Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
7 Sa´ban – 1435.H. / 6 Juni 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
OPOMENA, ISKUŠENJE ILI KAZNA
Neizmjerna hvala pripada Allahu koji nas je stvorio, dušu u nas udahnuo i koji dobro voli i za njega obilno nagrađuje. Salavat i selam neka su na Poslanika milosti koji voli svoj ummet i koji će se za njega zauzimati na Sudnjem danu. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu, na ashabe, tabiine, šehide i sve Allahove dobre robove.
Postovani dzemate, draga braco i omladino;
U ovim teškim trenucima drago je slušati o pomoći koja se skuplja, distribuira, o sergijama, radnim akcijama studenata, radnih kolektiva, navijača, džematlija i imama, prijatelja. S druge strane, ne mogu se ne primijetiti brojne priče i kazivanja o malverzacijama s humanitarnom pomoći, problemima u distribuciji prema poznatoj devizi da samo neki dobijaju, a da su drugi zaboravljeni i sl. Čak smo imali „preporuke“ televizija i „humanitaraca“ da se pomoć dijeli direktno u ruke stanovništvu na licu mjesta itd. I takvih brojnih „preporuka“ je bilo na sve strane, a one su imale za cilj da nam još jednom kažu kako smo mi nesposobni da se organiziramo, kako smo kriminalci ili kako je kod nas svako „go lopov“. To je matrica koja znači da: mi ne umijemo upravljati čak ni sobom pa nam treba doći neko sa strane, da nemamo vlastite stručnjake nego su strani sami po sebi stručniji, da naša ulema nije dovoljna znana pa je potrebno slušati onu iz vana i sl. Po istoj matrici ne cijenimo našu borbu, našu historiju o kojoj malo znamo, naše pretke, naše heroje, nase sehide, sami sebe. Ovaj oblik samodestrukcije je nametnut i treba ga se što prije rješavati.
Stoga trebamo iz ovoga sasvim jasno sebi i drugima poručiti da jesmo sada, ali i do sada u povijesti, pokazali visok stepen svijesti, brige za drugoga, unesrećenog i sl. Tešnjaci su prvi pritekli u pomoć Dobojlijama i Maglaju, Gradačac Bosanskom Šamcu i sl. Sveukupno do jucer je u Bosnu stiglo 6.800 tona pomoci od dijaspore i prijatelja.
Možemo govoriti o ružnom, ali nas Allah poziva da govorimo o lijepom, podstičemo ljude da budu dobri ili podstičemo sebe da budemo bolji. Zato se i kaže: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu“. (El-Maida, 2) Muslimani su lučonoše dobra, govore dobro i rade dobro, a ovih dana pokazujemo da takvi jesmo. Naravno, problema ima i treba ih evidentirati i rješavati. Kao da tih problema nema kod drugih ili kao da se oni mogu potpuno iskorijeniti. Pa, čemu onda Objava, koja treba čovjeka da učini čovjekom, očovječi ga, da ga navede da bude bolji?!
A mi ne smijemo pristati na priču demoniziranja našeg naroda u trenucima kada je pokazao visoku svijest brige prema drugima. Naš narod, povijesno gledajući, malo je imao prilike da se pokaže, izgradi kao narod, jer su nam stalno govorili da neki drugi to bolje rade od nas samih. Allah nas poziva da se tome odupremo i da se pomažemo u dobru i čestitosti.
A primjera je zaista mnogo s kojima se trebamo ponositi. Neki dan je na Fakultet Islamskih nauka u Sarajevu došao jedan stari čovjek. Zadihao se dok se, uz pomoć štapa, penjao stepenicama, jer je već u dobrim godinama, 1932. godište. Muallima koja ga je primila kaže da mu je trebalo vremena da se na klupi odmori i uhvati daha. Došao je, kaže, jer je čuo da studenti FIN-a skupljaju pomoć. Za sebe joj je rekao da je i sam muhadžir iz Istočne Bosne i da od agresije živi u Ilijašu. Muallima je pomislila da je došao tražiti pomoć. Međutim, iz džepa je izvadio 3000KM i 300US dolara da se pomogne izgradnja kuće studentu FIN-a
čija kuća je u klizištima stradala. I vi znate takvih primjera, i boljih i većih, pa zar nije bolje njih pričati!?
