Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji–Dzemat Braunau–džamija Mauerkirchen –16. Muharrem – 1442.H. / 04 Avgust 2020.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
Gospodaru moj, rasiri prsa moja, olaksaj zadatak moj, odrijesi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj. Amin.
Postovani dzemate,
Hidzrom osnazeni, Poslanik i ashabi, neprijatelje su savladali i Islam cijelim arapskim poluostrvom prosirili. Generacije kasnije na krilima i vrijednostima hidzre Islam su na sve kontinente planete nam donijeli.
Ti ljudi koji su Islam nosili su zivotom svojim – zivljenjem i djelovanjem druge odusevljavali i tako su istovremeno i ljude i prostor osvajali.
Poslanik Muhamed a.s. osnazen Hidrom – dzahilijjet je porazio. Drustvo u kojem je grijeh bio dominantan pre-odgojio. Medju zavadjenu bracu i plemena slogu donio. Ljude je vjerom osnazio da se GRIJEHU suprostave.
I takvo drustvo – GRIJEHA OSLOBODJENO bilo je sposobno koracati u bolju – svjetliju buducnost.
Imam Gazali – Allah mu se smilovao u knjizi u kojoj ispisuje SAVJETE MLADOME COVJEKU, zapisuje da je spoznao da svaki covjek ima PRIJATELJE I NEPRIJATELJE.
Spoznao sam, veli on da se ljudi uglavnom druze i prijateljuju iz interesa. Ta prijateljstva su slaba i kratkotrajna. Naucio sam, zapisuje Gazali da je jedini stvarni i stalni covjekov prijatelj – DOBRA DJELA.
Razumom obdarenom covjeku izbor dobrih djela za prijatelja je jedini pravi izbor. I neprijatelja svaki covjek ima. Neki neprijatelji vremenom postanu prijatelji, ali je jedan STVARAN I STALAN COVJEKOV DUSMANIN – SEJTAN.
Shvativsi hidzru kao novi pocetak, kao prekretnicu, Muhamed a.s. sa ashabima udara temelje drustvu koje ce svojim vrijednostima plijeniti.
Udara temelje Medinskoj zajednici – drzavi koja ce garantovati sigurnost i bezbjednost svima i svakom covjeku pruzati sansu da uspije – da izgradi sebe u njoj i uklopi sebe u dunjaluk i istovremeno pripremi sebe za ahiret.
Ta zajednica, ta medinska drzava – utemljena je na vjeri i obrazovanju, na pravednosti i jednakosti svih pred zakonom i postivanju zakona, na socijalnoj pravdi i ravnotezi.
Okolnosti u kojima je Poslanik sa ashabima r.anhum djelovao bile su teske. Posmatrajuci sa strane, moglo bi se reci da je uspjeh bio gotovo nemoguc.
Ipak sa hidzretom zapoce SNAZAN RAST ISLAMA. Hrlili su vjerni svjetlu sa svih strana a kad deset ljeta od hidzreta minu – u vjeri istine arabija sinu.
Okolnosti u kojima mi docekujemo 1442 hidretsku godinu su teske takodjer.
Drustvo – ummet PORED OVE PANDEMIJE nam boluje od mnogih teskih bolesti. Mnogi se grijeh u njemu ugnjezdio, unistava nasu sadasnjost i prijeti nasoj buducnosti.
I kao sto Poslanik i ashabi r.anhum nisu kukali na okolnosti – nisu trazili krivca u drugom, tako je i nama hidzra poticaj na akciju.
Tako mi, obiljezavajuci hidzru, ucimo da je ona poticaj da se angaziramo i k tomu jos opomena da necemo za nase neuspjehe moci kriviti druge.
A dobro nas poznavajuci jedan pjesnik veli: MI KRIVIMO VAZDA ZEMMAN – A KRIVDA JE SVA U NAS – JER DA ZEMMAN PROGOVORI – STA BI NASO KRIVI NAS.
I sta nama stoji na putu da se aktiviramo – sta nama stoji na putu da se angaziramo i neprijatelju RAT OBJAVIMO.
TEWBA JE HIDZRA – na licnom planu svakom je omoguceno da ostavi ono sto mu nemir donosi – da ostavi ono sto ga u prsima steze i prihvati se djela koja su Bogu draga – djela koja mu donose uspjeh na ovome svjetu a srecu i spas na ahiretu.
Muhadzir je braco svako onaj KO OSTAVI RUZNU RIJEC. Muhadzir je svako ko OSTAVI RUZNO DJELO. Muhadzir je svako ko HIDZRU CINI ALLAHU I POSLANIKU, tj. PRIHVATI SEDZDU I SVOJ ZIVOT UREDI tako da mu Islam bude svakodnevnica – da on i porodica njegova vjeru ZIVE.
Mi Poslanikovu hidzru ne obiljezvamo kako bi se sjecali, vec kako bi se opominjali – I kako bi sebe podsticali na borbu da Allahova dz.s. rijec bude gornija, tj. DA ZIVIMO MORALNO.
Jer Poslanik Mauhamed a.s. je jednom rekao VJERA JE MORAL. I tako smo braco svi pozvani na hidzru – kako bi nasu zajednicu – CISTOM UCINILI – CISTOM I OD GRIJEHA I CISTOM I OD PRLJAVSTINE POVRSNE i kako bi nas Ummet nacinili Ummetom ZNANJA I ZNANJE AFIRMISALI.
