Sukr – Zahvalnost Allahu se djelima dokazuje

Islamska zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
21 Rebiu-l-Ahir – 1435.H. / 21 Februar 2014.g.–Imam/Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic

Sukr – Zahvalnost Allahu se djelima dokazuje

hutbaHvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima i raznovrsnim blagodatima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braćo, draga omladino, postovani dzemate;

Danas, uslijed svih ovih dogadjanja cemo govoriti o sukru – zahvalnosti Allahu dz.s. ali ne samo kroz rijeci vec kroz djela.
Isto kao sto u medju – ljudskim odnosima, ima rjeciti ljudi, ljudi kojima su samo usta puna rijeci, ali kad dodje vrijem da se na djelu pokazu onda tu ustvari zakazu. Tako i u odnosu roba ili covjeka naspram Boga ili Gospodara ima ljudi koji su rijeciti samo na rijecima i obecanjima ali kad treba na djelu pokazati Iman – Ihsan – Vjeru – Islam – Zahvalu Stvoritelju onda tu posustaju, skrivaju se, nema ih, nema na namazu, nema u dzamiji, nema da podrze dzemat – zajednicu, itd.
Mi svi ovdje danas trebamo biti ipak sretni jer smo tu. Zivi i zdravi poprilicno, u krugu dzamije – Allahu najdrazeg mjesta, u mubarek petku, na dzumi namazu.
Omer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet imati ljudske oblike ali će im srca biti poput srca pustinjskih vukova. Prolijevaće krv, a neće se libiti od zla kojeg čine! Ako im dadneš prisegu na vjernost – prevariće te, a ako ti se obrate – lagaće te, ako im se povjeriš – iznevjeriće te, a kada ne budeš sa njima – ogovaraće te. Djeca će im biti bezobrazna, omladina devijantna, a njihovi stari će biti poročni – neće naređivati dobro niti će odvraćati od zla. Biti sa njima je poniženje, a tražiti ono što je njihovo je pravo siromaštvo! Dobri među njima je zalutao, dok je zalutali među njima dobar! Sunnet je za njih bid’at – novotarija, dok je bid’at za njih sunnet. Onaj koji dobro među njima naređuje je sumnjiv, fasik – grijesnik među njima je častan čovjek, dok je vjernik kod njih potlačen! Kada se ljudi počnu ponašati tako Allah će dati da njima ovladaju ljudi koji će ih ubijati ako što prozbore, koji će ih eksploatisati ako budu ćutali, koji će im uzimati ono što zarade, i koji će se nepravedno prema njima odnositi dok budu vladali njima!“ (Džami’ul-Ehadis, Sujuti, br.31621.)
Samo o ovome hadisu se moze razmisljati danima, tefsiriti i tumaciti, ponovo citati da bi se shvatio i razumio. Zar nije doslo vrijeme kada se krv prolijeva tek tako, a sto je najgore izmedju i medju samim pripadnicima iste vjere, istinske i jedine vjere, medju pripadnicima casnoga Islama. Zar nije doslo vrijeme kada prisegu damo – glasamo za nekoga a on ili oni nas prevare. Zar nije doslo vrijeme kada se nikome povjeriti nemozemo, svoje muke da ispricamo – ahbaba pravog da imamo a da taj neko jedva ne doceka pa ode okolo i na sav glas prica. Zar nije doslo vrijeme kada cak dodjemo i u dzamiju pa ogovaramo druge. Zar nije doslo vrijeme kada su djeca tako bezobrazna, a nesmijes u mektebu ni zagalamiti na njih. Zar nije doslo vrijeme da tlacimo onoga koji naredjuje i upucuje na dobro, a fasika – grijesnika volimo i s njima se druzimo.
I na kraju, zbog svega ovoga, zato sto smo sami takvi, Allah nam da, da nama ovladaju i vladaju takvi koji ce nas eksploatisati, koristiti, samo sebi grabiti, korumpirani biti, svoje fotelje cuvati, mladjima ne dati da dodju do izrazaja iz bojazni da im jedno brdo zlata nece moci biti, pa posto je covjek proklet zeli i drugo brdo zlata itd. itd. itd.