Tema naše današnje hutbe je Poplave, kao opomena, iskušenje ili kazna i Ima li onoga koji opemenu prihvata. Poplave su ovih nekoliko dana u BiH nanijele velike materijalne štete javnim i privatnim dobrima i zbog toga smo tužni i zabrinuti. Po ko zna koji put se pokazala Allahova, subhanehu ve te’ala, Svemoć i naša nemoć i bespomoćnost! Zato iz pomenutih poplava svi mi treba da izvučemo pouke i da se mijenjamo nabolje!
Voda nije izbacila samo mulj i blato, niti su klizišta pokazala samo utrobu zemlje, nego su pokazala i ljude, onakve kakvi jesu.
Podsjećam na početku ove hutbe sebe i vas na 41. ajet Sure Er-Rum:“Pojavio se fesad na kopnu i moru zbog onoga što ljudi rade, da im On dâ da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se popravili”. A u 214. ajetu Sure El-Bekare stoji: “Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: »Kada će već jednom Allahova pomoć!?» Eto Allahova pomoć je zaista blizu“!
Allah, dz, s. govoreći o potopu Nuhova, a.s, naroda kaže u ajetima 11. – 16. Sure El-Kamer:“I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,(11) i učinili da iz Zemlje izvori provru i vode su se sastajale kako je određeno bilo,(12) a njega (Nuha, alejhis-selam) Smo nosili na (lađi) od dasaka i eksera sagrađenoj,(13) koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio.(14) I Mi to ostavismo kao pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?(15) I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje“(16)
Draga braco, bol svakog mu’mina, ali i općenito čovjeka bi trebala da bude naša vlastita bol, srušena kuća bilo kojeg brata bi trebala da bude ravna rušenju naših vlastitih kuća, klizišta u Željeznom Polju, Šerićima i Svrakama su i naša klizišta, žeđ braće u Bosanskom Šamcu je naša žeđ, poplavljena polja i uništeni usjevi u Janji su naši poplavljeni usjevi, zatrpan put u Kosovi kod Maglaja je zatrpan put i u mjestima našeg življenja, uništen namještaj u stanovima u Olovu je uništen naš namještaj, uništeni trgovački centri su šteta za sve nas itd.!
Nadamo se da su štetne posljedice poplava kefaret – čišćenje od naših grijeha, na prvom mjestu našoj braći i sestrama koji su izravno pogođeni njima, ali i za nas koji imamo priliku da im pomognemo.
Materijalne štete će se inša-Allah nadoknaditi našom pomoći ili uz pomoć dobrih ljudi i institucija, ali šta je sa našom duhovnom obnovom, šta je sa našim imanom, šta je sa našim džematima, šta je sa našim moralom, šta je sa našim rodbinskim vezama, šta je sa našom omladinom, šta je sa našim ukućanima, šta je sa našim komšijama itd.?
Mulj iz poplavljenih kuća će se inša-Allah očistiti, zidovi će se inša-Allah isušiti, avlije će inša-Allah iznova mirisati, ali šta je sa muljem u našim džematskim, porodičnim, rodbinskim i komšijskim odnosima i šta je sa klizištima u našem ahlaku?
Kako i kada njih sanirati? Sanacija našeg unutrašnjeg stanja je uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć jedino moguća iskrenom tevbom i izvršavanjem naših islamskih obaveza i nečinjenjem harama!
