KAKAV TREBA BITI PRAVI MUSLIMAN

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
03 Redzeb – 1435.H. / 02 Maj 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

hutbaKAKAV TREBA BITI PRAVI MUSLIMAN

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima i raznovrsnim blagodatima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Postovani dzemate, draga braco;

Danas govorimo na temu, a u formi pitanja: Kakav treba biti pravi Musliman?? Pravi Musliman prije svega treba biti ponosan na Islam, a biti ponosan na svoju cistu vjeru u danasnjem vremenu je i potrebno i razumno ali i tesko, zbog niza razloga. Biti ponosan na Islam kao vjeru umjerenosti, gdje je islam sve do u tancine objasnio nacin zivljenja u pozitivnom smislu tako da nemamo niti jednu sferu zivota a da Islam o njoj nema stav, od nacina obavljanja nuzde, nacina na koji se prilazi supruzi u postelji, do nacina na koji se lijeze u postelju i nacina na koji se ustaje. Zbog toga treba biti ponosan na takvu vjeru.

Biti ponosan na vjeru koja je izbalansirala i duhovnu i tjelesnu potrebu, gdje nalazimo sredinu u rijecima Allaha dz.a. ”stvorili smo vas Ummetom sredine”, gdje je sredina obavljanje namaza, post ramazana, izdvajanja iz imetka onoliko koliko je zekjat, do obavljanja hadzdza kada smo u mogucnosti. I ona grupa ashaba koja je dosla Poslaniku s.a.w.s. zeleci mu kazati kako nece jedan da se zeni iz zelje da se posveti vjeri, drugi da ce da posti svaki dan, a treci da ce da bude na sedzdi non-stop i sva ta pretjerivanja im Poslanik s.a.w.s. osporava i rijecima i praksom. On s.a.w.s. se i zenio, i postio i mrsio, i klanjao i odmarao. Zbog sredine i umjerenosti koju u zivotu biramo u nacinu pristupa vjeri trebamo biti ponosni na nasu vjeru, a posebno na nas tradicionalni nacin manifestiranja te iste vjere kroz slijedjenje najrasirenijeg mezheba danas u svijetu a to je mezheb kojeg mi stoljecima slijedimo i kojem pripadamo, to je mezheb Imami Ebu Hanife – ciji je dolazak cak i sam Poslanik najavio. Poslanik s.a.w.s. je poducavao ashabe dovi koju je on sam s.a.w.s. najcesce dovio: ”Gospodaru nas, podaj nam dobro i na dunjaluku i na ahiretu”.

Biti ponosan na vjeru koja izrazava postovanje prema krscaima i jevrejima kada Gospodar svjetova objasnjava: ”I ne raspravljajte sa krscanima i jevrejima osim s najljepsim manirima”. S time je Islam zauzeo vjecni stav kako treba tretirati ljude velikih vjera i objavljenih knjiga.

Biti ponosan na vjeru koja izrazava ogroman respect prema ljudskom zivotu, gdje se cijena zivota ne razlikuje od muslimana i nemuslimana: ”A ko ubije insana bez pravde, i bez postojanja fesada kao da je poubijao cijelo covjecanstvo”. U ajetu se ne spominje ni muslimanski zivot, niti nemuslimanski, niti crnac ili bjelac, arap ili ne arap. Zato trebamao imati cast biti sljedbenicima ovakve vjere.

Biti ponosan na vjeru koja izrazava postovanje prema cijelom covjecanstvu, bilo kome i cemu pripadali.: ”i govorite ljudim samo ono sto je dobro i plemenito”. Ovo jos jednom podrazumijeva sve one koji su drukcije vjere i ubjedenja.
Biti ponosan na vjeru koja postuje komsiju i komsiluk u najizrazitijem smislu.”Dzibril mi je toliko oporucivao lijep odnos prema komsiji da sam pomislio kako ce ga uciniti punopravnim naslijednikom”.
Ovaj Hadis jos jednom, ne praveci razliku izmedu komsije muslimana ili nemuslimana nam kazuje koliki emanet imamo prema komsiji, koju obavezu, koliko trebamo da postujemo komsiju itd. Ciniti dobro komsiji, biti stub sigurnosti komsiluka, to je sljedbenik Islama.

Biti ponosan na Islam koji trazi od muslimana na ustrajavanju u uspostavljaju mira u cijelome svijetu: ”Cinite (Radite za) mir u cijelom svijetu”-ajet. Dakle, sljedbenici Islama grade mostove mira na cijelom dunjaluku, a ne ruse ih.

Biti ponosan na vjeru koja njeguje postovanje prema zivotinjskom svijetu. Kada Poslanik s.a.w.s. kao primjer navodi zenu koju je Allah dz.s. nagradio dzennetom jer je napojila zedna psa, a drugu je Allah dz.s. osudio za Dzehennem jer je izgladnjavala macku dok nije uginula. Time su date smjernice uzoritom muslimanu, koji izrazava paznju i prema zivotinjskom svijetu.