I Buharija i Muslim bilježe hadis od Ebu Hurejre r.a. u kojem se govori o nagradi za zahvalnost i kazni nezahvalnima. „Trojica su ljudi bili od sinova Israilovih“: kazuje Poslanik: „šugav, ćelav i slijep. Allah dž.š. ih stavi na iskušenje i posla im meleka. Melek upita šugavog čovjeka:’Šta bi najviše želio u životu’? Reče:’ Lijepu i zdravu kožu, i da se oslobodim onoga radi čega me ljudi izbjegavaju’. Dodirnu ga melek i oslobodi ga njegove bolesti. Upita ga potom:’A od imetka šta bi najviše volio’? Reče:’Deve’. Dade mu Allah dž.š. steone deve.
Melek dođe i ćelavom čovjeku i upita ga šta bi on najviše u životu volio.’Lijepu kosu’. Reče:’I da se oslobodim onoga radi čega mi se ljudi podsmjehivaju’.Dodirnu ga melek i dobi on lijepu i bujnu kosu. ‘A šta bi od imetka volio’? Reče:’Krave’. Dade mu Allah dž.š. steone krave.
Melek dođe slijepom čovjeku. ‘Šta bi ti najviše volio’:Upita ga. ‘Da mi Allah dž.š. vrati vid, da vidim ljude oko sebe’. Dodirnu ga melek i vid mu se vrati. ‘Šta bi od imetka volio’? ‘Ovce’. Dade mu Allah dž.š. sjajne ovce i u svakog od njih imetak se umnoži. Prvi imade punu dolinu deva, drugi krava a treći veliko stado ovaca.
Melek je zatim u ljudskom obliku došao prvom od njih. Reče mu.’Ja sam putnik, ostao sam bez ikakvih sredstava. Uzdam se u Allaha i u tebe da mi pomogneš’. Čovjek mu reče:’Mnogo tražiš’, a melek reče:’Kao da te poznajem, da ti nisi onaj šugavi čovjek kojem je Allah dž.š. dao zdravlje i imetak? ‘ Ne’. Reče čovjek, ja sam imetak naslijedio od predaka mojih’. Melek mu reče:’Ako lažeš neka te Allah dž.š. vrati u stanje u kojem si bio’.
Melek zatim dođe drugome, onom što je bio ćelav i reče mu što i prvom a on mu odgovori što i onaj prvi. Melek tada reče:’Ako lažeš neka te Allah dž.š. vrati u stanje u kojem si bio’.
Melek zatim dođe čovjeku koji je bio slijep, a koji sada vidi i veliki imetak posjeduje. Reče mu:’Siromašni sam putnik, nemam ništa s čime bi nastavio put. Uzdam se u Allaha i tebe. Čovjek reče:’Bio sam slijep, pa mi je Allah vratio vid i imetka mi je mnogo dao. Uzmi što ti treba i koliko ti treba’. ‘Tako mi Allaha ne trebam ništa. Zadrži svoj imetak. Allah dž.š. je vas na kušnju stavio. S tobom je zadovoljan a srdit je na tvoje prijatelje koji su blagodat Božiju zaboravili’: reče melek“./Muttefekun alejhi/.
Zahvala se djelom kazuje. Tako nas i Svemoćni u Knjizi uči: „Trudite se i budite zahvalni o čeljadi Davudova“./Saba,13./. Ova trojica ljudi su kao i sva stvorenja Božija od Gospodara dobili mnogo. Mnoge blagodati uživaju ali dvojica tih blagodati nisu svjesni. Zbog nezahvalnosti, bez njih su ostali. Zanemarili su Allahovu dobrotu prema njima i uskratili svoju pomoć nevoljniku.
Svaki čovjek na zemlji bez nečega živi. Ipak zahvalan treba biti, jer neka pomisli, bez čega bi sve mogao ostati. Bez vida, bez sluha, bez ruku, bez nogu itd. Bezbroj je razloga za zahvalu, i Uzvišeni tako kaže: „Neizbrojive su blagodati koje sam vam dao“. Biti svjestan tih blagodati znači biti dobročinitelj jer zahvala se djelom kazuje.
