Dzemat Braunau
Hvala Allahu! Pomoć i oprost od Njega tražimo! Kod Allaha zaštitu tražimo od vlastitog zla i zla naših djela! Onoga koga Allah na pravi put okrene, niko ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može na pravi put uputiti!
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Alu ‘Imran, 102).
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi! (en-Nisa’, 1).
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu! (el-Ahzab, 70).
Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!
Poštovani džema’ate, draga braćo,
Ramazan je tako opsiran, tako sirokogrudan, da evo i nakon dvije odrzane hutbe na tu temu osjecam da bi jos toga dosta imao, trebao i morao da vam prenesem i kazem. U ovoj hutbi cu, ako Bog da, spomenuti neke blagodati i vrijednosti ovog casnog mjeseca.
Sve blagodati mjeseca ramazana nije moguće ni naslutiti, a kamoli dokučiti ih i pobrojati. “Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra”, kaze Poslanik, a.s., “poželio bi da čitava godina bude ramazan!”
Mjesec ramazan je skupocjen mjesec, i njegovi dani i noći, sati i minute imaju veću vrijednost u odnosu na one izvan njega. Tako i djela koja se počine u tim vremenima imaju veću vrijednost, pa će i nagrada za njih biti veća. Post, naime, u čovjeku ojačava one pozitivne sile koje on nosi u sebi, a suzbija one negativne. “Kad nastupi mjesec ramazan”, kaže Poslanik, a.s., “tada se otvore vrata dženneta, a zatvore vrata džehennema, i sputaju se šejtani!”
Kako se otvore jedna, a zatvore druga vrata, i kako se sputaju šejtani, pitanje je koje zelim ovdje svima nama objasniti kako nebi dolazili u zabludu.
Pa, džennet ima osam vrata i na svaka od tih vrata unići će oni koji su radili djela koja su primjerena tim vratima. Kada je Vjerovjesnik, a.s., jednom o tome govorio ljudima oko sebe, Ebu Bekr je upitao: “A hoće li neko, Božiji Poslaniče, unići na sva ta vrata?!” “Hoće”, odgovorio mu je Poslanik, “i nadam se da ćeš ti biti jedan od njih!”
Post, dakle, u čovjeku probudi one pozitivne snage koje čovjeka nagone da radi dobra djela, koja njegov duh upravljaju prema tim džennetskim vratima, koja se u mjesecu posta širom otvaraju. Jedna vrata se zovu Rejjan i na njih će ući samo postači. Oni koji budu džennetlije, a iz nekih razloga nisu postili, neće moći ući na ta vrata.
Isto je i sa zatvaranjem džehennemskih vrata, kako se to naznačava u Kur’anu:
On će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći. (El-Hidžr, 44) Pa kada se u čovjeku raspiri njegova strast, neka od napasti čiju klicu on nosi u sebi – zavist, mržnja ili bijes npr. – to ga počne nagoniti da čini određena ružna djela, koja njegov duh usmjeravaju prema Džehennemu, i vode ga prema tim vratima.
Kako šejtani bivaju sputani? “Šejtan kola po čovjeku onako kako kola i krv”, kaže Poslanik, a.s., “pa mu stijesnite prolaze!” “Čime?”, upitali su ga, i on je rekao: “Glađu.” Jahja, a.s., je upitao šejtana: “Kada najlakše savladaš vjernika?” “Kada se najede i napije”, odgovorio je on. Naime, unošenjem hrane za tijelo, unosi se i hrana za tjelesne strasti koje, uglavnom, i jesu uzročnici čovjekovih posrtaja, pa se smanjenjem tih količina postom, smanjuje i njihova snaga, dok se, s druge strane, pojačava duhovna snaga. Jer, kako tijelo ima svoju hranu, i duša ima svoju. Hrana tijela dolazi odozdo, iz zemlje, a hrana duše odozgo, sa neba. A najbolja hrana joj je ona koja je spuštena u Objavi. Najbolja hrana joj je Kur’an. Tako u ramazanu tijelo gladuje, a duša se hrani obilno – slatkom, ukusnom i zdravom hranom, što joj podaruje snagu i zdravlje. Tako je i post, kao sastavni dio te hrane, snaži i jača, čini je sposobnijom za zadaću za koju je zadužena, onako kako i fizički napor i vježba tijelo čini snažnijim i sposobnijim za djela koja su njemu primjerena. Stoga čovjek, naročito dok je u stanju posta, treba da vodi računa da duši svojoj ne servira nečistu hranu, onu koju je Allah zabranio i koja duši uzrokuje bolest.
Post je, naime, naređen, čitavom čovjeku, sa svim njegovim organima.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ .
O vi koji vjerujete, stoji u Kur’anu, naređen vam je post, onako kako je bio naređen i onima prije vas! (El-Bekara, 183.)