Biti ponosan na vjeru koja je ekoloski osvjestena, gdje nalazimo da je Poslanik s.a.w.s. zabranio da se cak i u ratu bespotrebno spaljivaju usjevi, ili da se posjece koliko je i jedno stablo. A sa druge strane nalazimo da je cistoca kako tjelesna tako i cistoca okoline dio Islama.

Biti ponosan na vjeru ciji sljedbenici nisu oni koji mrze, jer to nije svojstvo vjernika. Naprotiv, oni koji mrze drugog i drugacijeg su otpadnici – najgori – licemjeri itd.
Biti ponosni na Islam, i Vjerovjesnika koji je onima koji su ga progonili, ubijali mu ashabe, pokusali ga obescastiti i jos mnogo vise oprostio na dan kada je mogao birati sta ce sa njima. On s.a.w.s. je usao u Mekku i nakon iscekivanja musrika sta ce da uradi sa njima i citirao im rijeci Kur’ana, i svoga brata Jusufa a.s.: ”Danas vama nema ukora, Allah vam prasta”.
Zbog ovakvih razloga i mnogih slicnih razumno je biti ponosan musliman, jer je sljedbenik Islama plemenit prema svemu, plemenit prema bratu muslimanu, prema komsiji, prema nemuslimanu, prema zivotinji pa i prema prirodi. A jedini i pravi uzor je Allahov govor Kur’an i govor Poslanika s.a.w.s..

Dalje, kakav treba biti musliman prema drustvu, kakav treba biti prema prijateljima, prema porodici? Kako izgleda najbolji musliman, kakvim osobinama se kiti?
Muslimani koji uistinu razumiju učenje svoje vjere su prijatni, simpatični i prijateljski raspoloženi. Takvi se miješaju i druže se sa ljudima. Oni bi trebali razumjeti da biti u kontaktu sa ljudima i zaslužiti njihovo povjerenje su neke od najvažnijih obaveza istinskih muslimana. To je učinkovito sredstvo prenošenja poruke istine drugima izlažući ih zapravo svojim moralnim vrijednostima, jer ljudi slušaju one koji im se sviđaju, kojima mogu vjerovati, i one koje prihvataju.
Postoje mnogi hadisi koji hvale osobu koju ljudi vole zbog njegovih dobrih manira (zbog njegova lijepog ponašanja i ophođenja s ljudima). Takva osoba je jedna od onih koje je volio i Poslanik Muhammed, a.s. On ili ona će biti najbliži Poslaniku, a.s., na Sudnjem danu. Poslanik, a.s., je rekao:”Zar ne želite da vam kažem ko među vama mi je najomiljeniji i najbliži meni na Sudnjem danu?” Poslanik, a.s., je ponovio pitanje dva ili tri puta, a prisutni odgovoriše: “Da, o Allahov Poslaniče.” On reče, “Oni od vas koji su najboljeg ponašanja i morala. (oni koji su najbolje ćudi i karaktera)” (Ahmed)

U nekim predajama se dodaje, “Oni koji obaraju poglede prema zemlji i koji su skromni, oni koji se slažu s drugima, i s kojima se drugi ugodno osjećaju.” (bilježi Albani)

‘Abdullah ibn’ Amr pripovijeda da Allahov Poslanik, a.s., nikada nije govorio na uvredljiv način i da on nikada nije govorio zlo. Također se pripovijeda da je imao običaj reći: “Najdraži među vama mi je onaj koji je najbolje ćudi – najboljeg ponašanja.” (Buhari)

Jedna osobina vjernika je da se slažu s drugima (da se lahko uklope s ljudima) i da se drugi osjećaju ugodno s njima. Oni vole ljude, a i ljudi vole njih. Kod nas je suprotno, stalno gledamo kako bocnuti, kako prigovoriti, kako drugog brata ponizizi, otkriti itd.

Poslanik, a.s., je rekao: “ Vjernik se slaže s ljudima i ljudi se osjećaju ugodno u njegovu društvu. Nema dobra u čovjeku koji se ne slaže s ljudima i s kojim se ljudi ne osjećaju ugodno i slobodno.” (prenosi Ahmed i El-Bezzar)

Sam Poslanik, a.s., je postavio najbolji primjer lijepog ophođenja sljudima. Bio je uvijek vedar i nagodan a nikada oštar. Kad bi došao na neki skup, sjedao bi ondje gdje ima slobodno mjesto i tako je govorio drugima da rade. Sve ljude je tretirao jednako tako da niko na tom skupu ne bi mogao primjetiti da se Poslanik, a.s., prema nekome ponaša drugačije ili da nekome daje prednost.

