastitih kvaliteta izvor je duhovne stagnacije koja hrani oholost, samodopadljivost, ljubav spram isticanja, zavist, nadmetanje, hvalisanje itd…
-Počesto u raspravu ulazimo s mišlju da branimo istinu a onda kada se istina obznani u riječima našeg sagovornika mi smo spremni da ne bi on bio „pobjednik“ rasprave napasti i samu istinu. Allah Uzvišeni u Svojoj Knjizi izjednačio je onoga koji izmišlja laži u vjeri sa onim koji poriče istinu, pa je rekao: „I ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu dolazi? (Al-Ankebut, 67.)
U jednoj predaji je zabilježeno da se Poslanik a.s. jako naljutio kada je zatekao skupinu muslimana u raspravi rekavši im da su oni prije njih uništeni zbog prepirke! „Zaista se vjernik ne prepire“. Također se prenosi da je rekao: “Ko sretne Allaha Uzvišenog imajući tri stvari, ući će u Džennet na koja god vrata bude želio: Čije ponašanje bude lijepo, koji se bude Allaha bojao u osami i javno i ko ostavi prepirku čak i kada je u pravu.”
Poslanik kaze takodjer: „Ljudi nakon upute na kojoj su bili nisu zalutali, a da im nije dato raspravljanje.“ (Et-Tirmizi i Ahmed)
Među bolestima koje donosi rasprava, prepirka, polemika jeste i licemjerje i težnja za dopadanjem ljudima po svaku cijenu.
Reći će Uzvišeni Allah na Sudnjem danu kada bude nagrađivao Svoje robove za djela: “Idite sada onima kojima ste se željeli dopasti svojim djelima na Dunjaluku, pa vidite hoćete li kod njih naći kakvu nagradu!” (Musned, Ahmed)
Među štetnim posljedicama ovog čina su i srdžba, mržnja, zavist, kidanje rodbinskih i bratskih veza, laž, ogovaranje, uhođenje, samohvalisanje i pamćenje tuđih grešaka da bi se u datom momentu iskazale i suparnik pobjedio u razgovoru. Jedan od loših učinaka raspravljanja sadržan je u okolnosti da čovjek gubi čast. Posebno ako suprotna strana traži mahane i gazi čast, u svome govoru se ne ponaša uljudno te govori sve što mu dođe na jezik. Na kraju će se takva rasprava završiti vrijeđanjem.
Islam nije zabranio raspravljanje u potpunosti, čak se u nekoliko slučajeva u Kur’anu naređuje Poslaniku a.s. da s ljudima raspravlja, jer razgovor i rasprava o raznim pitanjima radi prosvjetljenja i upućivanja ljudi i neizbježna je i potrebna. Koliko je samo ljudi koji su zahvaljujući ovakvim razgovorima i raspravama uspjeli uputiti veliki broj ljudi ka dobru i sreći i izbaviti ih iz zablude.
Kur’an Časni kaže: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova i On zna one koji su na Pravom putu.“(Nahl 125)
A na drugom mjestu kaže: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način – ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: “Mi vjerujemo u ono što je objavljeno nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – Jedan, i mi se Njemu pokoravamo”. (Al-Ankebut, 46)
Polemika i rasprava kada se vodi s lijepim nijetom i s lijepim ponašanjem ima, naravno, svoje koristi. Među njima je i podsticanje masa na znanje, tu je i pokretanje razuma i sl.
Zato rasprava nije pokuđena i Kur’an Časni nije zabranio razgovor i logičke rasprave, već je raspravljanje pokuđeno i neprihvatljivo kada bude prisiljavajuće i popraćeno vikom, galamom i grubošću pa naposljetku završava udarom na dostojanstvo i kaljanjem časti ljudi.
Naposljetku, ako u nekoj stvari ima poneka korist a mnogo štete, nije se dozvoljeno izložiti svim tim štetama zbog nešto malo koristi. Štaviše, ako će polemika polučiti takve posljedice, onda može imati status kao alkohol i kocka. Rekao je Uzvišeni Allah: „Pitaju te o vinu i kocki. Reci: Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi“? (El-Bekare, 219.)
Vidite, i u alkoholu i kocki ima neke koristi. Subhanellah. To Allah kaze. Ali vise je zla. S toga ga Allah striktno zabranjuje u Islamu. I generalno pravilo Serijata – je da sve sto ima vise zla od dobra zabranjeno je, osim u iznimnim prilikama i slucajevima.
Možda je meni ovih nekoliko napomena koje prenesoh danas potrebnije nego vama. Jer ja imam 237 prilika za ragovor ili raspravu. A vi manje – vise s onima s kojima se u kontaktu, a to je nekada samo famelija, sira rodbina ili pokoji poznanik. No kako je odnos imama i džemata povezan očitovanje i podsjećanje na lijep ahlak, na samopreispitivanje i lijepe forme islamskog ponašanja nadam se, s Božijom pomoći, dobro će doći svima nama da naše razgovore učinimo još ljepšim, da naše nijetove i činjenja očistimo od ovih štetnih utjecaja o kojima smo danas govorili. Kada se kroz ajete i hadise osvijetle neke štetne pojave, i kada se to učini kroz zajedničko druženje kakvo jeste ova naša džuma danas, kada se svi skupa podsjetimo na neke činjenice, samo to znanje da zajednički znamo ove činjenice, pomoći će, s Božijom pomoći da u našim skupovima bježimo od podčinjavanja djelovanjima koja su kao loša opisana u ovim primjerima. Nadam se da ćemo ubuduće prije nego pristupimo nekoj raspravi prvo raspraviti sa sobom, šta raspravom hoćemo i jesmo li spremni rizikovati ove spomenute duhovne boleštine ukoliko ne budemo vodili računa da ista bude u duhu islamskog ahlaka.
Molim Allaha da nas pomogne na putu Istine, da budemo od onih koji je djelom pomažu ! Amin!

Check Also

RAMAZANU STA NAM OSTAVLJAS

Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji– Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen – 02. SEWWAL – 1442.H. …

RAMAZAN-BAJRAMSKA HUTBA–PORUKA

Imam Abdulah – ef. Čajlaković – 13. Maj 2021 g.MESDZID BIKC BRAUNAU – MAUERKIRCHEN خطبة عيد …