Jer bez obrazovanja ni jednome drustvu niti zajednici nema napretka. Tome nas uci i Poslanik, kad netom nakon hidzre, u Medinskoj dzamiji organizira skolu u koju dovodi zarobljenike BEDRA da uce muslimansku djecu, jer bez obrazovanja nema naprijed.
Koga cemo mi kriviti sto se nasi Univerziteti ne nalaze ni medju PETSTO NAJBOLJIH – NI JEDAN JEDINI. KAKO MOZEMO IMATI OBRAZA DA NESTA KAZEMO PROTIV AUSTRIJE – ZEMLJE NAM NASE – KADA 15 AUSTRIJSKIH UNIVERZITETA JE MEDJU PETSTO NAJBOLJIH U SVIJETU.
Mi ne obiljezvamo hidzru kako bi se sjecali Poslanikovog puta kroz pustinju iz Mekke u Medinu. Mi to ne obiljezvamo kako bi se podsjetili da je Poslanik proveo u pecini SEVR neko vrijeme sklonivsi se od musrika.
Mi hidzru obiljezvamo zato sto je ona poticaj na AKCIJU I ZATO STO NAS ONA OPOMINJE – NEMA DRUGOGA KRIVCA ZA NEUSPJEH – DO VAS SAMIH – OSIM VAS – OSIM U VAMA.
Umjesto stalnih hidrzi ka zapadnim zemljama, muslimani i Ummet cijeli bi trebao da cini HIDZRU U SEBI. Mi muslimani imamo bogate zemlje ali ne odgovorne vodje – ali i propale nekada slavne UNIVERZITETE KOJIH EVO SADA NEMA NI MEDJU PETSTO NAJBOLJIH U SVIJETU.
Mi necemo moci kriviti vrijeme za stanje u kojem jesmo. I necemo moci kriviti vrijeme kad nas nasa unucad budu pitali – sta ste to vi nama ostavili.
Mi smo krivi – zato mi hidzru moramo razumjevati u ovom vremenu u kojem mi jesmo. Nije hidzra tek samo puki dogadjaj iz 622-e godine kojeg se mi tek povrsno sjecamo.
Hidzra je poruka. Hidzra je podsticaj. Hidzra je opomena.
Mi smo svi pozvani na hidzru kako bi mjesto naseg zivljenja nacinili mjestom lijepoga zivljenja. Islam nas uci da je Allah lijep i voli ljepotu. Islam nas uci da je cistoca pola vjere covjece. Islam nas takodjer uci da je cistoca pola zdravlja. Nas Islam uci kolika je vaznost CISTOCE – a evo mora doci ova PANDEMIJA DA SHVATIMO TO.
Koga cemo mi kriviti sto mi uopce sistema nemamo. A islam je sistem. Mi moramo uciniti hidzru braco. Ta hidzra se mora dogoditi u nama samima, u poimanju vrijednosti planete na kojoj zivimo – svjesni da nad nama bdiju cuvari – pisari plemeniti – koji biljeze svaki nas gest – svaki nas korak.
Grijeh je onecistiti zemlju i narusiti ravnotezu u prirodi. Grijeh je braco biti ne odgovoran spram blagodati koju nam je Bog Uzviseni dao – nama dao na cuvanje – pa zar covjek – kao jedino Bozije stovrenje sa RAZUMOM nebi trebao i nije odgovoran za zivot na zemlji – zar svaki covjek nije HALIFA – BOZIJI ZASTUPNIK NA ZEMLJI…JESTE I ON CE BITI ODGOVORAN ZA NERED NA ZEMLJI BILO KOJE VRSTE.
Zato, mi se ne sjecamo hidzre da bi obiljezili neki davni dogadjaj iz historije. Vec to obiljezvamo kako bi nas poruke njegove dotaknule i pokrenule naprijed i opomenule. NEMA KRIVCA ZA NEUSPJEH TVOJ – DO TEBE SAMOGA.
Mi smo braco svi pozvani na hidzru i bivamo pozivani svake godine sjecajuci je i obiljezvajuci novu hidzretsku godinu – mi smo time pozvani da izlecimo nas same prije svega – a zatim nase porodice – a zatim nase zajednice – a zatim u cjelini nas Ummet od necistoce kako prirodne – tako i nase sopstvene – od necistoce GRIJEHA NASEG.
Koga cemo mi kriviti.? Braco nesmijemo dozivljavati nasu planetu kao MACEHU i prema njoj se odnositi kao da nije nama u EMANET OSTAVLJENA ODNOSNO DATA.
Hidzra nas poziva na jedinstvo. Poslanik Muhamed a.s. u Medinskome ustavu kojeg ispusje netom nakon hidzre, izmedju ostalog zapisuje: NESMIJE MUSLIMAN UDRUZITI SE S NE MUSLIMANOM KAKO BI RADIO PROTIV DRUGOG MUSLIMANA.
Koga cemo kriviti sto BASNA O VUKU I TRI VOLA OPISUJE NASE STANJE. Naime, bijase VUK i zatece na LIVADI TRI VOLA KAKO PASU. I medju njih ubaci razdor – nagovori dvojcu da mu prepuste treceg da ga pojede. Kad dodje drugi put nagovori jednog da mu prepusti drugoga. A treci put kad je dosao nije pregovarao – svi su bili POJEDENI.
Prepoznajemo li mi VUKA I VOLOVE. SUPROTNO TOME JE DZEMAT I CLANSTVO U DZEMATU I JEDINSTVO I ZAJEDNISTVO U CESTITOSTI I MORALU I CISTOCI.
Molimo Uzvisenog da nam pomogne. Amin.