Ko god bi mu došao tražeći nešto ili bi mu dao ono što traži ili bi mu, u najmanju ruku, odgovorio na lijep način. Svoj lijep stav je širio na sve i u ponašanju im je bio kao otac. Oni koji su se okupljali oko njega su imali osjećaj prave jednakosti, jedino su se razlikovali po svom takvaluku-bogobojaznosti. Učili su kako biti skroman, kako imati poštovanje prema starijima, kako biti milostiv i osjećajan prema mlađima, kako biti razuman prema onima koji su u potrebi i kako biti velikodušan prema strancima.

Ove Poslanikove osobine uključuju slijedeće postupke: Poslanik, a.s., nikada nije tražio greške u ljudima niti ih je isticao. Najljepsi primjer toga je slucaj kada je sa ashabima prolazio pored uginule zivotinje, na sto su ashabi reagovali sa gadjenjem, a on s.a.w.s. im je ukazao na lijepe zube koje je ta zivotinja imala. Dakle, Poslanik s.a.w.s. je nastojao u svemu naci ljepsu i pozitivniju stranu.
Kod zivotinja a posebno kod ljudi je trazio pozitivu – pozitivne stvari, trazio je vrline a nije iskopavao – trazio i radovao se eventualnim otkrivanjem mana kod ljudi. Jer svi smo mi stvoreni i sa manama i vrlinama, ali od vjere je, od Islama je da kod ljudi trazimo vrlinu pa makar i samo jedna bila a ne da kopamo po tudjim zivotima trazeci eventualne mane.

Nikada se nije prepirao s ljudima; Nikada nije nikoga prezirao; Nikada nije nikoga sramotio niti ismijavao; Nikada nije previše pričao; Nikada se nije uplitao u stvari i poslove koji ga se ne tiču.
On s.a.w.s. je rekao :“Od ljepote Islama je da se musliman kloni onoga sto ga se ne tice“
Poslanik, a.s., je bio strpljiv sa strancima koji su znali biti grubi u svojim zahtjevima ili pitanjima. Poslanik, a.s., nikada nije prekidao niti ometao drugoga dok govori, sačekao bi dok ta osoba da znak da je završila svoj govor.

Poslanik, a.s., je bio veoma vješt u omekšavanju ljudskih srca i pokazivanju da zapravo lijepim riječima i iskrenim dobrim djelima osvajamo ljudsku ljubav i divljenje.
Prenosi se da je hazreti Omer r.a., rekao: ko se kloni suvisnoga govora data mu je mudrost, ko se sustegne nepotrebnoga gledanja data mu je poniznost srca, ko se kloni pretjerivanja u jelu data mu je slast u cinjenju ibadeta, ko se cuva od pretjeranoga smijeha dato mu je dostojanstvo, ko napusti salu postigao je prefinjenost, ko ostavi ljubav prema ovom svijetu data mu je ljubav prema Ahiretu, ko ne vodi brigu o tudim nedostacima data mu je mogucnost da ispravlja vlastite greske, ko se ne bavi istrazivanjem kod drugih onoga sto samo Allah zna zagarantirana mu je cistota od licemjerstva.

Aiša, r.a., pripovijeda da je Poslanik, a.s., bio veoma oprezan sa lošim i zlim ljudima. I pored toga sa takvim ljudima je razgovarao na lijep način i prema njima se ponašao lijepo, ne zato što ih se bojao, nego je davao primjer svojim sljedbenicima kako se treba ponašati sa nasilnim i opasnim ljudima. Prema takvim ljudima se treba ophoditi na ljubazan i oprezan način kako ne bi budili zlo u njima. Jednom prilikom Poslanik, a.s., je rekao Aiši, r.a., :” Najgori ljudi, Aiša, su oni prema kojima su ljudi ljubazni i koje izbjegavaju iz bojazni od njihove klevete – ogovaranja. (Buhari i Muslim)
Nemoj dozvoliti brate da neko mora biti ljubazan prema tebi a ujedno te izbjegavati bojeci se da ga neces oklevetati, da ga neces ogovarati, da ga neces potvoriti, jeduci mrtvo meso brata svoga. Ne dozvoli da tako nisko panes, da te ljudi moraju izbjegavati.

Istinski muslimani bi trebali u stopu slijediti svoga Poslanika, a.s., oponašati njegov način ophođenja s ljudima. Svako od nas bi trebao biti uzorit musliman, gradjanin i dzematlija, siriti dobro i time siriti zajednicu ljubaznosti, povjerenja, razvoja itd.

Gospodaru nas, podari nam snage da budemo ponosni na svoju cistu – istinsku vjeru Islam.
Gospodaru nas, sacuvaj nas zla zlih ljudi i njihovih spletki.
Gospodaru nas, sacuvaj nas Sejtana i njegovih zlih spletki.
Gopodaru nas, neka nama ovlada uvijek dobrota naspram zlim.
Gospodaru nas, podari nam milosti da uvijek cuvamo cast brata muslimana i da budemo dobri ljudi i komsije, dobrog srca i duse. Amin!!!