Tu se ne misli samo na vjernike iz Muhammedova ummeta, kažu učenjaci, već se to odnosi i na čovjeka kao pojedinca, na svu tu zajednicu organa koji ga čine.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ O vi koji vjerujete! – obraćanje je i očima, i ušima, i rukama, i nogama, i jeziku… Sve ima sebi primjeren post: post za oči je da ne gledaju ono što je zabranjeno; post za uši je da ne slušaju ono što ne valja; posta za ruke je da ne dohvaćaju ono što nije dopušteno; post za noge je da ne idu tamo gdje ne treba; post jezika je da ne govori ništa ružno, i da ne ogovara…
“Ko mjesec ramazan provede u postu, izvršavajući Allahovu naredbu i računajući da će za to biti nagrađen, bit će mu oprošteni svi raniji grijesi!”, kaže Poslanik, a.s. Isto to rekao je i za onoga ko u ibadetu i zikru provede Lejletu-l-kadr. U mjesecu ramazanu Allah oprosti grijehe velikom broju muslimana, pa se zato Ramazan naziva još i Šehru-l-gufrân /mjesec oprosta!
S obzirom na to, musliman uz ramazan treba biti posvećen svakome dobru, proizvoditi dobro, nastojati da mu nijedno dobro ne promakne. Posebno treba pokazati pažnju prema siromašnome, jer jedan od smislova posta jeste i taj da se čovjek navede na razmišljanje o onome ko nema dovoljno za hranu, čija djeca gladuju, da se u njemu pobudi suosjećanje sa njim. “Allah nekom od vas”, kaže Poslanik, a.s., “uzgaja zalogaj hljeba ili hurmu, koju je dao kao sadaku, onako kako neko od vas uzgaja kakvu palmu, pa to postane ogromno i veliko stablo!”
I pri dijeljenju i davanju treba čuvati dostojanstvo onih kojima se daje. Poslanik, a.s., rekao je:
“Allah voli kada neko od vas nešto radi, da to uradi na najbolji način!”
Tako je, prema Tirmiziju, on jednom otišao posjetiti svoju kćerku Fatimu pa ju je zatekao kako namirisava kovanu novčanicu (dirhem). Kad ju je upitao šta to radi, ona mu je rekla da taj novčić namjerava dati kao sadaku. “Lijepo”, rekao joj je on, “ali zašto ga premazuješ mirisom?” “Čula sam od tebe”, rekla je ona, “da novčić, koji se dadne kao sadaka upadne u Allahovu ruku prije nego u ruku onoga kome se udjeljuje, pa želim da ovaj moj dirhem padne Allahu u ruku namirisan!”
Svako učinjeno djelo na ovome svijetu poprima određeni oblik na Ahiretu i čovjek će se s tim djelom susresti. Učenje Kur’ana će, naprimjer, poprimiti oblik lijepog ljudskog stvorenja s kojim će se čovjek tamo družiti. Zato je posebno lijepo što više uz ramazan učiti Kur’an.
Ne treba propustiti da isteknu ramazanski dani a da se Allahu ne uputi dova. Poslanik, a.s., uz ramazan je mnogo više zikr činio, više vremena provodio u ibadetu i noćnom bdijenju, više dijelio sadaku, ali je češće i dove učio. Dovu osobito treba učiti pri iftaru i pri sehuru, jer su to posebni trenuci prijema dove. Lijepo je dovu završiti donošenjem salavata na Poslanika.
Od Selmana r.a. prenosi se sljedeći hadis:”Održao nam je Poslanik, a.s., hutbu na kraju mjeseca ša’bana i tom prilikom rekao: “Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kojem ima jedna noć vrednija od hiljadu drugih mjeseci.” Allah dž.š. odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju – namaz koji se obavlja u tim noćima kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu dž.š. približi kakvim dobročinstvom, računat će se kao da je obavio strogu obavezu – farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), računat će mu se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je Džennet. To je mjesec pomaganja, mjesec kada se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to oprostom grijeha i oslobađanjem od vatre, a dobit će nagradu kao i postač bez umanjenja njegove nagrade. Tada prisutni ashabi povikaše: “Poslanice, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača”. Muhammed a.s. na to im je odgovorio: “Ta nagrada pripada i onome ko ponudi postaču hurmu ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka”. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj – oslobođenje od vatre.
Ko olakša onome sto je pod njegovom komandom u tom mjesecu, Allah dž.š. tome će oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu raditi četiri stvari, a koje nisu teske, koje svako od nas moze ciniti i raditi: dvije kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo, i dvije kojima ste potrebni i koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo jesu šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha dž.š., te da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari, koje su vam neophodne, jesu da Allaha, dž.š., molite za Džennet i tražite zaštitu od vatre. A ko napoji postača, Allah, dž.š., napojit će ga sa Svoga havda (pojila), tako da neće ožednjeti do ulaska u Džennet”.