Čovjek može biti zdrav, imućan, porodice velike i stabilne. Može biti u društvu na položaju visokom i uprkos svemu nesretan. Šejtan iako u blagodatima dunjaluka uživa i druge na uživanja i grijeh podstiče, nesretan je. Nesretan je jer nije priznao grijeh, nije se pokajao, nije se prekorio i tewbi usmjerio i izgubio je nadu u Allahovu milost. Adem a.s. iako je pogriješio, u sretne se upisao jer je grijeh priznao, i u sebi kajanje osjetio, nefs svoj prekorio, i bez odgađanja tewbu učinio, te se okrilju Allahove dž.š. milosti vratio. Vidite, ljudski je grijesiti, Adem a.s. je bio Poslanik pa je pogrijesio, Poslanik Muhamed a.s. nije bio savrsen, grijesio je, a da mi ne grijesimo, ko smo mi???
Allah dz.s. kaze u Kur´anu da bi nas potamamio i zamjenio drugim narodima i plemenima da ne grijesimo, to je u prirodi ovjeka. Zato ne vicimo, ne galamimo odmah kad neko pogrijesi, ne panicimo, vec priznajmo sebi prvo das mo pocinili grijeh, prekorimo sebe i svoj nefs a onda cinimo tewbu Allahu dz.s. I trazimo oprost od Allaha, jer Allah volio kad mu se rob obraca i trazi istigfar – cini tevbu – trazi oprost. Allah na desetine mjesta u Kur´anu ponavlja da vjernici ne gube nadu u Allahovu milost.
Zdrav si, ne izbjegava te niko zbog oboljenja tvoje kože ili neceg drugog. Onaj ko nije, znaci na iskusenju je, a Allah iskusava svoje robove, hoceli mu ostati dosljedni i imaju za to ogromnu – ogromnu nagradu, za svaku pretrpljenju bol, za svaki ubod trna. Zdrav si i bez muke i tegobe ustaješ i sjedaš, možeš govoriti, jesti i hodati i sposoban si drugima pomagati.
Takvom zdravom, Allah dž.š. je dao da ima šta jesti i omogućio ti da se u dunjalučkim dobrima naslađuješ, i uprkos svemu na sabah ne ustaneš, namaz si zanemario… Kako se zahvaliti na zdravlju, do djelom? Namaz je djelo, post je djelo, džemat je djelo, zajednica je djelo…
Allah dž.š. ti je dao više nego što ti treba. Imaš toliko da to ne možeš ni pojesti ni poderati ni potrošiti. Osjećaš potpunu sigurnost jer poput trojice od sinova Israilovih koji pune doline stoke imaju, i ti u blago gledaš. Da li si na tome zahvalan? Pokraj tebe prolaze nevoljni i u potrebi ljudi. Eto, tu pokraj tebe mozda sjedi ili u tvom komšiluku živi čovjek, brat, musliman koji s teškom mukom i velikim odricanjem školuje djecu. Tu u krugu poznanika tvojih, u tvom selu žive ljudi koji nemaju da kupe lijek i da uživaju u blagodati zdravlja.
Šta je zahvalnost? Govoriti elhamdulillah i ništa ne činiti, ili je zahvalnost djelo? Bit ćeš istinski zahvalan ako iz onoga što imaš pomogneš onoga koji nema. Bit ces istinski zahvalana ako klanjas, ako postis, ako zekat dajes, ako hadzdz obavis kad budes mogao. Ona dvojica iz spomenutog hadisa zaboravili su period kad nisu imali i zaboravili Onog koji im je iz riznica svojih dao, pa su opet došli u stanje nejmanja. Pored velikog imetka, a zbog nezahvalnosti i nespremnosti da pomognu i sami su na tuđu pomoć spali. Samo je jedan od trojice spomenutih sretan bio. Sreću je živio onaj koji je vidio i cjenio blagodat Onoga koji ju je dao. Zahvalnost što vidi i pred sobom veliko stado ovaca ima on iskazuje na pravi način, djelom. „Uzmi koliko ti treba“, govori meleku, odnosno čovjeku u potrebi.
