Ibrahim a.s.

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
– 18. Zul-Hidzdze 1433.H. / 02. Novembar 2012.g. – Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic –

Ibrahim a.s.

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.

Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

Poštovani džema’ate, draga braćo ,

Nalazimo se u mjesecu Zu-l-hidzdzetu u kojem se obavlja peti islamski sart, te kurban bajram namaz za koji se veze prinosenje zrtve – kurbana.
Oba ova obreda datiraju još od vremena Ibrahima a.s., koji je sagradio Bejtullah – Allahovu kuću i pozvao ljude da je hodočaste, a poznato nam je i iskušenje kroz koje je prošao kada je trebao žrtvovati svoga sina pa ga je Allah iskupio dajući mu u zamjenu jednog rogatog ovna kojeg je zaklao kao kurban.
Za Ibrahima a.s., se veže i obred sunećenja a svakoga dana donosimo na njega i njegovu porodicu salavate kao što donosimo na Muhammeda s.a.v.s., i njegovu porodicu. Ponajvise ucenjem salavata na sjedenjima namaza. Zbog povezanosti ovog poslanika Ibrahima a.s., sa ummetom Muhammeda a.s., danas ćemo ako Bog da govoriti o ovom velikom poslaniku, te upoznati se sa djelom zivota Ibrahima a.s. bez cijeg poznavanja nema ni pravog ni sustinskog shvatanja obreda hadzdza i kurbana.
Ibrahim a.s. vodi porijeklo od Nuha a.s., i još prije poslanstva nikad nije obožavao kipove. U to doba dok su svi stanovnici zemlje obožavali zvjezde i kipove, Ibrahim a.s., njegova žena Sara i bratić Lut koji ce poslije postati poslanikom takodjer, su bili jedini vjernici.
Ibrahim a.s., je bio taj putem kojeg je Allah dokinuo te zablude i putem kojeg je potekla plejada Allahovih poslanika. Allah mu je još u mladosti podario zdrav razum i odabrao ga za svoga prijatelja “Halila”.
Ibrahim, ‘alejhisselam, uživa veliki ugled među sljedbenicima triju vjera: jevrejstva, kršćanstva i islama. On spada u najodabranije poslanike. Otac je svih vjerovjesnika – ebu-l-enbija’, jer svaka knjiga koja je objavljena nakon njega, objavljena je poslanicima koji vode porijeklo od njegove loze.

Ibrahim a.s. je definisan u Kur’anu kao ummet: إِنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً – „Ibrahim je bio jedan umet…” (En-Nahl, 120), i odlikovan sa titulom Halil-ul-Allah – Allahov bliski prijatelj. U suri en-Nisa, Allah dž.š., kaže: وَاتَّخَذَ اللّهُ إِبْرَاهِيمَ خَلِيلاً – „Allah je uzeo Ibrahima za (bliskog) prijatelja.” (En-Nisa, 125)

On je također opisan u suri En-Nahl kao primjer: „Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim.”(En-Nahl, 120)
Interesantno je da je njegov otac Azer bio od onih koji su pravili kipove koji je time odvodio narod u zabludu i skretao ih sa pravog puta. Zato je njegov otac bio prvi kojeg je pozvao na Pravi put. Medjutim on je odbio i ostao nevjernik.
Normalno je da roditelji upućuju djecu na pravi put i savjetuju ih mada nekada uputa može doći i preko naše djece. Danas imamo situacija gdje je dijete na pravom putu, a roditelji nisu. Gdje dijete redovno klanja i posti dok to roditelji ne čine. Pouku koju možemo izvući iz kazivanja o Ibrahimu a.s., jeste da moramo biti blagi prema našim roditeljima kao što je bio Ibrahim a.s., čak i kada znamo da očito griješe. Ibrahim je čak molio Allaha da oprosti grijehe njegovom babi koji je bio nevjernik, ali mu je Allah za njega rekao kako stoji u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre: “Ja sam nevjernicima zabranio Džennet.”
Allah dz.s. u Kuranu kazuje pricu o Ibrahimu a.s. pa kaze:

“Gospodaru moj daruj mi porod čestit!” – i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?” – “O oče moj”, – reče – “onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, – to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” i kurbanom velikim ga iskupismo i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: “Nek je u miru Ibrahim!’ Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, a on je, doista, bio rob Naš, vjernik.” (Es-Saffat, 100-111)

U svom dugom životnom vjeku Ibrahim a.s. nije imao djece. Kroz svoj poslanički vijek i službu Bogu, Ibrahim a.s. je stario i sve više želio da ima porod. Sada već stari poslanik Ibrahim očajno je želio sina ali njegova žena Sara je bila nerotkinja.„Gospodaru moj, daj mi porod čestit!” (Es-Saffat,100) Molio je Allaha dž.š!
Neočekivano, Allah je ispunio svoje obećanje da će učiniti Ibrahima začetnikom dugog niza Poslanika, korijenom veličanstvene univerzalne vjere. „I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.” (Es-Saffat,101)
Allah dž.š. se smilovao starosti, usamljenosti, beznadju i muci svog vjernog Poslanika. Za Ibrahima a.s. Ismail nije bio samo sin oca koji nije prije imao djece, on je bio kraj čekanja koje je trajalo cijeli život, bio je nagrada za cijeli vijek patnje, plod njegovog života. Ismail a.s. je bio obećanje za buduće generacije i na neki način Ibrahimov a.s. cijeli dunjalučki svijet.

