Dzemat Braunau
Islamska Zajednica Bosnjaka u Austriji – Dzemat Braunau – džamija Mauerkirchen –
22 Rebiu-l-ahir – 1438 .H. / 20. Januar 2017. g. –Imam/Hatib: Abdulah Cajlakovic
Drzava – Zajednica – Dzemat je nasa kuca
Svaka hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Stvoritelju znanog i neznanog, dokučivog i nedokučivog, koji je Svjetlost nebesa i Zemlje i koji milošću Svojom sve obuhvata. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. na njegovu porodicu i na njegove ashabe, neka je selam na sve bosanske šehide, kao i na sve šehide muslimanskog ummeta i neka je selam na sve ljude koji iskreno slijede upute Kur`ana i Sunneta do Sudnjeg dana.
Postovani dzemate, draga omladino;
Iako, kao i druge civilizacije, i mi imamo svoj, hidžretski kalendar, sve svakodnevne životne potrebe i aktivnosti usklađujemo i planiramo prema kalendaru čija je nova godina započela vec prije dvadeset dana. Običaj je i praksa da se na kraju godine svodi račun i planira. Tako smo i mi u nedelju uradili kada je u pitanju nase udruzenje – dzemat i zajednica. Svodi se račun da se vidi šta je zarađeno, šta potrošeno, analizira se kako je potrošeno i utvrđuje šta je ostalo. Planira se kakvi će biti prihodi, šta su potrebe i hoće li se one iz prihoda moći zadovoljiti. Osim ovog planiranja na ekonomskom planu, vjernik, često, a preporuka je da to čini svakodnevno, svodi račun i sa sobom i preispituje svoj odnos prema Bogu, Njegovim zapovijedima, ali isto tako i prema svojim sunarodnjacima, sugradjanima, rodbini, komsijama, dzematlijama itd. Ipak, ovo svođenje računa sa sobom u našoj je tradiciji više vezano za Ramazan, a to znači za naš, hidžretski, kalendar.
S obzirom da se nalazimo na početku godine kada se zaključuju finansijski računi zajednice i države i kada se pravi plan za narednu, odnosno naredne godine, a s obzirom da znamo da nam je Domovina zadužena i da onaj naš jadni narod može preživjeti samo ako se opet iznova zaduži, odlučio sam nas podsjetiti na neke drugačije prilike i vremena sretnija. U vrijeme halife Omera ibn Abdu-l-Aziza je u državnu blagajnu dolazilo imetka mnogo. Omer je rekao: „Trošite ga na sirotinju i miskine“.Službenici su mu dolazili i govorili: „Dali smo svakom siromahu i miskinu tako da ih više nema u državi. A imetka ima još“. Omer bi im tada govorio: „Opremite od tog novca vojsku“. Odgovori li bi mu: „Na svim granicama zemlje, vojska islama je snadbjevena“. Nakon toga im je rekao: „Ko je od muslimana dužan, izmirite mu dug“: „I pored svega toga, ostalo je još mnogo imetka“, govorili su mu. Omer im reče: „Ko se od mladića želi oženiti, dajte mu novca neka se oženi.“ „Odvojili smo budžet i za ženidbu neoženjenih, ali je imetka od zekata još puno ostalo“. Rekao im je: „Vidite, ako ima neko od sljedbenika Knjige, židov ili kršćanin, da je dužan, pa i njemu iz budžeta isplatite dug“. Nakon toga je izrekao svoju poznatu poruku: „Od ostatka tog imetka kupite žito i prospite ga po vrhovima brda neka i ptice jedu od dobra muslimana“. Kako se država ili mozemo to svesti na manji nivo grada ili sela ili zajednice, dovede u ovakvu, stabilnu situaciju? Predanim radom, pomažući jedni druge i pravednom i odgovornom vlašću. Nema drugog puta, a s obzirom da je takva, stabilna država već postojala, postoje i danas, i naša može biti takva i ova a posebno ona dole.