Braćo, ima li koga da primi pouku iz popalava proteklih dana? Ima li ko da se pokaje i odluči da neće više griješiti?! Ima li onih koji čine tevbu i natječu se u dobru?! Ima li onih koji će razmisliti o težini grijeha koji se javno čine?! I ima li onih koji će pravilno razumjeti hadis Poslanika, a.s.: Prenosi Zejneba bint Džahš da se Poslanik, a.s, probudio iz sna i rekao: „Nema drugog gospodara sem Allaha! Teško Arapima od zla koje se približilo! Danas je Je’džudžu i Me’džudžu otvorena brana ovoliko!“ pa je spojio palac i kažiprst.“ Rekoh: „Allahov Poslaniče, zar ćemo biti uništeni, a među nama ima i dobrih?“ Reče: „Da, kada se rasprostrani razvrat!“ (Buharija)
Na kakvom su braćo gubitku oni koji ne obavljaju namaz, svjedoči hadis koji bilježi imam Nesaija: Prenosi Nevfel bin Muavija Ed-Dejli da je Poslanik, a.s, rekao: „Kome prođe ikindija, kao da je izgubio porodicu i imetak!“ (Nesaija)
Draga braco, čuvajmo svoj namaz i nikada ne prekidajmo vezu sa našim Stvoriteljem! Uistinu su pravi gubitnici oni koji prekidaju vezu sa Allahom, dz.s. Pravi su gubitnici oni koji svoje kuće pretvaraju u kabure ili ruševine, a svaka kuća u kojoj se ne klanja, ne uči Kur’an i ne spominje Allahovo, subhanehu ve te’ala ime, je kabur i svaka kuća u kojoj se gledaju i slušaju ili konzumiraju i čine harami je kuća nesretnika, kuća kojom su ovladali prokleti šejtani i to je kuća pravih gubitnika! Ne dozvolimo da naše kuće budu kaburi, ruševine i kuće nesretnika i gubitnika! Sta misle oni koji po cijeli dan i noć konzumiraju alkohol ili drže birtije da u njima drugi piju, šta misle oni koji otvaraju sportske kladionice i šta misle oni koji se u njima klade, šta misle oni koji otvaraju noćne klubove i šta misle oni koji ih posjećuju i šta misle oni kojima smetaju ezan, nikab, hidžab, a ne smetaju im preglasna muzika i golotinja?
Draga moja braćo, ko od muslimana danas, pa i nas imama zna za dovu Poslanika a.s, za prestanak kiše: “Allahu, spusti kišu oko nas, ne po nama, na ravnice, brda, doline i na korijenje drveća!“ (Buharija)
A kako bi mi Bošnjaci, pa i mi njihova ulema znali ovu dovu i kako bi ona bila kabul, kada su mnogima od nas važnije i poznatije zvijezde raznih šoua, za koje mnogi glasaju telefonskim putem i tako na njih troše više novca nego što troše na telefonske razgovore sa svojom rodbinom i kada se u kućama velikog broja nas gledaju razvratne serije i filmovi, dok nam po Mushafima pada prašina i dok nam djeca u svojim sobama bez ograničenja surfaju po internetu i tamo traže i nalaze lažne autoritete!?
Mi kao vjernici smo to isto dužni, pa zato dovama i materijalno, pomozimo našoj ugroženoj braći i sestrama, otvorimo vrata naših kuća svima onima koji su ostali bez krova nad glavom, jer oni imaju pravo da bez naknade stanuju zajedno sa nama dok im se stanje ne popravi, oni i njihove porodice imaju hak u našim soframa i oni ne smiju biti gladni, žedni i bosi, a nakon prestanka kiše i povlačenja voda, pomozimo im u saniranju šteta i tako ćemo posvjedočiti jačinu našega imana!
Braćo, pomozimo našoj ugroženoj braći imajući na umu riječi Poslanika, a.s: Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s, rekao: “Ko od muslimana otkloni nevolju od dunjalučkih nevolja, Allah će od njega otkloniti nevolju od nevolja na Sudnjem danu! Ko olakša onome kome je teško, Allah će njemu olakšati na dunjaluku i Ahiretu!
