Dzemat Braunau
19 Oktobar 2012 18:22 ( 19 Oktobar 2012 18:29)
Kada je jednom prilikom tokom prolaska kroz srpski teritoriji zaustavljen naš transporter predsjednik je prvi put rekao: „Sine, nemoj da im živ u ruke padnem“, kazao je Nurudin Imamović Dinče
SARAJEVO
Povodom 9. godišnjice od smrti prvog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića reporteri agencije Anadolija razgovarali sa ljudima koji su sa njim sarađivali, družili se, ljudima koji su ga čuvali ili liječili.
Nurudin Imamović Dinče, jedan od Izetbegovićevih vjernih tjelohranitelja, kaže da je Izetbegovića „volio kao rođenog oca, te i da danas njegovu dženazu emotivno proživljava“.
“Imao sam veliku čast i odgovornost da štitim tog čovjeka. Nisam ni bio svjestan te odgovornosti 1990. godine kada smo se upoznali na Osnivačkoj skupštini Stranke demokratske akcije (SDA). Odmah sam vidio da se radi o jednom čestitom, poštenom i skromnom čovjeku. On se prema ljudima u njegovoj ličnoj pratnji ponašao kao prema rođenoj djeci. Prema svima je bio blag, tolerantan, njega je i neprijatelj volio. Bio je toliko skroman čovjek da nije volio puno pratnje”, govori Imamović.
U sjećanju mu je ostao jedan događaj koji se dogodio samo sedam dana nakon ubistva tadašnjeg predsjednika Vlade Republike BiH Hakije Turajlića.
„Predsjednik Izetbegović je trebao na pregovore u Ženevu i morali smo proći istim putem gdje je samo sedam dana ranije ubijen Turajlić. U transporteru su, pored predsjednika bili njegov sin Bakir, Haris Silajdžić i Haris Lukovac. Transporter je zaustavljen na istom mjestu gdje i Turajlićeve. Kada su nas zaustavili nastala je tišina. Tada mi je predsjednik prvi put rekao: „Sine, nemoj da im živ u ruke padnem“, govori Imamović, dodajući da je sa rahmetli Izetbegovićem sarađivao sve do njegovog preseljenja na ahiret.
Imamović smatra da se sjećanjem na Izetbegovića istovremeno ljudi u BiH istovremeno sjećaju državnosti i historije svoje zemlje. Podsjetio je i na to da se Alija Izetbegović, nažalost, sve više marginalizira.
U razgovoru sa ličnim doktorom predsjednika Izetbegovića Ismetom Gavrankapetanovićem saznajemo da je rahmetli predsjednik bio pacijent koji se nije bojao smrti.
„Jednom prilikom je rekao: „Zašto se toliko boriš, sekiraš? Da li to smrt dolazi ove jeseni ili proljeća, kakve to veze ima…. Nikada ranije nisam čuo ovakvu misao ili izjavu“, ističe Gavrankapetanović.
Sjeća se da je predsjednikIzetbegović, dok je ležao u bolnici, imao jednu pjesmu koju je stalno ponavljao:
„Govorio je: „Moje srce udara snažno, ali to više nije ni važno“, priča Gavrankapetanović za AA.
Nadalje, kaže da je rahmetli Izetbegović u tom periodu bio priključen na aparate koji su pratili rad njegovog srca. Valjda je tada i osjećao da mu se bliži kraj.
Priča i da je često molio posjetioce da se ne zadržavaju dugo kod rahmetli Alije, a bilo je mnogo ljudi koji su dolazili u posjetu, polazeći od prijatelja, pa do visokih zvaničnika.
„Kada sam zamolio jednu delegaciju da se ne zadržavaju mnogo kod predsjednika zbog nekih pregovora, rahmetli Izetbegović je rekao: Šta znači moje zdravlje prema Bosni i Hercegovini“, ističe Gavrankapetanović.
Jedan od najbližih prijatelja Alije Izetbegovića, Ismet Kasumagić, opisao je prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine kao veoma skromnu i pristupačnu osobu. Izetbegović i Kasumagić upoznali su se u organizaciji „Mladi Muslimani“. Zajedno su bili procesuirani i u montiranom procesu 1983. godine.
„Bio je vrlo pristupačan i vrlo lijepe naravi. Nije trebalo puno da se do njega dođe. Ko god je imao problem mogao mu je otići, a on bi ga odmah primio, saslušao, i ukoliko može poduzeo mjere da pomogne. Niko se sa Alijom ne može porediti“, istakao je Kasumagić.
-Dijaspora najviše cijeni Aliju-
Direktor muzeja „Alija Izetbegović“ Adnan Žiško kaže kako su u ovom muzeju izloženi lični predmeti rahmetli predsjednika Izetbegovića, te nagrade i priznanja koje je on za života dobio.
Ove godine su, pored redovne izložbene postavke, javnosti predstavljeni Izetbegovićevi lični predmeti i dokumenti sa suđenja kroz koja je prošao.
Muzej, također, organizira i radionice za učenike osnovnih i srednjih škola, a ove godine su započeli s izvođenjem časova historije.
„Bojim se da mlađe generacije nemaju pravu sliku onoga što je bilo u periodu 1992-1995“, istakao je Žiško.
On je dodao da su najčešći posjetioci kada su u pitanju Bosanci ljudi iz dijaspore. Ti ljudi definitivno najviše cijene i vole Aliju Izetbegovića. Od stranih posjetilaca najčešće dolaze oni iz Njemačke, Velike Britanije i Turske.
(Anadolija)