I zato neka je stid one sto govore, ako govore, necu na dzumu, svaka dzuma je neka sergija, neka se dobro preispitaju. To je odraz njihove kulture prije svega, odraz njihovog asiluka – oholosti s jedne i kukavicluka s druge strane.
Kao prvo, evo recimo sto se tice konkretno naseg dzemata. Sergija nema svake godine od 15.10. – 15.03. to je pet mjeseci godisnje, znaci nema nikako sergija. A i onih resto 7 mjeseci u godini je u prosjeku samo svaka treca ili cetvrta dzuma sergija.
I na kraju sam naziv je sergija – dobrovoljni prilog. Allah ne opterecuje vjernika mimo njegovih mogucnosti. Ko moze da, ko ne moze nije ni duzan. Ali mu je veliki grijeh sto sije fesad – nered takvom praznom pricom.
I jos jedna stvar, svaki takav je neuk. On treba da zna da ga jedino sadaka i iskrena dova Allahu moze udaljiti od zle sudbine, nemilih i neprijatnih dogadjaja i nedaca i nesreca u zivotu. On treba da zna da sadaka sprjecava ruznu ili zlu smrt, gasi Allahovu swt srdzbu. I jos jedna stvar, nije samo sergija pomoc. Pomozimo nasem napacenom narodu i sunarodnjacima time sto cemo svake izbore izici na njih i glasati za pravedne ljude i one za koje smatramo da ce bit pravedni i pravedno vladati. Mi iz dijaspore bar to mozemo i moramo uraditi, prije svega svoju gradjansku duznost izvrsiti a onda i samim tim pomoci narodu koji dole zivi.
Neka nam ne bude tesko se prijaviti i glasati svaki put kada su izbori. Nemojmo misliti ja sam sada ovdje i ono dole me ne interesuje. Ako nista jos dole imas babu, mamu, ili pak rodbinu uzu i siru, komsije itd. i ako ne glasas ostavljas ih na cjedilu svaki put.
A ujedno kako smo vidjeli kroz prilozeno budimo zahvalni Allahu kad nam je providio nas put, kad nam je omogucio da lagodnije zivimo, da u tudjini sebi kruh zaradjujemo, kad nam je dao sve blagodati zdravlja, da mozemo da sebe i porodice izdrzavamo. Budimo zahvalni Allahu a zatim ovoj zemlji na nacin da budemo uzorni njeni gradjani ma gdje se nalazili i ma sta radili. Budimo uvijek svjesni da prije svega predstavljamo sebe, svoje porodice, vjeru Islam i ovu zemlju, ponasajmo se pristojno, bilo u butiku, bilo na ulici, bilo u kakvoj instituciji, bilo u firmi, u dzamiji itd.
A zahvalnost cemo iskazati samo time sto cemo pravi i istinski vjernici biti, sto cemo porodice svoje cuvati od vatre time sto cemo ih usmjeravati ka Islamu, time sto cemo djecu slati u mekteb da uce o vjeri svojoj, time sto cemo omladinu usmjeravati ka pravim i istinskim vrjednostima zivota itd. itd. itd.
Bez srednje klase, bez dobrostojece srednje radnicke klase nema pravde i napretka u drustvu.
U našem dole bosanskom društvu se stvara sve veći jaz između bogatih i siromašnih. Jedni imaju sve i više od toga a drugi imaju muku i samo oni znaju kako je nose. Ovo kazivanje o nagradi zahvalnim i kazni nezahvalnim neka nam nametne pitanje: „Vidim li muku brata svog? Ima li načina da mu pomognem, ili sam pored očnoga vida oslijepio i vidim samo sebe i prepuštam se uživanju, nesvjestan da to što imam svakog trenutka može postati tuđe“?
Samo zahvala iskazana djelom, ona je vječno moja i jedini je to put da podareno sačuvam i uvećam. Dosta je prazne price, trebaju nam djela. Uzvišeni Bože, učini nas istinski zahvalnim Tebi, na svemu što si nam dao i podario, a nasem napacenom narodu ukazi milost, ukazi im jasnom istinu od neistine, podari im slogu i lidera koji ce ih voditi ka prosperitetu, slozi u vjeri i ljubavi. Amin!