Ko sakrije sramotu drugog muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu na dunjaluku i Ahiretu! Allah je na pomoći Svome robu, dok je rob na pomoći svome bratu!” (Muslim)
Citirani hadisi obavezuju muslimane na ostvarivanje bratstva zasnovanog na imanu, međusobnoj samilosti, saradnji i pomoći, a u to ulazi i otklanjanje nevolja nevoljnika. Kaže Poslanik, a.s, u hadisu koji bilježi imam Muslim: Prenosi Ebu Umejje Eš-Ša’bani: Došao sam kod Sa’lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: „Kako razumiješ ovaj ajet?“ Upita: „Koji ajet?“ Rekoh: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!“ Reče: „Dobro si pitao! Pitao sam za njega Poslanika, a.s, pa je rekao: „Naređujte dobro i zabranjujte zlo, pa kada vidiš pokornog škrticu, strast koja se slijedi, dunjaluk koji mami i kada se svako bude divio svome mišljenju, onda se ti pazi i ostavi masu! Poslije vas su dani strpljivosti, u kojima je strpljivost kao držanje žeravice! Onaj ko bude činio dobro u to vrijeme imaće nagradu pedeset ljudi koji rade (sada) kao oni.“ (Muslim)
Buharija od Ebu Hurejre navodi da je Muhammed, a. s., ispričao slučaj nekog čovjeka koji se zarekao da će dati sadaku, pa je, ne znajući, dao sadaku kradljivcu, na šta je odmah rečeno u gradu da on pomaže lopova. Na to se on obratio Svevišnjem i rekao: „Gospodaru, Tebi hvala pripada!“, u smislu da On najbolje zna njegovu namjeru. Te ga priče nisu pokolebale pa se zarekao da će opet dati sadaku. On je dao sadaku ženi ne znajući da je ona prostitutka. Razlila se sutradan priča po gradu da je neko, noć ranije, dao sadaku prostitutki i da pomaže nemoral u gradu. On je na to, opet, rekao: „Gospodaru, Tebi hvala pripada!“ i zarekao se da će opet dati sadaku bez obzira na priče. Dao je sadaku nekom čovjeku, a da nije znao da se radi o imućnom čovjeku. I nakon ovoga potekla je priča kako neko daje sadaku imućnome i sl. Čovjek se opet obratio Allahu i rekao: „Gospodaru, Tebi hvala pripada!“ A onda Alejhiselam nastavlja i kaže da je tom čovjeku bilo rečeno da je njegova sadaka primljena i to: „Tvoja sadaka kradljivcu je primljena ne bi li se on suzdržao od krađe, tvoja sadaka prostitutki je primjena ne bi li ona kad to vidi postala poštena, tvoja sadaka imućnom je primljena ne bi li i on kad to vidi počeo iz svoga imetka dijeliti“.
Pravilo: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti“ bi, kako u ovoj tako i drugim prilikama, trebao biti naš moto rada. Pokazali smo da hoćemo i umijemo i zato nemojmo dozvoliti da dobro koje činimo umanjujemo i na taj način sami sebe ponižavamo. Ne dopustimo da zlo nadvlada dobro! Budimo dobar primjer mladima i s ponosom i dostojanstvom govorimo o našim precima, o nama samima, o dobrim i svijetlim primjerima, prijašnjim i sadašnjim, kako bi oni mogli sutra nastaviti borbu za dostojanstvo na koje nas Allah, dž. š., poziva, a Božiji Poslanik, a. s. uči.
Braćo, izvucimo iz proteklih poplava pouku, učinimo iskrenu tevbu, približimo se svome Gospodaru, pomozimo svima onima kojima je pomoć potrebna, čuvajmo prava drugih ljudi i ispunjavajmo sve naše obaveze prema Allahu, dželle še’nuhu, i Njegovim stvorenjima i posebno čuvajmo namaz, jer je on naša stalna veza sa Allahom, subhanehu ve te’ala! Razmislimo, jesmo li ovim poplavama: opomenuti, iskušani ili ne dao Allah kažnjeni?
Molim Allaha, dž.š, da od nas otkloni poplave i sve druge nevolje i iskušenja, da olakša onima koji su pogođeni posljednjim poplavama, da popravi naše stanje, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, da se smiluje našim roditeljima i precima, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i da nam bude milostiv na Sudnjem danu. Amin