Kroz radost i veselje Ibrahimovog doma, Ismail a.s. je brzo rastao obasjan svjetlom očeve ljubavi i paznje. Ali, Allah dž.š. je odlučio da ne ostane tako. Ibrahim a.s. je trebao biti iskušan još jednom. Ibrahim je imao san u kojem mu Allah dž.š. naredzuje da usmrti svog jedinog sina. Nemoguće je riječima iskazati sta je značila Ibrahimu a.s. Allahova dž.š. naredba da žrtvuje svog jedinog sina Ismaila a.s. Veličinu tog bola ne možemo ni da zamislimo a da ne zadrhtimo od straha.
Kako može Ibrahim uzeti svog voljenog sina, plod svog života, radost svog srca, smisao svog življenja; svog Ismaila, položiti na zemlju, staviti nož na njegov vrat i ubiti ga?

Lakše je da Ibrahim bude zaklan od ruke Ismaila! Ali ne, mladi Ismail mora umrijeti a stari Ibrahim živjeti. Ibrahim, rušitelj idola, morao se osjećati raskomadanim!
Ibrahim nije odmah odlučio. Kroz snažan bol odlučivao se, a tek nakon trećeg sna konačno je odlučio da sprovede Allahovo naređenje. Ovo je predstavljeno na Hadždžu kroz obred kamenovanja tri idola koji predstavljaju prokletog Iblisa koji iskušava Ibrahima a.s. da se ne pokori Allahu dž.š.

Naprimjer, možemo zamisliti da, slomljen bolom i rastresen, Ibrahim je mogao naći mnogo opravdanja. Možda žrtvovanje ima samo metaforično značenje i treba da predstavlja ubijanje ‘ega’. Možda ‘Ismail’ ima generalni smisao i ne odnosi se na Ibrahimovog a.s. sina. Možda ‘usmrti Ismaila’ zapravo znači ‘usmrti ljubav prema Ismailu’. Ibrahim a.s. je mogao pronaći mnogo razloga svoga sna.
Ali, Ibrahim a.s., Allahov bliski prijatelj, je imao vjeru u Allaha dž.š. i znao da Allah od njega zahtjeva žrtvu. Ibrahimova savjest je pobjedila sva logična opravdanja i razloge.

Ibrahim a.s. je stavio ljubav prema Bogu iznad samoljublja, poslanstvo iznad sina, odanost prema Bogu iznad lojalnosti obitelji, Istinu iznad stvarnosti, savjest iznad instinkta, odgovornost iznad zadovoljstva, dužnost iznad prava, monoteizam iznad mnogoboštva. Izabrao je napredak a ne stagnaciju. Ibrahim a.s. je izabrao Boga i predao Ismaila a.s.

Na Mini – Mjesto na kom se u vrijeme hadždža bacaju kamenčići, se desila nevjerovatna i zastrašujuća konverzacija izmedju oca i sina. Ibrahim reče Ismailu: „O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?” (Es-Saffat,102) Kako zastrašujuće riječi za dijete! Kakav odnos oca prema sinu? Poštovanje života?
Ismail je mogao ne odgovoriti. Mogao je pitati Ibrahima da se uzdrži od toga. Mogao je odbiti!
Ali, Ismail je također bio vjernik. On se predao volji Allaha dž.š. Oslobađajući svog oca očaja, Ismail mu je dao ove utješne riječi: „‘O oče moj,’ – reče – ‘onako kako ti se naređuje postupi; vidjeti ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.'” (Es-Saffat,102)
Ibrahim a.s. je pitao sina i on se svojom voljom ponudio Allahovom naređenju. Ibrahimov izbor je žrtva. Ismailov izbor je vlastita žrtva. Šehadet.

To je Ibrahimu dalo snage. Vezao je svoje srce za Boga, u jednu ruku uzeo Ismaila, radost svog života, a u drugu nož svoje vjere sve dok nije stigao do mjesta za žrtvovanje. Kroz svu patnju, bilo mu je moguće da se okrene i vrati. Ipak je položio Ismaila na zemlju, okrenuo njegovo lice od sebe da bi našao snage za slomljenu dušu i ukočenu ruku.

I tako je zaklan Ismail. Ali, Allahovom milošću, nož Ismaila nije zasjekao.

U tom odsudnom casu, dolaze rijeci Objave Ibrahimu: „O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, – to je zaista bilo pravo iskušenje!” (Es-Saffat,104-105)
Ibrahim a.s. je primio ovna za kurban u zamjenu za život sina Ismaila, nakon sto je pokazo i dokazo svoju spremnost na najvise žrtve u Ime Allaha dž.š.
Ibrahim je time dobio sve i na ovom i na buducem svijetu, a sačuvao Ismaila.

Za kraj:
Ibrahim je bio ummet, Allahov prijatelj, primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim. Kao takav polozio je onaj ispit na kome bi svi drugi poklekli. Ismail je bio njegov sin, simbol istinske vjere, zrtve i njeznosti. U njihovu ispitu i iskusenju puno toga ucimo!

“Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu;
Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim,
i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!’ (Ibrahim, 39-41)