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik Muhammed a.s. rekao: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume, a ramazan do ramazana, brišu grijehe između, ako se izbjegavaju teški grijesi”. Također se prenosi od Ebu-Hurejre slijedeće: “Ko ispasti ramazan s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, Allah dž.š. oprostit će mu prijašnje grijehe.”
Ebu-Hurejre također prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Allah, dž.š., kaže: “Sve aktivnosti čovjeka su njegove, osim posta, post je Moj i Ja za njega dajem nagradu”. Post je štit pa kada neko od vas posti, neka ne govori ružne riječi i neka se ne dere. Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaže ja postim, ja postim. Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, dah iz usta postača je kod Allaha, dž.š., na Sudnjem danu ljepši od mirisa miška.
Iz ovih nekoliko hadisa Poslanika, a.s., o postu, može se vidjeti izuzetno velika vrijednost ramazana i ramazanskih ibadeta. U svjetlu tih vrijednosti jasan nam je hadis koji prenosi Ebu-Hurejre, a u kojem se kaže: “Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga; kao sto je olakšica (musafiru) ili bolest, ne može ga nadoknaditi makar i čitav život postio.” Zato se obraćam svima koji se boje Allahove dž.š. kazne, a žude za Njegovom nagradom, da ovome mjesecu posvete posebnu pažnju, da ga ne smatraju teretom i teškom obavezom, nego najmilijim gostom. Takvima se obraća i Poslanik, a.s., u svom hadisu, koji prenosi Džabir bin Abdullah el-Ensari, r.a.: “Kada zapostiš, neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije.
Neka se na tebi ogleda post i smirenost, i učini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš.” Mjesec posta je mjesec svakovrsnih ibadeta, iz kojih se izdvaja dnevni ibadet – post, i noćni – klanjanje teravih-namaza, te učenje Kur’ana. Poslanik, a.s., rekao je: “Allah, dž.š., propisao vam je post ramazana kao strogu obavezu, a noćno klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, izići će iz ramazana čist od grijeha kao na dan kada gaje majka rodila”. Dakle, po danu se ibadeti postom. Postom tijela i duše. A posti se uzdržavanjem od hrane, vode i drugih prohtjeva, dok se noći krunišu neobaveznim, dobrovoljnim ibadetom, klanjanjem teravih-namaza, nastojeći da se provede što duži dio noći na kijamu, rukuu i oživljavanju ramazanskih noći ucenjem Kur’ana.
Tako u dva Sahiha, kod imama Buharije i Muslima, od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anh, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada dođe mjesec Ramazan otvore se džennetska vrata, džehennemska zatvore i šejtani se vezuju u lance.“ Džennetska vrata se otvaraju u ovome mjesecu zbog mnoštva dobrih djela koja se u njemu čine, podstičući i na taj način vjernike da još više čine dobra djela.
Imam Ahmed, bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Mome narodu u mjesecu Ramazanu je dato pet stvari koje nisu date nijednom drugom narodu prije njih:
● zadah iz usta postača Allahu, subhanehu ve te’ala, je ljepši od mirisa miska;
● meleki traže oprosta za postače sve dok se ne iftare;
● Allah, subhanehu ve te’ala, svaki dan uljepšava Svoj Džennet i govori: ‘Nadati se da moji dobri robovi odbace od sebe nedaće i tegobe pa se usmjere prema tebi’;
● u njemu se vežu neposlušni šejtani, pa se ne puštaju ka onima koje inače napadaju u drugim mjesecima
● i u zadnjoj noći opraštaju im se grijesi.“
Rečeno je: „Allahov Poslaniče, je li ona (ta zadnja noć) lejletul-kadr?“ Odgovorio je: „Ne, već radnik dobiva svoju nagradu onda kada završi svoj posao.“
Drage i postovane dzematlije, ovih pet stvari Allah, subhanehu ve te’ala, sačuvao je samo za nas! Dao ih je samo nama pored svih drugih naroda! Obdario nas je njima kako bi upotpunio svoju blagodat prema nama, a koliko li nam je samo Allah, subhanehu ve te’ala, podario Svojih blagodati?! Za nas je Uzvišeni rekao: „Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio, tražite da se dobra djela čine, od loših odvraćate i u Allaha vjerujete!“ (Alu Imran, 110.)
Molim Allaha dz.s. da nas osnazi u ovome mjesecu, podari nam istinsku uputu i potpunu nagradu ovog mjeseca. da nam ucvrsti vjeru, poveca dobra djela i nafaku, poboljsa zdravlje i produzi zivot u hajru i veselju.
Molim Allaha da nam oprosti naše grijehe, molim Allaha da se izmirimo sa našom braćom i sestrama i da u našim srcima ne bude nimalo zlobe ni prema kome. Amin.
Mesdzid BIKC BRAUNAU, 12.08.2011.god. Hatib: Abdulah ef. Cajlakovic