Ko je bio Omer ibn Abdu-l-Aziz? On je bio jedan od najpravedniji Islamskih vladara ikada. Evo jedne zabilješke iz njegovog, i života njegove porodice pa ćemo saznati odgovor na ovo pitanje. On je imao tri kćerke i one dođoše ocu svom na Dan Arefata i rekoše mu: „Babo, sutra je bajram a nas žene i kćerke tvojih podanika i službenika kore i govore nam: „Vi ste kćeri halifine, a vidimo kako ste siromašno obučene“. Kćerke pred njim zaplakaše, a ocu im bi u srcu teško. Pozva svog rizničara, blagajnika i zapovijedi mu: „Daj mi moju plaću unaprijed“! Rizničar mu reče: „O vladare pravovjernih, zar uzimaš plaću iz državne kase unaprijed? Razmisli vladaru, hoćeš li ti uopće naredni mjesec živjeti pa da tu plaću zaradiš“? Halifa se zadivi blagajnikovoj primjedbi i reče: „Divno si to kazao. Bog te blagoslovio“. A potom reče svojim kćerima: „Stišajte svoje strasti, u Džennet niko neće ući bez poteškoća.“
Država je naša zajednička kuća. Dzemat je nasa zajednicka kuca. Čovjek bez kuće, a narod bez države ili dzemata ne može. Tu, našu zajedničku kuću dužni smo svi graditi, snažiti, jacati i brizno – brizno čuvati. Jedan učenjak, Ibnu-l-Mukaffa se zvao, je kazao: „U nekom velikom carstvu, vladari su imali mnogo knjiga, toliko mnogo da su ih na slonovima prenosili. Ulema tog vremena je došla na ideju da ove knjige pojednostave i složili su se da sve te silne knjige svedu na četiri riječi, na četiri poruke. Prva je za vladare i glasi PRAVDA. Druga je za podanike i glasi POKORNOST. Treća poruka je za strast i pohotu i glasi USTEGNITE SE, a četvrta je za omladinu i glasi NE GLEDAJTE SAMO SEBE“. Koliko je pravednost važna, a koliko pravedan vladar cijenjen, govore sljedeće Poslanikove riječi: „Jedan sahat pravde je kod Boga bolji od sedamdeset godina ibadeta“, a kad govori o ljudima koji će biti u hladu na Sudnjem danu, na prvom mjestu je IMAMUN ADIL-pravedan vladar. Nema blagostanja bez pravde. Naš veliki učenjak Ibn Tejmijje je govorio: „Allah dž.š. će podržati i pomoći pravednog vladara nevjernika, a neće nepravednog vjernika“. Analizirajmo svu historiju ljudskog roda i sva društva na zemlji i vidjet ćemo da su bila napredna samo kad su na pravdi i pravičnosti počivala.
Kolika je važnost lojalnosti građana svojoj zemlji ili zajednici govore riječi Poslanikove: „Obavezni ste se pokoravati izabranom predstavniku, makar on bio abesinski rob“.
Iz ovog hadisa zaključujemo da nema reda i napretka bez poštivanja zakona, pravila i procedura. Koja država, koje društvo može ići naprijed, ako većina njenog stanovništva, čim mu se ukaže prilika, ošteti državu. Kako moze napredovati drzava pa i ova u kojoj se stalno izvlacis, stalno si bespotrebno na bolovanju itd. A mi sve krsimo na vlast, a sami sebe, ispred svoga nosa ne gledamo. Svako nam je kriv, samo mi smo najpametniji. To je samo jedan primjer kako se ruši vlastita kuća, a primjera je nažalost u našem društvu ovakvih puno. Iz knjiga silnih, ulema toga carstva je izvukla poruku treću, a glasi, IMSAKU ANI TTAAMI-ustegnuti se od hrane. Bijaše to poruka da čovjek nije samo tijelo već da on ima i potrebe druge. Potrebno je da bude vjerom ispunjen i moralom oplemenjen. Pogledajte braćo, kud nas je dovelo ovo svođenje čovjeka na tijelo, na užitak. Na ivici smo propasti, jer svi ovi ratovi, svi sukobi i neprijateljstva su u funkciji želje bogatih, da bogatiji budu. Osam ljudi svijeta, draga braco, drzi bogatstva koliko pola stanovnistva zemlje, dakle koliko oko 4 milijarde ljudi, samo osam njih. Put do tog njihovog bezgraničnog užitka u bogatstvu je u prodaji oružja. Oni do svoje prividne sreće idu unesrećujući milione i tako sve vode u nesreću. Pohlepnik, onaj koji se strastima prepustio je kao ožednjeli čovjek koji pijući slanu morsku vodu nastoji ugasiti žeđ. Iako pije vodu žeđ mu se povećava. Četvrta poruka iz silnih knjiga izbrušena je mladima upućena, NE MISLITE SAMO NA SEBE! Vi ste snaga ove, vi ste snaga svake zemlje i zajednice. Vaša su pleća čvrsta, mišići su vam jaki, umovi su vam bistri. Sve to stavite u službu snaženja zajedničke nam kuće. Ne prepuštajte se užitku, ne gubite dragocjeno vrijeme jer će te biti pitani, u šta ste mladost uložili. Kad se posvetite učenju, snažite nas, kad se odlučite volontirati, snažite nas, kad ne zaboravite brinuti o starijima, kad roditeljima služite, kad se vise aktivirate u dzematu i zajednici, snažite društvo. Kad marljivo radite da imate za sebe i da nikom teret niste, snažite nas. Sad kad nam je ovaj kalendar po kojem svakodnevnicu svoju planiramo započeo brojati novih dvanaest mjeseci, svi smo zaželjeli da nama i domovini nam, pa i ovoj zemlji i zajednici bude bolje. Može biti bolje svima ako ove četiri poruke postanu naš program rada, naš životni put. Po ko zna koji put vas molim i pozivam da sagradimo sebi kucu u Dzennetu i prije nego sto do njega dodjemo. Pozivam vas da sadakom mjenjamo sebe, svoju sudbinu na bolje a time i onih u potrebi. Pozivam vas da se uclanite pored ove zajednice i u Humanitarni Fond Dzemata, koji cesto udjeli, posalje pomoc onima u nevolji i u prijekoj potrebi. Uzvišeni Bože, pomozi našim vlastima da budu pravedni, i u domovini i ovdje, našem narodu pomozi da shvati da mu je država i zajednica – dzemat kuća. Svakom od nas daj snagu da se pohlepi odupremo a naše mlade uputi putem na kojem će biti naš i Ummetov ponos. Amin!
